petak, 19. travnja 2019.

Požar u pariškoj katedrali

Ovotjedni požar u poznato pariškoj katedrali zasjenio je sve druge događaje.
Radi se naime i o simboličnom činu koji označava kraj zapadnoeuropske rimokatoličke tradicije.
Bilo je dakako gore u vrijeme krvave francuske revolucije kad su revolucionari nosili prostitutku-glumicu kao svoju božicu i postavili je na oltar pariške katedrale u kojoj tada vjerskih obreda nije bilo jer ih je 'revolucija' zabranila, a giljotinom odsječene glave valjale su se po krvavim pariškim trgovima svakodnevno.
Za javno ispovijedanje vjere padale su glave.
Ipak, užasni teror revolucije nije trajao duže od nekoliko godina jer su revolucionari počeli sami sebe istrebljivati, otuda je nastala ona poznata uzrečica - 'revolucija jede svoju djecu' koja bi trebala izazvati simpatiju-sućut prema revolucionarima, iako su svi oni zaslužili smrtnu kaznu jer su se služili giljotinom dok nije na njih došao red.
Dakle reakcija na revoluciju bila je u to doba ipak prejaka, pa se je pojavio Napoleon, isto liberalni revolucionar koji je smirio revolucionarno nasilje unutar Francuske, ali je izazvao krvave ratove u Europi s ciljem širenja liberalizma.
Slično se može reći donekle za Staljina u boljševičkoj sovjetskoj državi koja je išla prema svom slomu zbog radikalnog ljevičarskog crvenog terora Lenjina i Trockog.
Otada revolucija više ne ide otvorenim nasiljem, nego kao što su teoretičari ljevice rekli - dugim maršom kroz državne institucije, preuzimanjem kulturne inicijative i dominacije, kroz preodgoj mladih naraštaja u  školama, kroz tisak, publikacije, filmove , popularnu glazbu i općenito umjetnost pa na kraju sve do internetskih društvenih mreža.
Ako su nekad seljaci iz Vendea dizali pobunu protiv francuske revolucije, ako su nekad patriotski i kršćanski Rusi činili isto tako, ako su nekad i naši ljudi bili spremni umrijeti u borbi protiv revolucije-komunizma, sada više takvih ljudi nema ili su u zanemarivom broju.
Dobar, lagodan-hedonistički život nije kompatibilan sa spremnošću borbe protiv revolucije.
Stoga mnogi imaju u sebi prezir prema revoluciji, ali ih je lagodan život opio tako da ne mogu tu ideju iz svog uma spustiti do svog srca koje ima oko sebe salo hedonizma.
Zato je moguće da smo pred vremenima kad će se vratiti 'izvorne vrijednosti' francuske revolucije jer više nema revoluciji ozbiljnih oponenata.
Ne će trebati giljotina jer svatko će svoju šiju upregnuti u revolucionarna kola.
Parišku katedralu obnoviti će masonska francuska država, koja je i sada vlasnik svih francuskih crkvi, i ako se bude tamo i dalje događala rimokatolička misa, ona će biti potpuno  u skladu s načelima francuske revolucije (o čemu su se već pobrinuli u Vatikanu s izmjenom mise pred četrdesetak godina).
Pročitajte komentar o ovome novinara Marcela Holjevca koji je čini mi se agnostik, ali isto osjeća kako u Francuskoj, to jest u Europi, nema više mjesta za kršćanstvo te će to imati tragične posljedice.
Kao pravoslavac koji pripada minornoj Crkvi u smislu brojnosti, mogu konstatirati da će s padom utjecaja RKC koja se je potpuno kompromitirala nakon drugog vatikanskog koncila, postojati veća mogućnost da rimokatolici, razočarani u RKC, ali i u masonsku državu koja podržava revolucionarne 'vrijednosti', preispitaju samu povijest RKC od raskola nadalje te zaključiti kako su hereze i shizma RKC same dovele na kraju do revolucije i sadašnjeg stanja.
Iz papizma na kraju krajeva može doći samo Antihrist, budući se jednog čovjeka stavlja na mjesto ovlaštenog Hristovog zamjenika koji je nezabludiv, ima vlast nad svima i svih može suditi, a njega nitko, i svi mu se moraju pokloniti inače završavaju u Paklu.
San svih revolucionara je da dođu u takvu poziciju.
I sada čekamo da se pojavi onaj pravi Revolucionar o kojem nam govore proroštva.
Usput, neki tradicionalni francuski papisti vjeruju u 'proroštvo' da će prije toga pojaviti se legitimni (znači netko od loze francuskih kraljeva) francuski kralj koji će vojnom silom pobjeđivati revolucionare u Francuskoj i Europi.
Ne znam što još čeka, da izgore sve crkve u Francuskoj ili da postanu muzeji i bordeli?



3 komentara:

  1. Čim je prolungiran polu-Novus Ordo misal (1962.) heretika, ljevičara i rozenkrojcera Ivana XXIII. (Bugninijeva prije-novoredna varijanta iz 1964. {Eksperimentalna} i konačna iz 1969.) u Notre Dame nije bilo prave Mise. Katedrala odavno ne pripada katolicima u liturgijskom aspektu, a puno prije, mislim 1903., poganska Francuska država je zakonito otela sve katoličke bogomolje i stavila ih u svoje vlasništvo. 2800 crkvi je država srušila zadnjih godina zbog smiješnog zaključka kako je jeftinije srušiti ih nego ponovno restaurirati i održavati. Ne bi bilo čudno da neke crkve pretvore u bordele, jer su mnoge njihove crkve postale hoteli, restorani, džamije itd. Gradnja džamija je zamijenila gradnju crkav. Ludi Francuzi će postati balije kako je krenulo (islamsko smeće). Novus Ordo Sekta je u nezavidnoj poziciji u Francistanu: njihova međureligijska braća će ih poklati čim dođe do velikih nemira. :)


    Makarije

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @Makarije
      Slažem se s tekstom.
      Dodajem ipak, RKC je započela s gradnjom gotičkih katedrala nakon velikog raskola, a to se je očitovalo i u tome što su se u i na takvim crkvama stavljali kipovi koji su u prvih tisuću godina bili zabranjeni budući su imali poveznicu s poganstvom.
      Obilježje gotičkih crkvi je dotad neviđeno dizanje zgrade uvis s vitkim tornjevima, gotičke katedrale su bile po tome preteče modernih nebodera.
      Pitanje je međutim - je li to dizanje arhitekture uvis pratilo dizanje duhovnosti uvis?
      Na koncu, kad je nešto nesrazmjerno visoko u odnosu na širinu, onda je i krhko, nestabilno, mršavo.
      Izgleda da su simbolično gotičke katedrale u tome pratile RKC nakon shizme.

      Izbriši

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.