Hristos voskrese!

Hristos voskrese!

Ne postoji značajnija rečenica od te koju ljudska usta i srce može izgovoriti.
Usput, tako su je nekad izgovarali i naši preci dok su imali svetu litirgiju na crkvenoslavenskom jeziku, i nema razloga zašto je ne bismo i mi danas rabili pogotovo ako smo pravoslavni kršćani.
Nisam istraživao etimologiji tog glagola, ali pouzdano znam da je u čakavskom dijalektu štokavski prijedlog 'u' riječ 'va', kao što je u kajkavskom to 'v'.
Stoga je moguće kako se je u riječi 'uskrs' štokavizirao prvi dio riječi 'voskrs'.
Dakako, to je potpuno nevažno u odnosu na najvažniju činjenicu koja postoji - Hristos voskrese!
Utjelovljenje Logosa od Svetoga Duha i Djevice Marije i Njegovo rođenje koje zovemo blagdanom Božića je nužno da bi se dogodio Vaskrs, ali i Blagovijest, i Božić, i Veliki Četvrtak i Veliki Petak  nemaju smisla bez ovog blagdana kojeg danas slavimo.
Jer, da nije Gospod Hristos voskrsnuo i time pobijedio kao novi Adam smrt, mi bismo i dalje bili robovi smrti pod starim Adamom.
I Njegova Muka i smrt na križu onda ne bi imala smisla, onda i Njegovo utjelovljenje, rođenje i cijeli zemaljski život.
Sišao je s Neba da nam da život, život u izobilju, a kako bi to bilo da je i sam ostao rob smrti?
Sveti oci naglašavaju činjenicu Hristove pobjede nad Smrću (veliko slovo jer ustvari radi se o Satani koji je ljudski rod uzeo kao svoj plijen nakon Adamovog grijeha) slikovito opisujući taj događaj s ribarom koji daje mamac na udicu ribi.
Kad bi riba znala da će ugrize li mamac biti izvučena na suho, onda se ne bi uhvatila na udicu.
Ovdje je Gospod bio i ribar i mamac, a riba je bila Smrt-Satana koji nije znao sve dok Gospod nije sašao nad Pakao nakon smrti da je progutao mamac koji je sam Bog kojeg ne može imati u svom podzemnom carstvu smrti a da i dalje ima vlast nad umrlim ljudskim dušama.
Smrću svojom Hristos je pobijedio Smrt zauvijek i tako oplijenio-oslobodio Satanin plijen kojeg je ovaj stekao Adamovim grijehom.
Kad smo se krstili, onda smo se u tu svetu smrt Hristovu krstili da bismo imali zajedno s Hristom život vječni u izobilju.
Tri puta (treći dan je uskrsnuo) uranjanje u vodu prilikom krštenja označava silazak s Hristom u smrt da bismo zajedno s Njim uskrsnuli u novi život djeteta Božjeg.
U Simbolu vjere kažemo - vjerujem u jedno krštenje za oproštenje grijeha (to je množina, u hrvatskom ta riječ znači i jedninu i množinu u akuzativu, dok u srpskom množina se kaže 'grijehova').
Naši grijesi i to potpuno se brišu Hristovom smrću kojom je pobijedio Smrt.
Najveći razbojnik, ako skrušeno poput desnog razbojnika na Golgoti se obrati Gospodu i krsti se, oslobođen je krivnje svih grijeha i ima život vječni u izobilju.
Nažalost, malo je onih koji ne oprljaju svoju bijelu haljinu krštenja s ponovnim padom u grijeh, ali zato postoji pokajanje i sveta ispovijed da se povrati izgubljena nevinost krštenja.

I tada opet grijesi se brišu Hristovom pobjedom nad smrću, Hristovim voskrsenjem.
Slavimo stoga danas i zauvijek Hristov trijumf nad smrću jer ako vjerujemo da je Gospod vaskrsao, onda smo zajedno i mi s Njim dionici te pobjede, jer On je vaskrsnuo radi nas.
Ako imamo takvu vjeru ne samo na usnama, nego u srcu, onda nam ne smije biti nimalo teško postiti 40 dana prije Vaskrsa, ili postiti svaku srijedu (dan kad je Juda Iškariotski izdao Gospoda) i petak (dan kad je Gospod položio duh svoj Bogu Ocu u ruke) ili odreći se zemaljskih užitaka koje vode u besmislenu patnju (svaki zemaljski užitak uzročuje srazmjerno istu zemaljsku patnju) i smrt radi vječnih blaženstava.
Ako je naš iskreni odgovor - vaistinu (uistinu-zaista) je Hristos vaskrsnuo, onda smo na Putu da dobijemo vječni vijenac slave na svoju glavu od Pobjednika nad smrću nakon što sami okusimo smrt.
Ne bojmo se Smrti, ona je zauvijek poražena, bojmo se jedino naše slabe vjere u Vaskrs jer onda možemo opet postati plijen Smrti.
Uz taj nužni strah Božji, radujmo se i kličimo Aliluja.
Život je pobijedio Smrt, a mi smo pozvani biti dionicima te Pobjede.

Ovogodišnje čudo Svetog ognja (nestvorene Božje energije) u Jeruzalemu (Oganj se pojavljuje u 1:59):

Predavanje o čudu sv.Ognja:

Dobar film naših istočnih susjeda o Velikom (Strasnom) tjednu i Vaskrsu:

Cijenjeni bloger "O dosta toga i što dublje" u ovom tekstu osvrnuo se je na čudo sv.Ognja.

Evo mojeg odgovora:

Drago mi je što je bloger stavio ovo prevažno, možda najveće čudo što se u kontinuitetu događa skoro dvije tisuće godina na svoj blog baš u dan Uskrsa.

Dok sam bio rimokatolik svakodnevno (skoro) čitao sam knjigu opata Guerangera "Liturgijska godina" napisanu u 19.st.

Kad se u toj knjizi obrađuje Velika Subota, onda je Gueranger napomenuo kako se 'grci' služe nekom prevarom 'svetog Ognja' u crkvi Hristovog uskrsenja da bi sebi i ostalima dokazali kako su oni prava Crkva.

U slijedećem videu jedan 'grk' objašnjava kojim se trikovima služe (obratite pažnju kako se sveti Oganj pojavljuje istovremeno patrijarhu u kapelici i nekim ljudima vani, kako se pojavljuju čudesni bljeskovi i 'vatrene lopte' kojih neki vide, drugi ne):

 

Što sam mogao tada nego u to povjerovati, te nisam niti išao provjeravati činjenice.

Dakle, čudo sv.Ognja događa se kao prvo - samo onda kad Jeruzalemski patrijarh (ne trebam naglašavati - pravoslavni) za Veliku Subotu uđe u najznačajniju crkvu Crkve, crkvu Hristovog uskrsenja, ili što je neki drugi zovu crkvom Hristovog groba koju je dala sagraditi sveta Jelena Križarica, majka sv. Konstantina, prvog kršćanskog cara.

Drugo, čudo se ne događa prema novoj paskaliji prema gregurijanskom kalendaru, nego prema starom julijanskom kalendaru kojeg su još oci prvih ekumenskih koncila Crkve prihvatili.

Treće, zabilježena su dva pokušaja da su heretici pokušali umjesto jeruzalemskog patrijarha ući u crkvu Uskrsenja, ali oba puta čudo je izostalo.

Prvi put je bilo za vrijeme križara kad je latinski-papistički patrijarh to neuspješno pokušao, a nakon toga više nitko od papista to nije ponovno pokušao.

Za vrijeme Turaka, armenski monofizitski heretici su potkupili Turke htijući da se čudo sv.Ognja dogodi s njihovim patrijarhom.

Ne samo da je izostalo čudo, nego je neopisiva vatra spržila i oštetila stup crkve što se i dan danas vidi.

Dakle jasno je zašto je opat Gueranger htio sebi, čitateljima (i meni) sugerirati kako se radi o nekom triku 'grka'.  

Očigledno se tu događa nešto nadnavaravno, jer ne radi se o običnom ognju, taj oganj se zna pojaviti i na svijećama vjernika bez da se prenese od drugih svijeća, zatim jedno 15-tak minuta oganj je samo nešto malo topliji od temperature ljudskog tijela, tako da vjernici svoje brade, lice, ruke, odjeću stavljaju iznad ognja i ništa se od njihovog tijela i odjeće ne zapali niti ih oganj opeče.

Na kraju, rimokatolici ne mogu, niti da hoće, razumiti o čemu se tu stvarno radi (osim da napuste zabludu papizma), jer radi se o epifaniji-objavi Boga ljudima kakvu je imao primjerice Mojsije kad je gledao 'grm koji gori, a ne izgara', ili kad su Izraelci vidjeli Mojsija kad se je vraćao sa Sinajske Gore i čije lice je sjalo tako da ga nisu mogli niti gledati pa je Mojsije imao koprenu preko lica, ili kad su trojica najbližih apostola na Gori vidjeli Gospoda Hrista u neopisivoj svjetlosti, ili kad čitamo da su na apostole sišli na blagdan silaska Duha Svetoga 'plameni jezici' (da stvarno je to izgledalo kao plameni jezici, to nije samo pjesnička figura).

Radi se o dodiru Boga to jest nestvorenih Božanskih energija s ljudima koji to osjete svojim čulima u vremenu i stvorenom prostoru, a papisti u svojoj krivoj teologiji, koja se temelji na starogrčkoj platonsko-aristotelovskoj filozofiji, negiraju kako može u, prema njima 'apsolutnoj Božjoj jednostavnosti' (što je zabluda još od Platona), postojati nestvorena Božanska energija koja jest Bog i koja je drugo ime za sv.Oganj.

I to je jedini način (osim preko utjelovljene Riječi koja je postala čovjekom i zato se na svakoj ikoni koja prikazuje neku od epifanija Starog zavjeta nestvorena Božja energija prikazuje kao Bogorodica koja drži u naručju svoga Sina i Sina Božjeg) preko kojeg Bog može imati dodir sa svojim stvorenjima jer je Božja suština stvorenjima nedostupna, i ako se izbaci postojanje nestvorene Božanske energije što su papisti prihvatili od Platona, onda nema mogućnosti komunikacije između Boga i Njegove tvorevine.

Zato je sveti Grigorije Palamas, polemizirajuči neizravno s papističkim skolasticima rekao im proročki da će njihova zabluda dovesti zapad do ateizma (jer su odbacili Boga u ljudima nedostižnu Božju suštinu, a onda je to praktično isto kao i da Ga nema), što se je uskoro u renesansi i dogodilo (dakla kriva teologija RKC izrodila je i renesansu, i protestantizam, i prosvjetiteljstvo, i ateizam, i revoluciju i sve ono što je danas suprostavljeno Pobjedniku nad smrću).

Običan i neupućeni laik rimokatolik će reći - vjerujem kako je Bog Otac progovorio s Neba prilikom krštenja Gospodnjeg na Jordanu - 'Ovo je Sin moj ljubljeni', ali po teologiji RKC to nije bio Bog, nego je Bog stvorio glas (dakle stvorenje, a ne nešto nestvoreno što zovemo Božanskom energijom koja jest Bog) kojeg su ljudi čuli, kao što apostoli ili Mojsije nisu vidjeli Boga, nego je Bog stvorio nešto što bi davalo apostolima i Mojsiju privid kako se tu radi o Bogu.

Dakle papisti zbog prihvaćanja platonizma (tu je veliku negativnu ulogu odigrao platonistički heretik Origen, ali su zatim i skolastici prihvatili grčku filozofiju u srednjem vijeku nakon raskola) ustvari ne mogu objasniti što to znači gledati Boga u vječnosti licem u Lice jer su Boga platonistički vezali samo za Božju nedokučivu suštinu negirajući Njegovu Božansku nestvorenu energiju.

Još jedno, svi pravoslavci su katolici u pravom smislu te riječi, dok papisti nisu niti pravoslavni (pravovjerni) niti katolici (da pripadaju katoličkoj-sabornoj-sveopćoj Crkvi koja ne može biti vezana uz neki grad pa da se zove rimokatoličkom).

Dakle u uvodu vašeg teksta ste korektno napisali da su jeruzalemski patrijarsi u prvom tisućljeću bili katolici, jer svi pravovjerni patrijarsi su uvijek katolici pa i u prvom tisućljeću.

No katolištvo nema veze s rimokatolištvom, jer kako napomenuh Crkva nije vezana ekskluzivno niti s gradom u kojem je Gospod Hristos bio mučen, umro, pokopan i treći dan uskrsnuo , a kamoli uz Rim.

Ili ako je vezana, onda je vezana uz Nebeski Jeruzalem, dok je ridikulozno ili čak blasfemično pomisliti da postoji Nebeski Rim ili da je zemaljski Rim grad s kojim bi Crkva bila neraskidivo vezana.

I da, ne samo da je jeruzalemski patrijarh bio tada pravoslavan i katolik, nego je to bio tada i rimski patrijarh. 

P.S.

Budući kako još bloger nije objavio moja dva komentara, sada ću prenijeti drugi.

Dakle, bloger nastoji opravdati papizam i činjenicu u koju se je prilično uvjerio - čudo sv.Ognja postoji i događa se u Pravoslavnoj Crkvi na Veliku Subotu i to prema starom kalendaru kojeg je RKC odbacila.

Implicitno je potegao argument kojeg je ondašnji rimski papa imao protiv tvrdnje sv.Kiprijana kako heretici i raskolnici nemaju blagodati svetih tajni (sakramenata).

RKC je dalje razvijala tu svoju tezu do ekstrema, pa tako RKC vjeruje kako svećenik koji je postao otvoreni sotonist ima i dalje svećeničku moć da predstavlja Hrista na svetoj Liturgiji za oltarom makar to bila crna sotonističko-naopaka misa.

Crkva je dala sv.Kiprijanu za pravo na ekumenskom saboru Crkve (čini mi se na Trulskom), toga većina papista nisu svjesni niti to znaju (barem ja nisam znao, a bez lažne skromnosti mislim da sam bio ipak nadprosječno upućen rimokatolik) nego ponavljaju kao papagaji latinsku frazu - ex opere operato, to jest ako je sotonist dobio svećenički red on zauvijek ostaje svećenik i može imati (crnu) misu, i ako javno više niti ne vjeruje u temeljne doktrine kršćanstva, on i dalje služi pravovaljanu svetu Liturgiju ako se drži tipika, to jest misala.

Sukladno tome RKC drži Crkvu raskolničkom i heretičkom, ali zbog 'ex opere operato' nonsensa Crkva ima i dalje pravovaljane svete tajne prema papističkoj doktrini, shodno tome bloger zaključuje - nekad je jeruzalemski patrijarh bio rimokatolik (???) pa se je čudo sv.Ognja događalo na Veliku Subotu u crkvi Hristovog vaskrsenja, današnji jeruzalemski patrijarh je raskolnik, a vjerojatno i heretik jer ne vjeruje u filioque i ostale papističke izmišljotine, ali zato što je patrijarh i dalje Bog tamo čini čudo sv.Ognja u prisutnosti jerizalemskog patrijarha po načelu 'ex opere operato'.

Kojeg je ponavljam Crkva na ekumenskom saboru odbacila kao herezu i time priznala kako je sv.Kiprijan bio pravovjeran, a ne njegov suvremenik rimski papa (mislim da se je zvao Stjepan).

Rimokatolici to po defaultu ne mogu prihvatiti, jer kako jedan od prvih kršćanskih otaca (sv.Kiprijan) može biti po nekom dogmatskom pitanju u pravu, a nezabludivi Hristov vikar ne Zemlji koji stoluje u najvažnijem gradu na svijetu od postanka svijeta, u krivu.

Stoga treba ponoviti nauk Crkve, heretici i raskolnici nemaju blagodati svetih tajni bez obzira što RKC ponavlja stalno kako Crkva (pravoslavna) koju drže raskolničkom ima po njima valjane sakramente.

I zaista, trebao sam još i onda kad sam čitao Guerangera zapitati se, kako to da on kaže da 'grci' izvode neki trik sa šibicama ili nešto slično na Veliku Subotu u Jeruzalemu, ako RKC naučava da 'grci' imaju pravovaljane svete tajne?

Gueranger je shvaćao, makar i intuitivno i bez obrazlaganja, kako 'ex opere operato' nije istina, to jest Bog ne može hereticima i raskolnicima davati blagodati svetih tajni, a niti im pokazivati čudom sv.Ognja kako su na pravom Putu.

Da, demoni mogu izvoditi lažna čuda, ali malo tko če doći do apsurdnog zaključka kako od najranijih vremena Crkve Sotona na mjestu gdje je Gospod Hristos sahranjen i gdje je treći dan uskrsnuo izvodi lažna čuda sve do dana današnjeg.

Bez obzira što cjenim tog blogera, Gueranger po tom pitanju ima pošteniji i konzistentniji stav - 'grci' izvode neki trik, jer nemoguće je da bi Bog hereticima i raskolnicima dao svake godine, skoro dvije tisuće godina, na Veliku Subotu, taj veliki znak koji je više od znaka, jer to je sam Bog to jest Božja nestvorena energija.

Pitanje je samo u kojoj je mjeri stvarno Gueranger bio iskreni tragač za Gospodom Hristom, ili bi kao i bloger na kraju uhvatio se lažnog papističkog argumenta 'ex opere operato' i k tome prigrlio krivovjerje ekumenizma (jer i lažni pravoslavci priznaju valjanost svetih tajni RKC, i u tome su u zajedničkom ekumenističkom kolu izdaje Hrista).