Shizma između drugog i trećeg Rima na pomolu?

Glede priznavanja autokefalnosti UPC što je izazvalo duboke podjele između Carigrada i Moskve, drugog i trećeg Rima (pri čemu prvi shizmatični Rim ulazi u koaliciju s trećim o čemu sam prethodno pisao), situacija se je još više zaoštrila.
Moskovski patrijahat je zabranio pod vidom smrtnog grijeha odlazak svojih vjernika na sv.Liturgije pod jurisdikcijom Carigradskog patrijahata.
O tome možete pročitati ovdje .
Carigradskom patrijahatu pripada i Sveta Gora  - poluotok Athos koji se nalazi na sjeveru Grčke i koji se smatra najvažnijim duhovnim središtem u Crkvi.
Nekad je znalo tamo biti na desetine tisuće monaha.
Po toj odluci ruski vjernici više ne bi smjeli niti odlaziti na Svetu Goru, jer odlazak tamo, a da se ne posjeti crkve je besmislen.
Pitanje je i što će biti s tamošnjim ruskim monasima koji formalno pripadaju pod jurisdikciju Carigrada.
Dakle, korak smo do raskola između Moskve i Carigrada.
I to sve zbog grijeha filetizma koji žestoko razjeda Crkvu posljednjih stoljeća.
Posve je bilo drugačije nekad kad su Crkva i zemaljska kršćanska država bili u simfoniji, kad su npr. rimski car Konstantin i njegovi nasljednici sazivali i predsjedali ekumenskim koncilima Crkve.
Slabljenjem Rimskog carstva i stupanjem na svjetsku pozornicu novih naroda i njihovih novih kraljevstava isti traže samostalnost ili čim veću neovisnost od Carigrada ili ostalih četiri prvotnih patrijahata koji su se ustoličili na prvom ekumenskom koncilu Crkve u Niceji (kojeg je sazvao i presjedao car Konstantin).
Sjećamo se npr. iz naše povijesti kako je hrvatski biskup iz Nina tražio uz potporu hrvatskih kneževa čim veću neovisnost od Rima i ondašnje moćne latinske splitske metropolije.
Slično ili još izraženije se je događalo kod ostalih novih naroda koji su došli na područje Rimskog carstva.
I tako su negdje nastale nove patrijarhije to jest autokefalne mjesne Crkve koje su drevne patrijarhije priznale sebi ravnopravnima (u Crkvi su svi biskupi ravnopravni).
I sve bi to bilo u redu da se nije među tim novim mjesnim Crkvama počela širiti klica etnofiletizma te se je tako sijalo zlo sjeme dijeljenja jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve po nacionalnim ključevima jer su te nove države često ratovale među sobom ili napadale ostatke Rimskog carstva te su očekivale da će ih u tim ratnim i imperijalnim 'naporima' podržati mjesne Crkve koje ne bi bile niti ustoličene da ih nisu podržavale iste države.
Tako smo došli do situacije kad mjesne Crkve podržavaju svoje države u ratu s drugom isto tako, barem formalno, kršćanskom državom.
To je bez sumnje skandalozno i nezamislivo u prvoj Crkvi ili u Crkvi za vrijeme rimskih kršćanskih careva kad nije niti bilo druge kršćanske države osim Rimskog kršćanskog carstva.
Stoga sam mišljenja kako se nije ni smjelo dopustiti da novostvorene kršćanske države imaju svoje vlastite i autokefalne Crkve.
Moglo se je primjerice dozvoliti da postoji tada nova Kijevska metropolija, ali ista ni u kakvom smislu ne bi smjela biti podređena novoj kijevskoj ruskoj državi.
Biti ću još radikalniji, novi dotad nekršćanski narodi nisu niti trebali tražiti neovisne države, nego samo svoju autonomnost unutar postojećeg rimskog kršćanskog carstva.
Jer u suprotnom, kako je već povijest dokazala, dolazi do rasta etnofiletizma među samim kršćanima što na kraju dovodi do toga da kršćanin ratuje protiv drugog kršćanina radi vremenitih interesa svoje nacionalne države.
S druge strane svjedoci smo kako sustavno i planski globalna svjetska država i njihova elita uništava posljednje ostatke suverenosti nacionalnih država.
Možemo reći kod nas da živimo u toj de jure nepostojećoj svjetskoj državi, ali koja de facto postoji i stvarno nameće RH nekršćanske i protunaravne zakone i kulturu.
Stvoreno je dakle novo svjetsko pogansko carstvo koje priprema prijestolje za Antikrista.
Preostali kršćani ne smjeli nikako suprostaviti se njima s motivom zaštite nacionalne države i samobitnosti.
Ta bitka je već izgubljena, vjerojatno još u drugom veleratu.
Ako Ukrajinci i Rusi ratuju u ime 'pravoslavlja' onda oni ne ratuju za Krista, nego za svoju zabludu etnofiletizma i po kojoj će se još prije ustoličiti Antikrist kao onaj koji će donijeti lažni mir među njima i ostalim zavađenim narodima.
Po proroštvima mnogih, Antikrist će doći i biti dočekan kao pravi Krist jer će ujediniti sve narode koji će dotad biti na ratnoj nozi.
Dobiti ćemo reinkarnaciju poganskog rimskog carstva, i to će biti opet po Božjem planu i proviđenju, jer tada više neće kršćani među sobom ratovati zbog zablude etnofiletizma, nego će biti proganjani i mučni od te nove svjetske antikršćanske države. 
Kroz te posljednje progone će se očistiti i posvetiti.
Patrijahati mogu otići kako su i došli (jer kako napisah nije ih niti bilo do Nicejskog ekumenskog koncila Crkve), ali Crkva će sigurno opstati i dočekati drugi, slavni i strašni dolazak Krista kao posljednjeg i konačnog Sudca živih i mrtvih.
Kao hrvatski pravoslavac volio bih da postoji HPC kao mjesna Crkva u RH, ali što ako de facto ni ne postoji RH?
Jer ako postoji kao samostalna država, onda bi ista, kao što je poručio arhiepiskop Aleksandar, trebala podržati osnivanje HPC.
RPC ne bi nikako smjela biti instrument u rukama ruske države koja se čak i formalno identificira i kao kršćanska i kao muhamedanska i kao budistička država i kao ona koja se nije odrekla i osudila komunizam-boljševizam (nije li onda Rusija nova 'ekumenska' svjetska država u malom?).
U zabludi su mnogi koji Rusiju smatraju državom koja se suprostavlja novoj svjetskoj državi.
Ona doista želi ostaviti kod nekih takav dojam, međutim ona samo s vremenskim odmakom, radi krinke, radi ono što je zapad učinio pred nekoliko desetljeća.
Moskva nije treći Rim koji se je nekad borio za oslobođenje drugog Rima od Turaka.
U sukobu Rusije i Ukrajine kršćani ne bi smjeli zauzeti niti jednu niti drugu stranu jer niti jedna niti druga se stvarno ne bore za Krista nego ili za svoj etnofiletizam, ili što je još vjerojatnije radi različite verzije jedne svjetske države.
Jer i među masonima ima podjele kako ostvariti antikristovsku svjetsku državu (znakovita je bila podjela između londonske i pariške masonerije).
Na nama kršćanima je sudbonosni zadatak da se otkinemo od vidljivih i nevidljivih mreža ovog svijeta bile one temeljene na etnofiletizmu ili lažljivom svjetskom miru i globalizmu.
Vraćamo se u katakombe kako je i nekad bilo i u vremena kad nije bilo važno jel netko Grk ili Židov, Hrvat ili Srbin, Rus ili Ukrajinac ...