Svetosavlje i/ili pravoslavlje

Imam dugogodišnju prijateljicu koja je išla na rimokatolički bogoslovni fakultet i bila vrlo bliska RKC.

Djed joj je bio pravoslavni svećenik u Vojvodini, ujedno i ikonopisac.

Krštena je kao dijete u SPC u Rijeci.

Kad sam je pitao, a davno je to bilo (dok sam i ja bio rimokatolikom), kako to da nije pravoslavka, odgovorila mi je - oni tamo su svetosavci, a ne pravoslavci.

I tako je prihvatila vjeru svoje majke.

Nija ona jedina koja je bila u toj dilemi, u njoj su i oni čiji su oba roditelja pravoslavnog podrijetla, ali i oni koji po precima nisu pravoslavci.

Pa, krenimo u to 'minsko polje' nadajući se da ne ćemo nagaziti na nešto što bi naštetitilo naš odnos s Gospodom Hristom i Crkvom, i da ćemo nagaziti neke kojima je svetosavlje prije pravoslavlja, međutim to činim u dobroj namjeri da uvide kako su zalutali.

“Zar niste samo ljudi, kad jedan od vas govori: ‘Ja sam Pavlov’, a drugi: ‘Ja Apolonov’? Pa što je Apolon? Što li je Pavao? Sluge koje su vas privele k vjeri, a svaki je od njih sluga onako kako mu je Gospodin dao. Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog činio da raste. Stoga: niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj koji čini da raste — Bog.” (1. Korinćanima 3,4-7)

Apostol je prvi navjestio vjeru Korinćanima, on je zasadio.

Apolon je kasnije zalijevao.

Ali oni koji su sebe kasnije identificirali kao sljedbenici Pavla ili sljedbenici Apolona, krivo su izrasli, i njih apostol Pavao opominje.

Ne znam što bi mogli iz ovog zaključiti nego da, ako se nitko ne može nazivati sljedbenikom sv.Pavla, još manje ima netko pravo da se naziva sljedbenikom sv.Save (kojeg izgleda SPC naziva ravnoapostolom i to je definitivno pretjerivanje, jedno u nizu).

Kršćanin može biti samo sljedbenikom Hristovim. Točka.

Sve drugo je uskličnik i upitnik.

Shodno navedenom nitko tko je kršćanin se ne bi smio nazivati svetosavcem, niti svoju religiju nazivati svetosavljem (što znamo da mnogi u SPC rade).

Prošli tjedan SPC je slavila Savindan, spomendan prvog srpskog arhiepiskopa, sv.Save Nemanjića.

I ako se držim vjere, obično ujutro prije polaska na posao izmolim jutarnje molitve, nakon čega čitam žitija dnevnih svetaca, misli i prigodnu pjesmu koju je episkop Nikolaj Velimirović prilično dobro i nadahnuto (obično me ponesu u duhovnom smislu te pjesme) sastavio u "Ohridskom prologu".

Ne čitam iz knjige, nego iz android aplikacije na tabletu koja se zove "Pravoslavac" i to mi je daleko najkorisnija aplikacija na svim računalima (hvala ovom prilikom srpskom pravoslavcu koji ju je učinio).

Na drugoj stranici su dnevna liturgijska čitanja (poslanice apostola i Evanđelje), meditacija o njima, tropari svecima, izreka nekog sveca kao i dnevni psaltir kojeg nisam odavno molio.

Uz sv.Savu isti dan slavi se i sv.Nina koja je navijestila Hrista Gruzijcima (oni su uz Armence prvi narod koji je prihvatio kršćanstvo).

Dakle taj dan i Srbi i Gruzijci slave kao početak svojeg kršćanstva (iako su Nemanjići bili dotad rimokatolici, pa se ne može reć da im je to bio početak kršćanstva kao što je to tisuću godina ranije bilo sa sv.Ninom i Gruzijcima).

Iz poslanice sv.Pavla bila je poslanica Hebrejima 7,26-28;8,1-2.

Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban – svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa –  koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe.  Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve – nakon Zakona – Sina zauvijek usavršena.

A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima  kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.

Ovdje sam se iznenadio, i to negativno (nije da sam bio baš potpuno šokiran, nego nisam vjerovao da bi se baš tako očito, da bode u oči, etnofiletizam mogao raširiti u SPC). 

Kako može SPC stavljati sv.Savu uz bok Gospodu Hristu, pa ga uspoređuje kao da je sv.Sava bio Veliki svećenik za Srbe, koji je doprinio samog sebe za njih Bogu i onda na kraju sjeo zdesne Bogu kao Bogočovjek?

Zar onda Gruzijci uspoređuju sv.Ninu sa Bogorodicom, što je čak i manja hula jer Bogorodica nije Bog?

Prilično sam uvjeren da oni nisu toliko skrenuli u obožavanje svojeg vlastitog naroda (da, baš to - od svojeg roda i naroda praviti idola koji mjenja Boga, od prvog arhiepiskopa stvoriti Velikog svećenika koji je samo jedan i to zato što je i Bog i čovjek).

Nedopustivo je u Crkvi kad se slavi neki svetac davati liturgijska čitanja koja se odnose samo na Gospoda Hrista.

Evanđelje je bilo Ivan, 10.

Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.
 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.«
 »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni:
najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,
 kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.
 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti
i bit će jedno stado, jedan pastir.

Zar priliči sv.Savu uspoređivati s jedinim Vratima kroz koja prolaze oni koji će se spasiti?

Ili ako se to svede samo na nacionalne okvire, zar je sv.Sava vrata kroz koja Srbi moraju proći ako će se spasiti?

Može li se neki Srbin spasiti ako ne podržava ovaj nekršćanski poganski kult u kojem je sv.Sava podignut na polubožanstvo?

Ima li i jedan narod na svijetu koji je u te nedopustive visine koje pripadaju samo Bogu izdigao i jednog svog sunarodnjaka?

Braćo Srbi, ne dajte da vam nekršćanska ljubav prema svojem narodu spriječi osjetiti i dobiti onu pravu nestvorenu Ljubav koja je radi nas se utjelovila i raspela na križu.

Da, nešto je perverzno ako se netko okrene protiv svojih predaka, protiv svojih sunarodnjaka, protiv budućnosti i opstanka svog naroda, ali je još perverznije ako se krene u drugu krajnost i stvori od svojeg naroda ili u ovom slučaju sv.Save Boga.

Vjerujem da je sam sv.Sava izuzetno protivan onome što se je od njega stvorilo.

I sad malo o onome što ne volim pričati, ali moram jer mislim da bi inače bio grijeh propusta.

SPC još od 19.st. vodi politiku da su svi pravoslavci zapadno od Srbije pa do Austrije, Srbi.

A zemlje u kojima žive su srpske zemlje.

Talijanski iredentizam pozivao se je na propalo Rimsko carstvo koje će ono obnoviti, velesrpski nacionalizam koji je tako prisutan u SPC drži da de facto Hrvati ne postoje, neki čak kažu i da su kajkavci na sjeveru Hrvatske ustvari Slovenci, dok samo nas čakavce drže Hrvatima (s time da će velikodušno istarske čakavce prepustiti savezniku talijanskom iredentizmu, a od Hrvatske će ostati samo kvarnerski otoci, vjerojatno bez Cresa i Lošinja koji su 'talijanski').

Štokavci su svi Srbi, iako su Vuk Karadžić i njegovi hrvatski jezikoslovci napravili sredinom 19.st. novi jezik štokavskog narječja koji se nije uopće govorio u Srbiji i najmanje je bio nalik tom jeziku.

Patrijarh SPC redovito šalje čestitke vjernicima u RH tako da posebno napominje Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, to jest kao da se još Hrvatska nije ujedinila od turskih ratova kad su Mlečani vladali Dalmacijom, Turci Slavonijom, a Hrvatska je bila oko Zagreba.

Zamislite kakva bi bila reakcija u Srbiji kad bi rimski papa čestitao Božić rimokatolicima u Bačkoj, Banatu, Srijemu, i beogradskom pašaluku!?

S pravom bi rimskog papu proglasili personom non grata.

Ovako s njim upravo kalkuliraju (i on s njima - to je zajednička trgovina*) ne bi li spriječili RKC da kanonizira Stepinca i to samo zbog velesrpskih razloga budući je Stepinac do samog kraja branio pravo hrvatskom narodu na svoju nezavisnost i državu.

Možda će reć - i ovi neštokavci imaju pravo na državu, velikodušno im dajemo ovo oko Zagreba (i Krk, Rab i Pag), ali svete srpske zemlje nikako.

Ovom politikom velesrpstva veliko zlo se čini samim Srbima jer ih se stalno drži u predratnom stanju (usput ta politika je i pokrenula prvi velerat s milijunskim žrtvama jer je smatrala da je korisno ubiti austrijskog prijestolonasljednika da bi se tako 'oslobodila srpska Bosna', a ubojica G.Princip koji je to dotad najveće krvoproliće u povijesti pokrenuo ima spomenik u Beogradu) prije ratnog oslobađanja 'otetih srpskih zemalja' pa oni nas, koji to ne mislimo tako olako dopustiti, drže najgorim ljudima na svijetu, ustašama**.

Neki dan sam slušao govor M.Franciškovića u kojem se je on sjetio vremena kad je jugokomunist i neprijatelj hrvatskog nacionalizma Stipe Šuvar bio proglašen od velesrba (koji su bili tada većinom u komunističkoj partiji u kojoj nije bilo hrvatskih nacionalista, barem ne u toj mjeri ili su bili skriveni, jer ovi su u pravilu bili jugoslaveni kojih je velesrpstvo počelo ugrožavati koncem 80-tih prošlog stoljeća) ustašom, i to je bila sasvim ozbiljna optužba, kolikogod bila nadrealno rikulozna, i zbog koje on vjerojatno ne bi dobro prošao da je pohod 'moštiju cara Lazara' po Hrvatskoj i BiH pobjedonosno završio.

I dan danas neki ljudi u Srbiji, za kojih mislim da bi trebali biti ozbiljni, javno govore kako Srbijom vladaju ustaše i njihovi potomci.

Stoga mislim da bi prava definicija ustaše trebala biti - to su ljudi s kojima se ne slažu velikosrbi.

Tako je to mogao biti i nesretni jugokomunist Stipe Šuvar.

Tako su to i oni Srbi koji su prihvatili postojanje susjednih zapadnih*** država i ne trube o njima kao o srpskim zemljama koje treba osloboditi.

Vjerujem da su istoj definiciji već blizu i oni Srbi koji smatraju da je bogohulno uspoređivati sv.Savu s Gospodom Hristom, i koji vide da SPC ima ideju u zemaljskoj Velikoj Srbiji dok istovremeno spominje nebesku Srbiju (ne znam postoji li još koji narod koji drži da postoji u vječnosti njihova država i narod).

S čime bi se mogla usporediti ova zloporaba Gospoda Hrista, Crkve, kršćanstva?

S farizejima kojima je konačni cilj bio Veliki Izrael, koji će vladati nad susjednim narodima, kojima je Hristos prihvatljiv ako služi tome cilju, ako ne - raspni Ga, raspni.

Tko su još žrtve ovog ovozemaljskog poduhvata odjevenog u religiozno ruho?

Pripadnici drugih, tobož nepovjesnih naroda koji su 'okupirali srpske zemlje' i koji vide da je RKC lažna Crkva kojoj rođenjem odnosno precima pripadaju, a da Crkva to jest Pravoslavlje jedna, sveta, katolička(saborna) i apostolska Crkva.

I kako je SPC (to jest srpski kralj A.Karađorđević****) uspio uz nekoliko milijuna švicarskih franaka dobiti od inače heretičkog (ekumenist i pokretač prihvaćanja novog kalendara) i masonskog carigradskog patrijarha Metaksisa ispravu-tomos da tada novostvorena SPC preuzima mitropolije i autokefalne Crkve i eparhije izvan Srbije, onda oni nemaju alternative nego ići u SPC u kojem moraju trpjeti srpski nacionalizam u vlastitim zemljama.

Većina odustane i digne ruke od Crkve zbog toga.

Oni koji vode farizejštinu u SPC odgovarat će Gospodu Hristu zbog takvih duša.

U gornjem videu je sveta Liturgija za Savindan u hramu sv.Save u Beogradu.

Početak videa sam dao na liturgijska čitanja kako biste se mogli uvjeriti da ne izmišljam.

U homiliji se kaže između ostalog i još jedna neprilična stvar - ako je neko dobro djelo u srpskom narodu, onda to djelo od sv.Save. U Bibliji je rečeno da svako dobro djelo dolazi od Boga.

Slijeći video je o skandalu nošenja brnjica u crkvi.

I o korona bolesti kao jednostavnom testu - jesmo li kršćani ili nismo, bojimo li se Boga ako smo kršćani, ili se bojimo smrti odnosno bolesti ako smo lažni kršćani.

Izgleda da je Bog podignuo nove konvertite (autor videa je židov koji je bio mason-o tome je napisao i knjigu, pa onda protestant) laike koji govore ono što ne govori većina episkopa u Crkvi.

Možda ulazimo i u ona zadnja vremena kad će židovi, po molitvi i proroštvu sv.Pavla, opet u značajnijem broju činiti Crkvu.

Hvala i slava neka je Gospodu Hristu na svemu, i na konvertitima od kojih je i moja malenkost, i na ovom zlu plandemije jer On iz toga izvlači veće dobro!

Budimo i mi to veće dobro!

Evo i prikladne poruke mitropolita Anastazija iz Sirije.

Iako će mnogi ovo krivo razumijeti - podržimo onda satanističku plandemiju, ne budimo više ljudi noseći maske, nosimo ih u crkvi, ne pričešćujmo se s istom žličicom.

Poruka je dakle - ne iskušavajmo Gospoda smatrajući da će nas Gospod zaštiti ako nas naši antikršćanski neprijatelji otruju bilo čime.

Ako Bog odluči da ćemo sutra umrijeti od ”korone”, neka Mu je slava na tome, ako nas odluči držati do svojeg drugog dolaska, opet neka Mu je slava.

Jer mi ne poznajemo sami sebe kao što nas On zna, i On zna što je za nas najbolje.

I poučan razgovor s arhimandritom Nikodimom Bogosavljevićem:

P.S. Rimokatolici započinju s korizmom drugi tjedan (opet time kršeći kanone sabora Crkve o datumu Uskrsa), pa evo jedna pokornička pjesma (jednom će se kajati i što su kršili taj kanon svete Crkve i što nisu imali pravi propisani korizmeni post):

* Da nisu opsjednuti velesrpstvom, držali bi se pravoslavlja te shodno tome držali RKC raskolničkim i heretičnim zapadnim patrijahatom s kojim se nemaju što dogovarati, a ponajmanje po pitanju koga će raskolnici i heretici proglasiti svecem. Znači, ako je ekumenizam koristan za velesrpstvo, onda ga svetosavlje bez pogovora prihvaća, poljubit će ruku i rimskom papi (što su neki episkopi SPC već učinili) ako to znači da će implicitno odbijanjem kanonizacije Stepinca rimski papa priznati srpske zemlje u RH, i osuditi svakog rimokatolika koji bi se drznuo reći da hrvatski narod ima pravo na svoju državu i njezinu obranu (što je glavni 'krimen' Stepinčev, a ne to što je stvarno bio, raskolnički episkop koji je zamjerio poglavniku Paveliću što s velikim državnim počastima prima patrijarha HPC, svirepo ubijenog Germogena koji je vodio posljednje litije-procesije ulicama središta Zagreba).

** S druge strane povjesna je činjenica da su pretežitu većinu ustaškog pokreta činili štokavci ikavci-bunjevci koje velesrbi drže Srbima katolicima, pa ako su ustaše najgori ljudi na svijetu, onda po tom prisvajanju štokavaca velesrbi kažu da su Srbi najgori ljudi.

*** Nisu oči velesrpstva samo prema zapadu, one su i prema jugu, prema sadašnjoj državi Sjevernoj Makedoniji koju smatraju starom Srbijom i kako se na zapadu lako dogovaraju s talijanskim iredentizmom, tako se ovdje računa na podjelu te države s nekim sličnim 'iredentizmom'. "Stara Srbija" je bila 'stara'  samo nekoliko desetljeća dok je srpski car Dušan imao je u posjedu, ali je zbog tog posezanja prema tuđem bio anatemiziran od strane carigradskog patrijarha, a ukoliko se ne varam, pod anatemom je bila i tadašnja srpska mitropolija kao i sama srpska kraljevina. Svakom objektivnom povjesničaru je jasno da je nakon slabljenja moći Rimskog carstva tom pokrajinom najduže vladalo Bugarsko carstvo, da su za vrijeme Turaka tamo bile bugarske eparhije čiji episkopi su jednostavno bez njihovog pristanka zamjenjeni sa srpskim nakon prvog velerata, a eparhije isto tako bez pristanka pripojene tada novoj SPC. 

Zato su za velesrbe i Bugari ustaše (i crnogorski suverenisti da se ne zaboravi), čak imaju i izreku "ako ponovo izbije rat nikad ne ćeš pogriješiti ako pucaš na Bugara".

**** Argument je bio kanonski - s novim državama događa se i reorganizacija mjesnih Crkvi, ali ako je to bio pravi argument stvaranjem kraljevine SHS odnosno Jugoslavije, onda isti argument vrijedi i za NDH koja je osnovala HPC, i isti argument bi vrijedio kad bi neka suverenistička vlada RH isto zatražila. Konačno, sv.Sava kad je osnovao arhiepiskopiju u tada novoj srpskoj kraljevini nije se mogao služiti nikakvim drugim argumentom nego tim.

Stoga svi oni koji apriori odbijaju mogućnost postojanja HPC su licemjeri, jer isto tako je osnovana i prva srpska mitropolija.

Dodajem, da je srpski kralj i SPC ušla čistim srcem u stvaranje južnoslavenske države, onda ne bi tražili širenje SPC na jug (Makedoniju i Crnu Goru) i na zapad (BiH i Hrvatska), nego bi tražili od carigradskog patrijarha priznanje nove PC Jugoslavije. I tako bi se trebale zvati sve mjesne Crkve, po državama ili po gradovima, a nikako po narodima što je samo po sebi problematično u višenarodnim državama.

P.S. Zadovoljstvo mi je dati slijedeću poveznicu na tekst Srećka Petrovića (Aranđelovca) koji mi je poslao jedan uvaženi čitatelj iz Beograda.

Ako znate ćirilicu pročitajte svakako taj tekst koji je objavljen u bugarskom bogoslovskom časopisu Teologikonu 2005 g.

Cijenjeni (širom pravoslavnog svijeta) moderni srpski svetac Justin Popović upozoravao je isto o suprostavljenosti nacionalizma i kršćanstva, između ostalog piše u tom članku.

Dakle kršćanstvo i nacionalizam nalaze se na suprotnim stranama, priznajem i sam da sam ponekad ponesen hrvatskim nacionalizmom (iako mislim da uvijek reagiram obrambeno to jest kad netko ugrožava hrvatski narod). 

Gospod Hristos je utemeljio Crkvu iz svih naroda i rasa, svakom kršćaninu ako je to stvarno, bliži mora biti brat u vjeri iz drugog naroda, nego vlastiti brat ako nije kršćanin.