Dva puta

U tekstu ću opisati dva puta po kojima kroče dva čovjeka koji su mi, na izvjestan način, dragi.
Prvi je Roosh, Amerikanac perzijsko-armenskog podrijetla.
O njemu sam nekoliko puta pisao na blogu.
Nekadašnji hedonist-bludnik koji je lutao svijetom kako bi 'obogaćivao' svoje iskustvo bluda, osvajanja žena i o tome pisao knjige.
Međutim nije bio tipičan bludnik, nije krio da osjeća prazninu nakon 'pobjede', i malo po malo sve mu se je više činio odvratnim taj jalovi način života.
K tome otvoreno se je suprostavljao feminizmu i političkoj korektnosti, tako da je postao nepoželjna javna osoba protiv koje se organiziraju prosvjedi već poznatih antifa-liberalno-feminističkih sluga novog svjetskog poretka.
Božja blagodat je bila na djelu, pa je pred godinu dana Roosh šokirao svoje 'sljedbenike' govorom o Bogu, vjeri, moralu.
E.M.Jones kao i mnogi papisti, vjerovali su ili nadali su se da će Roosh postati rimokatolik.
Koliko znam, on je već bio kršten u Armenskoj PC (nekalcedonskoj što znači heretičnoj) i krenuo je putem duhovnosti istočne Crkve.
Nažalost, ne daje dovoljan značaj pravovjernosti, pa se je čudio što ga nisu neki američki 'grčki' monasi držali kao vjernika (jer kako napisah pripada predkalcedonskoj armenskoj Crkvi).
Stoga se može reć da je Roosh krenuo pravim smjerom, prema Pravoslavlju, ali je još uvijek na krivom kolosjeku.
Pred skoro pola godine vratio se je u SAD i započeo je s turnejom po cijeloj SAD i koju je nazvao Babilonska cesta što bez sumnje znači da drži SAD, ali time i cijeli zapad, Babilonom.
Putem je svakih tjedan dana prikazivao videom svoje dojmove o gradovima SAD koje je posjećivao i u kojima je održao predavanja.
To su pravi biseri, i sad ću dati poveznicu na posljednji video s kojim je rezimirao Babilon. 

Drugi čovjek je Marko Francišković, naše gore list.
Bio je dragovoljac rata nakon kojeg se je želio angažirati u političkom životu RH.
Kako znadem i sam biti radikalan, tako mi je M.Francišković bio u nekim stvarima blizak.
Doista je bio radikalan, jer niti jedan političar u RH nije zastupao kao on istinu da ne može RH biti suverena i istovremena članica EU.
Otvoreno je bio protiv NATO pakta, protiv degeneracije koja nam dolazi od zapada.
Također, bio je protiv bankarstva, to jest kamatarenja koje je temelj modernog društva i koje je između ostalih razlog smrti zapada.
Nije se susprezao kritizirati judeo-masoneriju, ali ni Kaptol i Vatikan.
Pred nekoliko godina se je na socijalnoj 'mreži' Facebook sukobio s ondašnjim ministrom Ostojićem, i drugo jutro dočekala ga je policija, zatim mu je sutkinja presudila prislilno psihijatrijsko liječenje u Vrapču.
Kao nekad u boljševičkom SSSR.
Ostojić je dakako bivši član zločinačke komunističke partije, što je izgleda dobra preporuka za biti ministrom u RH, državi za koju se je borio M.Francišković i koji je nekim čudom izdržao psihološko-farmaceutsku torturu.
Mislim da je nakon pola godine oslobođen na temelju intervencije nekih udruga za zaštitu ljudskih prava.
Pretpostavljam da je s pravom M.Francišković bio razočaran u hrvatski narod zbog kojeg je podnio nemale žrtve.
Od prije je bio razočaran s RKC i Vatikanom, tako da se nisam pretjerano iznenadio kad sam dočuo da je prešao na muhamedanstvo.
Mnijem da svoj radikalizam nije nikad okrenuo prema sebi, prema svojoj duhovnosti, pokajanju, čišćenju s ciljem pobožanstvljenja koji je jedini smisao kršćanstva, nego je i dalje ostao borac za javnu političku stvar.
Pa razočaran s naizgled impotetnošću kršćanstva koje ne može ostvariti vizije Hrvatske koje on ima, Marko je odlučio osunetiti se i slijediti lažnog proroka iz Meke koji se je pokazao kao vrstni vojskovođa i čiji sljedbenici sada i bez sablje osvajaju truli i mrtvi zapad.
Evo videa u kojem M.Francišković daje istinitu i bolnu istinu o našim učiteljima koji se demagoški pozivaju na djecu i dostojanstvo, a bore se ustvari za veće plaće.

Istinito, ali što da se radi?
Poslušati Marka i osnovati vojno-politički pokret koji će nasilno smijeniti nesposobnu i izdajničku vlast u RH?
I kad Marko s pravom kritizira one koji viču dolje vlada, a neodgovorno ne govore koga žele staviti 'sjaši Murta da uzjaši Kurta', zar ne možemo i mi postaviti pitanje - hoćeš li nam Marko, ako budeš na čelu tog pokreta uspostaviti kalifat?

Da zaključim.
Ova dva čovjeka i dva puta su oba krenula kao kritika postojećeg stanja koje je ustvari agonija društva i pojedinaca u njemu.
Roosh se je vratio u kršćanstvo (s navednom razlikom armenske Crkve i PC) koje nije nikad pozivalo niti je uzrokovalo niti je vodilo revolucije.
Iz jednostavnog razloga što je Zemlja dolina suza koja nikad ne će biti Raj.
Roosh isto kao i Marko spominje dekadenciju, judeo-masoneriju, ali on samo upozorava svoje slušatelje i gledatelje na te neprijatelje, ali nipošto ne poziva na oružani ustanak i nasilje, jer prava borba je u nama protiv mnogo opasnijih neprijatelja od judeo-masonerije, pravi i najopasniji neprjatelji su demoni podnebesja koji vladaju nad nama ako ne nadvladamo naše strasti.
Marko hoće izvanjski ostvariti cilj tako da paktira s onima koji mu mogu omogućiti dolazak na vlast, ali uz cijenu gubitka blažene vječnosti.
Nadam se stoga da će Marko iskočiti s puta propasti iako mu se čini da će doći na svoje kad zavlada muhamedanstvo dekadentnim zapadom.
Dok bi Roosh trebao ostaviti navezanost na svoje armenske korijene.
Marko treba skrenuti za '180' jer vozi u krivom smjeru, a Roosh se treba preustrojiti na pravu traku.