Lekcija 2.
SREDNJI VIJEK
Sad započinjemo sa serijom lekcija o intelektualnoj povijesti modernog doba, to jest, od vremena Raskola Rima.
Ovo zapravo ne će biti povijest intelektualnih smjerova.
Nego će biti bilježenje tendencija i pokreta koji su od povijesnog značaja, koji su simptomatični duhu doba i smjer za budući smjer.
Pokušat ćemo razlikovati bitne smjerove od slučajnih, odnosno naznačiti ćemo one čiji je karakter filozofije označavao razdoblje i koji ostaju od jednog razdoblja do slijedećeg, od onih pogleda koji jednostavno ovise o događajima koji su se dogodili.
Na primjer, ne ćemo se zanimati na činjenicu da su neki franjavački duhovnici smatrali da je Fridrih II bio Antihrist ili da će svijet završiti 1260.g., ili da je u 19.st. William Miller mislio da će svijet doći koncu određenog dana 1844.g., nego će nas zanimati hilijalistički pogled na svijet koji je zajednički tim budalastim viđenjima i o tom pogledu ćemo raspravljati, zato što takvi pogledi nam pomažu da odredimo današnje stanje.
Ponoviti ću nešto što sam rekao u uvodnoj lekciji, razlog zašto ovo činimo nije samo da bismo vidjeli što je istina i što je laž i odbacili sve što je laž i zadržali sve što je istina, jer sve o čemu ću govoriti je laž. Nego zato što je prevažno za nas da razumijemo zašto je sve laž i kako je otišla od istine.
Ako to razumijemo, onda ćemo imati nekakvu ideju što se događa danas sa svijetom, i koje su intelektualne strukture protiv kojih se moramo boriti.
Premda, rekavši da je sve o čemu ću govoriti laž, podrazumijevam samo sa striktno Pravoslavnog gledišta.
Srednji vijek kao cjelina je naravno relativan u usporedbi s onim što se danas u svijetu događa.
Svi pokreti o kojima ćemo govoriti, Toma Akvinski od srednjovjekovne umjetnosti do renesansne umjetnosti i dalje, svi su oni mnogo vrijedniji od bilo koje umjetnosti u današnjem svijetu. Ipak, postoji u tom razdoblju čitav jedan pogled na svijet koji je producirao ta djela i možemo vidjeti kako je odlazio od Pravoslavlja.
Povijest Zapada od Raskola Rima je logična i koherentna cjelina, i nazori koji danas upravljaju s čovječanstvom su izravni rezultat nazora u 13-tom stoljeću.
I sada kad zapadna filozofija dominira cijelim svijetom, ne postoji druga filozofija osim Pravoslavne Kršćanske filozofije koja joj može parirati, budući je svim civilizacijama ovladao Zapad, što znači sve što se je događalo na Zapadu u posljednjih devet stotina godina je ključ razumijevanja onog što se danas događa u cijelom svijetu.
Sam izraz “Srednji vijek” je zanimljiv zato što postoji samo na Zapadu. Sve druge civilizacije, bilo kršćanske kao Bizant ili Rusija, ili nekršćanske kao kineska ili indijska, mogu biti podijeljeni u dva perioda, to jest u stari period u kojem su te cilizacije bile upravljane svojom vlastitom filozofijom, nazorom na svijet i tradicijom, i moderni period kad je nad njima ovladao Zapad. I ne postoji primjetni prijelaz od jednog perioda prema drugom. To je stvar čistog ovladavanje jednog (filozofije Zapada) nad drugim.
Ali na zapadu nešto posebno se je dogodilo u periodu nazvanom Srednji vijek, koji je tranzicija između antike, to jest kršćanske antike i modernog doba.
I proučavanje onog što se je dogodilo kad su se te promjene događale, daje ključ događanjima u sadašnjici.
Sad ćemo pokušati vidjeti kako se je moderni nazor na svijet razvio od Pravoslavlja, od Kršćanstva.
Korijen sve moderne povijesti leži, kako što smo rekli, u Raskolu Rimske Crkve, o čemu Ivan Kirejevski lijepo govori, koji je bio dijete Zapada i koji je otišao u Njemačku proučavati najnaprednije filozofe, Hegela i Schellinga, sav je bio prožet duhom Zapada, i tada se je potpuno obratio na Pravoslavlje, te je stoga vidio da to dvoje ne može biti stavljeno zajedno.
Htio je saznati zašto su različiti i koji je odgovor u nečijem srcu, na pitanje što se mora izabrati.
Prije svega on kaže da je Rim naravno bio jednom dio univerzalne (katoličke) Hristove Crkve, i kroz prva stoljeća nema nikakve sumnje da je Rimski patrijahat legitimni Pravoslavni patrijahat, i imao je čak prvenstvo časti koje je jednako onom koje je sve donedavno imao Patrijarh Carigrada, i imao bi i danas da je još uvijek Pravoslavan, što ne znači da je on neka vrste Pape, nego da je samo prvi među jednakima, to jest da presjeda na sastancima biskupa i slično.
Ali kao što kaže Kirejevski, citiram: “Svaki patrijahat, svako pleme(narod), svaka zemlja u Kršćanskom svijetu nije prestala očuvati svoje posebnosti dok je istovremno sudjelovala u zajedništvu cijele Crkve.
Svaki narod je, kao rezultat mjesnih, plemenskih i povijesnih okolnosti, razvio u sebi neki aspekt mentalne aktivnosti, tako da je sasvim prirodno da u duhovnom životu i pisanjima njihovih teologa ona podržavaju neke specifičnosti ma kako bili prosvjećeni višom svijesti” to jest pogledom na Pravoslavlje.
“Tako su bogoslovni pisci sirijskih zemalja posvetili uglavnom pažnju na unutarnji kontemplativni život odvojen od ovoga svijeta. Rimski bogoslovi, na drugu ruku, su posebno zaokupljeni aspektima praktičnih aktivnosti i logičnim povezivanjem koncepata. Ali duhovni pisci prosvjetljenog Bizanta su više nego drugi, pokazali zanimanje za odnos kršćanstva prema odvojenim znanostima koje su cvjetale oko njih, koji su isprva vodili rat protiv kršćanstva, a kasnije su mu se podložile.”
I nakon toga on govori posebice o Zapadu:
“Izgleda da je razlikovna osobina Rimskog uma baš uvjerenje da izvanjski racionalizam ima veću težinu nego unutrašnja suština stvari. Između svih značajki Rimskog čovjeka i svih njegovih aktivnosti uma i duše, vidimo jednu zajedničku karakteristiku, da je njemu izvanjski red njegovih logičkih koncepata bio stvarniji nego sama stvarnost, i da je unutarnja ravnoteža njegovog postojanja bila mu poznata samo u ravnoteži njegovih umnih koncepata ili vanjskih formalnih aktivnosti.”
Tada on govori posebno o blaženom Augustinu:
“Niti jedan drevni ili moderni otac Crkve nije pokazao takvu ljubav za logičke lance istine kao blaženi Augustin. Izvjesna njegova djela su jedan čelični lanac silogizama, neodvojivo spojenih karika na kariku. Možda je on zbog toga otišao predaleko, ne primjećujući unutranju jednodimenzionalnost njegovog razmišljanja zbog izvanjskog reda, tako da je u posljednjim godinama života morao napisati ograđivanje od njegovih prijašnjih izjava.”
I znamo naravno, da je Augustin otišao predaleko po pitanju slobodne volje zato što je jako osjećao učin milosti u svojem obraćenju da nije potpuno cijenio učenje pravoslavnih otaca o slobodnoj volji koju će sv.Ivan Kasijanski na Zapadu cijeniti i naučavati.
Ponovno Kirejevski kazuje:
“Budući zbog posebnog priljubljivanja rimskog uma izvanjskim lancima koncepata (pojmova) koje nije bilo bez opasnosti kod rimskih teologa čak i onda kad je Rimska Crkva bila živi dio Ekumenske Crkve kad je zajednička svijest cijelog Pravoslavnog svijeta ograničavala svaku posebnost u zakonitoj ravnoteži, tako je razumljivo, nakon što se je Rim odvojio od Pravoslavne Crkve , da će ova nit postati presudna i dominantna u kakvoći učenja rimskih teologa.
Može čak biti da je ova priljubljenost racionalizmu, izvanjskom umovanju o pojmovima, bila jedan od glavnih razloga pada Rima. U svakom slučaju, ispričavanje zbog pada nije upitno.
Latinska Crkva dodala je dogmu u originalni simbol vjere, Vjerovanje, dodatak koji je bio u suprotnosti drevnoj tradiciji i zajedničkoj svijesti Crkve i bila je opravdavana samo s logičkom dedukcijom zapadnih teologa.”
Ponovno on kaže:
“Potpuno nam je jasno zašto zapadni teolozi sa svom svojom skrupuloznošću nisu mogli vidjeti jedinstvo Crkve nigdje osim preko izvanjskog jedinstva episkopata.”
Sada ponovno on govori o slijedećoj točki:
“I ovo također objašnjava zašto su mogli pridati bitnu vrijednost izvanjskim djelima čovjeka; zašto su, kad je duša iz nutrine pripremljena ali nema dovoljno izvanjskih djela, zaključili da nema druge mogućnosti spasenja osim određenog razdoblja Čistilišta; zašto su konačno mogli nekom čovjeku dodijeliti pretek dobrih djela i dati vrijednost od tih djela nekome tko nema dovoljno unutarnjih djela”.
To znači da čitav latinski sustav indulgencija-oprosta počiva na djelima svetaca od kojih postoji riznica dobrih djela koja se dodaju kao u banku, i kad ih imaju previše za svoje spasenje, onda papa ih izlije distribuirajući ih drugima na vrlo legalistički način.
“Kad se je Rim odvojio od ekumenske Crkve, kršćanstvo zapada primilo je u sebe embrio načela koje je bilo zajedničko grčko-poganskom svijetu, načelo racionalizma.
Rimska Crkva odvojila se je od Istočne Crkve mjenjajući neke dogme koje su postojale u tradiciji Crkve za dogme koje su rezultat samo logičkih dedukcija.”
Rezultat toga je Srednji vijek, to jest skolasticizam.
I o tome Kirijevski kaže:
“Takva beskrajna i dosadna igra konceptima u trajanju od 700 godina. Ovaj beskorisni kaleidoskop apstraktnih kategorija koji je bez konca kovitlao pred upiljenim očima uma nužno je morao stvoriti opću slijepoću prema živom znanju i uvjerenju koji se nalaze iznad dosega uma i logike. Jer čovjek se ne uzdiže do tog potpunog znanja putem silogizama, štoviše, kad se čovjek napreže naći životna uvjerenja preko silogističkih dedukcija, on samo izobličuje njihovu istinu, a često ih uništi potpuno. I tako je zapadna Crkva, čak još u 9 stoljeću sijala sebi nezaobilazno sjeme Reformacije koje je stavilo istu Crkvu na sud istog logičnog umovanja s kojim se je Rimska Crkva dičila i sebe uzdizala. Umni čovjek mogao je čak vidjeti Luthera iza pape Nikole I, ” pape koji je ekskomunicirao sv.Focija i koji se je pretvarao da je glava Crkve u smislu kakvim su se kasnije predstavljali pape.
“Kao u riječima rimokatolika, misleći čovjek 16 stoljeća mogao je predvidjeti iza Luthera protestanstke racionaliste devetnaestog stoljeća.”
“Rimska Crkva pala je od istine samo zbog toga što je htjela uvesti u vjeru nove dogme nepoznate tradiciji Crkve i koji su se izrodili sa slučajnim zaključcima zapadne logike. Odavde se je razvila skolastička filozofija u okviru vjere, nakon toga u Reformaciji filozofija u vjeri, i konačno na kraju filozofija izvan vjere. Prvi racionalisti bili su skolastici, može se reć da su posljednji racionalisti hegelijanci u njegovo vrijeme, može se također reć da je u devetnaestom stoljeću Europa završila krug svojeg razvoja koji je započeo u devetom.”
To nam daje precizan pogled koji vrlo uvjerljivo tumači mehanizam po kojem je Rim napustio Crkvu i razvio cijeli suvremeni svijet i pogled (na svijet) koji je tako antipravoslavan.
Vrlo je teško ići dublje od tog za pronaći bilo koju vrstu objašnjenja zato što su te stvari skrivene od nas. Đavao besprekidno radi. Moguće je da je đavao neprekidno pokušavao i kad je našao da su Egipćani (Kopti) spremni za monofizitku shizmu, možda je imao planove da ih učini alatom s kojim bi stvorio apostaziju, ili armenski karakter i tako dalje, ali se je dogodilo da je našao rimski mentalitet koji je bio odgovarajući, jer kad je jednom odveden od Pravoslavlja, slobodan da se razvije po svojim principima, postao je izvor cijele nove filozofije koja je imala moć da prevlada svijetom što je konačno učinjeno u naše vrijeme.
S raskolom koji je postao konačan oko, reći ćemo 1054. s ekskomunikacijama Rima i Carigrada, rimska logika je stavljena iznad jedinstva Crkve, iznad svijesti Crkve, tako da je Duh Sveti više ne vodi, kao u Pravoslavnoj Crkvi, nego postoji izvanjski autoritet, papa.
I zapadni povjesničari jasno kažu da je tada nešto novo ušlo u Crkvu, na Zapad. Prije toga bili su povremena razmimoilaženja između Istoka i Zapada koje smo vidjeli u vremenu sv.Focija i pape Nikole I, bilo je čak i ekskomunikacija, ali nakon toga povratka u općenje. Karlo Veliki osobno, tvoreći protivničko carstvo na zapadu, bio je isto razlogom trvljenja, ali sve do 11 st. nije bilo da je od razmimoilaženja nastalo razdvajanje.
I u to isto vrijeme, na Zapad je ušlo novo načelo koje je opisano u knjizi dominikanca Yves Congara “Nakon devet stotina godina”, govoreći o mogućnosti ujedinjavanja s Istokom.
On spominje izričito ono što se treba prevladati prije ujedinjenja.
Kaže:
“Kršćanin četvrtog ili petog stoljeća osjećao bi se manje zbunjenim s oblicima pobožnosti jedanestog stoljeća nego što bi se osjećao kršćanin jedanaestog stoljeća pred oblicima pobožnosti dvanaestog stoljeća na Zapadu.”
Takva promjena je već bila u tom stoljeću, jedanaestom, stoljeću Raskola i u dvanaestom, zenitu Srednjeg vijeka.
“Velika promjena se je dogodila u vremenu tranzicije od jednog stoljeća prema drugom. Ova promjena je bila samo na Zapadu, tako da je negdje u vremenu kraja jedaneastog i početka dvanaestog stoljeća, sve se nekako transformiralo. Ova duboka promjena pogleda nije se pojavila na Istoku gdje, u nekim stvarima, kršćanske stvari su još iste kao i onda i koje su bile na Zapadu prije kraja jedanaestog stoljeća.”
I ovdje on misli da smo došli do suštine ove teme.
“U vremenu između kraja jedanaestog stoljeća i kraja dvanaestog stoljeća, odlučujuća prekretnica se je dogodila na Zapadu. To je bilo vrijeme karakterizirano s nekoliko promjena. Bila je prva promjena od prevladavajućeg suštinskog i egzemplarističkog k naturalističkom zanimanju za postojanje. Ovo je tranzicija od svijeta egzemplarne uzročnosti u kojem izrazi misli ili djela dobijaju svoju istinu od transcendentnog modela kojeg materijalne stvari imitiraju, k svijetu djelatne uzročnosti u kojem um traži istinu u stvarima i u njihovim empirijskim formulama.
Druga promjena je bila i prijelazu “od simbola prema dijalektici”, ili kako se može reć s većom preciznošću, od sintetske percepcije k težnji prema analizi i “pitanjima”. Ovdje imamo početak skolastike … Razlika između ta dva svijeta je razlika između sintetskog stava u ispitivanju dijelova prema cijelini u odnosu na analitički stav”, to jest koji uzima dijelove odvojeno i analizira ih.
“Osnovno”, on kaže, “ nije li bilo protiv analitičkog stava katolika koje je slavenofilska religiozna filozofija ciljala kao kritiku Katolicizma u devetnaestom stoljeću?”
I ovdje on konkretno misli na Khomiakova i Kirejeskog.
Druga tranzicija je bila od kulture u kojoj je tradicija vladala, a navika sinteze joj je bila ugrađena, prema akademskom ozračju u kojem je stalno propitkivanje i istraživanje norma, i analiza kao rezultat proučavanja.
Istok je slijedio put tradicije, i pokazali smo kako jedan od načela između različitih naroda pravoslavne vjere je činjenica da oni nisu učeni, kao što su Latini, preko škola.
Latinski teolozi, samouvjereni u skolastici, često su bili zbunjeni vidjevši Grke koji su odbijali prihvatiti njihove neodoljive razumske argumente, nego su umjesto toga uzeli pribježište u tekstovima otaca i kanonima sabora…” što je bio način na koji su razmišljali svi kršćani prije Raskola.
“Ali to je ostalo strano Istoku koji nije imao svoju skolastiku i nije iskusio niti Reformaciju u 16-18 st. i racionalizam.
Drugim riječima Istoku su bila strana tri utjecaja koji su stvorili moderni katolicizam.”
A to su, skolasticizam, reformacija i racionalizam.
U prvoj polovini trinaestog stoljeća, nova vrsta teološkog učenja pojavila se i učvrstila na Zapadu.
Do tada dominantni tip učenja je bio kontemplativne ili monastičke prirode, povezane s liturgijskim životom manastira ili katedrala.
Sad se je dodao novi tip učenja akademske i racionalne prirode koji će uskoro zauzeti mjesto ove prve…Na Istoku, učenje teologije i čak filozofije, održalo je svoj religiozni status.”
Sada ćemo ispitati neke primjere da vidimo što to znači.
On (Yves Cognar) govori o novom duhu, novom duhu za zanimanje u svijetu, želji da se analizira, potpuno nova tehnika učenja, oslonac na ljudski razum, kojeg Istok nije nikad imao.
Tako ćemo sada ispitati prvo od svih pitanja, skolasticizam.
Zašto stalno nešto novo? Od savršenog bića se ne očekuju nikakve promjene, jer ako postoji potreba za promjenom ili nije bilo savršeno a sad jest ili je bilo savršeno pa više nije..
OdgovoriIzbriši"Ne diraj, savršeno je!", često se čuje od ljudi, s laganim strahopoštovanjem u glasu.
Bog se ne može mjenjati jer je Božja narav savršena.
IzbrišiGospod Hristos je utjelovljeni Bog, Bogočovjek.
Zato što ima čovječju narav, Hristos se je mjenjao, ali nikad u svojoj Božanskoj naravi.
Čovječju narav je svojim uskrsnućem usavršio, tako da se i Bogočovjek više ne može mjenjati.
Stvorenja se mjenjaju, Hristos nije stvorenje, nego je Božanska osoba.
Da li ljudi mogu biti savršeni?
Ne mogu, ali mogu se pobožanstveniti i biti na vječnom putu usavršavanja, blažena vječnost svetaca i anđela nije statična nego u neprestanom. mjenjanju prema sve većem i većem savršenstvu kojeg nikad ne će dostići jer samo Bog je beskonačno savršen.
Kako je Crkva Hristos ili tijelo Hristovo, Crkva se isto neprekidno usavršava, ali nikad u smislu neke revolucionarne novine.
Nauk Crkve se ne može mjenjati kao što se ni istina ne može mjenjati.
Ali pojedinačno, svaki kršćanin koji napreduje na Putu dobija znanje od Boga koje natkriljuje ono što zovemo dogmatikom Crkve.
Apropos mjenjanja Liturgije, Pravoslavna Crkva drži da je savršenstvo postignuto sa djelom sv.Vasilija Velikog i sv.Ivana Zlatoustog i nikakve novine se tu ne dopuštaju.
RKC pak ima tradiciju negiranja tradicije, to jest stalna je mjena rimokatoličke liturgije kao i dodavanja novih dogmi.
Po priči, Bog je postojao cijelu vječnost prije je stvorio svijet. Promijenio je svoju rutinu.
IzbrišiStvorio je svijet, no kao beskonačan, taj svijet je dio njega - opet se promijenio.
Dozvolio je i pakao koji je, kako priča kaže - van njega, odnosno nema Boga u paklu, dakle opet se promijenio (prestao biti "bezgraničan" jer je ustupio dio sebe da postoji pakao u kojem ga nema).
Napravio je raj iz kojeg je istjerao ljude pa napravio novi raj u kojem se to (pretpostavljam) više neće moći dogoditi - opet promjena.
NOVI savez je promjena Starog saveza - opet promjena...
Logički zaključak: Savršeno biće ne bi nikad ništa promijenilo pa time ne bi nikad ništa niti "stvorilo". Jedino što se nikad ne mijenja je apsolutna nula, potpuno slobodna od bilo kakve promjene i sušta suprotnost "životu" koji je definiran "promjenom", najčešće cikličkom.
Ili Bog nije savršen ili je mrtav.
Ili je, naravno, produkt nesavršenih ljudskih ideja koje nisu predvidjele koliko su im tvrdnje apsurdne.
Ne vidim četvrto logično objašnjenje, a da nije licemjerno (kao, Bog ne podliježe logici - dok sve svoje tvrdnje baziraš upravo na logici :) ) kao pravi vjernik, Farizej (pripadnik vjersko-političke stranke) koje je Isus, po priči, prezirao (a imaš te snažne crte desničara u govoru iako si Srbin u Hrvatskoj pa tu ne znam što točno misliti...).
Ali, zanima me nešto drugo: koji je tvoj "cilj"? Kad bi rekao: "To je to! Savršeno je! Ne diraj" i prestao imati potrebu pisati blog jer bi tvoja "misija" bila gotova?
Što je, što bi rekli Ameri, "End Game"?
"Promijenio je (Bog) svoju rutinu".
IzbrišiKažeš, zato što je stvorio svijet.
Ne, Bog se ne mjenja, nego si ti upao u kontradiktornost, jer tvoja je teza - ako je Bog savršen onda ne može ništa promijeniti, ne može stvoriti svijet, jer onda se je promijenio, ili je promijenio mišljenje, odjednom Mu je u um došla misao da stvori svijet i tako ga je stvorio.
Ako je to bilo oduvijek u umu Boga, onda je to vječno i onda je stvoreni svijet de facto vječan i isti s Bogom, i takvu besmislicu je imao Aristotel, pa je i njegov idolopoklonik Toma Akvinski u jednoj "dijalektičkoj eskapadi" pokušao dokazati da je i materija vječna.
Takav Bog kojeg ti hipotetski predstavljaš ne bi imao slobodnu volju, samim time ne bi bio Bog (jer je morao stvoriti svijet).
Bog stvarajući svijet nije promijenio Sebe, nego je iz nebitka ili iz ništavila (mi ne možemo niti pojmiti "ništa", a kamoli beskonačnost odnosno Boga) preveo stvari u realnost, stvarnost, u bitak (mi možemo reć - Bog stvara ex nihilo, od ništa, ali ništa više od tog možemo reć - ne možemo pojmiti stvaranje od ničeg, da možemo bili bismo Bog).
Gdje su te stvari prethodno bile?
Platonisti bi rekli u svijetu ideja, a kršćanski platonisti da je taj svijet ideja u umu Boga.
Ali i taj odgovor ne zadovoljava, ako su bile u umu Boga, tko ih je stavio u Božji um (onda je taj iznad Boga što bi bio apsurd), ili ako su vječno u umu, onda su i one vječne, onda su i one "bog".
Ta filozofska zavrzlama je svim ljudima (i anđelima) narazmrstiva jer smo konačna bića, jer ne možemo pojmiti beskonačnost i ništa (kako postoji nešto što zovemo ništa i koje ne postoji).
Kršćanski oci su stoga davno napisali kako se o Bogu prvenstveno može govoriti apofaktički, to jest što Bog nije, npr. Bog nije konačan, Bog nije pojmljiv, Bog nije stvoren, Bog nema početka ... a manje ili gotovo ništa katafaktički - što Bog jest.
Recimo li da je Bog pravedan. Jel znamo mi uopće što je definicija pravde da bismo taj atribut mogli pripisati Bogu?
Boga se ne može definirati, jer čim nešto definiramo uspoređujemo s pojmovima koja imamo kao konačna bića, i time jednostavno ne možemo sa svojom definicijom ograničiti Beskonačnoga.
Stoga svaki mudar čovjek, pogotovo ako je kršćanin-pravoslavac, ne gubi se u besmislenim pokušajima definiranja Boga ili dokazima o postojanju Boga kako se je već činilo na Zapadu od skolastike nadalje.
Takva filozofija beskorisnija je od riješavanja križaljki, a k tome je vrlo štetna jer takav budalasti filozof pomisli da je mudar i da je iznad drugih ljudi koji ne gube vrijeme u tom jalovom filozofiranju.
Važno i prevažno je znati nauk Crkve o razlikovanju Božje naravi-suštine i Božje energije (djelovanja), i to je ponovno Zapad odbacio sa skolastikom prihvaćajući zablude grčke-poganske filozofije koja je Boga opet stavila u definicije koja je rekla da je Bog apsolutno jednostavno biće koje nema ničeg potencijalnog u sebi, nego je čisti čin-djelovanje.
To jest Božja narav je čisto djelovanje.
Pa tako ako je Bog stvoritelj, a jedino tako se može objasniti postojanje bilo čega - da postoji u vječnosti nestvoreni Stvoritelj, onda Bog nužno mora stvoriti svijet inače ne bi bio Stvoritelj.
I onda je dakako i svijet suvječan Bogu ili je Bog isti sa svijetom pa imamo poganstvo.
Ne, pravoslavna Crkva naučava da Bog ima slobodnu volju i da je Božja suština nedokučiva bilo kojem stvorenju, i da stvorenja mogu Boga spoznati samo po Njegovim energijam, i Bog svoju energiju manifestira u suglasju sa svojom slobodnom voljom i umom, i pri tome ostaje i dalje nepromjenjiv u svojoj suštini.
Nisi izveo nikakav "end game", ili možda i jesi, jer u svojoj "mudrosti" sam si sebe doveo u taj položaj, a Bog nisi postao, nego si sebe zatvorio za Boga.
"Ali, zanima me nešto drugo: koji je tvoj "cilj"? Kad bi rekao: "To je to! Savršeno je! Ne diraj" i prestao imati potrebu pisati blog jer bi tvoja "misija" bila gotova?"
IzbrišiMisija je gotova kad me pokrije zemljica črna, ili črvena.
Do tada traje borba protiv strasti i za pokajanje grijeha.
Jedan dio te borbe je ukazati nepravoslavnima, prvenstveno rimokatolicima u RH, kako su na krivom putu prema Gospodu Hristu. To je smisao ovog bloga (iako je u početku dok se nisam obratio bio ukazati na zablude modernizma u RKC).
Budući da pratiš moj blog, i da njemu komentiraš, tvoj je cilj suprotan od mog (i pri tome se služiš prljavim sredstvima pa tako mene želiš dikreditirati s laži da sam Srbin u Hrvatskoj šireći tako papističku ideologiju da Hrvati mogu biti samo rimokatolici).
Moj cilj ili cilj ovog bloga nije pobjeda Pravoslavlja među Hrvatima (i ostalima koji čitaju blog) jer ne umišljam da je to u mojim moćima ili još manje u moćima jednog bloga, nego da sudjelujem kao sluga nedostojni i nepotrebni Gospoda Hrista u toj borbi.
"Dozvolio je i pakao koji je, kako priča kaže - van njega, odnosno nema Boga u paklu, dakle opet se promijenio (prestao biti "bezgraničan" jer je ustupio dio sebe da postoji pakao u kojem ga nema)."
IzbrišiMislim da je to još jedna zabluda rimokatolika (i onih koji ne vjeruju uopće u Boga, ali su kulturno rimokatolici kao u tvojem slučaju - s obzirom da opravdano sumnjam da si jako čest gost komentator ovdje i kojeg moram zbog prostačenja koje ima prečesto veze sa sodomizmom i s lažnim predstavljanjem da je pravoslavac - brisati, to ozbiljno sumnjam da je sodomizam razlog zašto si postao ateist i pišeš tekstove kao ovaj gore).
Bog je svugdje prisutan i svugdje je Bog, tako i u Paklu.
Isti Bog to jest iste nestvorene Božje energije su u Raju i Paklu.
Razlika je "samo" u tome kako djeluju na jedne i druge, odnosno kako ih oni primaju.
Netko bi dao život iz ljubavi prema Bogu, drugi bi Boga ubio da može.
Tako isto prisustvo Boga koji se više ne skriva djeluje na ljude i anđele u vječnosti.
"NOVI savez je promjena Starog saveza - opet promjena..."
IzbrišiPrvo, Bog ne može nešto ne znati.
To znači da Bog oduvijek zna da ćeš ti napisati ono citirano i što ću tebi odgovoriti.
To znači da Bog oduvijek zna da se ljudi ne će moći spasiti po Mojsijevom zakonu, da će biti donešen novi i vječni Zavjet zapečaćen krvlju Bogočovjeka i čovjekoljupca.
I ti si iz toga zaključio da Bog nije savršen i da je mrtav.
Praviš se mudrim, a na kraju to ispada suprotno, jer ne razlikuješ da se Bog ne mjenja u naravi dok u vremenu različito postupa kako bi spasio svoja stvorenja koja je stvorio na svoju sliku i priliku.
Okani se filozofije i mudrovanja, nego se pokaj i obrati!
Ako Bog zna da će se dogoditi što će se dogoditi, i da mu je zbilja smetalo da bude tako bi mogao učiniti svijet da ide nekim drugim smjerom: onda "slobodna volja" ne postoji. A s obzirom da ne postoji, niti "sud" na kraju nema smisla - jer Bog je Bog točno znao tko će goriti u paklu a tko neće u trenutku stvaranja. Onda je ovo sve igrokaz u kojem su svi zarobljenici i nitko ne može reći "uopće se ne želim igrati".
IzbrišiPrava slobodna volja bi bila da možeš reći: želim vječnu smrt, bez "nagrade" i bez "kazne" na kraju, ne dižite me iz mrtvih, ostavite me u stanju gdje sam bio prije rođenja: beskrajno ništavilo.
Jer - tko te točno pitao želiš li sudjelovati u predstavi? Gdje si potpisao da te to uopće zanima? Isto kao što nitko ne pita medvjeda želi li plesati dok ga Cigo udara štapom. To se zove zatvor - i tu nema slobode. Kao niti u Sjevernoj Koreji, a i tamo te "zapale na lomači" ako se pobuniš, kao Europa u srednjem vijeku.
I dalje stojim pri tome da Bog nije savršen - postojao je beskonačno dugo bez ljudi, najednom je promijenio mišljenje i sad mu "trebaju da ga štuju".
Lažna mudrost je tvoja specijalnost, a pokušati "vrijeđati čovjeka" koji voli znanje (što je doslovni prijevod "filozofije" - ljubav prema znanju) - je isto kao da se nekome rugaš jer ima čistu odjeću, dok se ti valjaš u blatu i želiš da se svi skupa s tobom valjaju u blatu.
Svi tvoji tekstovi pokušavaju odisati "mudrosti", "znanjem", pokušavaš se sakriti iza takvih autoriteta, a s druge strane, kad se isto upotrijebi protiv tebe, po tome pljuješ.
TO se zove licemjerje, i po svim pravilima vlastite nauke - čini te antikristom i sotonistom (iako je za mene to samo priča primitivnih ljudi, ne znači da se ne mogu spustiti na taj nivo i gledati stvari iz tog kuta).
Tako da jedini koji bi se trebao "pokajati i preobratiti" si ti, ali to je slično kao i zamoliti svinju da pjeva u operi, pa znamo da ćemo samo čuti roktanje, cviljenje i možda neko gurkanje njuškom i pokušaje ugriza. A opet, kad znaš da će se to dogoditi, dođeš prikladno odjeven, pod zaštitom, i samo gledaš svinjče kako se valja u vlastitom izmetu. :8
I, koji je "End game"? Koji si si cilj postavio kad ćeš reći "dosta, savršeno je! Više ne treba ništa niti dodati niti oduzeti"?
Neki dan si tvrdio kako krštenjem je osobi osiguran raj dok ne "zaprlja dušu".
IzbrišiJesi li spreman staviti ruku u vatru za tu tvrdnju?
Jer - to onda znači da ukoliko upravo krštena osoba umre, odlazi 100% u Raj. No, to ne možemo reći za sve krštene koji požive starost jer su putem mogli zgriješiti toliko da ipak završe u paklu - tehnički gledano, takvima bi bilo bolje da su na toj misi gdje su kršteni dobili neku tešku bolest i umrli odmah pa bili spašeni. Nije čak niti strano da Isus propovijeda da onaj tko drži do ovog (Zemaljskog života) da neće imati Onaj život, i obrnuto, tko se ovog života odrekne (kroz poniznost, patnju, nenametljivost i generalno "loše uvjete") da će imati vječni život.
E sad, što je bolje, dobar život na zemlji nekoliko desetljeća ili niti ne živiti život tu ako nas čeka Raj? Pretpostavit ću da se slažeš samnom da ovih par godinica na zemlji nije niti blizu vječnom životu poslije gdje su milijarde milijardi godina samo početak, kraći od treptaja oka.. Vječna patnja za jedne, vječna sreća za druge.
Slažeš se (budeš uskoro promijenio mišljenje jer držiš svoju psihozu pod cijenu života).
Što bude sa nekim tko drugoga dovede u raj? Nije li, recimo, i tvoja misija u tom smjeru? Tu "propovijedaš" u nadi da ćeš mu promijeniti mišljenje (ili to radiš iz vlastitog ega, što je prilično messed up), da ćeš ga odvesti na pravi put i da ćeš s njim, trenutno svojim "neprijateljem" - dijeliti vječnu slavu.
Ali, koliko si spreman se žrtvovati da pomogneš drugom? Da li i na vlastitu štetu ili ti je ipak vlastiti boljitak bitniji od tuđeg? Da li bi žrtvovao sebe, a da dovedeš 1000 ljudi u raj?
Da li bi zaklao (četnici to vole) 1000 djece na izlazu iz crkve nakon krštenja, svjesno znajući da će oni odmah u raj a ti da ćeš goriti u paklu u vječnosti? Bi li to napravio 1000 puta (kad bi se mogao svaki put izvući da sa slobode to ponoviš) i napravio ultimativnu žrtvu za pomoć drugima? Ili bi ti ipak vlastita koža bila bitnija?
I zašto misliš da tih 1000 duša koja vjerojatno ne bi završile u raju jer bi ih životne kušnje navele na krivi put (a za toliko nas misliš da smo na krivom putu) ne bi mogle lobirati da te se ipak pusti u raj? Misliš da tamo ima "zlih pogleda"? Da bi ljudi osjećali "nepravdu" jer je ubojica među njima? Kao što je stariji sin osjećao zavist prema svom bratu, sinu razmjetnom pa je dobio po nosu.
Da li bi mene priklao kao dijete nakon krštenja, s obzirom da znaš da nisi sposoban me "preobratiti" i po tvome ja idem u pakao odnosno zasigurno tamo gdje tebe neće biti? Ili biraš sebe a mene ko je***e?
Jer, ako je to slučaj, onda zapravo nemaš pravo ništa više reći nego uživati u činjenici da ti je zapravo drago koliko će ljudi završiti u paklu a ti nećeš biti među njima jer ćeš se pobrinuti da se to ostvari.
Samo, s obzirom na tvoju narav, bit ćeš jako razočaran jer neće biti nikoga kome ćeš moći reći "haha, rekao sam ti!!" već će svi razmišljati kao ti i neće biti potrebe za ikakvom komunikacijom. Vječnost ćeš provesti u šutnji, kao što rade leševi pod zemljom. Povremeni smiješak ti eventualno izazove misao da u tom trenutku "anonimci s interneta se sada peku na ražnju i vrište", milijarde i milijarde godina poslije života na Zemlji, sustav nekog bića će kažnjavati druga bića zbog nečega što u tom trenu uopće neće biti bitno (otprilike kao da ti je cijeli život definiran prvom frekvencijom plača nakon prvog udaha - sve poslije toga nije bitno).
IzbrišiDa, definitivno koristim svoju slobodnu volju i ne sudjelujem u toj "igri". Jedna Vječna Smrt za van, a vi imajte posla sa psihopatom i onima koji ga "brane".
Moraš shvatiti jednu stvar, ja ne kritiziram "božju narav" (jer bi to bilo kao da pričamo o djedu mrazu i njegovom poznavanju djece) - nego kritiziram ljude koji su izmislili tako prozirnu priču, tvrdili da čuju glasove i idiote koji su im povjerovali. Ajd, ozbiljno, da ti netko kaže da mu se Bog obracat, da čuje glasove, ne bi li ga poslao u ludnicu? Iskreno, bez licemjerja?
P.S.
IzbrišiNe misliš li da Bog zna bolje od tebe i zašto je to tako kako jest? Zašto misliš da bi se TI trebao boriti "u njegovo ime"? Kao da ideš u ring umjesto Tysona.
Kad ljudi promatraju životinje, snimaju dokumentarac, ma koliko "bolno" bilo, puste da se stvari dogode svojim tokom. Vjeruješ da je Bog ljudima dao slobodnu volju ali svojim "uplitanjem" ju konstantno pokušavaš drugima oduzeti i nametnuti svoju viziju "stvarnosti".
Kažeš da ćeš se boriti do kraja života a opet smatraš da nećeš ništa postići - ako parafraziramo Einstein-a, to je ludost - radiš istu stvar opetovano, a čak niti ne očekuješ drugačiji ishod, to je gore od ludosti. To je mazohizam, uživaš u "mučeništvu" i nadaš se da ćeš zbog toga biti "nagrađen" - no zapravo samo hraniš svoj ego i svoje JA. Kad bi se stvarno trebao žrtvovati da pomogneš drugom, onda bi pobjegao glavom bez obzira.
Zašto misliš da zbog toga nećeš biti kažnjen kad je tvoje pretvaranje prozirno običnom čovjeku a gdje neće Vrhovnom biću? Planiraš se izvući sa posljednjom ispovijedi pod stare dane?
(Opet, samo slijedim pravila tvoje igre, ne znači da ih podržavam niti mislim da su išta više od ploda ljudske mašte)
Postoji točno NULA razloga zašto ne misliti da je to djelo primitivnih ljudi koji su shvatili s kakvim budalama žive i kako ih je lako kontrolirati strahom. To se događa i mimo religija, ali ne znači da je ispravno i pohvalno. Zašto podržavaš diktaturu? Je li ti Tito uzor?
"Ako Bog zna da će se dogoditi što će se dogoditi, i da mu je zbilja smetalo da bude tako bi mogao učiniti svijet da ide nekim drugim smjerom: onda "slobodna volja" ne postoji."
IzbrišiOvo je nesuvisla rečenica.
Tvrdiš da slobodna volja ne postoji, zato što bi onda Bog učinio da svijet ide nekim drugim tokom.
Pa tko ti je rekao da se Bog ne upliće u vrijeme i prostor kojih je stvorio, čitava Biblija svjedoči kako Bog i te kako upravlja sa ovim svijetom.
To naravno ne znači da ti nemaš slobodnu volju huliti na Boga pa to i činiš.
Bog je u svom predznanju znao da ćeš Ga huliti i ipak te je stvorio.
Dakako da I zna hoćeš li ili ne ćeš prihvatiti Njegove pozive da ispuniš smisao svog postojanja.
Budi siguran da te On nikad ne će na ništa prisiljavati što bi značilo povredu tvoje slobodne volje.
Samo nemoj to protumačiti krivo, kad se drugi put pojavi kao Sudac past ćeš na koljenja htio ili ne htio, time ne će biti tvoja slobodna volja oduzeta.
Nego jednostavno ne ćeš moći činiti izvanjsko zlo, moći ćeš i dalje mrziti Boga, ali Ga ne ćeš moći svojim glasom psovati niti pisati ovakve tekstove.
Isto nemoj biti uvjeren da ćeš do konca svog života ostati borac protiv Boga, možda priznaš svoju griješnost i ropstvo strastima i pokaješ se.
To može biti razlogom zašto te Bog još drži na životu.
Može biti i drugi razlog, ali u svakom slučaju razlog postoji jer ništa se ne događa slučajno čim postoji Bog, sve što se događa dio je Božje providnosti u koje je uključena dobra i zla slobodna volja ljudi i anđela.
Ne umišljaj da si gospodar svog života, jer život ti je darovan od Života i svaki trenutak ti može biti oduzet i nikakve nepravde u tome ne će biti.
Ako si se odlučio boriti protiv Boga, to ti je najgora odluka života.
Ipak, preispitaj se i vidi zašto si se na to odlučio.
Otkrit ćeš, ako ne želiš samog sebe zavaravati, da je to zbog ropstva strastima koje više voliš od Boga, iako znaš da te takve strasti uništavaju.
Bog te želi izliječiti, ali ne protivno tvojoj slobodnoj volji.
"Lažna mudrost je tvoja specijalnost, a pokušati "vrijeđati čovjeka" koji voli znanje (što je doslovni prijevod "filozofije" - ljubav prema znanju) - je isto kao da se nekome rugaš jer ima čistu odjeću, dok se ti valjaš u blatu i želiš da se svi skupa s tobom valjaju u blatu."
IzbrišiČistoća je u srcu, ako je ima, a ne u filozofiji.
Ne kažem u umu, već u filozofiji, zato što čovjek svojim umovanjem ne može doći do istine spasenja, a ona je jedino važna, dok Bog daje pravo i životno znanje prosvjetljivanjem ljudskog uma.
To je druga stepenica na putu svetosti pravoslavca, prva je pokajanje u koje je uključeno odbacivanje ropstva strastima, druga - prosvjetljenje uma, i treća konačna oboženje.
Ako čovjek iskreno krene i stane na prvu stepenicu, onda će Bog podignuti ga na druge dvije.
Naravno, ne može se stati ni na prvu stepenicu bez Božje blagodati.
"Da li bi zaklao (četnici to vole) 1000 djece na izlazu iz crkve nakon krštenja, svjesno znajući da će oni odmah u raj a ti da ćeš goriti u paklu u vječnosti? Bi li to napravio 1000 puta (kad bi se mogao svaki put izvući da sa slobode to ponoviš) i napravio ultimativnu žrtvu za pomoć drugima? Ili bi ti ipak vlastita koža bila bitnija? "
IzbrišiImaš krivu pretpostavku što je primarno kršćaninu.
Ti predmnijevaš kako je kršćaninu primarno spasenje drugih ljudi.
I onda si došao do te hipotetske i perverzne ideje - ubiti sve koji se krste da bi isti išli odmah u Raj.
I tu se krije još nešto što ti je "šapnuo" nečastivi.
Bog kao ne želi da se tih 1000 novokrštenika spasu, pa će netko tko ljubi te ljude više od Boga, spasiti ih tako da ih pobije dok su bez grijeha.
Izbaci te lude misli iz glave jer doista dolaze od oca laži i čovjekoubojice od početka.
Svaki kršćanin mora ljubiti Boga iznad svega, a to znači da se nipošto ne smije praviti pametnijim i milosrdnijim od Njega, i truditi se nikada ne učiniti nešto djelima, mislima ili propustima što bi bilo protivno volji Božjoj i Njegovim zapovijedima.
Jedna od tih zapovijedi je - ne ubij.
I tu priča staje, ako ne stane onda te Sotona vodi dalje u dubine Pakla pod krinkom filozofiranja i lažne ljubavi.
"Zašto misliš da bi se TI trebao boriti "u njegovo ime"? Kao da ideš u ring umjesto Tysona. "
IzbrišiNisam nikad niti mislio niti vjerovao da je zadatak kršćana svladati razne "antihriste" ili na kraju Antihrista.
Borba svakog kršćanina sastoji se u borbi protiv strasti i grijeha, to je ipso facto unutarnja borba.
I kad su kršćani bili u mučilištima, i tu je bila unutarnja borba protiv "šaptača" koji govori kako su muke neizdržljive i bolje se je predati.
Mučenici su svladali tog "šaptača" i onda su mogli izdržati fizičke muke jer je Gospod Hristos bio tada s njima.
Bog dopušta da nam "šaptač" može ubacivati krive i lažne misli, da ne pomislimo kako ga možemo sami svladati, nego da ištemo pomoć od Njega i tako ponizni-smireni postignemo nedostižne visine oboženja.
"Svaki kršćanin mora ljubiti Boga iznad svega"
IzbrišiDakle misliš da je Bogu draže jedan u Raju a 1000 u Paklu nego obrnuto?
Ako bi Bog bio sretniji sa 1000 u Raju i jednim u paklu onda bi tvoja ljubav trebala biti usmjerena u tom smjeru i bezuvjetno se žrtvovati. Ovo mi više zvuči kao izmotavanje da se poštediš - nešto što je Isus skoro učinio kad je rekao "Neka bude tvoja volja a ne moja volja". Ako su takva pravila koja je Bog smislio, onda treba poštivati te mehanizme.
Zašto misliš da "Nečastivi" želi da jedan ode u Pakao a 1000 se spasi? Mislim da bi prije bio na tvojoj strani gdje dobije 1000 a jedan mu "pobjege". Imaš prilično nisko mišljenje o anđelima (pa makar i pali anđeo, nije budala).
"Nemoj nikoga spasiti samo sebe" je nešto što bi Sotona šaptao nekome na uho (da postoji i da nije izmišljotina primitivaca).
Daj budi malo dosljedan u svojim fantazijama!!!! Drži se priče!!!
"Dakle misliš da je Bogu draže jedan u Raju a 1000 u Paklu nego obrnuto?"
IzbrišiPosve si na krivom tragu.
Bog hoće da se svi ljudi spasu. Svi.
To znači da bi želio da svi imaju blaženost, a ne prokletstvo u Njegovoj nestvorenoj energiji.
I tko je to iznad Njega da mu kaže - hoćeš li radije jednog u Raju ili tisuću u Paklu?
Okani se takvog jalovog i glupog razmišljanja jer ćeš stvarno ostati zatvoren za Božju ljubav i ona će ti biti vatrom neizdrživom i nikog ne ćeš moći krivoti zbog toga nego samog sebe.
Iako tvrdiš da razumiješ autora knjiškog lika zvan "Isus" (koji može a i je mora biti baziran na stvarnoj osobi) koji je koristio usporedbe i metafore u svrhu podučavanja, riječi koje izlaze iz tebe potvrđuju da zapravo nisi sposoban naučiti iz usporedbi. No, nada umire zadnja, pa tako i ja mogu pokušati ponovno:
IzbrišiJa ne tvrdim da sam pametniji od Djeda Mraza. On zna svako dijete na zemlji, je li dobro ili zločesto, treba li dobiti poklon ili ne..
Taj dio uopće nije sporan kao što ne bih tvrdio da sam jači od Zmaja, ogromnog letećeg gmaza koji bljuje vatru. Kao što ne bih tvrdio da mogu Hulka dobiti na obaranju ruke. Jer - u okvirima priča u kojima oni postoje, logika stvari je debelo protiv mene. I sve moje tvrdnje bi mogao pobiti.
No ja ne tvrdim da sam pametniji od Djeda Mraza, jači od Zmaja i Hulka - ja tvrdim DA TO NE POSTOJI i da je LJUDSKA IZMIŠLJOTINA!
Možeš li to pojmiti?
Ono čemu Bog služi, a to je objašnjenje "zašto išta postoji umjesto ničeg", je protiv Occam-ove oštrice: ako već moramo uzeti NEŠTO zdravo za gotovo da "postoji i nikad nije stvoreno, nitko nema objašnjenje zašto" - onda to može biti Univerzum a ne neki sijedi čiča koji ne zna da li bi piškio ili kakio, koji mijenja svoju ćud kako paše ljudima koji ga štuju. Koji salje anđele da pokolju svu djecu određene skupine ljudi, koji kažnjava ljude i svu njihovu buduću djecu za nešto što su napravili u neznanju (Adam i Eva su tek POSLIJE mogli znati da je "loše" ne poslušati Boga, jer prije toga nisu znali razliku između dobra i zla, tek kad su stekli to znanje su kažnjeni), koji voli krvnu magiju (žrtvovanje), koji je životu da bi postojao nametnuo da mora ubiti odnosno uzeti život nečem drugom (životinji ili biljci, jedno mora prestati živjeti da bi drugo moglo živjeti) - što bi uvelike onemogućilo pad ljudi da nemaju usta da mogu probaviti mrtve ostatake živog organizma jer ne bi "jeli plod sa drveta" jer bi ta akcija bila - nemoguća.
Previše energije je potrebno uložiti i toliko stvari staviti u "vjeru" da bi Nestvoreno i Vječno imalo um i bilo sposobno za komunikaciju.
"U početku bijaše Glava Plišanog Medvjedića, depresivna i sama, i stvori Svemir, upravo ovakav kakvog znamo. No, medvjedićeva glava bijaše sramežljiva i učini svijet da misli da ne postoji. I onda Glava Medvjedića odluči, u svojoj Svemoći, obrisati sebe iz postojanja bez da poremeti Svemir, koji se onda mogao objasniti bez da itko zna za Mrtvu Glavu Plišanog Medvjedića".
Ne postoji niti jedan razlog ili protuargument zašto OVA priča nije istinita - poštuje sva svoja pravila. Kao i priča da "prošlost" ne postoji nego smo dio simulacije i sve što znamo je učitamo u našu memoriju doslovno prije jedne milisekunde. Ne možeš dokazati da to nije istina - dakle to mora biti istina!
To ti sve govorim da vidiš kako se osjećam dok slušam ono što pričaš - meni su tvoje priče jednake ovim gore - potpuno ista stvar. Svoju reakciju na njih primijeni na vlastitu priču i onda pokušaj svoju priču promijeniti nemam takvu reakciju. Ako se budeš ponavljao - reakcija će uvijek biti ista. I nemaš pravo žalbe jer bi se i ti isto ponašao u mojoj poziciji (što si i sam osjetio).
Jesi li sposoban učiniti to?
Nisi još shvatio da vjera nije proizvod uma - evo ova priča o "plišanom medvjediću" mi se čini vjerojatnom pa ću u nju povjerovati.
IzbrišiVjera dolazi od srca, a srce treba očistiti da bi vjera u njega ušla, opet i vjera je potrebna da bi se očistilo srce.
Znači potrebna je dobra volja da se odgovori na milosti koje Bog na različite načine šalje.
Bog ti kuca, a ti si nabio vatu u uši (tobožnje razloge uma zašto Mu ne odgovaraš) da ne čuješ kucanje (niti jedan ateist nema opravdanja zato što je ateist, jer Bog svim ljudima kuca na vrata njihovog srca, pa tako i ateistima).
Ti očigledno sada te dobre volje nemaš, nego koristiš svoj slabi um (koji je slab kao i kod svih drugih ljudi) da biš opravdao sebe u neodgovaranju na "Božje signale".
Ova rasprava se svodi na ponavljanje, stoga ne ću više odgovarati osim ako ne navedeš neki novi argument zbog kojeg odbijaš vjeru u Boga.
Ipak ću ti ponoviti ono što je najvažnije:
Pokaj se, navjesti rat strastima i grijehu, i onda će ti se otvoriti oči da vidiš Boga i Njegovu ljubav za tebe.
Ne očekuj da ćeš naći umske razloge za vjeru.
Vjera dolazi iz srca i iskustva Boga, vjera ne traži onda nikakve dokaze.
"Iskustvo Boga" je i dalje nekakav "dokaz" zbog kojeg "vjeruješ".
IzbrišiJesi li ikad osjetio toplinu nevidljivog zmaja koji sjedi na katedrali? Imaš li ikakav dokaz da ta toplina postoji pa makar i "osjećaj da te promatra dok si okrenut leđima"?
Super - dakle nemaš NIKAKVIH dokaza da je taj zmaj stvaran?
Odlično, jer vjera ne traži nikakav dokaz (iako sumnjam da znaš uopće što znači riječ "dokaz") - dakle trebamo vjerovati u Nevidljivog Zmaja na vrhu katedrale.
To je poučak tvog mentalnog izbljuvka i ispričavam se što nemam želudac za takve splačine. No, ukoliko smatraš da bih trebao, savjetujem jgnmž - osjećaj je isti a i držali bismo se Zlatnog pravila reciprociteta (bez toga 100% ideš u pakao jer je doslovno jedina stvar koje se moraš držati).
P.S. mislim da je ovo potrebno naglasiti jer još nisi shvatio:
Izbrišikad kažem "Bog ovo, Bog ono", "ideš u pakao" i slične gluposti, to je samo produkt moje empatije - sposobnosti stavljanja sebe u perspektivu drugog (nešto što ti, kao i mnogi psihopati, nisi sposoban učiniti). Stavljam se u stanje uma tvoje strane i samo nastavljam promišljanja u istom pravcu, bazirano na "istinama" i "činjenicama" tvoje perspektive:
- tek kršteni idu u Raj ako ne zgriješe
- jako mali postotak ljudi završi u Raju (mala vrata koja malo tko pronađe)
- ubojstvo je smrtni grijeh zbog kojeg se ide u pakao na vječnu patnju
- Isus je učinio ultimativnu žrtvu, da otkupi grijehe svijeta je dao svoj život
- Isus nas poziva da ga slijedimo
Stoga, dati SVOJ život za tisuće koje će 100% biti spašene od vječnoga ognja umjesto da njih samo 1-2 ako i toliko budu spašeni (s obzirom na malobrojnost onih koji će se spasiti u usporedbi s onim drugima) je pravo praćenje Isusa - nesebično davanje, samožrtva, kao ona žena koja je dala 1 novčić koji više vrijedi od 100 novčića bogataša jer joj je jedini.
E sad, normalan čovjek bi se osvrnuo na pretpostavke i ishode i rekao "čekaj malo! Tu nešto ne štima... Ako pratimo logiku pretpostavki i dođemo do zaključka koji je protivan drugim pretpostavkama - onda NEŠTO nije u redu! Neka pretpostavka je kriva!!"
To rade razumni ljudi, koji su spremni "iskopati si oko koje ih sablažnjava" - odreći se sebe za istinu i priznati kako žive laž, koliko god to bolno bilo.
Ti biraš sve samo da se to ne dogodi i, poput psa na lancu, od tog svog silnog skakanja zapetljavaš se još više i to te steže, guši. Dobro si prepoznao da se vrtiš u krug, i logično je da želiš prestati jer ti postaje sve teže i teže držati se za i braniti laž. Cviljenje i škrgut zuba (bijes) - to se dobije od psa u škripcu koji tek tada, stjeran u kut postaje najopasniji.
Očekujem kako ćeš se uskoro sakriti u svoju kućicu i lizati rane, radeći sve da zaboraviš ovaj poraz i proglasiš ga "pobjedom" - jer to rade ljudi duboko u psihozi.
Ali konkretnih protuargumenta nemaš jer je logika jača od izmišljotina, jača je i od božanstava. Do sad je uništila tisuće i neće stati dok svi ne budu uništeni. Ma koliko se vi borili protiv toga, izumrijet će te. Odumiranje je počelo svršetkom Srednjeg Vijeka kad su ljudi počeli otvarati oči. Kad ih je istina oslobodila (to što ti se čini kao nezgoda i dalje može biti samoubojstvo, ne dokazuje ništa - ukoliko si htio reći "Hej! To je iz Biblije!")
No, možda sam u krivu, naravno, možda imaš empatiju. Jesi li sposoban staviti se u moju perspektivu i ponoviti mi, svojim riječima, što sam ti točno rekao? Koja je bila moja "poruka" (djelima pokazuješ da ti je SVE jasno, no pitam sevje li i to dio laži...)
"Ne diraj, savršeno je!"
OdgovoriIzbrišihttps://www.youtube.com/watch?v=3p0f_t_eFF8
Može igra, na "sve ili ništa". Tko izgubi, miče se odavde, ti brišeš cijeli blog, ja brišem stranicu iz bookmark-a i nikad se više ne vraćam?
OdgovoriIzbrišiOklada je: "Ti si dvoličan, jedno vrijedi za tebe, drugo za druge iako se radi o istoj stvari".
Pobjeđujem kad:
- kažeš "u pravu si, dvoličan sam"
- počneš lagati da prikriješ dvoličnost
- počneš brisati moje komentare jer nemaš argumenata protiv njih (bit će sve dokumentirano, slikano i dostupno)
Da bude fer igra, neću te "provocirati" sa bezobraznim komentarima kao provokaciju za brisanje/blokiranje.
Civilizirano, po PS-u.
Svaki znanstveni eksperiment treba imati i pretpostavku, odnosno predviđanje: predviđam da ćeš raditi isto što i ja, samo ćeš za sebe tvrditi da je to ispravno i u redu, a da kad ja to isto radim, onda nije u redu (sama definicija licemjerja, dvoličnosti, dvostrukih pravila).
Ukoliko se to dogodio - nemaš više pravo ikoga "suditi" i "nuditi mu vađenje trunja iz očiju" i trebaš otići pognute glave s interneta, bez traga.
Ukoliko je predviđanje krivo, i bez laganja i prljave igre se obraniš od optužbe, ja odlazim.
Spreman ili ne na konkretan ulog koji nešto znači.
Put the money where your mouth is
Niti je život igra, niti je ovaj moj blog igra mojeg samozavaravanja.
IzbrišiNiti ne želim brisati ovaj blog (ima starih tekstova koji se još uvijek čitaju jer to vidim iz statistike), niti ne želim da ga ti više ne čitaš i ne komentiraš na njemu.
Naravno da ću ti i dalje brisati prostačke postove.
Ako budem smatrao da ti treba odgovoriti na neki komentar, ili radi tvojeg dobra ili radi onih koji čitaju, odgovoriti ću.
Ne krijem da sam griješan i često licemjeran.
I da imam krive nekad stavove po raznim pitanjima.
Od početka je na ovom blogu kod mene javno izraženo - iznositi ću svoje stavove koji mogu biti krivi, a kad su u pitanju teološko-filozofska pitanja, uvijek sam spreman promijeniti svoj stav i korigirati ga s naukom Crkve, kršćanskih otaca i svetih sinoda Crkve.
Tvoja spremnost na promjenu stava i korekcije je jednaka "volji promjene i korekcije u skladu sa Svetim naukom Džedaja" - nisi sposoban shvatiti da su Džedaji ljudska izmišljotina (pa niti ovu usporedbu između "crkve" i Džedaja), tako da je tvoja "spremnost na promjenu" lažna odnosno nebitna (kao da netko kaže "od sad ne silujem djevojčice, sad ću samo odrasle žene silovati, spreman sam uvidjeti svoju grešku - još jedna usporedba koju nećeš uspjeti shvatiti, ali nema veze).
IzbrišiAli kako je to u skladu sa doslovno JEDINOM zapovijedi koju bi trebao slijediti; da činiš drugima ono što želiš da tebi čine (i obrnuto)?
Ti NE želiš da ti netko "dokaže" i "pokaže" da je religija izmišljotina manipulatora, nudiš korekciju samo na to da "bolje pratiš nauk manipulatora", a tu očekuješ što? Da netko primijeni mišljenje da se radi o manipulatorima i da vjeruje da je sve istina? Doslovno očekuješ da netko napravi suicid osobnosti i postane nešto što mu je dijametralno suprotno.
Ili misliš da su ljudi, koji već razmišljaju kao ti, glupi pa ne mogu doći sami do informacija koje tu nudiš? Dijeliš svoje misli jer želiš da ih ljudi vide, i nadaš se da ćeš dobiti potvrdu da razmišljaš dobro. To je, onako, jedan od osnovnih podprograma biološkog stroja u tvojoj lubanji: da živi u svijetu na svoju sliku, poznatom, prijateljskom.. ali šta dobivaš s tim točno? Ljudi koji ti potvrde da razmišljaš dobro ne mijenjaju ništa, ljudi koji misle da si psihotičan također ne mogu promijeniti ništa - samo ćeš ih ignorirati.
Čini se protuprirodno jer je energetski neučinkovito - trošiš energiju na nešto što ništa ne mijenja. A ako očekuješ da se DRUGI promijene - radiš protiv Zlatnog pravila.
Trebao bi prvo znati definiciju i ulogu "igre" da bi mogao razlučiti je li nešto igra ili ne.
IzbrišiU realnosti gdje je "Život" samo "predigra" Vječnom životu, eliminacijski runda u kojoj će se na kraju odlučiti tko će dobiti kakvu nagradu (ili kaznu) - sve što radimo na zemlji JEST igra: aktivnost u službi učenja i pripreme za stvarne događaje.
Vjeruj mi, nakon milijardu kvadriliona eona u Vječnom životu, život na Zemlji će biti davno zaboravljeno sjećanje, beznačajno.
Razmišljaš li o igračkama s kojima si se igrao kao dijete? Koliko su ti one trenutno bitne u životu? Nekoć su ti bile sve, danas ti nisi niti na kraj pameti. Zašto misliš da će ovo stoljeće tvojeg života na Zemlji biti značajnije u Vječnosti?
Kad smo već kod toga - možeš li nam ovdje reći kako je uopće koncipiran taj sustav Vječnog života? Što biva sa "slobodnom voljom" (zbog kojeg ćemo i biti suđeni)? Nitko nije savršen i u svakom čovjeku postoji i malo "zla" i "loših misli" i želje za činjenjem loših stvari... Kako se to handle-a u Raju? Ljudima to bude iskruženo iz osobnosti (nešto kao lobotomija) ili se ljudima oduzima slobodna volja pa mogu raditi samo dobro, ili što točno? Što Biblija kaže o tome? Kako je riješen problem "dosade" jer u beskonačnom vremenskom razdoblju svaku moguću aktivnost ćeš uraditi beskonačno mnogo puta. Sve će postati predvidivo, već viđeno, dosadno. Idu li ljudi na brisanje sjećanja povremeno da mogu ponovno uživati u novim stvarima ili kako se točno izađe iz kolotečine repetativne beskonačnosti? Ima ona poslovica "put do pakla je popločen dobrom namjerama" - što je s ljudima koji idu na živce drugim ljudima a samo imaju dobre namjere i ne rade to iz zlobe? Kako takve "ćušnuti" ako se to ne smije.. što kaže knjiga?
"Kad smo već kod toga - možeš li nam ovdje reći kako je uopće koncipiran taj sustav Vječnog života? Što biva sa "slobodnom voljom" ..."
IzbrišiSlobodna volja svakako ne će biti ukinuta jer ako bi se ista mogla ukinuti mi više ne bismo bili ljudi.
Samo bića sa slobodnom voljom mogu dati i primiti ljubav.
O "tehnikalijama" u vječnosti o kojima me pitaš, uopće ne razmišljam.
Znam da nam je Gospod "pripremio stanove" o kojima ni u najbujnijoj mašti ne možemo maštati.
A mašta i nije dobra i svaki pravoslavac, ako je nešto pročitao od kršćanskih otaca ili je dopustio da ga vodi neki starac, zna da se mašte treba kloniti jer se u istu vrlo lako ubaci otac laži i majstor iluzije.
Kršćanin gleda kako da čim više ugodi Gospodu Hristu, a ne mašta kakvu će nagradu dobiti od Njega.
Naravno da moraš promišljati o "nagradi", ona mora imati smisla. To je kao da ti kažem: idućih 10 godina mi služiš a za nagradu ćeš dobiti jgnmž. To ti je super i prikladna nagrada za tvoju službu. Govorim samo istinu! Ne lažem ti!
IzbrišiI zbilja ti ne bih lagao kad bi pristao da mi služiš, uistinu pravedna nagrada bi ti bila:
Jedenje Govana Na Malu Žličicu. Jer to je prikladna nagrada za naivnu osobu koja bespogovorno sluša druge bez trunke razmišljanja i pameti. To bi te naučilo da NIKAD više ne pristaješ na nešto što uopće ne razumiješ. I to bi te učinilo mudrijim i pametnijim, boljim čovjekom.
Ne postoji uopće razlog vjerovati Bogu kad nije dosljedan, jer da je dosljedan onda bi se svako "čudo" moglo reproducirati: trebalo bi samo ponoviti iste uvjete kao prvi puta i Bog bi morao, bez pristranosti, učiniti "čudo": kao što Sunce grije i pravedne i prevarante, gliste i kamenje, ljude i automobile jednako, bez ikakve diskriminacije - ako izađeš iz sjene k staneš na sunce - grije te, bez obzira na to što misliš, vjeruješ, ne vjeruješ, što si jučer jeo.... Kad jednom "otkriješ molitvu s kojom se liječe bolesne bebe" - možeš izliječiti sve bebe. No, to nije tako (zato što "Bog" ne postoji) jer Bog nasumično bira tko mu se sviđa a tko ne bez ikakvih pravila. Bog nije Red već Kaos, a s Kaosom se ne može ništa dogovarati niti vjerovati.
Stoga, tvoje "služim ali ne znam zašto" je iznimno glupo ponašanje koje zaslužuje jgnmž
"Stoga, tvoje "služim ali ne znam zašto" je iznimno glupo ponašanje koje zaslužuje jgnmž"
IzbrišiNiti jedna prava majka ne mjenja pelene svojem djetetu računajući da će u starosti njoj pelene mjenjati isto dijete.
Ljubav ne traži nagrade.
Kršćanin zna da Ga Bog ljubi tako da je otišao na križ radi njega.
To je dovoljno i previše da bi se vječno ljubilo Boga, a to znači držalo Njegove zapovijedi.
Tebi to zvuči budalosto i ludo, i pitam te - jesi li ikad osjetio pravu ljubav?
Ako jesi, onda se ne čudi kršćanima.
Ako nisi, onda znaj da i tebe Bog ljubi, i radi tebe je otišao na križ, i tebi želi ozdravljenje i spasenje.
Ako te ni to ne zadovoljava, onda ti zasad pomoći nema.
I nemoj više pisati nove "argumente" zašto Boga mrziš i zašto si sebe uvjerio da ne postoji.
Moje odgovore više ne ćeš čitati.
Mogu se samo pomoliti Gospodu da ne odustane od tebe i da dalje kuca na tvoja zatvorena vrata.
"Ljubav ne traži nagradu"
IzbrišiOK, onda svi idu u Raj - nitko u Pakao, priča je glupa jer Božja ljubav ne traži ljudsku nagradu lijepog i moralnog ponašanja - Bog voli bezuvjetno.
Oh, da, i TO je laž jer priča kaže kako je bio toliko gnjevan na svoja stvorenja jer ga NISU NAGRADILI vječnom pokornošću pa je zato odlučio kazniti im i djecu i unuke i praunuke i svo njihovo potomstvo.
Wow! Koji Otac pun bezuvjetne ljubavi. Molim te, kad/ako budeš imao dijete i kažeš mu "nemoj to dirati, pec-pec" a ono ne posluša i opeče se, izbaci ga iz stana kroz prozor vani na cestu. Jer to je blagi ekvivalent onog što je "bezuvjetna ljubav" učinila svojem stvorenju, koje je stvorilo znajući TOČNO što će se dogoditi (pa je tako moglo maknuti o to sporno drvo iz dohvata ljudi).
Ne pišem ja sve ovo zbog tebe, nego ljudi koji će doći možda nekad i htjeti vidjeti kako razmišljaš "vlastitom glavom" - "izvan skripte". Tebi nema pomoći ali nadam se da možda netko drugi uvidi kakvih gluposti se držiš kao pijan plota.
Recimo "argument da ne vjeruješ" je iznimna glupost jer - nelocemjerni TI bi se cijepio:
Po svojoj priči nemaš NIKAKAV dokaz da cjepivo radi, dakle tu je stvar samo vjere, koja ne treba dokaz - po svojoj vlastitoj logici bi trebao vjerovati u cjepivo bez ikakvih dokaza i cijepiti se.
Jer vjeruješ i u Boga bez dokaza jer to tako treba po vjeri.
A onda pišeš blog u kojem "iznosiš argumente" koji... Nisu nikakvi dokazi?
Wow, možda je zbilja pripremljena neka soba za tebe, s besplatnom hranom i pićem među istomišljenicima.. Negdje u nekoj žutoj kući...
A "savjetovanje ljudi što da rade i kako da se promijene" - to bi trebao staviti na popis za ispovijed jer je to definitivno nešto što ne želiš da drugi rade tebi.
Iako rekoh da ne odgovaram više.
IzbrišiLijepo smo ti odgovorili da ljubav Božja muči onog koji je ne prihvaća, koji mrzi Boga.
Iako ćeš reć da ne mrziš Boga jer On po tebi ne postoji, ti Ga već sada mrziš jer ti kaže - ne budi tob strasti (a smatraš dobrima one koji te ohrabruju u grijehu i ropstvu strasti).
Iako se smatraš pravednikom, znaj da to nisi.
Ovdje si samo zato što želiš da i drugi postanu kao i ti, robovi strasti i mrzitelji Boga (zato ne glumi dobrotu i pravednost).
I smatraš Boga neprevednim zato što te ne drži bogom, to jest što te zauvijek ne ostavi na miru.
A što to imaš svoje što nisi dobio od Boga da biš mogao biti mali bog?
Ah da, reći ćeš - Bog te nije pitao kad te je stvorio želiš li biti ili ostati u ništavilu.
Međutim Bog ti je dao sve što ti je trebalo da ispuniš smisao svog postojonja, i ti to odbijaš zbog svoje oholosti.
Stoga nikakve nepravde nema, ako ostaneš u svom neraskajanom zlu kojeg ovdje dokumenirano širiš, a tko zna osim Boga kako ga drugdje širiš, da zbog toga budeš patio cijelu vječnost.
Reći ćeš, nepravedno je zbog vremenitog zla, trpiti vječnu kaznu.
Slažem se, samo prokleti u Paklu ostaju zli cijelu vječnost, oni nisu bili zli samo ovog zemaljskog života, a onda se pokajali nakon smrti, oni su postali kao i demoni, nepopravljivo zli i mrzitelji Boga i dobra, i pravedno je stoga da budu kažnjeni dok god su zli, a to znači zauvijek.
Pitaj se - koliko ti još treba da stigneš do tog stanja iza kojeg povratka nema.
BOG je i u Adu prisutan,ali,dok Njegova prisutnost u Raju grije,u Adu spaljuje,jer kako kaže prepodob. Isaak Sirin,prokleti ne mogu podnijeti da ih netko voli.
OdgovoriIzbrišiOvdje treba uzeti u obzir,da zagrobni život nije isto što i Budući život,koji nastupa tek nakon Drugog dolaska,tako da,Ad i Geena ognjena nisu isto,kao ni Raj i Nebo...
Abdul Mesih el Qubrisi
"prokleti ne mogu podnijeti da ih netko voli"
IzbrišiOvo je izjava nekoga tko pojma nema o ljudskoj (i generalno životinjskoj) osobnosti. A neznanje rađa samo neznanje. No, to ne znači da onaj koji gleda u sjene na zidu špilje može shvatiti da gleda u sjene nego mu se čine stvarnim.
Jesi li se kad pitao zašto ljudi "vole" nešto što drugi možda preziru? Što je točno "ljubav"? Da znaš odgovore na ta pitanja vidio bi koliko je apsurdna citirana tvrdnja: "prokleti" najviše od svih žele da ih se voli. Kao što gladni najviše žele da ih se nahrani, čak ne bi bili niti izbirljivi previše.
Molim te, ne pričaj gluposti, onako, zbog tebe samoga, jer bi sam mogao biti "proklet", otuđen i napušten od svih koji više mogu trpiti zabludu u kojoj živiš a odustali su te "spašavati" kad im ne dopuštaš. A možda i točno znaš o čemu pričam, pa si tu došao po "ljubav" (razumijevanje) jer si predugo "proklet" (sam)?
Možda i sam radiš suprotno onome što govoriš, i možda je upravo TO izvor tvojih problema. Možda je rješenje već u tebi, samo ga trebaš iščupati.
Probaj...
"A neznanje rađa samo neznanje. No, to ne znači da onaj koji gleda u sjene na zidu špilje može shvatiti da gleda u sjene nego mu se čine stvarnim."
IzbrišiZvonko Bušić se zaludio Platonom na robiji u SAD, pa se je na kraju ubio razočaran u Hrvatsku i Hrvate, misleći da je već izašao iz "Platonove špilje".
Nije Platon ništa otkrio što bi nam bilo spasonosno da bismo ga slijedili.
On je nazrijevao da postoji svijet ideja stvarniji od materijalne stvarnosti, ali on u tom svijetu nije bio niti mu je pristupio.
On je samo pokazao do koje granice ljudski um može doći, on je i pisao ono što je tobož Sokrat govorio, a to su možda bile njegove misli.
Ciljam na rečenicu - znam da ništa ne znam.
To je vrhunac ljudske filozofije, priznanje da je najvrstnija ljudska filozofija nemoćna dati pravo znanje.
Galilejski ribari, jedva pismeni, našli su izlaz iz pećine koji umni Platon nije.
Jer je Platon htio ga sam naći (a možda i uz pomoć demona), dok su ponizni ribari krenuli za Učiteljem koji nije imao gdje skloniti glavu, niti je imao akademiju kao Platon, nit je naučavao filozofiju, nit je fantazirao o pećini iz koje treba izaći, nego im se je pokazao kao pobjednik nad smrću, kao Uskrsli kojeg su mogli svim čulima osjetiti kao i prije smrti.
Eto mi kršćani u Bogočovjeka i pobjednika nad smrću vjerujemo, i ako nismo nikad u životu Ga osjetili, onda smo mizerni i samo se pretvaramo na vjerujemo.
Jer prava vjera podrazumijeva iskustvo Bogočovjeka, tada su sva filozofiranja samo paučina u nekoj mrkloj pećini.
Bio jednom jedan kaskader, dobar glumac, dobio brojne nagrade kako vjerodostojnost izgledaju njegove vratolomije. No, uz sve to bio je depresivan, ali je to super skrivao. S obzirom da mu je zdravlje bilo presudno za profesiju, osigurao se. Na veliku svotu. I onda se odlučio ubiti, ali je znao da zbog samoubojstva bi njegova obitelj patila, te je odlučio iskoristiti svoje znanje i odglumiti pad pod vlak, to je tako dobro uradio da nitko nije imao razloga vjerovati da je samoubojstvo, pogotovo s toga što je i tako dobro skrivao svoju depresiju i odlično glumio veselje.
IzbrišiNitko nema zapravo "razlog" dokazivati da se ovdje radi o samoubojstvu jer svi "dokazi" upućuju na nesreću.
Kao što vidiš, ista stvar može savršeno odgovarati dva potpuno drugačija opisa, isto tako to što ti nazivaš "nepobitnim dokazom" meni i dalje ne zvuči kao djelo "savršenog bića" nego primitivnog čovjeka. "Biblija je istina jer tako piše u Bibliji" je najbolji "dokaz" koji mi možeš dati, a otkriva puno dublji problem: da uopće ne znaš što znači "dokazati" nešto.
Prihvati već jednom ono što neprestano ponavljam - vjera ne traži umske dokaze.
IzbrišiVjera nije niti vjerojatnost, nego je apsolutna sigurnost, ili matematičkim rječnikom - sto postotna vjerojatnost (a u tom slučaju se ne radi o vjerojatnosti).
Ona žena što se je takla Hristove haljine i momentalno je ozdravila od bolesti krvotočenja imala je vjeru u Hrista, nije razmišljala možda ću ozdraviti, nego je u to bila posve uvjerena.
Ipak, vjera raste, ne od 0% do 100%, nego u našoj odlučnosti da svoj život podredimo Gospodu i Njegovim zapovijedima.
Čim je vjera jača, čovjek je svetiji i sličniji Bogočovjeku.
Tražeći umske dokaze nikad ne ćeš dobiti vjeru, i mislim da si toga svjestan, jer si rob strasti (i ja sam, ali imam vjeru s kojom molim Gospoda da ih nadvladam) i to želiš ostati.
Za takve je Gospod rekao - i kad bi vidjeli svojim očima da mrtvi ustaju od grobova, oni ne će htjeti vjerovati, zato što ne žele vjerovati (moja interpretacija i riječi po sjećanju).
Ako stvarno poželiš vjerovati, dobit ćeš vjeru kao navedena žena i ozdravit ćeš kao i ona od ma kakve bolesti bolovao.
Svi smo mi bolesni i trebamo Liječnika, a On traži samo da vjerujemo u Njega.
Jer, On nas može ozdraviti i bez naše vjere, samo će nakon toga uslijediti još veća bolest, budući je On izvor života i sve što je živo održava da bude živo.
Ako netko želi biti bolestan i na kraju da umre od te bolesti, Liječnik ga ne će spriječiti u tome.
Ti biš želio kako si negdje napisao da te jednostavno nema nakon smrti, da prijeđeš u ništavilo, i smatraš Boga nepravednim zašto nakon smrti ljudi griješnici više ne postoje.
Na to ti ne mogu odgovoriti niti o tome razmišljam niti Boga molim da mi odgovor dadne na takvo pitanje.
Ipak vjerujem da Ga niti ti ne ćeš pitati kad staneš pred Njega.
Upravo sam shvatio da nema straha nikakvog - nitko ne mora u Pakao, svi mogu u Raj, Hitler, Staljin, Trump!
IzbrišiHallelujah!!!
Vidiš, Sotona želi što više ljudi u Paklu, radi sve da si poveća broj duša za mučenje, no Bog je svemoguć, Bog je taj koji uopće dopušta Sotoni i Paklu da postoji - pucne prstom i sve to nestane. Kao Oprah kad dijeli aute, Bog kaže: "Ti ideš u Raj, ti ideš u Raj, i ti i ti.... SVI idu u RAJ!" jer nemaju gdje drugo ići.
E sad, zašto? Kažeš da Bog želi da svi odu u Raj, a Sotona bi da svi idu u Pakao. Ako Bog pusti da jedan ode u Pakao, ispunjava Sotoni želju. A ako SOTONI ispunjava želje... Vragu koji je zaveo milijarde.... Zašto onda ne bi i žrtvi tog Zavodnika uslišio želje - tko je učinio više zla, jedan čovjek ili onaj koji je sve zle ljude nagovorio na zlo?
Prema tome, pravedni Bog, kad već ispunjava želje "zlima" bi trebao ispuniti i želju običnog čovjeka koji je povremeno gledao gole žene i mislio da su religiozni ljudi psihotični kad taj isti kaže: "Znaš šta, ne sviđa mi se Pakao, ja bih radije u Raj. Ali nemoj misliti da ću ti pjevat u nekom pederskom zboru". Naravno, Bog može odlučiti da je loša ideja ispunjavati Đavlu želje jer će se onda svi pobuniti pa mu ne ispuni želju i ipak gleda samo sebe i svoje želje: da svi idu u Raj.
Win-Win, osim ako Bog nije dosljedan, naravno, već hirovit i Sotonu koristi kao izgovor a zapravo uživa da se ljudi cvrlje u beskonačnosti.. Ali tko bi htio biti blizu takvog psihopata? Zamisli da se u Raju sazna i počnu pisati peticije.... Naravno, ako u Raju postoji demokracija. Možda je diktatura...
Pa ovi likovi su odustali od objašnjavanja baš kad smo došli do zanimljivih pitanja!
Šta knjiga kaže na sve ovo? Sveznajuće biće je trebalo staviti nešto i o tome u svom pamfletu, s obzirom da je znao da će kad -tad i to doći na dnevni red...
Anyway! Ja ću tražiti da me SD tretira kao Sotonu i ispunjavaju mi se želje - tako da, vidimo se u Raju!
Hallelujah!!!
:D
"Vjera ne traži umne dokaze" prihvatit ću da zbilja tako misliš kad prestaneš pisati Blog i kojem nudiš "umne dokaze" (pozivaš ljude da zaključe stvari na isti način kao i ti).
IzbrišiDo tad su lažov, varalica i, kako bi tvoji rekli - Sotonist, "lažni prorok".
"Prema tome, pravedni Bog, kad već ispunjava želje "zlima" bi trebao ispuniti i želju običnog čovjeka koji je povremeno gledao gole žene ..."
IzbrišiZlo je dakako gledati gole žene makar se one i same pokazivale, i ne to prvenstveno zbog toga što čovjek tada upada u ropstvo strasti, a to znači da se je zatvorio za dobro i ljubav, nego prvenstveno zato što je to Bog zabranio (a Bog je zabranio zato što zna koje će zlo izaći iz tog "nedužnog" gledanja golih žena).
Svako svjesno kršenje Božji zapovijedi je želja da Boga nema, želja da se ubije Boga, i to je najveće zlo u činjenju grijeha.
Naravno da je težina grijeha različita, jer mnogi muškarci padnu pod taj grijeh zbog slabosti tijela i onda se poslije kaju, a drugo je svjesno ulaziti u kršenje Božjih zapovijedi i nagovarati druge ljude da to isto čine.
Upravo to činiš ne samo danas i jučer, nego kako si priznao mjesecima (godinama?) pišući prostačine na ovom blogu.
Ne možeš imati opravdanje trenutne slabosti tijela kakvog imaju mnogi muškarci.
Takvi muškarci će puno lakše od tebe doći do pokajanja, jer su (većinom?) svjesni svoje slabosti i nije im teško moliti Boga da im pomogne nadvladati bludnu strast.
Kako ćeš to ti učiniti koji se nikad ne kaješ, nego nagovaraš i druge da padaju u ropstvo strasti i grijeha?
Bogu dakako ništa nije nemoguće i može te osloboditi ropstva ako to ti stvarno želiš, i ako otvoriš oči i vidiš svoje jadno stanje ropstva grijehu i ako kreneš s pokajanjem.
I neka ti ovo bude utjeha, niti jedan svetac nikad nije za vrijeme svog života prekinuo s pokajanjem i sa sviješću da je veliki griješnik i nedostojni i nepotrebni sluga Gospoda Hrista.
Ajd sad, iskreno, onako ljudski, što bi napravio da netko godinama okolo ide i govori ljudima kako je Harry Potter povijesna knjiga i što god da kažeš ta bi osoba našla opravdanje u tekstu iz Harryja Pottera? Na sve što kažeš, odgovor je "magija ne dozvoljava ljudima da vide njihov svijet!!!!!!!!!!! Jesi glup, pa već sam ti 1000 puta objasnio, daj shvati više!!!!! Kao da pričam sa ZIDOM!!!!!!!!!".
IzbrišiBi li ga pustio u njegovom "ludilu" ili bi ga pokušao spasiti iz njegove psihoze? Kako bi točno pristupio problemu? Koje metode su tu učinkovite?
Ili jednostavno ono: "pusti budalu da živi" i ideš dalje svojim putem ne razmišljajući uopće o tome?
E sad, drugo pitanje - kad daš odgovor, znaš li kako ću ga iskoristiti protiv tebe? Jer, što god odgovoriš se može upotrijebiti protiv tebe jer si dvoličan (svatko tko sudi drugoga je dvoličan, uključujući i mene, samo što meni to ne predstavlja problem, a u tvom slučaju je to veliki "grijeh").
Dakle:
1. Odgovor na pitanje o zaluđenom Harry Potterovcu
2. Kako ću to upotrijebiti protiv tebe?
Razlog: da demonstriraš empatiju odnosno sposobnost da se staviš u tuđu perspektivu.
Predviđanje teorije: nisi sposoban za to.
Razlog: nisi nikad gledao stvari iz više kutova dok je meni tvoj "pogled" sasvim blizak i poznat, a čak znam i kako se točno dođe u takvo hipnotičko stanje.
Eto, to je sve. Te dvije točke mi daj i gotovi smo, dokaži da sam u krivu. Slobodno pozoveš i Boga da ti pomogne, obećajem da se neću skrivati u željeznim kolima, znamo da su ona božja Ahilova peta. Budem bio na cesti ne u kolima :D
1. ?
2. ?
Ajde da ti malo pomognem: svaki put kad (misliš da) sudiš nekoga ili nešto, zapravo sudiš sebe ("sudi i bit će ti suđeno" se zove još i "instant karma"): sve što imaš su djelići informaciji (snimku pada i mrtvog kaskadera) koje se reflektiraju u tebi. Dio tebe gradi, iz tvojih prethodnih iskustava i znanja sliku, model koji sudiš. Ali to ne znači da je taj tvoj model istinit, to je samo tvoje promatranje "kako tebi te informacije stoje", kao kad bi otišao u dućan i obukao odjeću ili obuću.. Zaključak "ove tenisice su gadne" je samo pola istine - gadne su NA TEBI, ti ih činiš "gladnima". Činjenica da postoje znači da nekome nisu gadne, da ih je netko dizajnirao, smatrao profitabilnim, da je netko uložio svoj novac u njih da ih stavi na police.. i sigurno imao NETKO, ako nitko drugi pa onda dizajner, koji smatra da su lijepe. Da se razumijemo, tenisice su neutralne, kao i informacije, ljepota je u očima promatrača, odnosno onoga koji ih je obukao.
IzbrišiPrema tome, svaki put kad ti se neka informacija "gadi" - znaj da je ti činiš "gadnom" kao i kad ti je lijepa, također je to u potpunosti tvoja interna stvar, dio je tebe koji ocjenjuješ.
I zato je nemoguće suditi a ne biti licemjeran jer sud koji drugima daješ i tražiš da se "promijene" je zapravo sud namijenjen samom sebi i poziv sebi da se promijeniš. A s obzirom da nisi sam spreman na promjenu,ekstra licemjerno je i pomisliti savjetovati druge.
Ta jednostavna činjenica ti nikad neće dopustiti da "pobijediš" i zato je tvoj posao Sizifov posao, luđački.
To nije uvreda, to je činjenica.
E, ali sada bi se htio osvetiti, reći "pa i ti si licemjeran" - i da i ne. Ja slušam sam sebe, kad osjetim da mi se nešto ne sviđa, to shvaćam kao nedovoljno danih informacija - i onda se vratim sa novim usporedbama u nadi da ću ih uspjeti pojednostavniti da ih shvatiš. Naravno, možda i shvaćaš ali lakše je praviti se glup i štititi laž nego alternativa - i u zatvoru su svi nevini, u ludnicu svi normalni i "nikome nije mjesto tu", ako njih pitaš - ne znači da je to istina, samo da oni to čvrsto, čvrsto vjeruju. A i da posumnjaju u vjeru, lakše je ne priznati si istinu jer bi ih to slomilo.
Gdje ja hodom, ti ne možeš, jer si u okovima.
Želiš reći da se racionalni cijepe a iracionalni ne? Kako je točno "biti racionalan" uvreda?
OdgovoriIzbrišiOdgovor anonimnom bratu....
OdgovoriIzbrišiBrate,htjeli ili ne htjeli,nakon smrti naći ćemo odgovor...ja bih volio da se obojica nađemo u Vječnoj radosti Gospoda Isusa...
Ps.ako je vjera hrpa bajki, zašto se zamaraš sa djecom...čitaj ozbiljnije blogove...većina nas nikada nije ušla u neki blog koji propagira ateizam i tamo nekoga u nešto uvjeravala...eto im blog pa neka pišu...ti moraš odgovorit prvo sam sebi...zašto gubiš vrijeme na ovom blogu???
Abdul Mesih el Qubrisi
Zato što "vjera" nije pasivna, nije "tu ako je tko želi uzeti", nego je aktivna i agresivna. Ti si vjerojatno potomak kršćana koje su Turci pretvorili u muslimane. Misliš da je to bilo "miroljubivo"? Kao, "mi ćemo tu biti sa strane a vi ako hoćete"..
IzbrišiNe, bilo je: ako nisi Musliman onda imaš drugačiji tretman, plaćaš porez... U Saudijskoj Arabiji te ubiju ako želiš izaći iz religije... Sječenje vrha penisa bebi, odnosno osakaćivanje... To je kao OK? Prepravljanje Božjeg rada - da je Bog htio da muškarci nemaju kožicu, zar misliš da bi im je dao?? Ne postoji nikakvo "objašnjenje" za to.
Križarski ratovi, kolonizacija i misionari.. sve su to ili pasivno agresivni ili krvoločni načini širenja religije.
Nitko nije rođen "religiozan" - postoji pleme u Africi koji niti nemaju riječ za "Bog", ta ideja im je potpuno strana. Uzmi bilo koje dijete na svijetu i daj ga da živi tamo, iz najreligioznije loze koja postoji.. 100% neće znati, kao ni okolina, što je "Bog". Religiju su izmislili ljudi, kao i matematiku i brojeve, razlika je u tome što matematika paše s koje god je strane pogledaš, savršeno, dok se na Boga gleda sa desetke tisuća možda i milijuna strana i nikako da se dogovore jer svatko o svakome misli da je djelomično ili potpuno u krivu. Postoji toliko različitih božanstava u koje ni ti ni ja ne vjerujemo nego mislimo da su ljudska izmišljotina. Razlikujemo se samo u jednom, koje je, s obzirom na broj onih s kojim se ne slažemo, toliko postotno mali da je zanemariv.
Ti si zeutanski ateist. Također si ateist i za milijune indijskih bogova, rimskih, paganskih božanstava, majanskih.. svuda si ti ateist. Ja sam samo jedan mali korak ispred tebe, za vrh nokta...
Brate dragi...Abdul Mesih znači sluga Kristov,najčeće kršćansko ime među arapskim kršćanima...sretno ostaj.
OdgovoriIzbrišiAbdul Mesih el Qubrisi
Što ne znači da netko nije proživio opisanu situaciju.
IzbrišiNo dobro, to nema veze s tobom pa onda nije niti bitno, ne.
Čijao!
Ako sam dobro pročitao, kažeš da je Raj mjesto BEZ ZLA, a SA slobodnom voljom koja nas čini ljudima!
OdgovoriIzbrišiPa to se čini kao super stvar!!! Buraz, daj zabrij, možeš šta hoćeš a ne možeš pogriješiti. Kao da igraš Fifu sa cheatovima, hahaha
Dok god čovjek želi poniziti protivnika, ne može očekivati od čovjeka s kojim diskutira, ne samo promjenu mišljenja,nego ne može očekivati niti da ga razumije što mu želi reći...a ne može razumjeti ni što mu protivnik govori...
OdgovoriIzbrišiAbdul Mesih el Qubrisi
I da i ne. Kako će rak Šamac znati da mu je školjka premala i da treba potražiti novu? Ako ga ne žulja niti mu smeta, ako nema nikakvu nelagodu, po inerciji stvari (ne mijenjaj bez utjecaja vanjske sile) neće ju primjeniti.
IzbrišiIsto je i sa (osobom) istinom, skupom informacija koja ti imaju smisla i koje su tkivo tvoje osobnosti: dok god te ne "žulja", dok ti ne smeta, u redu je.
Čovjek može provesti cijeli život u uvjerenju da je Sunce čavlom okačeno na zupčanik, biti zadovoljan time jer mu grije tijelo i isparava vodu koja pravi kišu i navodnjava mu hranu, i nikome ništa, on će poživjeti sretan život u svom neznanju isto kao i da ne vjeruje u zupčanike, jer to ne utječe na činjenicu da je sit.
Jedini način da mu promijeniš mišljenje jest da mu "kućica", odnosno "istina" postane neugodna i da je želi promijeniti. I da, jedan od načina da se to dogodi, barem što se ljudskog uma tiče, je da ga "posramiš".
To je oruđe religije: Adam se POSRAMIO, sakrio je čunu smokvom i to je bio znak Bogu da je ovaj "zgriješio" - da je Adam nastavio se ponašati potpuno isto, kao što to rade nudisti u svojim kampovima, nikome ništa - bio bi potpuno isti kao i prije.
Ali čitatelj treba biti posramljen, osjetiti nelagodu i neugodu da bi prihvatio "da, Adam je pogriješio, zato je trebao biti kažnjen". Nudisti, s druge strane, mogu reći "Da, lik je skužio da ima kitu među nogama i da mu ženska ima sise. Bog deal!! Onako, da, tako nas je Bog napravio, zašto bi se toga stidjeli?!?".
Stoga, da, ne možeš promijeniti nečije mišljenje bez "stida", ako ništa drugo onda u vidu: "evo, da pratimo tvoju logiku došli bi do tu, a to je apsurdno i tvoja ideja je stoga isto apsurdna".
No, ima i onih besramnih koji samo mogu reći "da, e pa to što pričam ne mora biti logično da bude istina ako ja vjerujem da je to tako".
Oprosti, ali u tom slučaju reći za nekoga da je idijot nije "uvreda", nije "vrijeđanje", nego iznošenje medicinske činjenice - da komuniciraš s osobom zakržljalih kognitivnih sposobnosti.
S obzirom da prepoznaješ i apeliraš na metode diskusije, smatram da ne spadaš u gore navedenu skupinu, pa ipak možemo razgovarati na drugačijem nivou.