Sv.Nikola Mistik je bio carigradski patrijarh u 10.st.
Po Julijanskom kalendaru danas mu je spomendan.
Car Lav se je tada četvrti put ženio, i patrijarh carigradski zabranio mu je ulazak u crkvu, a svećenika koji je cara oženio je raščinio.
Zbog toga je je car izbacio patrijarha i otjerao u manastir.
Usput da sad definiramo pojam cezaropapizam. Samo ime kaže da je to vezano uz Rim (papa), ali nekako rimokatolici su izvrgnuli smisao i kažu da je cezaropapizam bio na istoku, jer je tamo car imao vlast, bolje rečeno državnu zemaljsku silu nad patrijarhom.
Ne, cezaropapizam je aberacija u kojoj vjerski poglavar ima državnu vlast, kad papa postane car-cezar.
Mali korak je od cezaropapzma do antihrista, i cezaropapisti u Rimu su krivotvorili tzv. Konstantinovu darovnicu u kojoj je tobož car Konstantin kad je selio svoj dvor iz Rima u drugi Rim kojeg je izgradio - Konstantinopol-Carigrad, svu carsku vlast na zapadu ostavio rimskim papama.
Dakako rimski carevi su više puta skidali s vlasti i rimskog patrijarha-papu i postavljali nove pape koji su im odgovarali, ali to se ne želi znati na zapadu jer se tamo (kod nas) misli da je cezaropapizam dogma, da je Gospod Hristos dao rimskom papi vlast iznad svake druge zemaljske vlasti, da rimski papa ima vlast nad svim carevima i kraljevima.
Drugi mit kojeg možemo razbiti koristeći životopis sv.Nikole Mistika je - neraskidivost ženidbe.
Jer neupućeni rimokatolik će čitajući ono na početku teksta između redaka pročitati - ah ti Bizantinci, evo tek se je sjetio anatemizirati cara kod četvrte ženidbe, a trebao je odmah nakon druge.
Zato slijedi sad nastavak životopisa.
Delegati rimskog pape Sergija III odobrili su caru Lavu četvrti brak.
Treba li tome ikakav komentar?
A o tome sam pisao na blogu čitajući neke autore koji su dokumentirali kako je na zapadu bila ista praksa kao i na istoku u prvom tisućljeću.
Što je dalje bilo?
Car umre i ubrzo Nikola bude ponovno izabran za carigradskog patrijarha.
Sazvao je 925.g. sabor u kojem je kršćanima zabranjen četvrti brak.
To implicira da do tada četvrti brak nije bio legalno zabranjen kršćanima, da su neki ga odobravali (rimski papa Sergije III), a neki ga zabranjivali (sv.Nikola Mistik).
Inače što znači Mistik u imenu ovog sveca?
Mistik je bio najstariji-najpoštovaniji član carskog savjeta.
Mislim da i sada savjetuje rimokatolicima - istražite povijest Crkve i odbacite laži za koje mislite da su dogme i da su važile u prvom tisućljeću.
Hristos voskrese!
Ova 1.5 godina plandemije nam je dokazala kako je to zabluda, jer više nema zabave izvan kuće niti poslovnih putovanja, supružnici su više nego ikada zajedno zbog "lockdowna", a djece nema.
Štoviše, statistika SAD pokazuje da je prošle godine bio rekordno mali natalitet.
Drugi mit koje je vrijeme zdrobilo je - supružnici se ne odlučuju na djecu jer su siromašni, jer u državi vlada niski standard, jer nema dovoljni broj dječjih vrtića, jer su plaće male ...
Upravo je obrnuto.
Života nema tamo (nema djece) gdje se spolni odnosi smatraju zabavom, strašću, hobijem ili čak i smislom života.
Bog koji je Život, jer je izvor svakog života i onaj tko održava sve što je živo da bude živo, dao je užitak u spolnim odnosima kao što je dao užitak ljudima u hrani.
Hrana je potrebna da bi se održalo materijalno biće na životu, dobar okus hrane je dar Božji kako bi materijalno biće hranilo se dobrom hranom jer je to važno za zdrav život.
Spolni odnosi su važni kako bi čovječanstvo opstalo, Bog je stoga dao "nagradu" u vidu spolnog užitka.
Ali ako se čovjek hrani samo radi užitka u hrani, onda on gubi smisao hrane, postaje debeo, nezdrav, izjelica, sladokusac i time mlitav, bez čvrstine tijela i duha, jednostavno postane slabić.
Skoro isto se događa s onima koji spolnost koriste samo radi spolnog užitka.
Dakle, problem pada nataliteta ili problem smrti zapada je duhovni problem jer je prosječni zapadnjak izgubio vezu s Bogom, i time je zloupotrijebio na vlastitu štetu darove koje mu je Bog dao.
I onda se često događa paradoks.
Od prevelikog naglaska na sladokusnost, ljudi postaju anoreksični.
Od prvelikog naglaska na spolnu nasladu, ljudi lutaju od jedne perverzije do sve gore i gore, i na kraju prestanu i sa normalnim spolnim životom, postanu neko slovo od LGBTQ ili ovisnici o pornografiji i onda jasno da ne će biti djece makar lockdown bio besprekida.
Kad se tome doda utjecaj tehnologije na zdravlje čovjeka tako da sve više ljudi postaje sterilnima, i što će se tek pojačati s plandemijskim cijepljenjem i bežičnom računalnim mrežama temeljenim na štetnom elektromagnetskom zračenju, budućnost čovječanstva nimalo ne izgleda ružičastom.
Kad bi se ovakav trend nastavio, bez ikakvih ratova i prirodnih nesreća, brojnost Adamovih potomaka bila bi kao filmu koji se vrti unatrag.
Sad nešto što me zanima i što pratim:
Kao što se može vidjeti i čuti, tu se radi o jugokomunističkom i titoističkom mitu kojem su mnogi podlegli.
Više od šećera na kraju - predstavljanje američkom protestantu što je Pravoslavlje:
Svi velegradovi svijeta, neki više, neki manje, su neprirodni za život ljudi, zato je glupost ili neupućenost čuditi se zašto u takvim sredinama ljudi daju glas lijevim (čitaj onima koje financiraju najbogatiji ljudi svijeta i koji u vlasništvu imaju medije, a ovi koji su tim lijevima tobož suprostavljeni nisu im uopće, u RH i ljevica i desnica je za globo-homo, tako i u drugim državama vrlog zapada) koji zdušno podržavaju neprirodan spolni život i način života.
Iz neprirodnog može izaći samo neprirodno.
I u Srbiji mnogi koji su patriotski i religiozno usmjereni smatraju Beograd odnarođenim.
Mogli bi nabrajati druge narode i njihove velegradove i došli bismo do istog zaključka.
Malo će njih povezati konce i shvatiti da je tome suštinski razlog - velegradovi nisu prirodni za život ljudi, zato su neprijatelji kršćanstva, liberali, bankari, komunisti, neki s batinom neki s mrkvom, tjerali ljude iz sela u gradove.
Komunizam i liberalizam nikad nije mogao proći kod pravog seljaka.
"Naši" vlastodržci spremni su bez imalo razmišljanja i skrupula uništiti poljoprivredu, makar posljedica toga bila potencijalna glad u gradovima.
Ako je to cijena da se uništi selo, bez sumnje će to učiniti, pogotovo kad za to dobiju signal od stranih središta moći.
Kod nas u primorju turizam je zamijenio poljoprivredu, a oni koji se bave poljoprivredom više i ne znaju za motiku i stajsko-prirodno gnojivo, već se oblače kao astronauti dok prskaju vinograde s otrovima, i svake 2-3 godine odlaze na tečaj (obvezni) kod (al)kemičara da bi bili upućeni u nove otrove (bez tog tečaja ne mogu kupiti otrove u poljoprivrednim apotekama).
Ovi koji se pak bave turizmom, moraju biti cijepljeni i upućeni više u duhovne otrove na koje ne smiju prirodno reagirati odbijenicom, nego ih prihvatiti kao svoj način života.
Alternativa je motika, pa ogromna većina radije prihvaća sodomiju, lockdown i neprekidno cijepljenje, pa i uz totalnu kontrolu i robovanje, kao nešto s čime treba živjeti.
Nije dakle problem u neupućenosti glasača, ili zato što lijevi imaju iza sebe bankare i medije, nego što su glasači dragovoljni robovi sustava u kojem se već vide obrisi Antihrista.
Ako se takvi i nazivaju kršćanima, oni se Boga ne boje, oni su sebe uvjerili da im Gospod Hristos mora oprostiti njihovu izdaju vjere, jer ih ljubi.
Da, ljubi ih, zato će im poslati sedam anđela Apokalipse sa sve gorim i gorim nesrećama (to je glupa riječ jer u nesreći, pogotovo onoj prirodnoj nema slučajnosti) i nevoljama da vide znakove i da se obrate.
A ako ne budu ni na te znakove reagirali, sami će biti krivi što su ih krivo protumačili kao slučajnosti, ili što su mislili da su to upozorenja drugima, a ne njima (nama).
Pokora, i samo pokora i to do same smrti, je jedini put prema spasenju.
Tako je uvijek bilo, a još i više danas.
Ne možemo spasiti svijet, niti svoj narod, niti svoj glavni grad, niti svoj gradić, niti svoje selo.
Tek kad počnemo spasavati sebe s otvaranjem očiju (a što nam onda mogu poteći iz njih nego suze pokorničke), onda možemo moliti za spasenje bližnjih.
Molitva pravednika mnogo može kaže nam Sveto Pismo (i zato se molimo Bogorodici i svecima).
Pravednik je uvijek pokajnik i nikad sebe ne bi vidi kao pravednika, nego kao najvećeg griješnika.
P.S. Bivši tradicionalni rimokatolik koji ima nadimak "Ubi Petrus" (budući je sad pravoslavac, to ime označava pravoslavno tumačenje izjave sv.Ambrozija "Ubi Petrus, ibi Ecclesia" - "Gdje je Petar, tamo je Crkva" - sv.Petar je pravoslavnoj Crkvi, svaki episkop je nasljednik sv.Petra) objavio je tekst na YT o nedoumicama poznatog rimokatoličkog apologeta Steva Skojeca .
To mi je i te kako poznato jer sam pred nekoliko godina kroz isto prolazio.
Iako se Skojec pita ono što se ja nikad nisam - ljubi li me Bog i ako me ljubi zašto mi ne pomaže?
Tako da može završiti kao ateist, i ne dao Bog, kao antikršćanin.
Izgleda da je po mojem sudu njemu ostala samo ta opcija ili Pravoslavlje.
U komentarima rimokatolika vidljivo je da i oni imaju isto razočarenje, kao i da ga neki savjetuju - nemoj nikako otići u Pravoslavlje, eto imaš unijate, bitno je da ostaneš papist.
Što je to što je razočaralo vrlo angažiranog rimokatolika Skojeca?
To što nije osjetio iskustveno da je ud mističnog tijela Hristovog - Crkve.
On je naučio i briljirao rimokatoličkom apologetikom, poznavanjem "Denzingera" i argumentima za papizam, ali je na kraju uvidio da od toga nema nikakve koristi ako se stvarno ne osjeti da je dio Hrista.
U Crkvi je bogoslov onaj tko ima mistično iskustvo Boga, onaj tko se je obožio, u RKC onaj tko briljira kao profesor na Bogosloviji, koji piše visprene i jako "mudre" knjige koje imaju vrlo razrađenu logičku nadogradnju, ali na krivim temeljima, na krivim pretpostavkama.
Konačno, koji je smisao izvršavanja svih zapovijedi i propisa Crkve ako onaj tko ih ispunjava nikad ne osjeti da je Hrist je u njemu i da ne živi više on, nego Hrist u njemu?
Boga se svakako treba bojati jer je Bog i Sudac, ali ako taj strah ne prijeđe u strah radi ljubavi, to jest vršimo Njegove zapovijedi s dužnom pažnjom i strahom da ne bismo iznevjerili Boga koji je Ljubav, onda je nešto fundamentalno krivo u toj vjeri.
To je onda samo ljuštura prave vjere.
Sad ponovno na aktualnu temu plandemije.
To je nastavak prije nevedenog videa, uslijediti će i treći dio.
Nedavno se razbio mit o virusima.
U prethodnom tekstu sam naveo eksperiment Stefana Lankea koji je to učinio.
Na ovoj poveznici je video (s hrvatskim prijevodom) u trajanju pola sata u kojem dr.Thomas Cowan nama laicima objašnjava način na koji se vrše dokazi o postojanju virusa još od 1954. Usput dodao je kako niti medicinari većinom ne znaju kako se taj eksperment vrši, ali svi čvrsto vjeruju da su znanstvenici znanstvenim metodom dokazali postojanje pojedinog virusa.
Ovaj Lankov eksperiment je dokazao kako je eksperiment iz 1954. koji se ponavlja sve do danas, pa je kako kažu suštinski isti eksperiment otkrio i virus SARS-COVID, kriv i krivo protumačen.
Čak je i autor eksperimenta iz 1954. radio kontrolni eksperiment koji je ukazivao da je njegov zaključak kriv, ali nitko nije na to obraćao pažnju.
Sad je dokazano da se čestice nazvane virusi proizvode i bez ikakvog dodira s tekućinama iz oboljelih osoba, a uzroci tome mogu biti nedostatak hranjivih tvari, prisustvo antibiotika (kao što ime kaže oni ubijaju život, ali se nekako uzima zdravo za gotovo da one uništavaju samo bakterije) ili nekih toksina.
Svakako pogledajte video, ova plandemija je dokaz kako se ne smije bezpogovorno vjerovati znanstvenicima, jer oni i sami često ne znaju logički razmišljati (današnja znanost je većinom skupljanje podataka i njihova statistička obrada, i ako se ne poznaje prava suština predmeta istraživanja onda je prozvod takve znanosti samo statistika krivo interpretiranih podataka), a ako i znaju onda svjesno obmanjuju javnost koja im slijepo vjeruje radi nekih osobnih (znamo da se mnoge studije kupuju, da će isti znanstvenik učiniti različite studije na istu temu, a s obzirom na to tko ga plaća i kakav rezultat studije očekuje), ili ideološko-političkih probitaka.
Zanimljivo je vidjeti kako Istina djeluje na one odlutale od vjere kad su otvoreni primiti ju:
jos cekam odgovor: jel brak razrjesiv?
OdgovoriIzbrišiJel moguće poništiti blagodat svete tajne krštenja?
IzbrišiMoguće je i u pravilu svi ljudi koji ne umru neposredno nakon krštenja počine grijeh i time izgube nevinost, stanje duše nakon krštenja.
Zato krštenik mora iskoristiti svetu tajnu ispovijedi kako bi ponovno povratio stanje koje je izgubio.
Zašto je Crkva donijela svetu tajnu ispovijedi kad je krštenje dovoljno za spasenje?
Zato što Crkva zna da su ljudi slabi i da su vrlo, vrlo rijetki ljudi koji su nevinost krštenja sačuvali cijeli život.
Slično je i sa svetom tajnom ženidbe, s time da u normalnim vremenima su većina oženjenih sačuvala i vjernost i brak do smrti.
A što je s onima koji su napravili krivi izbor supružnika pa je isti učinio preljubu i napustio svog supružnika?
Crkva tu daje drugu mogućnost ženidbe, i to je uvijek bilo dano kao privilegija onoj strani koja nije učinila preljub.
Ta I sam Gospod kaže - ako netko otpusti svoju ženu osim zbog preljuba ...
Što kad se to istoj osobi dogodi i drugi put?
Jednostavno se to tolerira, ali se u biti smatra zlom.
Tako je carigradski patrijarh tolerirao cara Lava i njegovu treću ženidbu.
Tako je i odlučeno na saboru Crkve, tri ženidbe, od koje se treća i jedva smatra ženidbom, se mogu tolerirati, četvrta nikako ne, tko se četvrti put oženi ne može to učiniti u Crkvi i tada biva izbačen iz Crkve.
Vidimo da je rimski papa Sergije IIII, vjerojatno zbog političkih razloga, prihvatio i četvrtu ženidbu rimskog cara.
Ti vjerojatno držiš kako je veliko zlo i grijeh ako se dozvoli druga ženidba iako se radi o preljubu.
I sad te pitam, ako je to zlo, grijeh, prema kome je to zlo učinjeno?
Ako kažeš prema Bogu, onda moraš navesti Božju zapovijed po kojoj je zabranjena druga ženidba.
Mogu ti odmah reć da ne gubiš vrijeme prelistavajući sad sv.Pismo, jer kršćanski oci su ga nesumnjivo znali bolje od tebe, i bili su u Božjoj blagodati i imali su znanje od Boga koje dobivaju sveci, i nikad nisu napisali da se kršćani ne smiju drugi put oženiti.
Sabor Crkve je o tome raspravljao, i nije donio odluku da se ne smije tolerirati druga ženidba, nego četvrta.
Ako pak misliš da se čini grijeh prema nekom čovjeku kad se dozvoljava druga ženidba, onda odgovori koji je to čovjek ili žena?
Zar se prema preljubniku čini grijeh i nepravda kad se strani koja nije učinila preljub dozvoljava druga ženidba?
Naravno da se ne čini.
Ali ako se to ponavlja tri puta, onda Crkva zaključuje da je krivica na toj strani koja se već tri puta ženila, ili u smislu da nema dovoljno mudrosti izabrati svojeg supružnika, ili je uzrokom propasti prethodnih brakova.
Nema nikakvog smisla biti po pitanju druge ženidbe "veći papa od pape" kad su tada pape dozvoljavale tri ženidbe kao i ostali u Crkvi, a u ovom primjeru vidimo da su htjeli i četiri ženidbe.
I što je najvažnije, Bog nije zabranio drugu i treću ženidbu, a Duh Sveti djeluje preko Crkve, prema tome moramo vjerovati da je odluka o toleriranju tri ženidbe blagoslovljena-dobijena od Boga.
Također, znamo da negdje se pravo na ženidbu daje i onoj strani koja je izvršila preljub i koja je kriva za raspad braka, ali to je jednostavno rečeno kriva praksa i koje nije bilo sve do modernog vremena.
Pravoslavci puno vole j, zato su izmislili tri braka, a ne Duh Sveti. That`s it.
IzbrišiDobri carinik
Što onda tek reć za rimokatolike čiji "nezabludivi zamjenik Hristov na Zemlji" je odobrio četiri braka?
IzbrišiJedini im je problem što su "nezabludivi" međusobno u kontradikciji, pa ne znaju dal je dopušteno samo jednom voljeti, ili četiri puta.
Dobro, snalažljivi su to ljubavnici, kažu da sve ono prije nije bila prava ljubav, nije bio pravi brak, pa mogu četiri i možda i više puta stupiti u prvi brak.
znaci ta tkz rastava i ponovna zenidba je dopustena samo u preljubu?
Izbrišii drugo.
kako brak (isti brak) moze nekom bit valjan a drugom ne, bez obzira tko je pocinio preljub. ako je sakrament na snazi, onda je obojici na snazi, a me jednom jest, drugom nije
Ako ćemo se držati Hristove rečenice - ako netko otpusti svoju ženu osim zbog preljuba ..., onda drugog razloga nema, jer Hrist nastavlja ... taj čini preljub ili kriv je za budući preljub svoje žene (pišem iz sjećanja pa je vjerojatno krivo).
IzbrišiOno što ovdje treba reć da su nekad pokorničke kazne za grijehe bile neusporedivo veće nego danas. Za ubojstvo iz nehata primjerice, svećenik je bivao raščinjen, a običan vjernik nije mogao godinama pristupiti svetom pričešću.
Pretpostavljam da je tako bilo i za preljub i samim time se strana u preljubu barem dok traje kazna nije mogla drugi put oženiti.
Dakle ovdje si ispustio iz vida kaznu zbog učinjenog preljuba, a ta je mogla biti i daljnja zabrana ženidbe.
Također, sveta tajna se ne može poništiti jer je sveta tajna dar Božji.
Ali može nestati blagodati svete tajne zbog grijeha.
U tom slučaju brak umire zbig grijeha preljuba i bila bi ludost praviti se da je brak i dalje živ, a supružnici više ne žive zajedno i ne žele više niti čut jedno za drugo.
Ponavljam, ne vidim nikakvog zla ako se strani koja nije učinila grijeh preljuba koji je usmrtio brak, ne dadne privilegija sklapanja drugog.
Dok druga strana mora snositi nekakve posljedice svog čina, inače bi to bila nepravda u društvu jer bi se dala privilegija (koja nije pravo) strani koja treba biti pravedno kažnjena (i zbog toga da to svi vide i da se obeshrabri one koji razmišljaju o preljubu).
razumijem tvoju odnosno pravoslavnu logiku iako je ne podrzavam.
Izbrišiono sto se sada logicno nastavlja kao pitanje je: je li ivaj car znaci imao 3 zene koje su ga varale pa su mu stoga i 4 zenidbe po tome valjane?
il je cisto kao Henkrik skakao s jedne na drugu?
dakle necemo sad raspravljati je li preljub adekvatan razlog ili ne, vec samo je li taj uvjet zadovoljen kod svih pravoslavnih multiženidbi
@ivan grozni
IzbrišiNe znam te detalje iz života tog rimskog cara.
Napisao sam da bi razlog za drugu ženidbu trebao biti preljub druge strane.
Kako se je to prakticiralo kroz povijest, sam Bog zna.
I ispravak, 3 ženidbe se toleriraju, četvrta više ne.
IzbrišiU tome je bio taj spor u kojem je rimski papa htio tolerirati i četvrtu.
oprosti, ja sam iz teksta razumio da se mozes zenit 4 puta. jel 3 il 4?
Izbrišinastavno na odgovor.
vrlo je bitno, je li razlog preljub (kako govorite opravdan iako odah ponavljam da se ne slazem) il nesto drugo tipa "nismo jedno za drugo".
jer ako pravoslavni imaju dosljednost da daju razvod il sta vec za preljub, onda to ima logike (ne podrzavam, al kuzim logiku), međutim ako se kroz taj preljub provlače svakakve isprike pa i one banalne "nepremostive razlike", "nismo vise jedno za drugo", e onda je to opasno igranje sa sakramentom.
@ivan grozni,
IzbrišiKao što je navedeno u tekstu, carigradski patrijarh sv.Aleksandar Mistik nakon progonstva i smrti cara, sazvao je sinod Crkve po kojem je donesen propis da se četvrti brak više ne tolerira.
To pak ne znači da se je dotad tolerirao, nego da takav propis još nije bio donesen (tako su kršćani vjerovali da je Sin istobitan Ocu i prije Nicejskog sabora 325.g. koji je to definirao u Simbolu vjere).
Ne znam točno propise Crkve i pojedinačnu praksu kod novih ženidbi, to jest rekao sam da bi pravi razlog za novu ženidbu trebao biti preljub u prethodnom (i nekonzumacija braka).
Pa ne znam niti odgovor na tvoje prethodno pitanje jesu li dotičnom rimskom caru tri žene bile u preljubu, pa je išao u četvrti brak ili je nešto drugo bio razlogom.
Treba razumnijeti i pojam domostroja-ekonomije u Crkvi, iako i tu zna biti zloupotrebe.
Koji put se jednostavno tolerira neko manje zlo, da ne bi nastalo veće, ali uvijek u granicama kad tolerancije više nema, a to je u ovom slučaju četvrta ženidba.
jasno je meni sve ovo, osim odgovora na pitanje.
Izbrišidakle danas, sada ovdje, tolerira li pravoslavlje 3 braka iz "sheme" odnosno "nepremostivih razlika" i sl kretenarija, ili mora biti preljub kao razlog u pitanju?
Ne znam za odgovor jer nisam to pitanje niti postavio nekom svećeniku.
IzbrišiAko te to zanima preporučam ti da pitaš nekog svećenika.
a ne znam ni jednog pravoslavnog klerika, no kad budete u prilici molim pitajte.
Izbrišidakle, daju li pravoslavci "biblijsku" rastavu za preljub il daju i za druge minorne stvari "ne ide nam vise zajedno" "brak nam je umro" i sl kretenatije.
kada doznate odgovor molim objavite, jer ukoliko daju SAMO za preljub, ima logickog uporista (ne podrzavam, al pratim logiku), a ako se de facto dobije za sve kad odete jedno od drugog, onda to nije nista drugo nego malo lipse umotana hereticka protestantska rastava.
Pitao sam i dobio odgovor od svog bugarskog duhovnika.
IzbrišiO razvodu kao i u RKC odlučuje Crkveni sud, a ne neki pojedinačni svećenik.
U slučaju preljuba koji se dokaže na sudu, oštećenoj strani se dozvoljava ženidba.
Strana u preljubu dobija epitimiju (vremensku pokoru-kaznu) i dok traje epitimija ne može se ni pričestiti ni ženiti.
jasno, to ste vec pisali, no mene zanima jel postoje drugi ini razlozi... jer sve rekoh u prethodnom postu
IzbrišiTražio sam već dodatno objašnjenje.
IzbrišiNapisat ću ti ga kad ga dobijem.
Evo doslovnog odgovora (otac je naučio na brzinu hrvatski jezik):
Izbriši"Sigurno da ima i druge razloge ko ove koj si naveo i puno druge ali ne za sve se moze dozvoliti ponistenje braka. Sve se gleda na tom sudu ko sta gde jer ima svakakve sitiacije i u glavnom neko ima drugu ili drugi i tu se sve pomijesa . Ali da moze i to biti ko razlog na razvod crkveni ako neko ne zeli deca . Opet velim da ja ne znam kako crkveni sud funkcionira i nemam poima kako odlucuoje a ima i pravila i kanone crkve slozno je i tezko obijasniti u par rijeci . To je vrlo osijetliva materija."
Ako te to ne zadovoljava, žao mi je.
Potrudio sam se dati ti odgovor do kojeg sam mogao doći.
Dakle otac kaže da i ako neka strane ne želi imati djecu, da i to može biti razlogom.
Pouzdano znam da i kod RKC postoji taj razlog, samo RKC kaže kao što i znaš, onda nije brak ni bio sklopljen.
Što je bez sumnje licemjerno.
ovo sto danas rado katolicka crkva sa ponistenjima nije licemjerno, to je slaba rijec, to je zaista dno dna. to je ispunjenje rijeci sv Ivana Zlatostog "pod pajla je poplocan lubanjama biskupa".
Izbrišida, brak moze biti proglasen nevaljalim. to i jest logicno ako je netko doveden u zabludu U TRENUTKU sklapanja sakramenta.
cisto cu ilustrirati. do prije 6-7 godina sam znao okruglo 0 ljudi kojima je ponisten brak. sada ih znam 10ak (sve zadnjih 5 godina) i svima, al bas svima koji su zatrazili je i ponisten.
to je lakrdija sto se radi.
no kao sto je najavljeno, zadnja bitka ce biti za brak...
Ne vidim opće riješenje za taj problem.
IzbrišiDa bi brakovi bili zdravi i stabilni, potrebno je da se društvo promijeni u smislu podrške tradicionalnom braku, a da bi se društvo promijenilo, potrebno je da vlast bude za tu promjenu.
To bi značilo da bi vlast trebala promijeniti zakonodavstvo, školstvo, državne medije i sve ono što čini kulturu i donekle ograničiti propagandu koja je protiv braka i koja dolazi izvan države.
To bi pak značilo da bi država trebala biti suverena i u mogućnosti da opstane i vojno i ekonomski u slučaju vanjske ugroze (jer bi moćnici svijeta koji promoviraju uništenje tradicionalnog braka pokrenuli psihološki i ini rat protiv takve države).
RH nije takva država, ali niti Hrvati nisu takvi buntovnici protiv NWO da bi išli u takvu borbu (svaka država u kojoj je glavna gospodarska djelatnost turizam je takva).
K tome Vatikan je u službi NWO, a većina Hrvata su rimokatolici, tako da ne bi bilo niti duhovne podrške za takvo nešto, a ona je nužna da se ide u promjene.
Imamo slučaj pred 100 godina kad su se meksički kristerosi pobunili proiv liberalne i masonske vlade, i kad su počeli izvojevati vojne pobjede, Vatikan kojeg su slušali iznad svega, pozvao ih je da predaju oružje i onda su kristerosi visili obješeni na stupovima željeznica.
Dakle povratak na predfeminističko i moralno zdravo društvo je nemoguć u sadašnjim uvjetima, zato će se nastaviti trend poništenja brakova ili drugih ženidbi i kod rimokatolika i kod pravoslavnih.
Izuzetak će biti male zajednice vjernika koje ne će htjeti tolerirati olako dana poništenja brakova ili olako dano pravo na drugu ženidbu, nego će takve izolirati od sebe.
Drugim riječima - katakombna Crkva će postojati samo u posljednjim vremenima, stoga je moguće da će Bog dopustiti progon kršćana da od Crkve onda sami otpadnu oni koji su već prije bili komprominitirani s većom ljubavi prema ovom svijetu nego prema Gospodu Hristu.
Mi pravoslavni imamo mogućnost za takvu situaciju jer naša vjera ne ovisi o nekom čovjeku kao što je kod rimokatolika "stijena na kojoj je Hrist sagradio Crkvu svoju" to jest rimski papa (drugim riječima mi imamo sasvim drugačiju eklesiologiju od rimokatolika i zato možemo biti u katakombama).
Da, pisao sam o tome.
OdgovoriIzbrišiHijerarhija SPC se ne buni, to je nažalost poznato.
OdgovoriIzbrišiIma pak onih koji su u manjoj ili većoj, otvorenijoj ili prikrivenijoj oporbi, koji se protive.
Ipak, mora se priznati da je nekima glavni motiv oporbe borba za Kosovo, pa čak i vladajuću strukturu Srbije nazivaju izdajničkom-ustaškom (neki za koje sam nekad mislio da su ozbiljni, stvarno vjeruju da su od 1945. na vlasti u Srbiji ustaše).
Puno puta sam pisao ovdje i ponoviti ću - najvažnija stvar koja je potrebna za normalizaciju odnosa između nas i Srba je raščišćavanje istine oko Jasenovca i općenito o NDH.
Imam suprotno mišljenje o tome od većine Srba, ali i vlasti u RH, ali sam spreman promijeniti mišljenje ako mi se predoče pravi dokazi i ako se otvori otvorena i javna diskusija.
Neprihvatljivo je da neki srpski pravoslavci od nas traže u ime Istine-Boga da se ispričamo zbog zločina u ww2, i da im bespogovorno vjerujemo da je njihova interpretacija o ww2 istinita.
To je njima postalo kao vjerska dogma.
Stoga još jednom ponavljam ako tko od braće srpskih pravoslavaca čita - moramo biti otvoreni za Istinu makar je nekad smatrali laži. Ne ćemo dobiti od Gospoda objavu što je bila istina o ww2 (to ćemo na kraju vremena znati), ali možemo u ljubavi prema Istini zajednički izvući sve relevantne dokumente i svjedočanstva, pa i ona lažna kako bi ih razotkrili kao lažna i izbacili iz uporabe.
Laž nikad nije dobra, pa niti laž prema neprijateljima.
Jer prije ili kasnije svjetlo istine će istjerati laž, i onda će se vidjeti onog koji je umislio da mu je laž korisna i nitko nikad ne će saznati da je lagao.
I bolje je takvom da mu se za života otkrije da je bio lažac, jer će pokupiti sramotu i možda se pokajati.
Ima i onih, od kojih sam možda i ja, koji vjeruju da je istina nešto što je laž.
Tu dakako krivnje nema osim ako se je uporno izbjegavalo vidjeti znakove koji su upućivali da se radi o laži.
Mislim da bismo na raspravu o tom prebolnom pitanju svi trebali pristupiti s takvim stavom, biti otvoreni na argumente suprotne strane i biti spremni promjeniti svoje mišljenje ako je protivno činjenicima.
"Hijerarhija SPC se ne buni, to je nažalost poznato."
OdgovoriIzbrišiI sve super, sve OK.
Što nisi išao prosvjedovati pred njih da te malo bradonje natamburaju, nego se na blogu praviš galamdžija?
Pišeš gluposti, kao ja bih trebao ići u Beograd prosvjedovati pred Beogradskom patrijaršijom zašto oni ne anatemiziraju političare koji su se složili da lejzbijka bude na čelu srpske vlade.
OdgovoriIzbrišiOladi, slijedeći takav post brišem.
Evo saosjećam s mukama naših "dobronamjernih" upravitelja :)
OdgovoriIzbrišiJa bio se najradije fizički-geografski razdijelio s "pelcovanima", ali oni, odnosno njihovi daljinski kontrolori to ne žele, oni žele imati pod kontrolom cijelu Zemlju, odnosno sve ljude.
Za nas bi ostavili neki mali prostor omeđen s bodljikavom žicom, a i u tom prostoru-logoru oni bi bili naši gazde.
Mira jednostavno ne će biti dok ne dođe Gospod Hrist.
I to je dobro, jer u nevolji se jačamo.
https://balkans.aljazeera.net/news/balkan/2021/6/4/vucic-trazio-da-se-omoguci-vakcinacija-gradjana-sjeverne-makedonije-u-srbiji
OdgovoriIzbrišiKad već sAosjećaš, gukni nešto... Što se on ima petljati u Sjevernu Makedoniju, zar to nije Bugarska???
Bolesnik, kad bih se ja brinuo o tome što se događa u sj.Makedoniji kao što podmećeš, bio bih kao i ti.
OdgovoriIzbrišiZnaš što slijedi ako nastaviš s tim glupostima.