Zemlja je lopta - (po)kaže 'Bog Otac' iz 1932.g.

Ako čitate "dnevno.hr" onda ste vjerojatno tamo primjetili izvjesnu Zrinku K. koja piše o religijskim temama, što znači u praksi suvremenih medija da pokriva sve od izvanzemaljaca reptila do toga kako je 'papa Frane' veliki posljednji borac protiv Antikrista i bez kojeg bi nas pomlatili muhamedanci koje on smiruje mudrim izjavama i što im pruža medijsku logistiku da u čim većem broju dođu u Europu.
Tako sam danas naišao na ovaj članak , a više detalja možete pročitati iz ove knjige .
Knjiga ima imprimatur od novoredne sekte iz 1989. ali se ukazivanje 'Boga Oca' događalo 1932. Tri godine nakon toga ustanovljena je u Grenoblu komisija od presvijetlog biskupa A.Caillota sastavljena od teologa iz cijele Francuske koja je ispitivala objavu koju je navodno dobila časna sestra Eugenija Elizabeta Ravasio. Prema citiranim tekstovima i knjigi, Crkva je preko gore navedenog presvijetlog biskupa priznala to ukazanje kao autentično.
Pa citirajmo je odmah na početku kako je to ukazanje izgledalo prema knjizi:

Oborena, s licem pognutim prema zemlji, uronjena u svoje ništavilo,
izmolila sam Magnificat. Odmah nakon toga Otac mi je rekao neka sjednem blizu Njega i zapišem ono što je odlučio kazati ljudima. Cijeli nebeski dvor koji ga je pratio nestao je. Jedino je Otac ostao zajedno sa mnom te prije nego što je sjeo rekao je: «Već sam ti rekao, te ponavljam; ne mogu dati Svoga voljenoga Sina još jednom da bi dokazao Svoju ljubav za ljude! Ja sada dolazim među njih kako bi ih volio i kako bi im obznanio tu ljubav, preuzimajući njihovu sliku, njihovo siromaštvo. Gledaj, sada odlažem na stranu Svoju krunu i svu Svoju slavu kako bi preuzeo izgled običnoga čovjeka!» Preuzevši izgled običnog čovjeka odlažući Svoju krunu i Svoju slavu na Svoje Noge, uzeo je globus svijeta držeći ga kod Svog Srca, podržavajući ga s Svojom lijevom Rukom. Tada je sjeo do mene. 

Kako se ovaj blog zove Krugom Zemaljskim onda idemo na pitanje izgleda svijeta. Ovdje se ne radi o Svemiru kao lopti da ne bi netko htio protumačiti kako je 'Otac' držao Loptu u kojoj je jedna mala nevažna točkica Zemlja.
Uostalom, terorija Velikog praska nije niti bila još prevladavajuća 30-tih godina, a sumnjam da je ta vidjelica uopće bila upućena u rasprave kako protumačiti crveni pomak zvijezda. Ali Globus-Loptu je vidjela sigurno u školi, i prilično sam siguran da ni presvijetli biskup Grenobla nije nimalo sumnjao kako je Zemlja Lopta i kako je ona planet koji se okreće oko sebe i oko Sunca.
Ne smijemo zaboraviti kako su 1758. skinute s popisa zabranjenih knjiga sve knjige o heliocentrizmu . Kako sad znamo, heliocentrizam (Kopernik, Galileo) je s pravom osuđen kao opasno krivovjerje koje je dovelo do možda najvećeg otpada kršćana od Crkve i koji je bio, uz ridikuloznu ideju evolucije, kamen zaglavni humanizma - Antikrista.
Kako je Crkva mogla stoljeće nakon toga osuditi samu sebe i reći kako heliocentrizam ustvari više nije zabluda te ga se može naučavati?
Trideset godina nakon te 'ispravke' u Indexu librorumu prohibitorumu (malo hrvatske deklinacije latinskih riječi) uslijedila je francuska revolucija, a papa Lav XIII je sto godina kasnije Zemlju nazivao planetom. Pri tome nije iznenađujuće kako planete, a one su se prije heliocentrizma nazivale lutajućim zvijezdama, imaju imena poganskih bogova i božica.
Moramo znati da ako je Crkva nezabludiva, onda je to zato što je Duh Sveti štiti od zabluda, odnosno zato što je Ona tijelo kojem je Isus Krist glava. Isus Krist je Bog i ne može lagati niti biti u zabludi, te samim time Crkva ne može isto lagati niti biti u zabludi. Ako kažemo da je Crkva u zabludi ili da je bila u zabludi, a sad više nije, onda imamo krivu sliku Crkve, to jest zovemo nešto ili neke ljude Crkvom koji to nisu. Ne mogu istovremeno pripadati Crkvi oni koji smatraju heliocentrizam krivojerjem i oni koji geocentrizam smatraju krivovjerjem.
Jer pitanje izgleda i smještaja Zemlje nije pitanje tipa kolika je atomska masa nekog elementa, nego je fundamentalno pitanje Neba i Zemlje, vječnog i ovozemaljskog života, vjerodostojnosti sv.Pisma koje više nego jasno negira heliocentrizam, ali i loptasti izgled Zemlje.
Očito to komisiji iz 1935. nije bilo uopće važno kad su, siguran sam, svi članovi komisije koje je formirao presvijetli biskup, vjerovali u Loptu-Globus pa im nije bilo ništa čudno da 'Bog Otac' drži Globus kod svog srca, nešto slično kako se je Charlie Chaplin rugao Hitleru (a zna se tko je to drugi još onda, a pogotovo sada) gospodar svijeta u filmu "Veliki diktator". Upravo me taj detalj kako se je u istom desetljeću snimio rečeni film i dogodila 'objava Boga Oca', govori kako su u objavi bili prsti oca laži koji se uvijek nastoji rugati svetim stvarima.
Ali zar nije isto ruganje odnosno blasfemija kako je u 'objavi' prikazan Bog Otac? Kako to nije bilo jasno mudrim i presvijetlim teolozima osim ako nisu i oni bili na strani oca laži?
Kao da gledamo nastavak neke meksičke ili turske sapunice.
Prethodnu epizodu nismo gledali (jer ovo je početak knjige), ali moramo pretpostaviti da je u toj epizodi časna sestra tražila od 'Boga Oca' da na Zemlju-Globus-Loptu ponovno pošalje 'Sina'.
Tako prije nego što je sjeo ('Bog Otac' eto malo stoji, malo sjedi, malo ide u procesiji s anđeoskim korovima, malo drži kraj srca Globus) 'Otac' kaže časnoj pomalo ljutito - "već sam ti rekao,a sad ponavljam ... - nema ništa od tog da ponovno pošaljem Sina".
Postavlja se pitanje zašto je časna tražila da ponovno 'Sin' dođe.
Jasno je kako nije tražila da dođe kao Sudac. Zar je htjela da ponovno ide na križ? Ili da dođe - "evo mene ponovno, ne bojte se, ne ću ići na križ, ali ne ću niti pobijediti zlo jer to znači Sudnji dan, došao sam jer je jedna časna to tražila od 'Oca'".
I da ne bi časna bila previše razočarana s tonom glasa i odbijanjem 'Oca', on je sjeo do nje. 
Sad, kad je scena puna emocija i napetosti, može se emitirati neka reklama za deterdžent kako bi znali da se radi o sapunici za domaćice i časne sestre kojih više nema pola stoljeća.
Ah da, zaboravio sam kako je i 'Bog Otac' isto pravi čovjek kao i Sin prema svjedočenju ove časne u što su povjerovali časni i presvijetli teolozi članovi biskupske komisije. 
Čitamo kako je 'Otac' odložio krunu na noge, ali i neku slavu. Mogu predočiti kako neki čovjek odlaže krunu na svoje noge, ali slavu?

U svom neznanju ne znam kakvim riječima opisati ono što mi je otkrio. Rekao je: "Mir i spasenje ovoj kući i cijelom svijetu! Neka Moja moć, Moja ljubav i Moj  Duh  Sveti  dotaknu  ljudska  srca  tako  da  se  cijelo čovječanstvo  obrati  k spasenju i dođe k svome Ocu koji ga traži kako bi ga ljubio i spasio! ..."

Ako se pitate koja kuća? To je kuća-samostan gdje se nalazi naša junakinja.
'Bog Otac' ulazi u kuću kao što svećenici dolaze za božićni blagoslov.
I slijedi slična molitva nakon koje treba dati novac za novoredno svećenstvo. 
Kad god je pravi Bog Otac progovarao u Sv.Pismu to je bio imperativ kako jedino dolikuje Bogu - 'Ovo je Sin moj ljubljeni, Njega slušajte!'. I nigdje drugdje nema traga u Bibliji da je Bog Otac nastupao izvan sv.Trojstva. Jer kad čitamo knjigu Postanka onda se radi o Elohimu, o množini, odnosno o sv.Trojstvu. Ovo što je radila časna i komisija, hotimično ili nehotimično je lakrdija i ruganje Bogu.
Kad Bog nešto reče - neka bude to i to. Tako i bude. Inače znamo da se ne radi o Bogu. Kad bi Bog rekao kao što je tu rečeno da se cijelo čovječanstvo spasi, onda bi tako i bilo. Bog ne može ispustiti riječ koja ne će biti ispunjena. Bog ne može nešto željeti što se ne će dogoditi. Kod Boga nema iznenađenja.
'Bog Otac' se dakle ovdje ne ponaša božanski, nego on je kao netko tko nešto želi, ali zna da tako to ne će biti. Tako može jedino zboriti stvor, a nikako Bog.
I znam dobro koji je to stvor bio i kako smrdi po sumporu dok pokušava igrati se Boga i sprdati istovremeno. 
Sad ću dati samo još jedan citat jer mi je muka više od toga čitati, jer se doista radi o sotonskoj prijevari, a onda je žalosno vidjeti kako mogu ljudi koji se zovu teolozima (preddrugovatikanskim) to ne vidjeti i kako osobe koje se posvete redovničkom životu nemaju instinkt da uvide đavolske i ne baš tako skrivene zamke.

Ovo je stvarni razlog Mojega dolaska:
1. Dolazim izgnati pretjerani strah koji Moja stvorenja imaju o Meni i
kako bih im pokazao kako je Moja radost u tome da budem spoznat i voljen od Moje djece, to jest od svih ljudi, sadašnjih i budućih.
2. Dolazim donijeti nadu ljudima i narodima. Koliki su je već davno izgubili! Ova nada dat će im život u miru i sigurnosti, služeći u korist njihovoga spasenja.
3.  Dolazim  se  obznaniti  onakvim  kakav  jesam,  kako  bi čovječje  povjerenje poraslo zajedno s njegovom ljubavlju za Mene, njihovoga Oca. Imam samo jednu brigu; čuvati sve ljude i voljeti ih kao Svoju djecu.

Kršćani nisu nikad imali pretjerani strah od Boga, a pogotovo ne u 20.st.
Štoviše, zlo je nastupilo i postalo prevladavajuće, kao i moderno ludilo o kojem pišem na blogu, zato što su ljudi uzgubili strah Božji koji je početak mudrosti kako nam kaže Sv.Pismo. Znamo dobro tko to želi i tko je to želio i onda da se smanji ili nestane strah Božji. I to čini da oni naivci koji povjeruju u ovu ili slične prijevare, počinju smatrati Boga kao nekog pajdaša kojeg se može, ali i ne mora uzimati ozbiljno, jer Ga se ne treba bojati.

Ono što bode oči u svim ovim citatima i onima koje ne ću više prenositi je opasno krivojerje kako su svi ljudi djeca Božja. To je negacija dogme o istočnom grijehu i samog smisla utjelovljenja Boga u čovjeka, Njegove Muke i utemeljenja Crkve izvan koje nema spasenja.
Jer ako su svi ljudi djeca Božja, onda nam ne treba Spasitelj, jer dijete Božje ne može biti izgubljeno nego može biti u vječnosti jedino kod svoga oca - Boga.
Ovo je još bizarnije kad se zna da je uskoro uslijedilo najveće krvoproliće svjetskog rata koje je, kao i sve uostalom što se događa kao zlo, Božja kazna bez obzira dal je usmjerena na upućivanje na pravi put Božjih izabranika ili kao zemaljska kazna drugima koje čeka i vječna pravedna kazna zbog njihovih opačina. 
Ova 'objava' bi bila kao da Bog umjesto Izaije i Jeremije proroka koji su upozoravali Izraelce na Božju kaznu koja ih čeka ako se ne obrate od opačina i idolopoklonstva, pošalje proroka koji im kaže da se ne trebaju ništa brinuti, kako su oni djeca Božja. 
Ali ovdje je još i više od te ludosti, ovdje glavom i bradom, krunom i slavom koje stavlja na noge dok sjedi s časnom, dolazi kao prorok 'Bog Otac'.
I neka mi sad netko dokaže kako su ljudi 20.st. bili mnogo mudriji i učeniji od prijašnjih naraštaja.
I iz ove 'objave' koja je bila prije drugog vatikanskog koncila i koju je verificirala 'Crkva' u liku presvijetlog biskupa i komisije, možemo zaključiti kako je apostazija počela barem par desetljeća prije Ivana XXIII.
Organizacija koja promovira ovu 'proročku knjigu' ima web portal ovdje , dio je novoredne sekte i zove se Bijela vojska naše Gospe, utemeljena 1973.