Psihopatologija društva

U Srbiji su se zaredom dogadila(tipfeler, ali sam ga ostavio jer dobro opisuje gadljive događaje) dva masovna zločina.

Postoje tu veze koje mnogi ne uočavaju.

Jedna je, kao što čuh (ne jamčim da je istina), da je drugom zločinu kumovala svađa oko prvog, budući ubojica stao je u obranu prvog ubojice, a ostali su ga osuđivali.

Onda je on otišao do svog sela po oružje i započeo krvavi pir.

Drugo što ih povezuje je hladnokrvnost ubojica i nepostojanje empatije prema ljudima.

Doduše, svaki masovni zločin, pogotovo ako nije na mah nego traje duže vrijeme, znak je da je zločinac potpuno bezosjećajan i bez grižnje savijesti.

Treće što ih povezuje su prilike u srpskoj kulturi u kojoj se kult hajduka transformirao u kult mafijaša*.

To nije nešto recentno, jer se sjećam kako su 80-tih godina za vrijeme komunističke Jugoslavije popularni beogradski časopisi objavljivali romantizirane prikaze poznatih srpskih međunarodnih kriminalaca.

I to u vrijeme komunizma, zato sam se čudio kako to prolazi.

Iako to očito ima veze sa 'barbarogenijem', srpskom inačicom Nietzscheovog nadčovjeka s Balkana kojeg su stvarali srpski nadrealisti između dva rata (premda je barabarogenij prijetio istrebljenjem Hrvata i na početku 20.st., čak je takav tekst "do istrage vaše ili naše" prenio zagrebački Srbobran čini mi se 1902., nemoguće je zamisliti suprotno, da bi neke hrvatske novine u Beogradu prijetile istrebljenjem Srba).

Onda sam poslije vidio da su mnogi 'junaci' partizanske borbe bili zločinci, pa nema mjesta čuđenju (ili dovoljno otrežnjenje je čitanje partizanske poezije od četnika ubijenog I.G.Kovačića kojom se veliča mržnja i svirepost prema neprijateljima na bestijalni način).

Imamo onda i Gavrila Principa koji ima spomenik u Beogradu, nebrojeno ulica zovu se po njemu.

Ondašnja kraljevina Srbija negirala je da ima vezu s atentatorom čiji su pucnji zapalili iskru prvog groznog velerata, ali kako da u to povjerujemo ako ga sadašnja Srbija slavi kao junaka**?

Srbija bi svakako trebala zbog svojeg duševnog zdravlja, a pogotovo radi Pravoslavlja, preispitati svoj usko nacionalistički narativ o povijesti, jer zlo i laž ne mogu donijeti dobro i istinu.

Davno sam na ovom blogu uputio poziv srpskim pravoslavcima da se potrude zajedno s dobronamjernim Hrvatima preispitati, ali znanstveno, sine ira et studio (bez mržnje i ozbiljno), događaje između Hrvata i Srba u 20.st. pogotovo grozomorne optužbe da su Hrvati u logorima poubijali stotine i stotine tisuće Srba u drugom veleratu.

Inače se stvara među Srbima slika o Hrvatima kao koljačima koji jedva čekaju priliku istrijebiti Srbe, koji se nisu libili niti klati djecu (u ovoj rečenici važan je zarez).

Moramo biti svjesni da takva nedokazana optužba može dovesti samo do nove spirale zla i zločina.

Dovoljno je znati da je srpski ustanak protiv hrvatske države 1991. najčešće motiviran - da nas opet ne bi klali kao u Jasenovcu.

Tako se ulazi u zlo da bi se tobož izbjeglo zlo.

Normalni Srbi i Hrvati, oni kojima je do istine i dobra, i Boga, morali bi inzistirati na tome da se otvore arhivi, ispitaju forenzički grobišta jer stotinjak tisuća kostura ne mogu nestati (koliki je tek onda zločinac onaj hrvatski židovski kvazi povjesničar koji se je tome dosjetio pred nekoliko godina - nema kosti jer su postojale drobilice kostiju i tako potpiruje zlo da se ponovno dogodi i to i ime pravde i osvete, samo je zaboravio, premda je ateist, da u Tori-Petoknjižju piše kako osveta pripada Bogu, a osveta ne će biti samo nad počiniteljima zločina, nego prvenstveno nad onima koji su ih intelektualno pripremali i uzrokovali lažima).

Za razliku od njega, T.Tešanović*** se je složio u Bujici zajedno s voditeljem Bujanecom da se sa istraživanjima treba započeti:

Možemo primjetiti da Tešanović ima zdrave, tradicionalne nazore i da je, što je posebno zanimljivo, spomenuo pokojnog Mladena Schwartza kao relevantnog hrvatskog političara i filozofa (a za Hrvate je on nepoznat ili su ga smatrali ridikulom).

Čini mi se da bi M.Schwartz kao i Marko Francišković imali bolju i veću pozornost da su živjeli u Srbiji.

Mi Hrvati smo manje vatreni od Srba i skloni smo više oportunizmu - bečokonjušarstvu, samo kako onda povezati tu činjenicu sa slikom o ustašama kojih nije nikad bilo više od nekoliko tisuća i koji su uspjeli pobiti milijun Srba koji su svi tradicionalno bili naoružani i vični ratu?

Onda nam kažu kako su ustaše, koji su većinom bili ikavci dinaridi, koji imaju također hajdučku i guslarsku tradiciju, ustvari pokatoličeni Srbi, pa eto onda objašnjenja - Srbi su ubijali Srbe zato je tako mali broj Srba - ustaša, uspio pobiti toliko mnogo ostalih Srba.

Stvarno su to gluposti kao i ona koju povremeno čujem da su 1945. u Beogradu došli na vlast ustašo-komunisti te da i danas vladaju Srbijom. Vjerojatno se u toj besmislici pokušava neke hrvatske partizane poput Tuđmana, Krajačića, Gošnjaka i slične proglasiti ustašama koji su pobjednički došli 1945. u Beograd. Ili preživjele iz 369. pukovnije iz staljingradske bitke koji su prešli u Crvenu armiju da su i dalje bili ustaše koji su eto nekim čudom pobjednici drugog velerata.

I kako to da su onda ustašokomunisti koji su na vlasti u Srbiji uspjeli rehabilitirati četnički pokret, a nisu uspjeli ustaški? Stvarno neki čudni beogradski ustaše.

Zašto sam naveo ove povijesne crtice u temi masovnih zločina izvan rata počinjenih od djece i jedva punoljetnih mladića?

Zato što je to četvrta poveznica.

Ako je neki narod toliko sklon pretjerivanju, mitomaniji, i lažima ma kakav motiv imale laži, to će se na kraju obiti o glavu tom narodu.

Kao što se svaki kršćanin treba svakodnevno preispitivati, boriti protiv strasti, i vidjeti sebe kao najvećeg grješnika, tako bi trebao i narod koji se smatra kršćanskim.

Malo, doista malo je potrebno da nas rogati ponovno prevari i navede na zlo, a kad imamo neke griješne navike, onda mu nije nikakav problem da nas dublje povuče u pakao.

Nikako ne kažem niti bih želio da Srbi počnu mrziti sami sebe kao što to čine Nijemci koji su već beznadežni slučaj, ali smatram da bi trebali prestati sebe vidjeti kao najveće žrtve s najsjajnijom poviješću deretićevsko-šarićevskog tipa.

Taj narodni super ego dovodi do zla, kao što su i dvoje ubojica imali super ego jer nisu mogli podnijeti da je netko bolji od njih u bilo čemu, ili da im netko protivriječi ili da im se naruga.

Naravno da takve osobe kao niti Nietzscheov nadčovjek niti nadrealistički barbarogenij, niti gangsteri-junaci nemaju empatije i ne toleriraju nikog tko im ne prizna da su oni najbolji.

Peta poveznica je globalna digitalna korupcija svih vrijednosti.

Znači to nema ništa specifično za Srbiju, i zato se takvi zločini mogu svugdje gdje dopiru i gdje se primaju elektromagnetske slike i zvuk dogoditi.

Kako se mogu sad neki dežurni novinari i političari čuditi zločinu, kad su dali zeleno svjetlo za puno veći i strašniji zločin čedomorstva?

Ako raspadajuće društvo smatra da majka ima pravo ubiti svoje čedo, s kojim pravom očekuje da dijete ljubi majku koja ga nije htjela nego ga eto nije uspjela pobaciti-ubiti (ovo govorim načelno i opće)?

Zašto se dežurni moralni higijeničari čude kako dječak ubojica nema empatije, kad oni dobro znaju da ne smiju pokazivati javno empatiju prema ubijenoj čedomorstvom djeci i kad poručuju trudnicama kako nemaju razloga imati empatiju prema svojem djetetu nego imaju ga pravo odstraniti kao tumor iz svoje utrobe?

To je beskonačno licemjerstvo onih kojih je Staljin nazvao inžinjerima ljudskih duša, onih koji završavaju političke, novinarske, sociološke i filozofske fakultete kako bi mogli oblikovati javno mjenje prema matrici zla, prema nalogu vladajuće elite, dok u suštini radna knjižica im je kod Nečastivog.

Kako misle da će riješiti problem kad su ga sami stvorili negirajući da postoje neke apsolutne vrijednosti koje su apsolutne zato što dolaze od Boga Logosa, nego nesmiljeno i dalje šire propagandu kako sve granice ćudoređa treba prijeći jer moral ili ne postoji ili se stalno mjenja (onda je isto kao i da ne postoji)?

Kako mogu riješiti problem masovnih zločina oni koji ne znaju što je muškarac i što je žena, nego šire laž da svako ima pravo definirati to kao i sva pitanja kako god želi?

Pa eto, dječak K.K. je u skladu s time riješio problem na svoj način.

Moderna sotonska kultura želi napuhati ego svakom čovjeku, onda se javno čudi kad super-ego uzme strojnicu da ispravi nepravdu koja je nanijeta njegovom egu.

Kako psihijatri mogu liječiti čovječanstvo bolesno od sebeljublja, kad su i psihijatri isto takvi, a možda i gori bolesnici.

Psihijatrija znači liječenje duše-psihe i to je prvenstveni zadatak Crkve.

Kako može ateističko-sekularno društvo imati psihički-duševno zdrave pojedince, kad ne priznanje postojanje duše nego vjeruje samo u atome i molekule, a čovjeka smatra majmunolikom životinjom?

Kako mogu moderni filozofi predložiti rješenje ovog besmisla kad su slijepi i ne vide da postoje ideje-forme koje su vječne i nepromjenjive i prema čijem ispunjenju trebamo težiti ako želimo imati smislen život i blaženu vječnost?

I da dalje ne nabrajam, masovni zločini su samo poseban izraz bolesnog, zlog i psihopatološkog globalnog društva koje je došlo u ovaj stadij velike pobune protiv Boga.

Bijesovi-demoni Dostojevskog o kojima je pisao pred 150 godina sada kolo vode.

U svim zločinima ima demonskog utjecaja, a za ove masovne ne treba ni sumnjati.

I biti će sve gore jer se približava vrijeme zacarenja Antihrista.

Neka nam je Bog i Njegova Majka na pomoći!

* Inače je New York Times objavio veliki tekst o predsjedniku Srbije Vučiću i njegovim vezama s organiziranim kriminalcima. U ovom dijelu je zanimljiv pošto piše da je Vučić uz pomoć kriminalaca organizirao paradu sodomita u Beogradu. Mafijaši su štitili sodomite da ih netko ne bi napao i tako spriječio prolazak na prijemnom ispitu za EU - sodomizaciju društva. Očito je objavljivanje tog teksta u tim novinama znak da je Zapad odlučio prestat podržavat Vučića, a vjerojatno već imaju neku više prozapadnu zamjenu.

** Svakako treba tom naopakom kultu nasilnika pribrojiti "Crnu ruku", odnosno regicid nad Obrenovićima 1903.g. kad su časnici srpske vojske urotnički izmasakrirali svoga kralja i kraljicu obeščastivši njihova iskasapljena tijela bacajući ih preko balkona, a koliko sam čitao i ako se ne varam, niti SPC nije htjela dati im dostojan pogreb. Regicid-kraljoubojstvo je de facto oceubojstvo, stoga je to veliki zločin čije posljedice se prenose na cijeli narod. Urotnici "Crne ruke" su kasnije bili povezani s drugim regicidom, ubojstvom austrijskog prijestolonasljednika Ferdinanda i njegove trudne žene u Sarajevu što je izazvalo prvi velerat.

I kako napisah, atentator Gavrilo Princip ima spomenik u Beogradu koji je napravljen 2015.g. tek nakon raspada komunističke Jugoslavije, niti srpski kraljevi Karađorđevići niti JBT nisu smatrali oportunim da se atentatoru podigne spomenik.

*** Koliko je RH hrvatska država ogleda se u tome što najvjerojatnije u Srbiji ima više intelektualaca koji bi podržali ispitivanje logora, nego u RH. Kao što je Igor Vukić imao mogućnost slobodno prozboriti na srpskoj TV o ovoj temi, ali ne može nikako na HRT.

Mislio sam da se ovo nikad ne će dogoditi više nakon 'hrvatske šutnje' nakon 1971., ali opet kao i onda na srpskoj kulturnoj i intelektualnoj sceni ima više slobode raspravljanja nego u hrvatskoj.

Kao da duh Stipe Šuvara ili JBT suvereno vlada nad hrvatskom državom. Ali to je jednostavno Tuđmanova ostavština, drugačije nije moglo ni biti kad nas je vodio komunistički partizan, a nastavili su dalje njegovi mlađi pajdaši iz istog (ne)duhovnog podneblja.

P.S. 

Psihopatologija društva odražava se i na ovom bizarnom detalju.

Predsjednik Srbije Vučić je u svom objašnjavanju trenutne situacije i uživo pred kamerama u Srbiji rekao za ubojicu iz Mladenovca:

" U Srbiji si našao Hitlera, đubre jedno, koji je toliko nesreće donio ovom narodu, pa si našao diviti mu se."

To je kao da smo slušali i gledali Vidovitog Milana koji na drugom kraju telefona priča s ubojicom.

I poteže tako poznati "ad hitlerum" argument.

Onda se uspostavilo da je majica kao dokaz da je notorni A.H. upleo prste u masovne zločine u Srbiji, ustvari majica maturanata koji su 2006. išli na maturalni izlet po Europi.

O tome piše ovdje. 88 je vjerojatno godina 1988. kad su rođeni ti bivši maturanti.

Ova zgoda je slična onoj kad je predsjednik SAD Trump stavio Vučića u 'magareću klupu' (ali i predstavnika Kosova, s tom razlikom što je Vučić puno veći pa su mu noge jedva stale ispod klupe), i podijelio mu kemijske olovke s čime se je poslije Vučić hvalio kao rezultat potpisivanja sporazuma o Kosovu.

Vratimo se na 88**** argument.

Da nije sve stalo samo na tome što je rekao vidoviti Vučić, govori portal Shoebata koji su valjda dežurni u otkrivanju nacista, pa su ih sad slavodobitno otkrili u Srbiji.

To što pišu o nama Hrvatima je često bezočnija laž nego što je pišu neki srpski kvazipovjesničari o nama (slobodno prelistajte njihove tekstove ako mislite da pretjerujem).

Da im se samo šapne kako su na vlasti ustašokomunisti u Beogradu od 1945. odmah bi rado sa svim cionistima, za koje vjerojatno rade (stari Shoebat je bio palestinski terorist ili borac za slobodu kako tko uzme, i onda postao cionistički protestant, zato imaju stalni lov na naciste na tom portalu), podijelili otkriće.

Nijemci i Japanci, dvije izumiruće nacije, samo što nisu po Shoebatima opet započeli svjetski rat, dok Nijemci ne mogu biti gazde u svojoj kući, kamoli u okolnim državama ili u svijetu.

Tako po svoj prilici, da li hotimično ili ne, Shoebati i njima slični protestanti (iako je mlađi Shoebat postao rimokatolik) odrađuju svoju ulogu stalno pokazujući prstom na narode koji su izgubili drugi velerat i koji samo što nisu nestali kao narodi, a one koji već skoro dvije tisuće godina rade na tome da postanu gospodari svijeta i stoke, drugih ljudi nežidova, i koji će dovesti do Antihrista, oni su kod njih zaštićeni kao nepogriješivi, ili oni kojima se sve mora oprostiti baš radi 88-og argumenta.

**** 8 je broj koji ima simbolično značenje beskonačnosti i sličnih svojstava jer je to prvi broj nakon 7 koja označava vrijeme - 6 dana je Bog stvarao svijet, 7 se je 'odmorio', a u 8 (koji je opet prvi, ali prvi nakon kojeg više nema drugih) je uskrsnuo.

O.Nikodim tumači, što je vrlo moguće, da je taj broj prisutan u svim zločinima, u Srbiji, u Teksasu i Pakistanu gdje su se po njemu dogodila žrtvoprinošenja povodom krunidbe britanskog kralja koji je po njemu preteča Antihrista.

O.Arsenije Jovanović smatra da je problem (i) u nazivu škole u kojoj se je dogodilo masovno ubijanje.

Škola se zove po komunistu, masonu, okultistu, jedno vrijeme pripadniku četničkih odreda Koste Pećanca, pa zatim opet komunistu i dugo godina glavnom uredniku poznatih dnevnih novina "Politike".

Tu se sigurno slažem, nema Božjeg blagoslova ako se ulice, škole, javne zgrade, nagrade ... zovu po antikršćanima.

I druge poruke koje je izrekao su u redu.

U RH su kao i na cijelom Zapadu ljevičarski globalisti duhovni pokretači nasilja u ime lažne borbe protiv nasilja i mržnje.

Imamo tako nedavno za vrijeme "dana osoba koje menstruiraju", a koji se je nekad zvao "dan žena" pozivanje antifašističkih soroševskih plaćenika da se strojnicama obračuna s "klečavcima na trgu". 

Kako takvi likovi nikad nemaju hrabrosti stati iza svojih parola, onda je jasno da taj odvratni poziv na ubijanje nisu htjeli ponoviti sada nakon što je strojnicom u Srbiji izvršen masovni zločin.

Zagrebačka i vlast RH slave zločince koji su ubijali ranjenike u bolnicama nakon "oslobođenja".

Nema nikakve sumnje da bi onda to i ponovili kad bi im se pružila prilika.

Većina Hrvata koji su svjesni, podsvjesno ili svjesno, da nestaju kao narod, da će uskoro biti više Azijata na zagrebačkim ulicama od njihovih sunarodnjaka, reagiraju kao da se njih to ne tiče.

Psihopatologija hrvatskog i inih društava oslikava se u uspjehu riječke skupine smušenjaka koja se je nazvala Let3 na natjecanju patoloških pjevača za patološku publiku.

Stvarno su zaslužili pobjediti na natjecanju patologije. 

Završit ću s pitanjem patologije.

Ako idemo u etimologiju grčkih riječi koje tvore tu kovanicu, patologija nije samo znanost o bolestima, nego i znanost o strastima i muci.

Kod Grka riječ pathos označava i bolest, i muku i strast, od te riječi je došla latinska riječ pasija.

Dok smo u zemaljskom životu od patnje ili pasije ne možemo pobjeći, ne možemo živjeti pod staklenim zvonom i ne osjetiti posljedice zla kojeg smo sami uzrokovali, ili naši bližnji i preci, ili društvo ili čovječanstvo kao cjelina (zato trebamo kao kršćani osjećati sućut i čak i patnju srca za svako zlo koje se dogodi, pa tako i gore navedeno zlo koje se je dogodilo u susjednoj Srbiji).

Hristos nam je pokazao svojim križem kako možemo podnoseći patnju, od ma kakvog izvora zla ona dolazila, pobijediti i nju, i osloboditi se strasti i grijeha, osloboditi se duhovne smrti.

Tko god se zove kršćaninom, a ne osjeća patnju, i k tome žalost zbog svojih i tuđih grijeha, nije nimalo odmakao na Putu.

I ja osobno ništa ne postižem ako samo pišem o psihopatologiji društva i vremena u kojem živim.

Štoviše, mogu sam sebe prevariti da sam na Putu zato što drugima o tome govorim i pišem.

Ali ako nemam patnju i žalost u srcu zbog svog i tuđeg zla, onda sam promašio cilj, a to je pravo značenje grijeha u grčkom originalu.

Ne dao Bog da se u bilo čemu uzoholim i odbacim zbog težnje za lagodnim životom križ u kojem je spasenje i koji je pravi znak i svjedočanstvo ljubavi.

Poslušajte na kraju riječ o.Spiridona o tome, o patnji kao suštinskom znaku pravog kršćanstva, vrijedi je pozorno poslušati: