Što je sloboda?

To je drugo poglavlje knjige "Koplje u grmlju" :).

A sad ozbiljno, prvi podnaslov tog poglavlja:

2.1 Što je sloboda?

Poznati dubrovački pjesnik I.Gundulić ispjevao je pjesmu o slobodi:

O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti

Ako ćemo mu povjerovati onda je sloboda dar Božji čovjeku i sloboda je nešto najslavnije što imaju Dubrovčani. 
Kaže dalje kako sloboda nema cijenu, vrijedi više od sveg srebra i zlata i ljudskih života. 
Pa jesu li onda Dubrovčani bili stvarno slobodni? 
Ako se sloboda ne kupuje i ne prodaje, zašto su kupovali od Turaka svoju tobožnju slobodu? 
Zar slobodni ljudi daju svoj teritorij za slobodu kao što je Dubrovačka Republika dala područje Neuma Turcima zbog čega je danas RH raspolovljena tamo? Prije će biti da je Gundulić pjevao o nečem čega navodno ima, a ustvari nema.
Postoji li uopće sloboda? Kao i uvijek moramo precizno definirati pojam kako bismo znali ili naslućivali odgovor. 
Ako se sloboda definira kao sposobnost umskih bića da sprovedu bilo što, onda moramo zaključiti kako slobode nema.
Jer Bog koji s pravom nam izgleda kao biće s najviše slobode, ne može učiniti ništa što bi bilo kontradiktorno niti može učiniti nešto što bi zanijekalo Njegovu božansku narav. 
Bog tako ne može učiniti zlo, a ljudi i te kako mogu, pa ispada da su ljudi onda slobodniji od Boga, što je dakako besmislica pa moramo odustati od te definicije slobode.
Ili, ako mudar čovjek uvijek donosi razborite odluke, zar je on manje slobodan od luđaka koji samo ponekad donese ispravnu odluku, a sve ostalo vrijeme dokazuje kako je zaslužio atribut luđaka? 
Ili netko tko je čista srca te nije rob spolne požude, zar je on manje slobodan od bludnika koji može jedno vrijeme apstinirati od bluda, ali mu se uvijek vraća kao pas na svoju rigotinu?
Dakle, slobodu nikako ne možemo definirati s mogućnosti da neko umno biće donosi nerazumne odluke i čine, da bude rob požuda ili bilo kojeg zla. Sloboda je sasvim supotno od onog što većina ljudi i ovaj svijet drži. 
Sloboda znači slobodu od zla.
Bog je tako, kao i u svemu, apsolutno slobodan. 
Takvi su anđeli i sveci u Nebu. 
Ako smo kršćani onda nam je prvenstveni cilj doći do tog stanja uz milost Božju.
Vratimo se Gunduliću i Dubrovčanima. 
Bio je u pravu kad je rekao kako svo blago svijeta nije vrijedno slobode i kako je sloboda jednaka s ljepotom. Ona je štoviše jednaka s Bogom. 
Ali to što su Dubrovčani imali prividni suverenitet kojeg su kupovali od Turaka, to ne znači kako su zbog toga bili slobodni. 
Jer slobodan čovjek ne strjepi kako će izgubiti slobodu pa da ju sačuva koristi diplomaciju prema moćnicima oko sebe i kojima s vremena na vrijeme šalje poklone (da poklone, a ne darove, jer radi se o klanjaju moćnijem) kako bi ta njegova lažna sloboda čim dulje trajala.
Slobodan čovjek mogao je biti okovani galiot ne nekoj mletačkoj galiji. 
Ako je bio slobodan od požuda, grijeha i zla. 
Slobodan je mogao biti netko u tamnici ako je nepravedno osuden i utamničen (ali i onaj tko je pravedno osuđen ali je dragovoljno prihvatio kaznu i prihvaća ju kao pokoru), ali je njegov duh slobodan kao ptica.
Naš Gospodin Isus Krist bio je razapet ili prikovan na križu, a ipak potpuno slobodan.

P.S. Vizualno tekst u knjizi ne izgleda ovako kako sam ga prenio.