Strane investicije i transvesticije

Pola života sam proveo u gradu koji se hvali industrijskom kulturom 19. i prve polovine 20.st.

Čak sad pokušava oživjeti strani turizam u kojem se očekuje da će se stranci diviti "ljepoti" industrijskih hala i općenito industrijske arhitekture (kao da netko želi uživati u arhitekturi iz romana C.Dickensa, ali svakakvih turista ima).

Nema sumnje da je Rijeka iskočila, ili skočila kako tko već gleda na smjer kretanja, od ostalih okolnih primorskih gradića radi proglašavanja slobodnih gospodarskih zona i luke  u 19.st. što je privuklo strane kapitaliste, bankare, ulagače, izumitelje i na kraju radnike (i "radnice" noćne na rivi).

Rijeku obilježava još jedan pojam koji je bez sumnje povezan s gore navedenim.

Šetebandijerizam, ili talijanski sette bandiere, sedam zastava u doslovnom prijevodu, ali ustvari znači neimanje kičme, prilagodljivost, mjenjanje stavova i političkih zastava kako je to već koristno i oportuno.

Vjerojatno pojam ima veze s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem - šetebandićizam, koji je ujutro imao značku Tita sa crvenom petokrakom, a navečer značku onih koje je titoizam krvavo proganjao.

Trideset godina nakon ponovnog oživljavanja hrvatske države možemo konstatirati da se je riječka bolest šetebandijerizma proširila cijelom državom, ali i šire, jer bolest, makar bila i fiktivna, ne poznaje granice.

Cijepivo ili lijek postoji (ludizam), ali je pregorak i nitko ga stoga ne želi uzeti, pogotovo to ne želi društvo kao cjelina, i tako nema "imuniteta krda" nigdje na vidiku.

Red je stoga da analiziramo pojam stranih investicija koje političari, ili bolje rečeno politički šibicari, ponavljaju kao mantru za sticanje blaženog stanja - omogućimo strane investicije i onda će sve biti dobro i na mjestu.

Prva i temeljna zabluda stranih investicija je da su kapitalisti ili strani ulagači neki dobri ljudi kojima je prvenstveno stalo do profita i zarade, pa će tako onda domaći radnici (dočim će kapitalisti čim brže, ako mogu, uvesti jeftinije strane radnike koje je lakše ucjenjivati i kontrolirati, i tek onda će domaćima biti lošije nego prije) koji za njih rade dobro zarađivati i društvo kao cjelina će cvati u neprekidnom napretku.

Ne, novac nije njima (stranim, ali i domaćim investitorima-kapitalistima) kao i nikom tko je rob strasti srebroljublja konačni cilj, nego ono što se može kupiti novcem, a to je poglavito moć nad drugim ljudima.

Ilustrirati ću to na primjeru reklama koje daju velike multinacionalne tvrtke koje su naizgled kontraproduktivne, recimo one koje promoviraju sodomističku agendu.

Zašto bi Coca Cola promovirala i vezivale sebe uz sodomite, ako je većini konzumenata tog štetnog napitka ta perverzija odvratna? To nema nikakvog smisla ako je dioničarima-kapitalistima prvenstveni cilj zarada i profit (iako se mora priznati da je ta dugotrajna i komercijalno besmislena propaganda dovela do toga da su konzumenti štetnog napitka postali duhovno otrovani i sad im je svejedno ili podržavaju sodomizam)?

Bez sumnje, takve reklame nisu radi potrošača, nego radi "kluba" u kojem se trebaju dokazati da slijede zacrtane ciljeve, a ako je slijede, onda će "klub" dati podršku multinacionalnoj tvrtki da i dalje egzistira.

Takvi klubovi-lože su se odmah formirali u Rijeci 19.st. kad su krenule strane investicije, pa i sama komunistička partija je jedna podružnica Kluba.

Kad je došao talijanski pisac i pustolov D'Anuzzio u Rijeku sa svojim arditima, iako je bio fizički neugledan, zadivio je riječke žene koje su tada bile najliberalnije možda u svijetu, čini mi se da je Rijeka bila jedna od prvih gradova u kojoj se je prakticirao razvod braka. Kažu da je vladavina tog čudaka bila neprestano orgijanje i konzumiranje kokaina.

Kako se je to moglo dogoditi kad su Riječani stoljeće ranije bili manje više slični ili tradicionalni kao i ostali primorski gradići?

Strane investicije ili utjecaj Kluba je odgovor.

Sama industrijska revolucija otuđuju čovjeka od Boga (lako je zamisliti seljaka koji se krsti i moli na njivi, a pokušajte zamisliti radnika u ljevaonici da to čini, ili da to čine "operateri" pred računalima), drugog čovjeka i prirode, ali k tome industrijalci, ako su imalo veće ribe, članovi su Kluba koji organizirano ubrzava taj napredak prema Paklu.

Naravno da industrijalci nisu u prvim redovima te borbe za uništavanje Božjeg carstva na Zemlji, tu su postavljeni inžinjeri ljudskih duša, političari, novinari, dekadentni umjetnici kojima su članovi Kluba sponzori.

Zar netko još misli da će Rimac (naša "nada" u x-toj industrijskoj revoluciji) moći išta drugo raditi ako uđe ili je već ušao u Klub?

Naivci će misliti, on je naš, možda su mu se djedovi borili za hrvatsku državu, on će se u Klubu zauzeti da Hrvatska bude sačuvana od dekadencije.

Njegova tvrtka je kako sam pročitao "dog frendli", to jest zaposlenici mogu doći sa svojim džukelama na radno mjesto, to je jasni znak kako je ili član Kluba ili time daje signal da bi ušao u Klub.

Naravno da će biti ili je i gej frendli, i imigrant frendli, i korona frendli i frendli za sve ono što Klub bude tražio od njega.

Netko misli - da, takvi su ovi zapadni investitori, truju nas dekadencijom.

Ajmo prihvatiti kineske, njima je stalo samo do profita, oni se ne žele pačati u ideologiju i kulturu.

E hrvatski dudeki, kineski investitori su prvenstveno discipliraniji članovi Kluba, oni su se najprije izvježbali u komunističkoj partiji, oni su stvorili kineski model koji je uzor ili uspješni eksperiment koji treba biti primjenjen diljem ove ravne ploče koju neki nazivaju globusom.

Drugi pak dudeki, iako mislim da nisu više samo naivci nego da svjesno prihvaćaju zlo, kažu - ajmo se preorijentirati na turizam, laka je zarada, imamo svoju zemlju i nije baš neka velika investicija, a brzo se isplaćuje.

Ali još brža zarada je prodati zemlju odmah, i tako je većina odlučila pa će strani investitori opet izvršiti transvestiju, a priključit će im se domaći pionirčeki Kluba jer turizam ne može više postojati ako nije gej frendli ili Klub frendli.

I oni koji su uzeli niskokamatne kredite od EU - tvorevine Kluba, ili dobijaju besplatne poticaje neka se ne utvaraju da su dobili nešto od Kluba besplatno, jer tako je i Faust od Mefista dobio 'besplatno', tako je i ona 'jabuka' iz Edena bila besplatna.

Mislim da više nitko tko ima s čime misliti ne vjeruje da strane investicije donose ono pravo dobro koje se temelji na Dobru, nego je istina potpuno drugačija (i još gora - ljudi ne žele pravo dobro nego su se svjesno upecali na lažno dobro).

I u ovom labirintu jednostavno nema izlaza koji god putem krenuli.

Labirint treba biti uništen da bi došli do slobode, a njega ne će nitko od nas zemnika uništiti, nego samo Onaj tko dolazi, Tko je Prvi i Posljednji.

Sad ćemo stvarno osjetiti na svojoj koži prvo blaženstvo - blago siromasima.

Jer oni koji to odbijaju biti, morat će se priključiti vojsci stranih investitora koji nisu od krvi i mesa, nego su duhovi podnebesja, oni su stvarni vlasnici Kluba i stvarno su ljudima stranci i neprijatelji.

Šetebandjerizam ne prolazi, još malo i ne će više biti vremena mjenjati bandire.

Zato se na vrijeme stavimo pod Hristov stijeg.

Investicijama i transvesticijama dolazi kraj.

P.S.

O.Heers o zabludama eklesiologije RKC nakon drugog vatikanskog koncila.

I nešto sasvim drugo - kako električno polje utječe na stvaranje "živih struktura".

Dakle da bi nano čestice stvarale "žive" strukture potrebno je imati umjetno EM zračenje. Kojeg već imamo svuda oko nas skoro već stoljeće i pol, a sad se sve više intezivira s novim tehnologijama bežičnih mreža.

Nano čestice? Možda ih dobijemo s "neba" preko "spriječavanja klimatskih promjena" jer znamo za chemtrailse, možda ćemo ih dobiti s cijepivima, možda ih dobijamo i preko kovid testova.

Gdje su luditi kad ih najviše trebamo?

I ovaj travanj je jedan od najhladnijih, kao da nam Bog poručuje - u kakve ste to klimatske promjene zagrijavanja ravne ploče povjerovali!?

Sve to rade da se nametnu kao jedini koji mogu spasiti čovječanstvo, stvaraju i izmišljaju problem kako bi pripremili put Antihristu, nešto kao antipodi svetom Ivanu Krstitelju.

Znanstvenike treba cijeniti kao vračeve i one koji prizivaju zloduhe.

Da bi nas zaštitili od bolesti koje je donijela industrijska revolucija kojoj su kumovali, sad nas uvode u nove i još opasnije industrijske revolucije u kojima ljudi-radnici postaju nepotrebni, i služe kao gojimi-stoka koja se prinosi oltaru zloduha.

Evo teksta nekog anonimnog komentatora (pretpostavljam da je iz Splita) koji govori o istom - znanstvenici u koje treba uključiti i umjetnike (najčešće filmske i tzv. pop umjetnosti) su moderni vračevi transhumanizma koji opsjednutost nazivaju normalnim stanjem:

Autizam ili novo obožavanje redikulizma

27/02/2021 od Fernando

Split 1968.godina

Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad porasteš?“

Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji redikul na svijetu!“ (prim.prev.: u Splitu, onaj koji služi za ruganje)

Mama: „Mate brzo dođi, moraš mi napravit još jedno dite! Ovaj je otišao u onu stvar i triba ga toćat u Matejušku!“ (prim. Prev.: ugušit u moru govana)

Split 2021.godina

Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad budeš velik?“

Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji autist na svijetu!“ (prim.prev.: stručnjak za kompjutere)

Mama: „Doktore, jeli možete mom malom Jeri dati duplu dozu cjepiva za Coronu, ka Boga vas molim?“

Počnimo od početka, ili kad je temu autisma po prvi put obradio naš veliki duhovni učitelj Hollywood.

1988. godine cijeli svijet je oduševljen filmon „Rain Man“ i glavnim glumcem Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi, koji za tu ulogu dobiva i Oscar-a. Ovo je bila premijera i otvorila je put do ove prestižne nagrade za mnoge buduće ekscentrike. Kao da je nakon toga postalo pravilo, što luđi to prije do Oscar-a. Ovaj film predstavlja po meni dolazak ideologije transhumanizma na svjetku pozornicu i njena popularizacija preko velikih zvona Hollywood-a, kao portala globalne podsvijesti. Preko simpatičnog lika jednog ograničeno-genijalnog autiste, ušli smo u eru diktature tehničkog transhumanizma, a da toga nismo bili ni svjesni.

Moja  averzija prema tom filmu se razvila se u averziju prema Dustin-u Hoffman-u kao glumcu, koja je ostala do današnjih dana. Taj tadašnji, čisto tjelesni osjećaj, sam držao u tajnosti, jer tko se smio usprotiviti javnom mijenju i onim starijih borcima (likova), koji su ga obožavali. Tako je taj film postao inicijacija svjetske javnosti u stanje bića u kojem smo tolerantni i sažaljivi prema budućoj, dobro isplaniranoj pandemiji autizma, koja će eksponencijalno početi rasti u godinama koje dolaze. Sasvim „slučajno“,  počinje tada moda cijepljenja protiv svega i svačega, što je danas dovelo do desetorostruko većeg broja obaveznih „uboda“, od vremena „pokislog čovjeka“ do danas. Naravno da je suludo i pseudo-znanstveno vući paralele između porasta broja cjepiva po glavi stanovnika s porastom broja autista u modernom društvu. Jedna takva studija bi mogla postati i znanstvena, ukolio bi je sponzorirala jedna tvornica cjepiva. Ipak nijednoj od njih nije ta suluda ideja pala na pamet. Pa nitko zdrave pameti nije toliko blesav da sam sebe „upuca u koljeno“, kao bi odmilja rekli razumni i efikasni germani.

Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Danas je to dobra vijest za „napredne“ roditelje kojima je dijete postalo autistično ili koji su jednog jutra ustanovili da iamju novo, drugačije dijete u tijelu djeteta koji poznaju. Naravno, sve to nema nikakve veze sa prethodnim cijepljenjem. Pa tko se uostalom nebi razveselio da mu dijete odjednom postane „mali profesor“. Takvi roditelji vjerovatno niti ne žele da im njihov „mali genialac“ sutra odjednom postane obično dijete i vrati se igri sa svojim vršnjacima u onoj rupi sa pijeskom na dječjem igralištu. Naravno, ima tu i onih manje sretnih roditelja, koji su svojom krivicom napravili dijete koje nije uspjelo postati  hiperinteligentni autist, već onaj povučeni, zatvoreni, retardirani. Što reći na to? Sami su krivi, jer nisu napravili dijete kako Bog zapovjeda. Ali i u tom slučaju nas ideologijreformacije društva ne napušta. Ona tim roditeljima na mio način ukazuje na izazov i priliku za vlastiti duhovni rast koji im je ta situacija donijela. Kroz brigu o tom djetetu, koje nije u stanju samostalno odrastati, njegovi roditelji imaju jedinstvenu šansu da preko prihvaćanja i majstorskog ovladavanja novonastalih okolnosti postanu još bolji, oni super-roditelji.  Ima li većeg izazova za roditelja, nego da napusti svoj posao, svoj životni poziv, svoju karijeru i posveti se brizi oko svog autističnog djeteta u bezizlaznoj situaciji? Sjetimo se šta je radikalna desnica radila sa „nenormalnom djecom“ prije malo više od pola stoljeća. Jedan takav doktor je poslije svoje „prve karijere“ čak dobio i nobelovu nagradu, prekvalificiravši se na istraživanje životinja, nakon što je „toćavanje netalentirane dice u Matejušku“, postalo društveno neprihvaćeno.

Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Sve je izlječivo, kaže intuicija živog čovjeka. Znanosti nije ni stalo da se autizam, kao ni sve ostale teške bolesti  (poput kardiovaskularnih bolesti i raka) iskorijene. Znanost pokušava samo na sociološkom, dakle pseudoznanstvenom nivou, učiniti autizam sastavnim dijelom društvene zajednice i objasniti ga kao novu-normalnost i novu budućnost našeg društva.

Što reći o nastojanjima onih roditelja koji se nisu pomirili sa novom-nenormalnošću u svojoj porodici i na sve strane traže lijek i povratak u normalu zdravlja? Ti nevjernici, ignoranti i heretici! Ipak oni koji su  u tome uspjeli, moraju se skrivati od profesionalnih zastrašivača, pa razmjenjuju i dalje šire svoja iskustva preko zatvorenih FB grupa. Ima li veće radosti za jednog roditelja, kad im se oteto ili nestalo dijete vrati kući? Kao i proces oboljevanja, tako se i izlječenje od autizma navodno događa doslovno preko noći. Normalno dijete zaspi i ujutro se probudi neko novo nenormalno biće, neka nova svijest. Bolesno dijete zaspi i ujutro se probudi zdravo, normalno dijete, kao da je sve to vrijeme bilo u komi. Autizam jako podsjeća na poremećaj opsjednutost, gdje se svijest djeteta izgurava i nadomješta drugom. Najspektakularniji je trenutak tjelesnog čišćenja, koji prethodi buđenju tj. povratku u normalu. Pritom roditelji izvještavaju o crvolikim parazitima, koji bivaju izbačeni tokom izbacivanja izmeta.

Na ovom mjestu se krug opet zatvara i autizam postaje aktualan i u ovo doba corona terora. Naime iste tvari, koji se ne smiju nazvati lijekom (jer stvarno liječe), „pomažu“ i kod cov-19 kao i kod autizma i malarije. Trezven čovjek si odmah postavlja logično pitanje: nemamo li u oba slučaja zapravo problem sa parazitima, koji se na neki način ubacuju u tijelo, bilo putem injekcija, zagađene vode, zraka, hrane ili nekim drugim putem? Nije li sumljivo da su upravo povučeni iz prodaje, zabranjeni ili proglašeni štetnim, svi oni lijekovi koji nas uspješno rješavaju parazita. Oni su redom vrlo jeftini, a neki se i sami daju napraviti jednostavnim postupkom. Jedan od takvih preparata je opisan i na ovom portalu i potvrde o njegovoj efikasnosti u borbi protiv parazita i cov-19 polako postaju legendarne (Bolivija je smanjila cov-19 smrtnost za 90%). Kako netko nepodoban nebi otkrio da se dogodilo jedno neznanstveno ozdravljenje, nešto đavolje, nešto krajnje heretično, najbolje je da se de-autizirana djeca čuvaju u kućnoj karanteni, dok ne nauče glumiti autizam u javnim prostorima.

Do konca godine najvjerojatnije se ukida papirnati novac, postojati će samo digitalni, magloviti, onaj u strojevima koji barataju s nulama i jedinicama. To znači da će vam Mreža moći jednostavno skinuti novac s računa jer ste politički nekorektni, jer ste zabilježeni da ste čitali ovaj blog.

I još jedan začin za kraj - digitalni novac će imati vijek trajanja.

Dobit ćete opći "zajamčeni" dohodak više manje iznos koji će valorizirati vašu odanost "novom normalnom", a što preostane morat će se potrošiti u predviđenom roku.

Vidi tih njih, oni bi htjeli štedjeti! I za što, sigurno da se provede neka kontrarevolucionarna aktivnost.

Nema majčin sine, sve što si dobio za mjesec trebaš to potrošiti u istom mjesecu.

I tako završava bajka o pozitivnom utjecaju znanosti i tehnologije na korist ljudskog roda.