Predzadnji njegov tekst je "Sv.Vincent Ferrer - slušati lažnog papu je grijeh idololatrije".
Pa evo citata tog poznatog papiste kojeg ne mogu držati svecem (iako je možda spašen) jer je shizmatik i krivovjernik papizma te ga nije Crkva priznala svecem:
"Davanje poslušnosti onomu koji nije Papa i udjeljenjem papinskih počasti, protivi se prvoj zapovijedi prve ploče (od deset Božjih zapovijedi koje su donešene na dvije ploče): Nemojte se klanjati stranom bogu, idolu ili kipu ili nekom nebeskom liku".
Ovo je po meni jasan dokaz zablude papizma. Objasniti ću zašto.
Prema citatu, ako se dakle netko pokloni (prizna autoritet to jest da poslušnost) lažnom papi onda isti krši prvu Božju zapovijed, klanja se lažnom idolu.
Međutim, to isto onda podrazumijeva da se pravom rimskom papi treba dati poslušnost, i ako je ono prvo kršenje prve Božje zapovijedi, onda papizam traži da se kršćani klanjaju (daju bezuvjetnu poslušnost) rimskom papi kao Bogu (jer o tome se radi u prvoj Božjoj zapovijedi).
Takav status nije imao niti jedan apostol pa niti sv.Petar, niti jedan čovjek, taj status može imati i ima samo Gospodin Isus Krist koji je temelj i glava Crkve, čak i sama Crkva je kršćani su samo nakalemljeni na Njega kao rozge na trs.
Papizam osim što je krivovjerje je i idolatrija jer traži da se jednom čovjeku priznaju Božji atributi nezabludivosti te da se tom čovjeku treba dati poslušnost kao Bogu.
Postavlja se onda pitanje - kako znamo što je istina Objave ako nema nezabludivog rimskog Kristovog vikara na Zemlji?
Pa Gospodin se ne pojavljuje na Zemlji kako bi nam rekao nezabludivo što je istina, a što laž, kako ćemo to onda znati?
Sjetimo se što nam je rekao - ne će nas ostaviti same, bit će s nama do svršetka svijeta u sv.Liturgiji i sakramentima, ali i da će poslati Duha Svetoga koji će apostolima govoriti inspiracijom nezabludivo i tumačiti im ono što su od Njega čuli, ali nisu još u potpunosti razumijeli.
U tome je nezabludivost Crkve i Njezin nezabludivi nauk, u općim saborima Crkve kad Duh Sveti vodi saborske oce u istini, kao što je vodio apostole na prvom saboru Crkve u Jeruzalemu.
Hrvatski arhiepiskop Aleksandar mi je jučer rekao da u nicejsko-carigradskom simbolu vjere (Vjerovanju) se kaže - vjerujem u jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.
Nisam baš siguran da riječ 'katolička' je istoznačnica sa 'saborna'.
Saborna znači da postoje opći-ekumenski sabori Crkve u kojima se riješava uz pomoć Duha Svetoga nauk Crkve.
Katolička koliko sam dosad shvaćao znači univerzalna, međutim riječ saborna je više od te univerzalnosti, ona govori kako se Crkva sastaje na saborima koji su izvanredovno, vrhunsko i nezabludivo tijelo Crkve.
Kako god bilo, vjerovali u papizam ili u sabornost Crkve, vjerujete kako Duh Sveti štiti nekog, rimskog biskupa ili opći sabor Crkve, od zablude.
Nezabludivost ne proizlazi iz silnih pročitanih knjiga, nego je dar od Duha Svetoga Crkvi.
Problem s papizmom je u tome što se time jedan božanski atribut (nezabludivost) daje čovjeku, i onda iz toga slijedi kako se tom čovjeku treba klanjati ili ljubiti noge kako su tražili srednjovjekovni rimski pape i držati ga najvažnijim čovjekom na svijetu koji ima moć nad svim kršćanima i vladarima, a nitko ga ne može tužiti i suditi, barem ne do smrti.
Zar je čudno što su se onda Francuzi borili da se papa preseli u Avingnon, a rimske patricijske obitelji su često vodili ratove tko će od njih biti papom?
Imati svog čovjeka na mjestu nezabludivog Kristovog vikara na Zemlji je skoro neprocjenjivo za one koji su željni moći u svijetu.
Zato je pred kraj prvog tisućljeća kad se je počeo formalizirati papizam, a pogotovo nakon zapadne shizme, nastao nemoral na papinskim dvorima ili čak povratak poganstva u arhitekturu crkvi zato što su pape bili ljudi željni svjetovne vlasti, a onda i svjetovnih naslada.
U Crkvi je pak nezabludiv opći (priznati) sabor Crkve i od toga se ne stvara kult niti idolopoklonstvo kao kod papizma.
Papizam je u slijepoj ulici s modernim rimskim papama koji na očigled svijeta šire zablude, ali u papizmu ne postoji mehanizam s kojim se može maknuti heretik sa stolice rimskog patrijarha.
Postoji bula "Cum ex apostolatus oficio" iz 16.st. kad se je rimski papa bojao da među kardinalima ima skrivenih simpatizera protestantizma te da takav može biti izabran za papu, te prema kojoj (buli) je ništavan izbor heretika za papu.
Ali ta bula sama po sebi načinje kulu od karata papizma koji pretpostavlja kako Duh Sveti spriječava rimskog papu da naučava zablude, ali implicitno i Duh Sveti vodi rimski kler, ili kolegij kardinala kad biraju rimskog papu.
Zašto bi se takva bula napisala, ako Duh Sveti djeluje na kardinale pa oni ne će izabrati latentnog protestanta za papu?
Ili ćemo protumačiti moderne pape heretike prema onom vicu kad se Duh Sveti ispričava što je bio pozvan, ali nije bio na drugom vatikanskom koncilu, pa nije bio ni na konklavi kad se je izabrao Bergoglio?
I koja je korist od bule koja kaže kako heretik nije papa, kad nema predviđene procedure tko može, kada i kako izbaciti istog heretika iz biskupske stolice?
Sama suština papizma je da nitko ne može suditi papu i onda se to zove gordijski čvor ili kvaka 22.
Polurješenje je sedevakantizam, samo on ne vodi nikamo nego ovisi o tome da se predviđa vrlo skori kraj svijeta, jer Crkva ne može desetljećima živjeti bez živog nezabludivog Kristovog vikara na Zemlji.
Pravo rješenje je u stilu razriješenja mačem gordijskog čvora, to jest odbaciti papizam i prihvatiti kako je Crkva jedna, sveta, saborna i apostolska, te da se kršćani niti jednom čovjeku ne smiju klanjati, dati mu bespogovornu poslušnost kao da je on nezabludiv poput Boga.
Apostoli nisu nikad imali iza sebe kult i čvrsto vjerujem kako nitko od njih, pa niti sv.Petar, nije vjerovao kako je nezabludiv.
Isto tako vjerujem kako bi apostoli s indignacijom odbacili status Kristovog vikara na Zemlji i ljude koji dolaze na trg sv.Petra ili na stadione diljem svijeta klicati nekom rimskom papi kao da je isti pop zvijezda.
Kako bi sv.Petar reagirao kad bi mu stotine tisuća ljudi klicalo i uzvikivalo njegovo ime?
Pomislio bi da se radi o nekom velikom demonskom i dugotrajnom posjednuću.
Ustvari to i jest papizam.
Emile, ovo što si napisao sve logički i razumski stoji. Ali kako npr. tumačiš svetopisamski tekst kada Gospod Isus govori sv. Petru tri puta - PASI OVCE MOJE! njemu osobno govori a ne apostolima skupa. a ako govori njemu valjda govori i njegovim nasljednicima jer su Isusove ovce postojale i postoje nakon Petrove tjelesne smrti...
OdgovoriIzbrišiNa kraju teksta o papi Vigiliju je podatak kako je prvi rimski biskup sv.Lino bio u biskupskoj stolici 10 godina prije smrti sv.Petra.
IzbrišiTo znači kako sv.Petar nije bio rimski biskup, nego je bio iznad svih biskupa, apostol kao i ostali apostoli.
Na prvom Saboru Crkve u Jeruzalemu on ne presjeda nego sv.Jakov, i možemo reći da sv.Petar ima prvenstvo u časti, nikako da ima vlast nad apostolima, a još manje da se smatra nezabludivim Kristovim vikarom na Zemlji.
Kako napisah prethodno, ustanovio je sjedišta kršćanstva u Antiohiji, Aleksandriji i Rimu, i nema nikakvog dokaza da je imao neku posebnu vlast niti da je tu vlast predao nekome u Antiohiji, Aleksandriji ili Rimu.
Naravno da znam za tumačenje kako su te riječi upućene sv.Petru 3 puta koliko puta Ga je izdao, ovlaštenje i moć rimskom biskupu da je nezabludiv i iznad svih.
To je samo katastrofalno krivo tumačenje.
Zasad vjerujem kako je time Gospodin stavio do znanja sv.Petru kako mu je oprostio trostruku zataju te da nastavi s apostolskom službom - pasi ovce moje.
Kako ide taj vic o Duhu Svetom?
OdgovoriIzbrišiZaboravio sam, ali se sjećam kako je smiješan :)
IzbrišiMogao bih sada improvizirati, ali bolje ne.
Umre papa Ivan XXIII i dođe kod sv.Petra te se čudi da ga Petar nije prepoznao, čak se i ljuti na Petra kako je tako neinformiran.
IzbrišiOnda kaže - ja sam papa koji je sazvao drugi vatikanski koncil.
Opet Petar kaže kako nema pojma što je to drugi vatikanski koncil ni tko je on.
I onda se javi u nelagodi i sa isprikama Duh Sveti:
- kažeš drugi vatikanski, ajoj, zaboravio sam tamo doć, zato Petar nije nikad čuo za tebe i taj koncil.
da je to samo jedini tekst o vlasti sv. Petra onda bi tvoje tumačenje držalo vodu. ali kad taj tekst povežemo sa ključevima neba i zemlje koje mu Isus daje a koje vatikan ima u svom grbu e onda tvoje tumačenje već pušta vodu. inače se slažem s tobom da je dogma o nezabludivosti sa čisto logičkog i razumskog stajališta puna rupa, posebno uzevši kakve smo sve pape imali...
OdgovoriIzbrišiAli čak kad bi sv.Petar imao nešto što drugi apostoli nisu imali, kako može rimski biskup reć da je to dobio, a nije recimo antiohijski ili aleksandrijski?
IzbrišiPa zato što je Rim glavna biskupija bio i ostao, u Rimu su svete Petrove kosti pokopane, Rim je centar kršćanstva s obzirom na brojne tisuće mučenika...
IzbrišiU Crkvi nitko nije nikad negirao prvnestvo u časti kod rimskog patrijarha.
IzbrišiI mislim da se ne radi o kostima sv.Petra i sv.Pavla, nego što je Rim bio sve do 4.st. glavni grad Rimskog carstva i bio je prostorno najveći patrijahat, od sjeverne Afrike, Španjolske do Skandinavije.
Vrlo je zanimljivo što je papa sv.Grgur Veliki upozorio da ako se neki biskup želi postaviti iznad drugih kao univerzalni biskup, da će taj biti preteča Antikrista.
Ovaj moj tekst pobuđen je činjenicom kako je Vincent Ferrer nehotimično definirao kako se u papizmu vjernici odnose prema rimskom biskupu kao prema božanstvu, a to je ono na što je upozoravao sv.Grgur Veliki.
Emil contra mundum: ja isti9. travnja 2018. u 08:33
OdgovoriIzbrišiOn je rekao: "tko vas sluša, mene sluša", i "ono što svežeš na zemlji, biće svezano na nebu", itd.
I mora biti glava na zemlji u Ime Krista, to jest, Kristov Vikar. Tj., logično je da bude tako, da bi Crkva mogla biti u jedinstvu. Jer inače bilo bi na stotine i tisuće raznih skupina i svega mogućeg. Primjer imamo na protestantima, ima ih tisuće denominacija. Svaki pastor ima svoju školu.
Ni bizantijci se mogu proslaviti. Nisu u stanju imati zajednički sinod kroz stoljeća i stoljeća. Tko će ga sazvati? I ako se okupe, tko ima autoritet među njima? / ja isti9. travnja 2018. u 13:06
U velikoj ste zabludi. To je čisti koncilijarizam što govorite, tj. hereza koju je Crkva svećano osudila u XV stoljeću, u duhu cijele tradicije (Roma locuta est, causa finita est, reći će Sv. Augustin). Drugim riječima Sabor nije iznad Pape, već obrnuto. Petar je taj koji govori na Duhove, Petar je taj koji ulazi u grob prvi prije Ivana, makar je Ivan već tu bio, itd. To se živjelo od prvog dana.
Vjernici se vode po logici koja ima postavke na Božjim obećanjima, ne ljudskim. Svaka logika ima početna stanovišta, skup prvotnih istina. Nakon toga, logičnim procesom, dolazimo do zaključaka.
Krist je rekao: "Petre, utvrdi svoju braću". To je rekao Petru, i nikome drugom. Ali Petar ne može reći da ima jedanaest Božjih zapovijedi i sl., ne može ni milimetar izmjeniti ono što je od Boga dano. Zato netko tko sjedi na Petrovoj Stolici mora govoriti skladno Božjoj Riječi i nauku. To je teologija papinstva, ne sluša se netko samo time što je u bijelo obučen.
Što se tiče "pravoslavnih", već sam Vam rekao da imaju perfektno do tri razvoda priznata i sl. ☺