Zašto ljudi prinose žrtve

Vezano je za prošlu temu, a povod je slijedeće istoimeno predavanje Jonathana Pageaua:

Složit ćemo se - čedomorstva kao i milijuni ubijenih nakon "pobjede" su žrtve.

Kao što Pageaue obrazlaže, žrtva nužno ne mora biti nevina, žrtva može imati stvarnu krivicu, ali je njezina funkcija ista kao i u žrtve koja je nevina.

Žrtva može biti i neživa tvar, ali i u tom slučaju radi se o prenešenoj ljudskoj žrtvi, jer je neki čovjek žrtvovao svoje vrijeme i trud da bi neživu žrtvu prinio na žrtvenik.

Žrtvenik kako Pagaeau objašnjava može biti i stol nedjeljnog objeda porodice na kojem se redovito obnavlja zajedništvo jedenjem žrtve - hrane koja se konzumira kao što se u pravilu sve žrtve konzumiraju u onima koji imaju korist od žrtve (zato jedemo Tijelo i Krv Jaganjčevu u svetoj tajni pričešća i time obnavljamo zajedništvo s Hristom kao udovi Njegovog Tijela - Crkve - ovo nije samo metafora).

Dakle, funkcija žrtve je homogenizirati skupinu ljudi koja prinosi žrtvu (bez žrtve, a žrtva ne mora nužno biti živo biće, ne postoji samosvjesna skupina ljudi koja ima kolektivni identitet).

U ovom razmišljanju ne ćemo ulaziti u žrtve poraća* kojima nije sudski dokazana krivnja, pa mogu biti i nevine žrtve i/ili žrtve s krivnjom.

Iako je i SZ tražio da se optuženog za kršenje Mojsijevog zakona javno sudi i da ga se ne smije osuditi bez svjedočanstva dvojice svjedoka, pa su prema tome žrtve poraća nevine i koje je mogao suditi samo Bog, a ne oni koji su ih ubijali iz mržnje, a bez vjerodostojnog suda i vjerodostojnih svjedoka optužbe.

Zato ćemo sad govoriti samo o žrtvama čedomorstva.

Oni, nerođena a ubijena djeca, su bez sumnje nevine žrtve.

Nitko ih ne može optužiti da su učinili neko zlo u majčinoj utrobi te ih stoga treba kazniti smrtnom kaznom.

Tko ih prinosi kao žrtve?

Moderno društvo-države preko sotonskih zakona koji daju lažnu moć trudnoj ženi da kaže - da, želim da mi liječnik ovog društva kojem pripadam, i koji time nema veze s liječnicima starog doba koji su davali zakletvu da ne će prekidati život u majčinoj utrobi, ubije moje dijete kojeg se ja odričem, ono je za mene samo nakupina stanica u mojem tijelu koje se može tretirati kao tumor kojeg treba odstraniti.

Ovime društvo preko zakona i samog čina čedomorstva definira dijete kao zlo kojeg treba žrtvovati kako bi se društvo i "dobro" u društvu održalo.

Ovo je važna spoznaja, moderna društva koja prinose žrtve čedomorstva su de facto sotonistička jer nevinu žrtvu koja nije dragovoljna prinose na kirurškom oltaru neke bolnice.

Svi koji odobravaju takve žrtve i ne protive im se, pripadaju takvom društvu i imaju osobnu odgovornost pripadanja sotonističkom kultu-društvu bez obzira jesu li osobno ili nisu počinili čedomorstvo.

Krv nevinih dječjih žrtava je na njihovim rukama i optužuje ih pred Bogom koji će prije ili kasnije osvetiti nevine žrtve ukoliko se ljudi koji pripadaju društvu ne pokaju.

Pokajanje znači odbacivanje grijeha i priznavanje krivice - pripadanja sotonističkom kultu (pripadanja modernom društvu).

Pokajati se znači izaći iz demonskog društva bez obzira na osobne posljedice koje društvo čini onima koji ga napuste.

RKC biskup iz Rijeke Uznić, rekavši na pridiki pred par dana "ne želim bacati kamenje na majku čedomorku", je ustvari rekao "ja želim i dalje pripadati sotonističkom društvu koji redovito prinosi dječje nevine žrtve, samo glumim "antifarizeja", niti vrućeg, niti hladnog, želim ostaviti dojam da sam i za život i za smrt, da sam za Hrista i Antihrista, želim sjediti na dvije stolice jer mi je zadnjica velika".

Kršćanin jednostavno ne može pripadati sotonističkom duštvu, a takva su gotovo u svim modernim državama, i pripadati Crkvi.

Ne može se istovremeno vjerovati u Jaganjca koji je dragovoljno otišao na križ kao Žrtva s čijom krvlju se brišu grijesi svijeta, pa i ovog sotonističkog žrtvovanja djece ako ima pokajanja u griješnika sotoniste, i pripadati društvu koji prinosi Sotoni nevine dječje žrtve.

Ovaj svijet je već osuđen zbog toga i slijede mu pravedne kazne**.

Mi moramo i dalje živjeti u istom svijetu, i vjerojatno ćemo osjetiti iste kazne jer smo i sami griješnici, ali moramo to primiti u pokajanju, da bismo se očistili i posvetili.

Nikako ne slijedimo vječnu kaznu i osudu svijeta ako ne budemo imali hrabrosti reći svijetu u lice - ja vam ne pripadam, ja nisam vaš, ja sam Hristov.

P.S.

Osim identifikacijskog motiva u zajednici, ljudi prinose žrtve, i to s većim motivom, da bi okajali svoje grijehe pred nekim bogom i da bi sa žrtvom kao darom (druga riječ za 'dar' je u našem jeziku 'poklon', a ta riječ više govori u ovom slučaju, jer se vjernik žrtvom poklanja bogu) demonstrirali bogu da ga priznaju svojim bogom.

Muhamedanstvo primjerice nema svećeništva niti žrtvenika, ali ima svakodnevne obveze molitve i klanjanja vjernika, kao i one životne obveze (hadž i džihad) koji su ustvari žrtve s kojima muhamedanac priznaje Alahu da je on njegov bog. Takve žrtve se prinose grupno u džamiji ili u ratu kako bi se podstaklo kod vjernika osjećaj zajedništva i identifikacije.

I komunisti su imali svoje bogove na skupnim obredima klanjanja njihovim zemaljskim bogovima, uvijek su na takvim pseudo-religioznim predstavama prisutne velike slike Marksa, Engelsa, Lenjina i nekog drugog lokalnijeg boga bio on mrtav ili na vlasti (kod modernijih ljevičara to su slike Che Guevare na majicama).

Bitno je opaziti da se komunisti prema tim ljudima na velikim slikama ponašaju kao da su oni i dalje živi, kao da imaju vlast nad njima, kao da se moraju kajati i prinositi im žrtve-parade*** za grijehe što nisu kako treba slijedili njihove znanstvene misli i da ih nadahnu-blagoslove za nove pothvate na putu prema komunizmu.

Zapadni liberalizam ima također svoje bogove, obično su to znanstvenici (znanosti koja to nije) Darwin, Einstein ili neki borci za ljudska prava tipa Martin Luther King ili još češće su to pop filmske ili sportske zvijezde.

Dakle ljudi ne mogu živjeti bez da se nekom ne klanjaju kao bogu i da mu kroz neki vid žrtve ne pokazuju da im je isti bog.

U tom činu se oni identificiraju s ostalim sličnim vjernicima i tako čine čvrsto povezanu religioznu zajednicu preko tih žrtvovanja.

I oni koji su govorili da je religija opijum za narod i da je treba uništiti, formirali su svoju religiju u kojoj su oni bili bogovi.

U Hrvatskom saboru i u medijima su se raskokodakali pobornici ****čedomorstava u svojoj neizbježnoj pozi junaka/kinja koji se bore nesebično za jadne žene kojima se uskraćuje (nažalost se ne uskraćuje nego ove sotonističke kokoške žele da se to "pravo" digne i na rođenu djecu) pravo da ubijaju svoju djecu u utrobi.

Ovdje možete pročitati i čuti odgovor na njihovo kokodakanje od vukovarskog junaka Mlinarića.

Sotonistička Crkva u SAD objavila je kako će se boriti da se čedomorstvo prizna u SAD kao religiozni obred (time žele da na eventualnu zabranu čedomorstva u nekim saveznim državama odgovore kako njihovi vjernici imaju na to pravo kao vid slobodnog ispoljavanja sotonističke religije pozivajući se na ustav SAD).

U svakom slučaju dobro je da su to obznanili, da se javno zna kako je čedomorstvo sotonistički čin, te da oni koji se pravdaju da to ne znaju, te da "ne žele baciti kamen na majku čedomorku", nemaju više nikakvog opravdanja u javnosti (pred Bogom koji poznaje sve tajne srca naravno da nemaju i nisu imali opravdanja).

Majke koje se pak premišljaju, ubiti ili ne ubiti svoje dijete, ako ovo prođe u SAD, imati će manje nedoumica, i ako stvarno žele ubiti svoje djete morati će se i formalno pozvati da pripadaju Sotonističkom Hramu.

Dobro je dakle da se razdijele duhovi, da otpadnu maske.

O.Trenham komentira situaciju u SAD nakon što je objavljeno da će Vrhovni sud SAD razmotriti staru odluku pred pola stoljeća s kojom je nametnuto (prema kasnije dokazanom lažnom svjedočenju) čedomorstvo u svim državama SAD (to preispitivanje znači da će u pozitivnom rješenju prepustiti saveznim državama da odrede hoće li čedomorstvo bili legalno ili ne u njihovoj državi):

Još jedan audio o aktualnoj temi rata u Ukrajini.

Poveznica na govor - o.Stevena Allena, koji pripada istinskim pravoslavcima SAD u kojem kaže kako u tom sukobu nema pravoslavne strane (što je i moje mišljenje izneseno na blogu kad je rat započeo).

Čudo u Grčkoj:

Krvarenje sa ikona ili u ovom slučaju iz drva (ako je čudo autentično) na kojem je položio život mučenik, nije dobar znak za svijet.

Možda to ime veze i s pošastom čedomorstava posljednjih pola stoljeća i sad dolazi vrijeme kazne.

Krv nedužnih žrtava vapi Bogu za osvetom ako nema pokajanja onih koji su okrvarili ruke ili prešutno sudjelovali u zločinu (a svi smo u nekoj mjeri jer se nismo dovoljno suprostavili zlu i nastavili smo živjeti u takvom društvu kao da je to nešto normalno).

* U SSSR i u sadašnjoj Rusiji postoji godišnji obred "Pobjede nad fašizmom" u kojem se na žrtveniku - trgu usred Moskve,  prinosi sjećanje na žrtve te pobjede, a sve u cilju kako bi se homogeniziralo društvo. To pak nije bila pobjeda ruskog naroda, nego pobjeda boljševizma kojem je prijetilo uništenje u vrijeme rata.

Oni koji sudjeluju u žrtvenom ritualu su se identificirali s Crvenom armijom i svim njezinim žrtvama, i vlastitim i tuđim koje je ta crvena vojska učinila, primjerice i s neviđenim i nezabilježnim silovanjima koja su činjena nad ženama od Rumunjske do Berlina.

Isto tako oni koji ovdje kod nas na Kvarneru slave "oslobođenje" identificiraju se s onima koji su bacali žrtve u fojbe, oni koji to rade u Zagrebu s onima koji su ubijali ranjenike u bolnicima, ubijali ih u Macelju i ostalim stratištima.

Stoga nije nimalo bezazleno sudjelovati u tim povijesnim žrtvoprinošenjima, biblijskim riječima time se ponovno kaže - krv tih žrtava neka padne na nas i na našu djecu.

K tome gotovo u pravilu oni koji slave "pobjedu" 1945. istovremeno i slave čedomorstva, za njih je čedomorstvo "civilizacijsko dostignuće" i pobjeda nad nazadnjaštvom i oslobađanje žene od ropstva patrijahalnog društva.

** Ne čudimo se stoga - zašto Bog dopušta da nam zlo plandemije i slična zla čini svjetska "elita", jer smo sve to zaslužili svojim grijesima.

*** Naravno da i gay parade - parade "ponosa" imaju religiozno-žrtveni karakter. Žrtve su neki sodomiti koji su se tobož žrtvovali pred pola stoljeća u SAD i u čije ime se daju - komemoriraju parade srama.

Bog kojem se klanjaju je čovjekoubojica od početka i otac laži i koji jedva čeka da ih povuče sa sobom u Pakao.

Međutim, kako sad sve zapadne države stoje iza tih parada, to znači da smo i svi mi, državljani istih država, uključeni na neizravan način.

Zato ponavljam, morat ćemo se odijeliti od modernih društava i država ako ne želimo slijediti njihovu vječnu i prokletu sudbinu, ako ne želimo otići s ovima koji paradiraju u Podzemlje.

**** U tom tekstu čitamo da i oni koji se suprostavljaju kokoškama kažu, kako je nedopustivo i zlo, apsolutno zabraniti čedomorstvo, nego da ga se ne smije činiti u vremenu kad se dijete može već roditi.

Bolje je da se takvi i ne suprostvaljaju kokoškama (nisu bez razloga u patrijahalnom društvu zabranili ženama da se bave s politikom), jer im se ne suprostavljaju pravim argumentima te tako usmjeravaju vodu na sotonistički mlin.

Ubojstvo je apsolutno uvijek zlo, svako ubojstvo je umorstvo, dok svako umorstvo nije ubojstvo.

Umoriti čovjeka se može i sa izvršenjem pravedne smrtne kazne, ali to nije ubojstvo baš radi toga jer je posrijedi pravedno kažnjavanje krivca (tako i kad su Izraelci izvršavali Božju zapovijed ljutog uništenja kaananskih naroda nisu činili narodno ubojstvo nego su izvršavali pravednu Božju kaznu tim sotonističkim narodima koji su prinosili dječje žrtve demonima baš kao što danas rade moderni kaananski narodi putem legalizacije čedomorstva).

Dijete u utrobi nikako ne može biti za ništa krivo, zato je svako njegovo usmrćenje ubojstvo i kao takvo treba biti tretirano, a nikako da je to pravo žene. 

Legalizacijom čedomorstva država-društvo je sebe osudila kao ubojicu, stoga takva država pravedno zaslužuje smrtnu kaznu u ime pravde prema onima koje je ubila u majčinoj utrobi. 

Zato ne pitajmo se zašto Bog dopušta da se nad nama vrši zlo i nepravda - zaslužili smo između ostalog i zato što pripadamo društvima koji su legalizirali čedomorstva, koji se čak ponose što dozvoljavaju ubojstva nezaštićene djece i izvršenje ubojstva plaćaju se porezima državljana.