U ne tako dalekoj budućnosti ...

Tim riječima započinje odličan animirani film "Iza reseta" koji opisuje događaje koji su se mogli dogoditi, ili će se dogoditi u slijedećoj plandemiji.

U ne tako dalekoj budućnosti ...

Jesmo li spremi kad i ako se ovo dogodi?

Iz filma ne možemo znati radi li se ili ne radi o sretnom završetku za glavnog junaka.

Ako je zemaljski život jedini život onda ne može biti nikako govora da se radi o sretnom završetku.

Neki ateist će reć - ipak im je na kraju pokazao zube odnosno otpor, prema tome film se dobro završava iako tragično za glavno lice.

Ne, ako glavni junak više ne egzistira nakon što su ga ubile snage reda novog svjetskog poretka, onda je besmisleno govorit da se je njegov život sretno završio. Nitko ne može biti sretan ako ga više nema, ako život teče dalje bez njega.

Pa ako i život potpuno stane i prestane svo postojanje, opet nema utjehe onom koji je umro i prestao da postoji.

Jednostavno atezam je besmisao jer ateist negira Boga koji je smisao.

I to nas vraća na praktičnu i sudbonosnu stvar, ako ne budemo spremni stati pred Boga, a to znači da moramo imati prije smrti pravo pokajanje, pomirenje i molitvu-razgovor s Bogom, onda je ovaj film samo opis nevolja i pakla prije smrti i poslije smrti koji je moguće vrlo blizu.

Da, to je najvrijednije što možemo izvući iz filma, ako budemo prisilno bačeni u logore i izolaciju, nemojmo izigravati junaka i pobunjenika ako nismo s Bogom.

Ako jesmo, onda se uskoro ili možda već sad moramo isključiti od paklenske mreže tehnologije koja je sve više zamjena za pravu stvarnost.

Onaj tko bude spašen u nevoljama dolazećeg vremena Antihrista, ne će u samici izolacije gledati u neki monitor elektromagnetskih uređaja tražeći filmove i zabavu da mu nekako prođe vrijeme, nego će imati molitvenik kao najveće blago, ili ako ga ne bude imao onda će ga znati napamet ili će svojim riječima moliti se Bogu.

Tako će mu samica izolacije biti predvorje Raja.

Ovo bi pak bilo dobro da se dogodi u ne tako dalekoj budućnosti  - povratak pravoslavnih starokalendaraca u okrilje Crkve.

Ovdje je izneseno što sam osobno doživio i što govornici osuđuju.

Naime mnoge mjesne PC za primanje 'starokalendaraca' predviđaju krštenje, dok za rimokatolike i slične traže samo miropomazanje (iako bi se rimokatoličko krštenje trebalo apriori odbiti kao nevaljano jer nema trokratnog potpunog uranjanja u vodu krštenja - sama riječ krštenje u grčkom izvorniku znači potpuno uranjanje u vodu, i zato što su svete tajne kod heretika nevaljane i bezblagodatne).

To je nelogično i kontradiktorno (a u skladu s nažalost prevladavajućom ekumenističkom politikom), budući starokalendarci nisu heretici, a kako čujemo u razgovoru upitno je jesu li uopće shizmatici kad je Ruska Zagranična Crkva bila u zajedništvu s grčkim starokalendarcima u prošlom stoljeću i rukopoložila neke episkope starokalendaraca.

Florinci i matejevci su tipična podjela među starokalendarcima, ja sam sticajem okolnosti pripadao ovim drugima koji su stvarno ekstremisti budući sebe smatraju jedinim preostalim kršćanima na svijetu, negiraju svim ostalima blagodat, i onda se i dalje međusobno dijele pa na kraju spadnu na jednog episkopa i par jeromonaha (nakon čega sam odlučio tražiti primanje u kanonsku PC).

Florinci su druga priča, i o njima ovdje se govori s očitom simpatijom i respektom.

Takvima pripada miropolit Demetrios čije homilije sam mnogo puta prilagao na blogu i očito ovi imaju dobro mišljenje o njemu.

Ovo su dva scenarija za ne tako daleko budućnost.

Moguće je da se oba dogode.

P.S.

Prava besjeda o.Trifuna o opasnosti da ne postanemo izdajnici Hrista zbog našeg nedostatka hrabrosti u navještanju Istine.

Osobno još nisam u ničem pretrpio proganjanje radi Hrista.

Molim Gospoda da me ukrijepi u vrijeme kad bude kažnjivo,  pogotovo ako bude to značilo trpjeti duševne i tjelesne muke, svjedočiti Istinu.