Krug Zemaljski - radikalni pogled na Nebo, Zemlju i ljudsko društvo
četvrtak, 8. travnja 2021.
Farizej u nama
Ovo je odlično predavanje jeromonaha Kosmasa iz Australije ne samo o našoj griješnosti, nego o našoj licemjernosti koja je prispodobiva farizejima (jer se umišljamo da smo pravednici, da smo za za svaku pohvalu zbog naših molitava i postova, da svi vide ili trebaju vidjeti kako smo pobožni i dobri i da smo daleko odmakli na putu svetosti).
Poslušajte i primjetite kako su nekad bile neusporedivo strože pokore nakon ispovijedi i kako su kazne podrazumijevale godine zabrane pričešćivanja i svakodnevne postove i brojne prostracije.
Zašto je tako nekad bilo strogo?
Zato što se je tada grijeh uzimao ozbiljno, ispovijednici nisu bili sadisti, nego su znali kako treba "na ljutu ranu ljuta trava". Inače se nikad čovjek ne oslobodi strasti jer nije nikad ni shvatio kako su mu one prepreka na putu svetosti i poboženja.
Svakako preporučam, ako znate engleski, pogledati brojna druga predavanja na tom situsu.
I sad jedan pogled na svježa zbivanja na Tiberu.
Jesmo li farizeji ako čitajući kršćanske oce i sv.Pismo vjerujemo da je Juda Iškariotski završio u vječnom Paklu iako još Suda Gospodnjeg na kraju vremena nije bilo (to znači da neki koji su sad u Podzemlju ne će na Sudu biti osuđeni na vječnu smrt u vječnom Paklu, ali neki hoće i među njima je Juda Iškariotski)?
Stvarno, ako bismo željeli da je Juda tako završio, onda bismo se mogli nazvati farizejima koji žele drugom zlo, u ovom slučaju Judi, da bismo se opravdali budući mislimo da smo bolji od njega te da ga našom željom osuđujemo jer glumimo pravednika, nekog tko je bolji od Jude.
Ali svaki put kad prekršimo Božje zapovijedi, ne samo kad činimo ono što nam je Gospod zabranio, nego i ne činimo ono što bismo trebali (grijeh propusta), nalik smo Judi.
Rekli smo Mu da je naš Gospod, što znači da smo Mu rekli da je naš gospodar i mi Njegove sluge, i onda smo svojim mislima, djelima, riječima to opovrgli i izdali.
Ako se i pokajemo, ne znači da smo bolji od Jude, jer se je i on pokajao (što doslovno piše u Evanđelju), ali nije vjerovao u Božje milosrđe te je pao u demonski očaj.
Demoni imaju klasičnu taktiku - najprije nas uvjeravaju (znamo da nam mogu ubacivati u um misli ili slike i da se moramo daleko odmaknuti u svetosti da to više ne mogu) da nešto nije grijeh, ili da je laki grijeh kojeg će nam Bog brzo i lako oprostiti, a nakon što ga počinimo onda nas kao i Judu uvjeravaju da je to strašni grijeh kojeg Bog ne će nikad oprostiti i nerijetko onda uvjeravaju svoje žrtve da im je najbolje da se ubiju.
Moramo učiniti ono što Juda nije da ga ne bismo slijedili na putu prema Paklu.
Moramo reći Gospodu od srca da nam je žao (što pretpostavlja našu vjeru u Božje milosrđe iza koje slijedi ponizno i pokorničko obraćanje Bogu), nakon toga ustima kažemo isto pred svećenikom na ispovijedi, i da se ne ćemo protiviti ma kako bila velika kazna s kojom će nas Gospod preko ili mimo Crkve (to se događa u modernim vremenima kad ispovijednici ne daju adekvatne kazne) pedagoški odučiti od griješne navike i ropstva strastima.
Da, pokajati se nije dovoljno, potrebno je osim pokajanja čvrsto odlučiti ne više griješiti i tražiti oproštaj od Boga i započeti žestoku borbu protiv grijeha i strasti (u tom cilju uvelike pomažu postovi i molitve, ustvari bez istih se ne može pobijediti u toj borbi).
Juda se je pokajao, vratio i bacio srebrenike Sinedriju, ali umjesto tom vijeću trebao se je vratiti Gospodu kao što je to učinio sv.Petar nakon izdaje.
Ako činimo stalno jedne te iste grijehe i mrzimo sami sebe i kajemo se što padamo u grijeh, možda smo očajni pa razmišljamo o samoubojstvu kojeg je počinio Juda, to nije dovoljno i to nam nikakvo dobro ne će učiniti dok se srcem ne obratimo Gospodu i tražimo u suzama oproštaj i pomoć u izliječenju naše bolesne duše.
I ne budimo dakako super farizeji poput Bergoglia i ostalih modernih teologa koji glume milosrđe veće od Božjeg, koji misle da su milosrdniji od Njega.
Jer kad bi Bog i oprostio Judi Iškariotskom bez da Ga je ovaj zamolio za oproštaj, bez da Mu se je ispovijedio, to ništa ne bi promijenilo u srcu Jude u kojem se je nepovratno, zato što je to bilo dragovoljno, uselio demon.
Na toliko mjesta u Evanđelju stoji da Hristos nije mogao učiniti čudo jer ljudi nisu imali vjere.
Tako nije mogao pomoći Judi iako ga je nazvao prijateljem dok Mu je Juda dao poljubac izdaje, iako je žarko želio da se Juda obrati i vrati u dvanaestoricu apostola*.
Ako ne vjerujemo da nas Gospod može izliječiti (ne mora to dakako biti momentalno), a Juda u to nije vjerovao, onda ćemo završiti kao i on, jer Bog nikog na silu ne može i ne će izliječiti.
Ne dao Bog da tako bude, priznajmo Hristu da smo griješnici, priznajmo Mu da smo najveći griješnici i da ne gledamo na tuđe grijehe i ne osuđujemo druge griješnike, nego od Njega oproštaj, milosrđe i pomoć ištimo.
Obratimo se i Bogorodici u svojoj nemoći, Ona će nam najbolje pomoći da naša molitva dostojno dođe do Gospoda Hrista.
* Autor videa koji je pobožni rimokatolik je nehotimično i implicitno priznao u videu kako je papizam zabluda.
Budući je naveo, u cilju dokaza kako je stvarno Juda bio "bolje bi mu bilo da se nije ni rodio", da se je jedino nakon Judinog samoubojstva birao Judin naslijednik, dok se za ostale apostole nije birao nasljednik, nego je svaki apostol imao mnoge nasljednike-biskupe za svojeg života.
Da je postojala dužnost nadapostola koju je tobož imao sv.Petar, onda je trebalo i nakon Petrove smrti nekog biskupa staviti na to nadapostolsko mjesto (što u RKC nazivaju uredom sv.Petra ili Svetom stolicom).
Međutim znamo da je sv.Petar najprije rukopoložio biskupa Antiohije, kasnije neki kažu i Aleksandrije, i Rima (to što je sv.Petar mučenički umro u Rimu nije dokaz da je tamo rukopoložio prvog rimskog biskupa, i znamo da je sv.Pavao napisao poslanicu Rimljanima, a ne sv.Petar te isto znamo da nikad nisu biskupi pisali poslanice vjernicima tuđe biskupije niti su apostoli pisali poslanice biskupijama koje nisu osnovali), i nikog nije rukopoložio kao svog posebnog nasljednika, niti su ostali apostoli ili biskupi, kao u slučaju Jude Iškariotskog, birali Petrovog nasljednika nakon Petrove smrti.
U komentarima videa čitamo kako veliko razočaranje, pa čak i duševnu bol, proživljavaju pobožni rimokatolici kad vide takvo odstupništvo kod onog za kojeg vjeruju da je nezabludivi Hristov zamjenik to jest stijena na kojoj njihova Crkva počiva.
A potrebno je samo malo poniznosti ili što bi rekli pravoslavni Srbi smjernosti, za prekinuti tu jalovu patnju.
Samo malo istine da im dosad nije objavljena Istina, da im nije objavljeno kako stijena Crkve, na grčkom petra, nije Petar, na grčkom Petros - kamen**, nego je to sam Gospod Hristos odnosno vjera koju je izrekao Petar - ti si Mesija-Hristos, Sin Boga živoga.
** Ova činjenica ukazuje da su najvjerojatnije Isus i apostoli međusobno govorili i grčki, jer samo u grčkom jeziku je ova igra riječi Petros-petra i poznato je da je u to vrijeme u Galileji bilo mnogo Grka (to su bili i vlasnici onog krda svinja u koje je Gospod potjerao demone, jer židovi nisu imali svinje) za razliku od Judeje te da je Gospod citirao Septuagintu koja je Biblija na grčkom te da su i Evanđelja napisana na grčkom, da je i sv.Pavao pisao poslanicu Rimljanima na grčkom jeziku, da je i sveta Liturgija u Rimu tada bila na grčkom jeziku.
K tome svi ekumenski sabori Crkve su bili na grčkom jeziku, i riječ Hristos je grčka riječ, jednostavno grčki jezik je jezik Crkve (a ne latinski).
P.S. Brat Augustin, židovski konvertit Michael Witcoff, završio je s predstavljanjme knjige "Two Paths, Orthodoxy & Catholicism" Michaela Waltona, također konvertita ali s rimokatolištva.
Ponovno preporučam rimokatolicima da pogledaju to predstavljanje ili još bolje da kupe navedenu knjigu.
U istoj su povijesne činjenice koje oni ne znaju, barem se nadam da ne znaju, jer ako znaju onda su svjesno išli na stranu oca laži.
I sad nešto neobičnije - dokaz kako ne smijemo vjerovati uvijek svojim očima:
U pravilu ljudi najprije vjeruju svojim očima (osim ako nisu slijepi).
Međutim, naše oči mogu bti lako zavedene, to dokazuju dva gornja videa.
Dolazi vrijeme najvećih obmana koje su prorečene, i najvjerojatnije one će se temeljiti na optičkim iluzijima.
Jer ne borimo se kako kaže sv.Pavao, protiv krvi i mesa, nego protiv zloduha podnebesja (to je područje od Zemljine površine do nebeskog svoda) koji su superiorni nam inteligencijom i snagom (kažu kršćanski oci da svaki anđeo može svladati cjelokupno čovječanstvo svojom snagom).
Ako ne budemo molitvom i svetim tajnama povezani s Gospodom Hristom, lako ćemo biti od zloduha i njihovih zemaljskih slugu obmanjeni i nadvladani.
Pentagon je objavio kako je napravio mikročip koji se stavlja ispod kože za detektiranje tzv. virusa plandemije.
Mislim da je to ipak "ne može". Jer Bog je čovjekoljubac i bilo bi više nego kontradiktorno da bi Bog zamrzio ono što je sam stvorio. A stvorio je Adama na svoju sliku i priliku, to znači da Adam i njegovi potomci uvijek imaju slobodnu volju koju nitko, pa ni Bog ne će i ne može ukinuti (jer bi onda Bog imao grešku kad je stvarao čovjeka što je nemoguće). Bog dakle ne može niti ljude niti anđele pretvoriti u robote (jer ako se ljudima i anđelima oduzme slobodna volja onda oni jesu roboti ili neka vrsta poslušnih životinja), jer bi tada sam sebe zanijekao.
Da, bilo bi kontradiktorno Božjoj naravi da bi nešto učinio za čim bi poslije zažalio. Čovjeka je stvorio kao krunu stvaranja i s ciljem da se u čovjeka utjelovi. Ovdje RKC krivo pretpostavlja da se je morao Bog neplanirano utjeloviti da bi spasao čovjeka. Kao da Bog nije znao oduvijek što će se dogoditi pa je morao nešto smisliti da spasi stvaranje. Upravo po tome što je Gospod božanska osoba koja je u vremenu dobila i čovječju narav, čovječja narav se je pobožanstvenila i zato će svi ljudi uskrsnuti. To nije slučajno ispalo, nego je tako Bog oduvijek htio. I sad da se vratim na pitanje zašto Svemogući ne može oduzeti ljudima slobodnu volju. Zato što bi to bilo kontradiktorno, jer bi značilo da je Bog koji ne može pogriješiti niti Ga išta može iznenaditi budući je sveznajući, pogriješio pri stvaranju Adama dajući mu slobodnu volju da Mu bude tako slika i prilika.
Mislim da je to ipak "ne može".
OdgovoriIzbrišiJer Bog je čovjekoljubac i bilo bi više nego kontradiktorno da bi Bog zamrzio ono što je sam stvorio.
A stvorio je Adama na svoju sliku i priliku, to znači da Adam i njegovi potomci uvijek imaju slobodnu volju koju nitko, pa ni Bog ne će i ne može ukinuti (jer bi onda Bog imao grešku kad je stvarao čovjeka što je nemoguće).
Bog dakle ne može niti ljude niti anđele pretvoriti u robote (jer ako se ljudima i anđelima oduzme slobodna volja onda oni jesu roboti ili neka vrsta poslušnih životinja), jer bi tada sam sebe zanijekao.
Da, bilo bi kontradiktorno Božjoj naravi da bi nešto učinio za čim bi poslije zažalio. Čovjeka je stvorio kao krunu stvaranja i s ciljem da se u čovjeka utjelovi. Ovdje RKC krivo pretpostavlja da se je morao Bog neplanirano utjeloviti da bi spasao čovjeka. Kao da Bog nije znao oduvijek što će se dogoditi pa je morao nešto smisliti da spasi stvaranje. Upravo po tome što je Gospod božanska osoba koja je u vremenu dobila i čovječju narav, čovječja narav se je pobožanstvenila i zato će svi ljudi uskrsnuti. To nije slučajno ispalo, nego je tako Bog oduvijek htio.
OdgovoriIzbrišiI sad da se vratim na pitanje zašto Svemogući ne može oduzeti ljudima slobodnu volju. Zato što bi to bilo kontradiktorno, jer bi značilo da je Bog koji ne može pogriješiti niti Ga išta može iznenaditi budući je sveznajući, pogriješio pri stvaranju Adama dajući mu slobodnu volju da Mu bude tako slika i prilika.