Na barikadama

Jedan ostrašćeni rimokatolik koji je na ovom blogu nekad češće nego autor bloga, u nekoliko navrata pisao je kratke komentara insinuirajući da ja, kao pravoslavac, moram biti na strani srpskog etnofiletizma (makar sam Hrvat) u slučaju zakona kojeg je usvojila Crna Gora glede vlasništva crkvenih objekata koja su nekad (prije 1918.g) pripadali crnogorskoj državi.
Nekoliko komentara sam brisao, ali sam na kraju ostavio ovog:

"Emile, je li ti hladno na barikadama u Crnoj Gori?"

Dakle, insinuira kako se ja borim za interese SPC kojoj se evidentno taj zakon ne sviđa.
Pa eto povoda da još jednom iznesem svoje mišljenje po pitanju etnofiletizma u pravoslavlju.

Možemo kao uvod pogledati dva videa:

D(Drago, Carlos ili možda sada Dragan) Pilsel je čovjek koji po religioznim pitanjima ne bi smio ništa govoriti, jer njemu je religija bila samo sredstvo za uspon na društveno-političku scenu (a taj uspon i nije bio sjajan).
Ovdje je pak rekao istinu, papizam tj. Vatikan će uvijek podržavati najjače mjesne Crkve u pravoslavlju, prvenstveno carigradski patrijahat, zatim Ruski, a onda samim time i SPC, tako da je prilično neupućen politički vrh Crne Gore ako misli da ima podršku RKC za traženje autokefalnosti CPC (cilj te dugoročne politike Vatikana je da ga priznaju sve pravoslavne mjesne Crkve, prvenstveno najveća RPC, a put prema RPC ide preko SPC - tako Vatikan misli).
Srpski nacionalisti moraju sad pregristi jezik i priču o uroti Vatikana protiv Srbije, dok se neformalno zahvaljuju tom 'vjekovnom neprijatelju' što im pomaže u očuvanju srpstva Crne Gore.
Isto tako i u slučaju kanonizacije Stepinca.
Budimo na čistu, u oba ova dva slučaja se ne radi o borbi za Carstvo Nebesko, nego za carstvo zemaljsko, točnije za ideju da od Trsta do Bugarske nema povijesnih i državotvornih naroda osim srpskog, te da je velika nepravda nanešena Srbiji zato što nije uzela ratni plijen od prvog svjetskog rata i kojeg sada više nema (tako se i čuju optužbe protiv Karađorđevića što su umjesto Velike Srbije obećane u Londonu zajedno s Velikom Italijom, išli na stvaranje Jugoslavije).
I dok je Hrvatska bila stvarno na poraženoj strani u tom ratu, Crna Gora nije, ali je doživjela sličnu sudbinu, pometena je sa svjetske pozornice (zabranjen je povratak crnogorskog kralja), ukinuta je CPC, i umjesto nje nastavila je živjeti SPC na tim područjem.

Većina će reći - SPC je starija mjesna Crkva pa nije to ništa čudno,
Međutim to nije istina.
Sve mjesne Crkve koje imaju nacionalno ime nastale su u 19.st. (1833.g. prva je bila Grčka PC) ili 20.st (SPC s tim naslovom dobio je tomosom carigradskog patrijarha jugoslavenski kralj Karađorđević u ime novostvorene SHS države, i stvarno stoji primjedba zašto ta nova mjesna Crkva nije dobila ime novostvorene države, a ne ime jednog naroda, a time se i dobija implicitno odgovor na pitanje kako se država CG može upletati u pitanja Crkve, jer je posve jasno da niti jedna mjesna Crkva s nacionalnim imenom nije nastala bez pritiska nacionalne države, pa ako je to mogao Karađorđević, zašto to ne bi mogao Đukanović, a ustvari ne bi smio niti jedan niti drugi).
Dotad su mjesne Crkve, pa i one najvećeg stupnja samostalnosti, autokefalne Crkve, imali nazive po gradovima u kojima su bila njihova sjedišta.  
I to je srž problema koji nije samo politički, nego dogmatski, jer etnofiltizam je hereza koja je uzrokovala krvave međusobne ratove među balkanskim pravoslavcima već u drugoj polovini 19.st.
Etnofiletizam je idolopoklonstvo idolu naroda.
Kao što vidimo, etnofiletizam i dalje ključa, mnogim pravoslavcima na Balkanu važnija je sudbina njihove nacionalne zemaljske države od njihovog spasenja, to jest Carstva Nebeskog.
Napravit će i pakt s Vatikanom ako misle da će njihova nacionalna država i ideja imati koristi od toga (a Vatikan je uvijek spreman za trgovinu i diplomaciju).
Tako da dajem odgovor 'vjernom papisti' koji prati blog:
- nisam na barikadi niti u Crnoj Gori, niti u Hrvatskoj,
- niti se previše uzbuđujem zbog nacionalnih napetosti u susjedstvu i kod nas,
- ne vidim da je niti jedna država u svijetu kršćanska, pa bi nepostojeći kršćanski car mogao biti u simfoniji sa Crkvom tako da bude vlasnik crkvi i ostalih nekretnina,
- moja jedina barikada je prema onima koji ratuju protiv mene i mojeg spasenja, a nisu ni od krvi ni od mesa, već su privremeni upravljači podnebesja i Zemlje,
- volio bih kad bi se sve mjesne Crkve oslobodile etnofiletizma i kad bi opet dobile imena po svojim sjedištima.

Usput, na onom drugom videu dat je pregled autokefalnih Crkvi koje je objavljen u Ateni 1855.g. uz odobrenje Carigradske patrijaršije, u kojem je vidljivo da se na sedmom mjestu nalazi Karlovačka (Srijemski Karlovci) koja nije imala nacionalno ime i bila je nadležna za naša područja koja su bila u sklopu Austro-Ugarske, a samim time i zemalja hrvatske krune koji su toj državi pripadali (sedam godina prije tog popisa patrijarh Karlovačke patrijaršije Rajičić ustoličio je hrvatskog bana Jelačića u Zagrebu).
Nešto tako slično bi bilo dobro rješenje za buduća vremena.