Nihilizam koji teče

Već nekoliko godina dolaze vijesti kako se u latinskoj Americi otvoreno i javno uništavaju sakralni objekti RKC.
Posljednja vijest je tako iz Čilea. 
Nekoliko dana prije tog vandalizma slično se je dogodilo u Irskoj (i to u katoličkom dijelu).
U Francuskoj je tko zna koliki broj suvremenih napada na crkve (skoro se više i ne broje).
Što se to događa kad rulja javno usred bijela dana provaljuje u crkve i uništava ih?
Netko će reć - to je znak kraja svijeta.
Inače svi živimo na kraju svijeta, čak su i apostoli vjerovali (i nadali se) da će kraj svijeta doći za vrijeme njihovog života, jer to znači da dolazi Gospod i nebeski Jeruzalem.
Međutim, ovakvi događaji nisu neuobičajeni.
Isto, samo u višestruko većem obimu, događalo se je u vrijeme francuske revolucije, a još i više za vrijeme boljševičke revolucije.
U čemu je ipak razlika?
U tomu što su mnogi uvidjeli nakon francuske revolucije da se je dogodilo veliko zlo, a ne nikakvo oslobođenje ili sloboda i prosperitet.
Dogodila se je dakle kontrarevolucija, i to prvenstveno zahvaljujući carskoj Rusiji bez koje bi se 'tenkovine' francuske revolucije raširile epidemijski Europom (Starčević je bio nadahnut s francuskom revolucijom, pa je vrlo čudno kad takvog nazivamo ocem naroda).
U carskoj Rusiji se je smatralo izvođenje 'marseljeze', sadašnje službene francuske hime, krivičnim djelom (dovoljno je samo ili znati francuski jezik ili pročitati prijevod koji veliča okrutnost i nasilje prema onima koji je prihvaćaju revoluciju, pa vidjeti kako bi i dalje takav zakon trebao biti na snazi i u Rusiji i kod nas i svugdje gdje države smatraju da imaju kršćanske korijene).
Razlika je dakle u tome što danas više nema države ili naroda koji bi se izjasnio da je francuska ili boljševička revolucija zlo.
Kršćani mogu samo jadikovati po blogovima, i ništa više od toga se ne će dogoditi.
Nekad bi carska Rusija zaprijetila nekoj državi ako bi se tamo dogodio progon kršćana.
Prije toga je to činilo Rimsko kršćansko carstvo (nedavno smo slavili arapske mučenike koje je dao mučiti neki židovski knez u Jemenu, a rimski car je pozvao kršćanskog vladara iz Etiopije da svrgne tog kneza što se je i dogodilo - to je bilo prije muhamedanstva). 
Danas više ne bi trebalo biti nikakve sumnje da su ideološki istomišljenici 'antife' koji u maskama uništavaju sve ono što podsjeća na kršćanstvo, kao i oni koji su na čelu vlasti država ili oni koji upravljaju s medijima i akademijama.
Očekivati da će država (koja počiva na francuskoj ili boljševičkoj revolucije) zaštiti kršćanstvo je jednostavno iluzija.

Više od svega, kao kršćani, trebali bismo imati povijesnu i filozofsku spoznaju kako do smo do ovog došli, kakva ideologija stoji iza ovog procesa koji planira uništiti kršćanstvo.
Ne radi se niti o masoneriji, jer masonerija je nastala od ljudi koji su bili prethodno inficirani tom ideologijom.
Moramo znati što je to prethodilo da su neki ljudi ušli u masonske lože, ili se učlanili u revolucionarne pokrete ili da samo jadikuju kao tradicionalni-foklorni kršćani na ove vijesti, a istovremeno podržavaju, izravno ili neizravno, ideologiju koja je do sveg tog zla dovela.
Radi se o zabludi nihilizma kako je to odlično objasnio pokojni o.Serafim Rose u istoimenoj knjizi.
Dajem sad poveznicu na direktorij od kojeg možete skinuti audio knjigu prevedenu na srpski jezik, a zahvaljući Duhovnik biblioteci.

Nihilizam je zabluda koja negira istinu, apsolutnu istinu (a bez te istine nema odgovora na pitanje smisla).
U krajnoj instanci nihilizam ne samo da negira postojanje istine, nego se i luciferski bori protiv istine.
Tako možemo zamisliti nekog tko uništava kršćanske crkve, a istovremeno zna da će sutra stati pred Gospoda i završiti u Paklu.
Ta i Lucifer je isto znao što ga čeka, pa je izrekao 'non serviam'.
To je misterij zla doista.
Nema veće slijepoće nego slijepoće zla.
Kako o.Serafim objašnjava prva faza nihilizma je liberalizam, ili indiferentnost prema istini.
Nihilizam kao cjelina u svim svojim fazama, od liberala do antife, prezire stari poredak koji se je temeljio na postojanju apsolutne istine, vlasti koja dolazi od Boga, a ne od naroda, na poštivanju autoriteta od muža u obitelji kao oca, seoskog kneza kao oca sela, pa do cara ili kralja kao oca naroda.
Liberalizam nije otvoreno negirao kršćanstvo, štoviše liberali su se često pozivali na kršćansku civilizaciju ili kršćansko naslijeđe, ali su negirali da postoji apsolutna istina koju treba prihvatiti i prilagoditi svoj osobni i društveni život istini (kraljevi prosvjetitelji su bili liberali, oni su sami hranili svoje buduće krvnike, oni su uveli ustavne monarhije u kojima vlast dolazi i od Boga i od naroda, što je kontradikcija koja nije mogla dugo trajati).
Liberalizam kaže - ne znamo pouzdano što je aposlutna istina, vjerojatno je ta istina u kršćanstvu, ali ne smijemo se ponašati i živjeti kao da je to jedina istina.
Slijedeća faza nihilizma je realizam koji je naročito došao do izražaja u 19.st. i 20.st.
Mlakost ili neodlučnost liberala sada je zamjenjena s čvrstinom - istina je samo ono što vidimo i što možemo svojim čulima osjetiti, ili samo ono što nam znanost otkrije za istinu.
Netko će reć da to onda nije nihilizam, jer primjerice marksisti ili darvinisti nisu negirali istinu.
Bili bi u pravu kad bi istinu mogli otkriti samo svojim čulima.
Istina o kojoj se stvarno radi i o kojoj se vode povijesni i svjetonazorski ratovi je - koji je konačni smisao, a na to pitanje nam ne mogu odgovoriti naša čula, ni znanost, pa ni naš um.
Konačni smisao može biti samo Bog, a svi nihilisti ili negiraju postojanje Boga, ili ga definiraju kao neku neosobnu silu (deizam), ili mu se otvoreno suprostavljaju, što je konačna faza nihilizma koja se ogleda baš u ovim slučajevima kad se uništavaju kršćanske crkve i svetinje.
Zašto ljudi postaju nihilisti, zašto neki počnu sumnjati u apsolutnu istinu ili je negirati?
Zbog istog razloga zbog kojeg je pao Lucifer, ne žele služiti istini, žele biti slobodni od istine.
I onda u svojoj gordosti ne vide paradoks, ako ne služe istini, onda će tobož biti slobodni u laži, a život u laži je smrt. 
Ako je istina da čovjek ne može preživjeti pad od sto metara, onaj tko želi biti slobodan od te istine ne će dugo biti živ.
A tako je sa svim Božjim zapovijedima.
Liberali misle da se ništa strašno ne će dogoditi ako država ne poštuje Božje zapovijedi, ili da država ne smije nametati državljanima zakone koji će im braniti kršenje tih zapovijedi.
Smrt zapada kojoj smo svjedoci nastala je upravo zbog te zablude liberalizma-nihilizma.

Nadalje, o.Serafim navodi kako je slijedeća faza nihilizma vitalizam.
Dogodilo se je da su ljudi koji su prihvatili nihilizam, uvidjeli da su totalitarizmi, primjerice komunistički (koji proizlazi iz realizma), boreći se protiv religije, stvorili strogo kontrolirano društvo u kojem se čovjek ne osjeća slobodan, u kojem vlada mir mrtvog jezera ili bare.
Stoga je trebalo dati nešto životno nihilizmu.
Ali to nije bio povrat starom poredku i aposlutnoj istini, nego dolazak new age duhovnosti i čija je duhovnost bila i jest često povezana s demonima.
To nije prava životnost-vitalizam, nego to je nemir, suprotnost kršćanskom smirenju.
U takvom vremenu živimo.
Ljudi misle da će imati smisao ili smirenje ako se bore za 'život' Zemlje, a protiv klimatskim promjena, ako se zalažu za prava sodomita i slično.
To je lažna duhovnost i lažni vitalizam, ali nihilisti će sve prihvatiti osim apsolutne Istine koja je rekla "Istina će vas osloboditi".
Nihilisti bježe od te Istine kao vrag od tamjana.
Usput uništavaju i pale crkve ili plaču nad sudbinom Zemlje zbog zagađenja.

Posljednja faza nihilizma je čisti nihilizam, rastrojstvo svega, od obitelji, naroda, tjelesnog i duševnog zdravlja, mržnja prema Bogu samo sad izražena bez ikakve sumnje uz stvaranje potpune kontrole svih ljudi iz pomoć demonske tehnologije.
Mislim da smo ušli u tu fazu, i neka nam je Bog na pomoći.