Radi se o zlom utjecaju vizualne umjetnosti kazališta i sličnih medija na ljudske duše.
Peter nas podsjeća ili nam otkriva kako je Crkva i kako su kršćanski oci zabranjivali kazalište, i sve to potkrijepljeno sa svetopisamskim citatima.
Štoviše pogani koji su bili mudri to su isto znali i činili.
Kazalište je umjetnost koja se temelji na laži, na glumi.
K tome privlači ljude zato što prikazuje ljudske poroke koje ljudi ranjeni istočnim grijehom žele gledati i tako još više padaju u ropstvo Sotone.
S elektromagnetskom revolucijom ta zla umjetnost koju je htio zabraniti Platon (a odobravao je Aristotel što je za mene novost i onda postavljam si pitanje kako je takav filozof mogao biti idol skolastika) je ušla preko vražje kutije TV u sve domove svijeta.
To je vjerojatno najveći dar Pakla čovječanstvu, trojanski konj četvrtastog oblika koji je kao oltar u kućama i uvijek tamo zauzima središnje mjesto.
Neki dan sam razgovarao s ženom koja pripada prvom naraštaju koji je pustio trojanca u domove.
Njezine vršnjakinje kao i ona su se ženile trudne, a malo koja od njih je sačuvala djevičanstvo za svog muža (a slijedeći moj naraštaj je još više pao, mnogi se nisu nikad ni oženili, a oni koji jesu su najčešće se razveli, natalitet je strahovito pao - neka ne pričaju gluposti političari i novinari kako se natalitet može povećati s više novca).
Ali su zato pratile američke serije u kojima je preljub pogonsko gorivo.
Ili su pratile 'ljubavne' živote glumica i glumaca (s bezbroj razvoda) koji su normalnom ljudskom društvu na margini kao prostitutke.
Naše društvo je bolesno do srži zbog toga i vjerojatno nema mogućnosti izliječenja, na nama je da spasimo sebe i svoje najbliže tako da im govorimo o ovim stvarima.
Crkveni Oci su osuđivali kazalište jer je bilo poganske naravi. Glumci su se često oblačili kao žene i bilo je dosta bludnih scena.
OdgovoriIzbrišiSamo po sebi, jedna predstava ne mora biti zlo. Ovisi od sadržaja.
Skolastici su vrednovali logičnu preciznost Aristotela.
Činjenica je da je TV uništila molitvu u mnogim kršćanskim domovima. Neshvatljivo je vidjeti TV uvijek upaljen.
Kazalište je započelo kao obred u čast bogova.
IzbrišiNe zaboravimo kako je to bila i Olimpijada.
Upitni su i vjerski motivirane predstave, a kamo li ne ostale.
http://www.biblebb.com/files/tozermovie.htm
Kako napisah, pretpostavka kazališta je gluma, a ona je sama po sebi laž i zlo.
A program za djecu? Sin mi nekog Vampirka spominje.
OdgovoriIzbrišihttp://www.idemoukino.com/film/trailer/15966/Vampirko
A na RTL kockici (što gledaju već bebači i vrtićarci) igra neka igrana serija za tinejđere koja podučava djecu sve što moraju znati o romantici, prekidima, ljubomori itd. (Violetta)
Pa onda malo poduke iz okultizma, misterija, onostranog pruža igrana serija "Kuća boga Anubisa".
I gledam upravo na stranicma RTL-a, od ponedjeljka do petka:
"Škola za vampire"!
http://www.kockica.rtl.hr/program/skola-za-vampire/
Zatim neka znanstvena emisija, to sam jučer ili prekjučer vidjela, pile djecu sa paralelnim svemirima, objašnjavajući djeci da za svaki scenarij postoji paralelni svemir.
Pa kada igraju kraći crtići, ima neki crtić s likovima s kockastim glavama, crtić ekstremno brze izmjene radnje, osim što nema nikakve radnje. Služi da se ubije vrijeme i razvije neki poremećaj.
Nađe se nešto benigno, kao Doktorica Pliško.
Nema dana da se na TV ne opsuje i ne prostači.
IzbrišiZnam ljude koji paze na svoj govor i izbjegavaju ljude koji prostače.
Međutim u svojoj kući imaju kutiju iz koje stalno teču neprilične riječi.
Ja nemam tv jer sam se usprotivila svom mužu. Jednom prilikom ga je čak kupio i sva sreća da je televizor doživio fatalnu nesreću za nekoliko dana. I odonda ga nema. Hvala Bogu. Napokon se pomirio s time da će ovog puta biti po ženinom.
IzbrišiRazmišljam o nečemu, kako se tu uklapa Pavlova poslanica i ženina poslušnost?
Ženina poslušnost odnosi se na kršćanski brak.
IzbrišiPostoji i Pavlovljeva povlastica kad Crkva dozvoljava rastavu kršćanina koji je u zakonitom, ali nesakramentalnom braku s nekršćaninom u slučaju kad nekršćanin ne želi postati kršćanin ili ometa vjeru kršćaninu.
Nažalost živimo u vremenima kad je poznavanje vjere i život u vjeri na nezavidnoj razini, pa onda i oni muževi koji se nazivaju kršćanima ne žive kršćanski.
U svakom slučaju poslušnost je prvenstveno Bogu i Njegovim zapovijedima, moramo se oduprijeti bilo kojem autoritetu, pa bio to autoritet muža nad ženom, ako bi poslušnost tom autoritetu značila neposlušnost Bogu.
Ponavljam, sv.Pavao je govorio kako žena kršćanka mora biti poslušna mužu kršćaninu, a nikako da je to propovijedao i nalagao poganima.
Iako je i to u naravnom moralu.
No problem je što ni muž kršćanin nije savršen. A svatko tko je u nekoj mjeri glup ili duhovno nezreo nije toga svjestan, inače ne bi bio takav. Pa je zato itekako realna situacija da kršćanski muževi ponekad inzistiraju na nečemu štetnome, bilo to zbog svoje gluposti, bilo zbog napasti. A opet, ako tako gledamo, ako je na ženi da procjenjuje ispravnost, ili da procjenjuje je li on kršćanin, onda to više nije poslušnost. Ili je barem čudno to zvati poslušnošću.
IzbrišiI nisu uvijek stvari tako očite kao kod televizora, gdje je televizor == zlo! Nekad su to stvari koje naizgled ne djeluju loše, no dovode do štete, što on recimo ne uočava, a ona to posve jasno vidi pred očima. Uostalom, oko takvih stvari se i vrte bračne prepirke.
I to je ono zbunjujuće. Takve stvari se kod svih ljudi koji štogod rade događaju gotovo svakodnevno, pa makar bili i kršćanski muškarci, jer ni oni nisu sveznajući i sveti (možda tek pokoji izuzetak). Žena ne može dozvoliti nešto što vidi kao zlo ili što dovodi do štete bez da se suprotstavi. I u praksi se to svodi na dijalog. Ili svađu, kako kod koga. Nekako se gubi pojam poslušnosti, barem na toj najnižoj razini komunikacije.
I to je ono zbunjujuće. Bilo bi to posve jasno da su svi kršćanski muškarci vođeni Duhom Svetim, no budući da je realnost kakva je, a znao je to i sv. Pavao, i dalje mi je nejasno što je točno htio poručiti, a još manje kako bi to trebalo izgledati u praksi.
Pišem kako bi trebalo biti, ne kako je.
IzbrišiDakle radi se o idealnom kršćanskom braku u kojem je muž slika Krista, a žena slika Crkve.
Kako do toga doći?
Očito tako da se budući muž i buduća žena u tome prepoznaju.
Ako djevojka pokazuje da ne želi biti vođena od muža kao što je Crkva od Krista, zašto muškarac prihvaća tu djevojku za ženu?
I obrnuto, ako muškarac ne pokazuje odlike kršćanskog muža, zašto djevojka ide u ženidbu s takvim?
Ako nije razborit, zašto se kršćanka želi za njega udati?
Ako ne pokazuje da je spreman žrtvovati se za ženu i obitelj, kao što se je Krist žrtvovao za Crkvu.
Ako je slabić nad kime vladaju poroci, kako može onda buduća žena računati da će ju voditi, kad ovaj ne može ni sam sebe.
Budimo dakle sigurni da nije bio u zabludi sv.Pavao kad je ukazivao na idealan kršćanski brak kojem bi svi kršćani, ako se nisu odlučili za celibat, trebali težiti.
Pravo pitanje je zašto u naše vrijeme ima jako malo takvih kršćanskih brakova.
Odgovor je - zato što živimo u vremenima najmanje vjere u povijesti.
A tome je pridonijela neborbenost kršćana koji su prepustili nekršćanima da vode države i kulturu.
O tome najviše pišem na blogu i imam ideju da tekstove zaokružim u nekoj knjizi koja će se baviti s pitanjem zašto je 'kršćansko koplje završilo u grmlju'.