Pravda za Nijemce i ostale narode

Frank Raymond je Indijac koji je rođen u Indiji, živio je i u Bangladešu, ali je prihvatio zapadnu kulturu. Trenutno živi u Vancouveru, Kanada i pisac je nekoliko romana.
Frank Raymond zanimljiv je između ostalog zato što je zabrinut zbog nestanka bijele rase, iako sam ne pripada bijeloj rasi (iako je moguće da se osjeća pripadnikom bijele rase malo tamnije puti, vladajuća kasta bramana u Indiji su vidljivo bijeliji od ostalih kasta tako da su neki zaključili kako je religiozni hinduski kastinski sustav izmišljen (a možda i kompletna hinduska religija) kako bi se održala supremacija Arijevaca koji su pred nekoliko tisućljeća došli s područja Afganistana i Irana i osvojili indijski potkontinent).
Međutim on, kao i većina onih koji su zabrinuti zbog evidentnih dokaza o ubrzanom trendu nestanka bijele rase, nije uvijek imao tu zabrinutost i razmišljanje. Nestanak bijele rase poklapa se s nestankom zapadne civilizacije, i to je razlogom njegove zabrinutosti, iako kako napisah nije rođen niti je pripadnikom zapadne civilizacije i bijele rase u užem smislu riječi.
Zato njegov vapaj i uzbuna zbog toga što se događa ima veću težinu nego kad neki bijeli kršćanin iznosi isto i jadikuje nad zlom sudbinom svoje rase.
Ali on nije stao samo na tužaljkama, nego je analizirao povjesne događaje koji su doveli do ovog stanja i zaključio je kako je presudni događaj za početak procesa nestanka bijele rase bio poraz Njemačke u drugom veleratu, odnosno sve ono što je uslijedilo kao proces 'denacifikacije' Njemačke.
Nisu Njemačku porazile neke druge rase, nego je to bio planirani zločinački poduhvat kako bi se europski narodi, a prvenstveno njemački narod koji je kičma Europe, međusobno poubijali i da bi Njemačka, koja je izašla ili pobjegla iz skuta međunarodnog židovskog kapitala i dokazala svojim ubrzanim gospodarskim, znanstvenim i socijalnim rastom kako nacionalne države doživljavaju procvat kad se riješe međunarodnih bankara, bila uništena kao nacionalna njemačka država.
Ako danas jadikujemo kako su sve vlade u službi međunarodnih kompanija i bankara, onda moramo znati kako je to posljedica rezultata drugog velerata.
Ako isto jadikujemo kako formalno nacionalne države ne mogu zatvoriti svoje granice za ilegalne imigrante i tako zaštiti svoje državljane, onda moramo znati kako je i to posljedica drugog velerata.
Ako danas jadikujemo kako je javni nemoral došao do vrhunca, kako je nestalo srama, kako je 'umjetnost' postala pornografska i slično, onda moramo znati kako je i to posljedica drugog velerata.
Poraz Njemačke značio je poraz ideje nacionalne države koja drži pod svojom kontrolom gospodarstvo i svijet ideja u cilju obrane svojeg naroda od invazije stranog kapitala i bankara, kao i širenja dekadentne umjetnosti i filozofije koja ima opet isti cilj - uništiti vjeru, moral i tradiciju naroda kako bi ga razbila na nemoćne individue s kojima se lako vlada i koji su cigla novog svjetskog poretka.
Da, znamo da ondašnja Njemačka nije bila prava kršćanska država, i to prvenstveno zato što ona ne može postojati kad je stanovništvo podijeljeno između kršćana i heretika protestanata, ali alternativa je bila tada samo ono što je izazvalo ovo stanje u kojem živimo. Većina katolika stoga je s pravom odabrala manje zlo i borila se je protiv komunističko-kapitalističkog međunarodnog bloka. 
Španjolska je to prva pokazala u obrani od komunističko-liberalne revolucije. Zna se jako dobro kako su sile Antante kao naravno i Sovjetski savez stajale na strani revolucionara, a protiv španjolskih katolika koji su se borili za stare pravice, za obitelj, vjeru i dom, za kršćanskog kralja.
Zna se isto tako tko su bili oni koji su bili spremni i koji su pružili pomoć španjolskim katolicima i domoljubima da se obrane od strane urote uništenja Španjolske. 
Nisu strani dragovoljci bili samo liberali i komunisti poput Hemingwaya, bilo je dragovoljaca na drugoj strani, od Italije, Njemačke, pa do Irske, Rumunjske i Rusije (ruski domoljubi i antikomunisti).
U Španjolskoj je tako rat dobila strana koja je bila za Krista Kralja, a oni koji su pucali na kip Krista Kralja su taj rat izgubili, da bi za šest godina dobili novi velerat koji je bio na pomolu. 
Pri tome su se koristili lažima motivirajući svoje patriote sa strahom kako Njemačka želi osvojiti cijeli svijet i porobiti njihov narod kao manje vrijedan, pozivali su se čak na kršćanstvo u obrani od njemačkih 'pogana'. 
Međutim nakon pobjede i nakon duhovnog i djelomično fizičkog uništenja njemačkog naroda, došao je red na sve ostale narode (osim jednog koji se smatra izabranim da vlada nad svim gojima) koji su bili prevareni da se tobož bore za svoju nacionalnu slobodu. 
Dekadentna umjetnost i pop kultura, kao i kulturni marksizma više se je širio iz zapadnih sila pobjednica, nego iz Sovjetskog Saveza. 
I danas ako se neki engleski patriot bori za ideje za koje se je njegov djed lažno borio kad su ga prevarili da se bori za svoj narod, dobiva optužbu da je nacist i rasist. Djeda su prevarili da ide u rat protiv Njemačke radi svojeg naroda kojem tobož prijeti Njemačka, a kad se unuk poziva na ideje s kojim su mobilizirali djeda, onda njega proglašavaju onim protiv kojeg se je djed borio. 
To je bila kolosalna prijevara onih koji se ne srame lagati u oči jer vjeruju kako im to Bog oprašta kao i muhamedancima ako lažu u cilju širenja kalifata.
Nijemci su najjadniji narod na svijetu koji se čak raduje što nestaje.
To je rezultat politike denacifikacije, ali bili su u grdnoj zabludi oni koji su se tome radovali jer su mislili da njihovom narodu više ne će prijetiti njemačka 'opasnost'. 
Budući su sad na redu za denacifikaciju svi narodi osim onog spomenutog. 
Lakmus papir stanja denacifikacije nekog naroda je odnos prema ilegalnim imigrantima, odnosno muhamedanskoj najezdi. U mjeri u kojoj jedan narod podržava takve samoubilačke poteze, u toj mjeri je denacifiziran.
Pogledajte video u kojem svjedoči Frank Raymond kako je otkrio zahvaljujući dokumentima koji se ne bi mogli naći bez interneta, laži u koje je povjerovao čitajući povjesne knjige, romane i gledajući holivudske filmove o drugom veleratu.
Pogledajte kako je otkrio (nije prvi, ali se je upustio u potragu za istinom što nažalost malo ljudi danas čini jer se boje da im istina može naškoditi njihovim karijerama i slično) da su u povjesnim knjigama namjerno krivotvorili Hitlerove govore, kako su snimke koje su Nijemci snimili ulazeći u ukrajinske gradove gdje su ih Ukrajinci dočekivali kao osloboditelje od boljševizma i na kojima su snimili žene koje plaču nad izmasakriranim muževima i sinovima koje je netom prije toga ubila sovjetska tajna služba mahom sastavljena od židova, prikazivani u SAD-u američkim vojnicima kao zločini Nijemaca i protiv kojih se, kao najvećih zločinaca, treba boriti.
Slično se je i kod nas dogodilo s onima koji su se borili za hrvatsku državu.
Oni su prikazani kao najveći zločinci kako bi se opravdao Bleiburg i likvidacija najvitalnijeg dijela hrvatskog naroda. Tipična taktika - drž'te lopova.
I tako ni dan danas nema dokaza o logorima smrti ni u Njemačkoj ni u NDH, ali se svako očitovanje patriotizma odmah etiketira kao fašizam, nacizam, ustaštvo.
I oni narodi koji su bili na drugoj strani, odnosno na strani sila Antante i komunizma doživljavaju istu sudbinu osude patriotizma bez kojeg niti jedan narod ne može postojati. 
Čak ih ljevičari etiketiraju kao neprijatelje svojeg naroda jer se zalažu za iste ciljeve nacionalne države za koje se je borila poražena strana u veleratu. 
Taj paradoks je katastrofalan za budućnost bijelih naroda koji su dovedeni u pat ili mat situaciju zato što se nije raščistilo što je to bio drugi velerat, koje ciljeve su imale sukobljene strane.
Nikad u ljudskoj povijesti, koliko mi je poznato, nije bila poražena strana toliko temeljito i dugo ponižena i nikad nije toliko desetljeća poslije rata bilo zabranjeno sumnjati u pobjednikovu verziju događaja tako da se takvima prijeti kaznama, zatvorom i ostracizmom.
To bi trebao biti dovoljan signal onima sa zdravim razumom i koji nisu kukavice da se upuste u vlastito istraživanje događaja iz tog velerata kao i da donesu zaključak kakve su posljedice tog sudbonosnog velerata na sadašnje stanje naroda i čovječanstva.
Pa pogledajmo izlaganje Franka Raymonda:

Sve više sam siguran da te pravde ne će biti dok se ne pojavi Krist Kralj.