Papa Vigilije i papa Frane

Rimski papa Vigilije je dobar primjer iz prošlosti kako aktualna doktrina papizma nema traga u tradiciji Crkve.
Jedna postavka te zablude je kako nitko ne može suditi rimskog biskupa jer on je nazabludiv Kristov vikar na Zemlji.
E pa papa Vigilije je, dok još nije bio papa, osudio i zatočio prethodnog papu Silverija koji je u zatočeništvu umro, a prije njegove smrti Vigilije je sjeo na stolicu rimskog biskupa.
O tome možete čitati na Katoličkoj enciklopediji.
U uvodu članka čitamo kako je prethodni papa Bonifacije II uspio od rimskog klera dobiti povlasticu da sam bira svojeg nasljednika, i taj nasljednik je trebao biti Vigilije, ali je to izazvalo veliku oporbu pa Vigilije nije imenovan nasljednikom.
To nas dovodi, barem mene, do zanimljivog pitanja.
Tko je izabrao prvog (netko će reć drugog) rimskog biskupa sv.Lina?
A prije toga moramo uočiti važno razlikovanje apostola i od apostola rukopoloženih biskupa.
Apostoli koje je osobno posvetio za tu službu Gospodin Isus Krist nisu jednaki s onima koje su oni rukopoložili, oni su iznad njih, oni će na kraju vremena biti sucima dvanaest plemena Izraelovih, oni su izravno izabrani od Gospodina, oni su s Isusom temelj Crkve.
Kad je Crkva zasjedala u Jeruzalemu po pitanju trebaju li se novi kršćani obrezati, onda su se tamo našli apostoli, a ne apostoli zajedno s onima koje su rukopoložili za biskupe.
Stoga ne možemo reći kako je sv.Petar bio biskup Antiohije, Aleksandrije i Rima.
On je tamo rukopoložio biskupe, ali on je bio apostol, više od biskupa.
Sv.Pavao je svoju najpoznatiju poslanicu uputio Rimljanima.
Posve bi bilo neprilično da bi biskup sv.Pavao pisao Rimljanima pastirsko biskupsko pismo, ako je za Rim nadležan biskup sv.Petar.
Radi se o apostolskoj poslanici i apostolima koji nemaju fiksnu biskupsku stolicu nego putuju kamo ih Duh Sveti vodi.
Stoga nema niti jednog biskupa koji može reći ja sam naslijednik sv.Petra, a ja sam nasljednik sv.Pavla, a ja sv.Ivana, a ja sv.Jakova ...
Rimski biskup, patrijarh i papa nema veću čast od drugih biskupa, patrijarha i papa zato što su u Rimu mučeni i ubijeni sv.Petar i sv.Pavao, ili zato što je netko od njih ili obojica rukopoložili prvog rimskog biskupa sv.Lina, nego zato što je Rim bio najvažniji, najveći i glavni grad Rimskog carstva.
Dok nije bilo Carigrada, a to se može čitati iz dokumenata ekumenskog koncila u Niceji, Aleksandrija je bila druga po časti među patrijarhatima, zato što je bila veća od Antiohije i Jeruzalema (ustvari patrijahati, nadbiskupije i biskupije se ustoličuju nakon tog koncila).
I tako je bilo na svim ekumenskim koncilima Crkve, ako je i zasjedanje otvorio rimski car, 'radnim' dijelom presjedao je najčešće opunomoćenik rimskog pape koji je 'primus inter pares', prvi među jednakima (patrijarsima).
Dakle moglo se je dogoditi da je sv.Lina rukopoložio sv.Pavao, ali to ništa ne mjenja, njega je Crkva postavila rimskim biskupom, i očito je bila tradicija da rimski kler bira rimskog biskupa (slično vjerojatno i drugdje), a da je to htio prekinuti papa Bonifacije II tako da osobno bira svojeg nasljednika.
I kako čitamo dalje, slijedeći papa Agapetus I je nesuđenog papu Vigilija poslao za svog poslanika u Carigrad.
U Carigradu je Vigilije uspostavio prisne odnose sa caricom Teodorom koja je bila sklona hereticima monofizitima te je tako Vigilije dobio od nje 700 funti zlata (ogroman novac) i obećanje kako će biti ustoličen za slijedećeg papu, a on je trebao poraditi na tome da se olabavi osuda monofitizma te da ponovno za carigradskog patrijarha dođe monofizit Antimus.
I kad je rimski papa umro, Vigilije se je s novcem i potporom carice odnosno rimskog carstva vraćao u Rim, ali je tamo prije njega ustoličen za papu sv.Silverije, inače sin pape Hormidasa.
Rimski zapovijednik garnizona Belisarius skida sa biskupske stolice papu sv.Silverija kojeg daje u zatočeništvo, i tako stolica rimskog biskupa postaje slobodna za Vigilija.
Dakle nije sada prvi put da imamo živa dva rimska papa (iako za ondašnje Rimljane je bio samo jedan rimski biskup, ili Vigilije ili Silverije, nikako obojica).
Papa Vigilije je dakako trebao odraditi stvar za monofizite, ali je tu prilično uspješno vozio slalom, bio je uhićen i priveden u Carigrad, a u igru su se uključili s podmetanjima heretici origenisti. 
Drugim riječima mogao bi se o papi Vigiliju snimiti jako uzbudljivi film kojeg ne ću više prepričavati.
Poanta ovih povijesnih činjenica o rimskom papi Vigiliju je kako se tu radilo o vrlo ambicioznom i pohlepnom čovjeku koji je svrgnuo živog papu kako bi on postao papa.
Dakle, papisti koje izluđuje papa Frane s krivovjerjem kojeg cijeli svijet vidi, mogli bi ga bez ikakvog povijesnog presedana uhititi i staviti na sud.
Ali ima jedan 'mali' problem.
Onda je postojalo Rimsko carstvo koje je to moglo izvesti i ako bi se netko pobunio, ne bi se dugo bunio.
Danas takve države nema koja bi uhitila i osudila papa Frana.
I još veći problem, koji ustvari nije nego je rješenje gordijevskog čvora. 
Većina papista ne poznaju povijest prvog tisućljeća pa vjeruju u papizam.
Kad bi se upustili u takav čin prema papa Frani, onda bi s Franom pao i papizam (doktrina kako je rimski biskup nezabludivi Kristov vikar kojeg nitko ne može suditi).
Besmisleno je u ime papizma skinuti živućeg papu radi krivovjerja jer onda to negira papizam.
Zato mislim da se papa Frane može osjećati prilično siguran kad mu neki šalju poruku kako će mu sudski skinuti bijelu kapicu s glave ako ne prestane razgovarati s novinarima.
Mogu to jedino atentatom, ali mi se čini da to Bog ne će dopustiti jer ovo je vrijeme pred kraj vremena, vrijeme Antikrista koji će kratko vrijeme sa Sotonom i lažnim prorokom zakruniti se na Zemlji. 

P.S.
Evo poveznice na wikipediju s popisom rimskih papa. 
Tamo se nalaze i sv.papa Silverije i papa Vigilije.
Međutim pogledajmo početak liste.
Na vrhu je sv.Petar s vladanjem od 29-32 do 63-67 godine.
Ispod je sv.Lino kojeg su naveli kao prvog rimskog papu s rasponom vladanja od 54-58 do 66-69.g.  
Po ovim godinama se jasno vidi (ako su točne) kako je apostol sv.Petar bio u Rimu istovremeno dok je tamo bio prvi rimski biskup sv.Lino.
To jest da moramo razlikovati apostole od biskupa.