Dajem poveznicu na odličnu analizu bivšeg rimokatolika, ikonopisca i glazbenika Raymonda Vincenta:
Što zapravo ima Atena s Jeruzalemom?
Bog Abrahamov, Izakov, Jakovljev, a ne Bog filozofa*.
Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na »počela svijeta«, a ne na Krista.
Prvi citat je Tertulijanov, drugi Blaise Pascala, treći sv.Pavla u poslanici Kološanima, 2,8.
Sva tri se dotiču pitanja vjere i razuma i niti jedan nije protiv razuma, nego je protiv davanja razuma mjestu koje ima jedino vjera.
Uistinu ako bismo ušli u pitanje epistemologije, grane filozofije koja se bavi pitanjem znanja, došli bismo do spoznaje (spoznaje o spoznaji, ili metaspoznaji) da iza ili ispred svakog znanja se nalazi vjera, bio onaj koji ima pravo znanje ili lažno, ateistom ili vjernikom.
I matematika koja je uz logiku najegzaktnija znanost, ima u pozadini aksiome koji se ne mogu dokazati, nego u koje se mora vjerovati da bi se od njih dedukcijom ili silogizmima došlo do novih spoznaja.
Danas imamo tisuće i tisuće doktora svakojakih znanosti, a opet možemo sa sigurnošću reći da se možda na prste jedne ruke mogu nabrojati neki od njih koji su stvarno sami po sebi došli do neke nove spoznaje, gotovo svi dobiju znanje od nekog drugog.
Većina doktorata su samo kompilacije tuđeg i već postojećeg znanja.
Međutim, znanstveni metod i novu originalnu spoznaju često nalazimo tamo gdje se ne nadamo, kod manje obrazovanih ljudi uglavnom na selu i koji žive u prirodi i koji primjećujući neke pojave u prirodi, recimo među nekim biljem, donose neke pretpostavke-hipoteze, i onda intuitivno ispituju 'drže li one vodu ili ne' pa donose svoje originalne zaključke bez da su ikad listali ili čitali neke znanstvene časopise.
Znanost treba demistificirati tim više što je znanje dobiveno znanstvenom metodom promjenjivo, što se hipoteza zamjenjuje s novom hipotezom i tako u nedogled, i što znanost uvijek počiva na metafizici koja dakako može biti kriva, pa je onda ona i slaba kuća, ili ruševina na slabom temelju.
Pogotovo trebamo biti kritični prema dijelu znanosti koji se ne bavi s pravom i eksperimentima potvrđenom fizikom, nego pokušava objasniti nastanak svijeta i života na Zemlji bez konačnog uzroka, odnosno sa slučajnošću i to baš radi toga da bi iz razmatranja odbacila jedini mogući neuzrokovani Uzrok - Boga.
I to iz vrlo prizemnih razloga, takvi znanstvenici ne žele prihvatiti Boga jer to znači da bi morali prihvatiti i apsolutni moral ili Božje zapovijedi, a to je posljednje što žele jer su im draži grijesi i strasti.
Takvi znanstvenici sebi tepaju i drugim naivcima koji ih slijede, da su oni objektivni, da su antidogmatici, da u sve sumnjaju, da tek iz te posvemašnje skepse znanstvenom metodom dolaze do pravog znanja.
Ili su stvarno slijepi, ili licemjerno skrivaju svoj aksiom ili dogmu - Bog ne postoji i iz svake hipoteze ili teorije treba izbaciti Boga.
A što je to drugo nego vjera, doduše kriva i apsurdna jer im zdrav razum kaže da mora postojati neuzrokovani Uzrok da bi se objasnio materijalni i duhovni svijet?
Postavlja se pitanje, na koje upućuje Raymond pozivajući se na Aristotela, odakle ljudima to apriori znanje koje zovemo vjerom?
To znanje dolazi izvan čovjeka, od nekog tko je to znanje imao i kojeg zovemo agentom, bićem ili bitkom koji može djelovati na druga bića tako da im dadne znanje.
Očigledno je da pravo znanje, istinito znanje, dolazi samo od Boga koji je Sveznajući. Može doći izravno, kao što je Adam hodao s Bogom u Raju, može doći neizravno kad je Adam to uliveno znanje od Boga prenosio svojim potomcima, ili kao što su proroci činili proroštvima ili pisanjem u sv.Pismu (ili kako su pali anđeli znanje o prirodi koje im je ulio Bog kasnije prenijeli Kajinovoj djeci koji su se po tom znanju počeli baviti tehnologijom, ili kako nisu mnogi znanstvenici pred nekoliko stoljeća krili da su znanje ili tajne o prirodi otkrili uz pomoć demona).
To je znanje jedino važno jer je istinito**, i svi ljudi koji nisu ugasili svoju savijest koji je dar Božji, intuitivno traže takvo znanje koje je istinito.
Mnogi znaju lutati raznim religijama dok ne osjete da su konačno došli do istinskog znanja kojeg je Bog objavio nekim ljudima, a oni su ga prenosili dalje .
Sv.Augustin je to lijepio sročio - nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi Bože.
Ovaj uvod sam iznio kako bih objasnio zašto je Zapad zalutao od Istine, i zašto nema smirenja (ne u smislu poniznosti kako ta riječ znači u crkvenoslavenskom jeziku) i stalno je u promjenama i previranjima.
Dakle, Zapad odnosno RKC i sve ono što je od nje nastalo u proteklih tisuću godina, građeno je na nepotpunoj kršćanskoj doktrini prvog tisućljeća i na helenističkoj filozofiji.
Taj naoko sitan propust imao je i ima dalekosežne posljedice.
Helenistička filozofija je dostigla svoj vrhunac baš u vrijeme kad se je Bog utjelovio, dakle tu moramo isključiti slučajnost, Hristos se je rodio u punini vremena kad je Rimsko carstvo bilo na vrhuncu i kad je helenistička filozofija bila na vrhuncu kako bi se Rimsko carstvo nakon tri stoljeća krvavih progona kršćana kristijaniziralo i kako bi se helenistička filozofija ispravila u onome fundamentalnom u čemu je pogriješila.
To je bio neoplatonizam i kojeg su dobro poznavali kršćanski oci (i koji su ispravili njegove zablude) i koji se može smatrati vrhuncem spoznaje čovjeka o svijetu bez Božjeg otkrivenja.
Iz čega je jasno proizlazi da je ta filozofija korisno i mudro opisala sve što postoji osim Onog koji postoji oduvijek, i bez kojeg ništa ne bi postalo i ništa ne bi opstalo u bitku.
Boga ili smisao se ne može spoznati analogijom sa stvorenjima, a to znači niti preko filozofskih kategorija.
Bog je izvan pojmova bitka i nebitka, kako reče Raymond Vincent pozivajući se na najvrsnije kršćanske oce iz kapadocijske škole koji su formulirali Simbol vjere - Vjerovanje, nauk o sv.Trojici, o Bogočovjeku, koji su de facto teološki vodili prve ekumenske sabore Crkve.
Problem nastaje u onom trenutku kad neki obrazovani kršćani, koji su bili i najstroži asketici i ponajbolji poznavatelji sv.Pisma, također i odlični poznavatelji neoplatonizma, pokušaju ne samo objašnjavati apostolsku vjeru filozofskim pojmovima, što je pohvalno i dobro i što su radili kršćanski oci, nego prilagoditi ili promijeniti dobivenu apostolsku vjeru prema filozofiji neoplatonizma.
Tako je otpao od vjere Arije, Origen, Nestorije, Eunomije ... sve vrsni poznavatelji helenističke filozofije koju su nekritički prihvatili iznad Objave.
Radi se o tome da su ponajbolji grčki poganski filozofi Boga predstavili kao monadu, kao Jedno, i koje je za razliku od stvorenja čisti čin, ili actus purus kako je kasnije pisao Toma Akvinski, koji u sebi nema ničeg potencijalnog, jer su to smatrali nesavršenstvom, a Bog mora biti savršenim, i apsolutno jednostavnim bićem.
Takav Bog je potpuno transcendentan i ne može se stoga otkriti stvorenjima, i još gore, takav Bog filozofa mora sve svoje atribute imati aktualne, ne kao mogućnost, kao potencijal, pa je materijalni svijet stvoren od Boga u vječnosti, materija je suvječna Bogu.
Bog ne može zbog svoje apsolutne jednostavnosti odlučiti stvoriti svijet, On čak ne može imati niti slobodnu volju koja podrazumijeva potencijalost.
Tako je Origen smatrao u skladu s neoplatonistima da je stvoreni svijet vječan, da su ljudske duše vječne, a Toma Akvinski, kojeg je RKC proglasila svojim glavnim naučiteljem, je branio svojeg velikog učitelja Aristotela (pokojnog dakako u njegovo vrijeme) kojeg je nazivao Filozofom (s velikim prvim početnim slovom) dokazujući kako je moguće da je materija suvječna Bogu.
Arije je zbog neoplatonizma odbacio Objavu o sv.Trojici, za Arija je Bog samo jedan, što je istina, ali nije vidio ono što su pisali kapadocijski oci da je sv.Trojica jedan Bog Otac, ali koji je uzrok-monarh-načelo (što i dan danas odbija RKC i protestanti jer su prihvatili zabludu filioque) iz kojeg se rađa Sin i proizlazi Duh Sveti koji su stoga jednobitni-jednosuštni s Ocem, koji imaju istu volju i istu energiju-djelatnost kao i Otac pa je Bog samo jedan u tri osobe, a ne tri boga.
Problem Boga monade su dalje filozofi neoplatonisti riješili s emanacijama od monade, koju su i nazvali trijadom.
To je isto zbunilo sv.Augustina koji je bio još jedan dobar poznavatelj neoplatonizma, ali su mu bili nepoznata djela kapodicijskih kršćanskih otaca (koji su jasno ukazali u čemu su neoplatonisti u zabludi) tim više što nije znao grčki, te je Augustin napisao zbunjujuću knjigu o sv.Trojici po kojoj atributi Božji znanje i ljubav postaju Božanske osobe, a ne da je Bog Otac uzrok-monarh pa se je tako ubacilo malo pomalo zabluda da Duh Sveti proizlazi iz Oca i Sina kao ljubav među Njima.
Eunomije je doveo do ekstrema arijanstvo, smatrajući oholo da on pozna suštinu-bit Božju onako kako je Bog pozna.
Očit je kod njega bio negativan utjecaj neoplatonizma.
I nije problem toliki kad se neki umni ljudi upute u razmatranje nečeg što se može znati samo Božjom Objavom, nego kad apsolutiziraju svoje umovanje i proglase istinom***.
Sv.Augustin kao i neki drugi kršćanski oci, primjerice sv.Grigorije Nisijski, tako su imali zbog svog doumljivanja zablude, prvi je imao oko sv.Trojice i oko predestinacije, drugi oko općeg spasenja-apokastaze naslanjajući se na Origena, ali su bili ponizni pa su rekli i napisali - to je moje razmišljanje, ali sam uvijek spreman promijeniti ga ako Crkva kaže da je krivo.
Izgleda da je isto takav stav imao i Toma Akvinski koji je presudno utjecao na zabludu Zapada odnosno RKC, jer je prije smrti imao mistični doživljaj nakon kojeg je rekao da je sve što je napisao slama i da ju treba spaliti.
A što je prvenstveno slama u njegovoj Sumi, knjizi za koju je mislio da će obuhvatiti sve teološko i filozofsko znanje?
Neoplatonistička zabluda o apsolutnoj Božjoj jednostavnosti koja negira da se Bog, odnosno Njegova blagodat-energija koja jest Bog, može pojaviti u stvorenom svijetu.
To je temeljna zabluda Zapada-RKC, na koju je upozoravao sv.Grigorije Palama grčkog monaha Barlama koji je došao iz Italije i bio opsjednut skolastikom - nauk da je Božja blagodat samo efekt ili stvorenje, a ne Bog, dovest će do ateizma na Zapadu.
Neoplatonizam-skolastika dovodi i dovela je do nominalizma još u srednjem vijeku, i tako se je posijalo sjeme ateizma i nihilizma na Zapadu.
Bog kojeg se ne može osjetiti izravno, nego uvijek preko posrednika, i nije pravi Bog.
Neoplatonisti su tako izmislili emanaciju od Boga, zlog Demijurga koji stvara materijalni svijet i tako zarobljava vječne ljudske duše u tamnici tijela, a kako su izbacili Boga iz duhovnog života ljudi, ostavili su demone (ta riječ nije imala kod neoplatonista loš prizvuk) kao posrednike.
Otuda su nakon uvođenja neoplatonizma u skolastiku kad se je nakon i za vrijeme križarskih ratova došlo preko muslimana u posjed za Zapad zaboravljenih neoplatonističkih djela, revitalizirala neoplatonistička magija koja je buknula u renesansi u kojoj se primjerice jedan rimski papa nije okrunio dok mu horoskop nije odgovarao.
Ateizam i magija uvijek idu ruka uz ruku i dovode na kraju do smrti.
Upravo to se je dogodilo Zapadu.
Zato što se je rimski papa umislio da je zamjenik Hristov na Zemlji, da nije važno što se ono što on proglašava dogmom protivi nauku kršćanskih otaca prvog tisućljeća i kanonima ekumenskih sabora Crkve, što su kršćanski oci jasno rekli da je zabluda helenističkih filozofa o Bogu, jer su oni, rimski biskupi, iznad svih ekumenskih sabora Crkve i svih kršćanskih otaca zajedno.
Takva neviđena gordost nije mogla dovesti do ničeg osim smrti Zapada.
Nažalost, mnogi na Zapadu koji žele slijediti Hrista, i vide da je Zapad sve udaljeniji od Njega, ne vide ili ne žele vidjeti da nije problem bio u 19. st. kad je rimski papa izgubio manje-više zemaljsku vlast ili autoritet koji je imao na Zapadu kojeg je stvorio.
Oni koji su pak spremni slijediti ili tražiti Istinu, lako mogu doći do uzroka trenutnog stanja koji seže tisuću godina ranije.
I koji počiva, kao što reče Raymond Vincent, ne u pozitivnom razvoju doktrine Crkve u smislu da se nauk Crkve dobijen od apostola bolje i preciznije objašnjava u svakom vremenu, nego odstupanjem od nauka kojeg je Crkva dogmatizirala na prvim ekumenskim saborima Crkve i naukom kršćanskih otaca.
Neki rimokatolici apologetski kažu primjerice kako u carigradsko-nicejskom vjerovanju nije rečeno da Duh Sveti proizlazi i od Sina (filioque), ali nije ni rečeno ni da ne proizlazi.
Pa filioque tumače kako je to dopušteni doktrinalni razvoj.
Ne, jer su kapadocijski kršćanski oci koji su manje-više autori Vjerovanja, jasno rekli da je Bog Otac i da ako bi Duh Sveti proizlazio i od Sina, da bi onda bila dva Boga, što je apsurd - nemoguće, budući ne mogu biti dvije apsolutne i svemoguće volje, nego je samo jedna koja proizlazi iz neuzrokovanog uzroka, od Boga Oca koji je monarh.
I nadalje, Bog Otac stvara svijet kroz Sina, pa ako bi Duh Sveti proizlazio od Oca kroz Sina, onda Duh Sveti ne bi bio božanska osoba nego stvorenje.
Kao u neoplatonizmu kad iz Boga emanira Demijurg i na niže emaniraju ostale hijerarhije stvorenja da bi se na kraju sve vratile u jedno, u monadu, slično kao što vjeruju u Indiji u reinkarnaciju do konačne nirvane u kojoj postoji samo Bog, samo monada.****
Važno je zapamtiti - Crkva odnosno Bog-Bogočovjek, ne skriva ništa od nas što trebamo ili možemo znati o prvim i posljednjim stvarima.
Neke stvari jednostavno ostat će zauvijek misterija jer stvorenje nikad ne može pojmiti suštinu beskonačnog, suštinu Boga.
Nikad pa ni u vječnost ne ćemo moći pojmiti kako Otac rađa Sina i kako iz Njega proizlazi Duh Sveti.
Tražiti odgovor na takva pitanja***** znači pasti u prelest i u đavolsku obmanu.
Sve ono što trebamo ili možemo znati o Bogu, sv.Trojici, Bogočovjeku, Crkvi, svetim tajnama, objavio je Bog preko apostola i kršćanskih otaca Crkvi.
Nema ničeg zlog u tome kad su kršćanski oci Objavu objašnjavali i interpretirali koristeći pojmove helenističke filozofije.
Ali su kršćanski oci jasno vidjeli i stavili do znanja u čemu je helenistička filozofija imala krivo odnosno znali su za granice filozofije i ljudskog doumljivanja.
Srljati umom bez tih ograda u filozofiju i doumljivanje znači otvoriti se demonskom utjecaju i to se je dogodilo sa Zapadom.
* Blaise Pascal je bio kao i mnogi drugi na Zapadu razočaran s licemjerjem jezuita i ondašnje RKC, pa su zaključili da je problem u tome što je ondašnja RKC otpala od nauka Crkve prvog tisućljeća, što je stvarno bila istina. Ali kako nisu bili upoznati s Pravoslavljem, to jest s naukom istočnih kršćanskih otaca, to su rješenje vidjeli u proučavanju najvećeg zapadnog kršćanskog oca sv.Augustina koji je imao zablude oko sv.Trojice i predestinacije.
Tako su jansenisti, kojima je taj veliki znanstvenik pripadao, bili rimokatolici i zbog predestinacije vrlo slični protestantima kalvinistima (muhamedanci su također zbog zablude predestinacije slični, Muhamedov Alah je apsolutni suveren koji je sve predodredio, a to znači da je i ljude predodredio ili za spasenje ili za paklene muke, u predestinacije nema mjesta za slobodnu ljudsku volju, ljudi su kao programirani roboti).
I bili su dosta žestoko progonjeni od RKC koja je imala presudni utjecaj na francuskog kralja koji je pak imao sredstva državne prisile i gonjenja.
Pobožni B.Pascal više nije ni pisao o znanosti, nego se je sav usredotočio na pisanje o kršćanstvu, i kako je razobličavao licemjerje moćnih jezuita, morao je pisati anonimno svoja "Provincijska pisma".
Na kraju je imao zbirku mnogih tekstova i koje su poslije njegove smrti objavljene kao "Misli" u kojima je apologetski pisao o kršćanstvu pred napadima ondašnjih poznatih prosvjetitelja.
Mlad je umro, i kad su mu pronašli mrtvo tijelo u džepu je bio papirić s tekstom kojeg sam gore citirao i za kojeg se pretpostavlja da je napisao prije nekog stvarnog mističnog doživljaja i susreta s Božjom blagodati.
Nadam se, štoviše sklon sam vjerovati da je i on prije smrti bio spreman odbaciti svoje zablude, prvenstveno tu mislim na predestinaciju, i prihvatiti istinu objavljenu svijetu preko stupa i temelja istine, Crkve.
** Međutim djelomično znanje može biti vrlo opasno. Primjerice, znati kako pokrenuti automobil, a ne znati upravljati s njim je pogibeljno. Takvo djelomično znanje o tajnama prirode su dali pali anđeli ljudima, baš radi toga da bi se korištenjem tog znanja stvorila tehnologija čije su posljedice gore za čovjeka nego dobrobiti.
Kad bi ljudi koji su dobili takvo znanje znali ono što znaju demoni, da će ih to djelomično znanje dovesti do vječnog jezera ognjenog, a vrlo često i do pakla još u zemaljskom životu, onda ne bi prihvatili takvo znanje.
Da su Adam i Eva znali do čega će ih dovesti jedenje zabranjenog ploda s drveta spoznaje dobra i zla, ne bi ga uzeli. Naravno da im je Zmija sakrila to znanje, jer je Sotona otac laži i čovjekoubojica od početka.
*** Poučna je zgoda iz života sv.Augustina kad je on šetao plažama sjeverne Afrike razmišljajući o sv.Trojici i onda naišao na dječaka koji je školjkom uporno prebacivao more u jednu jamu koju je napravio u pijesku. Kad ga je upitao što radi - dječak mu je odgovorio, prelit ću sve more u ovu rupu. I kad se je Augustin nasmijao i rekao djetetu da je to nemoguće, dječak, ustvari anđeo, odgovorio mu je - prije ću ja prebaciti svo more u ovu rupu, nego što ćeš ti saznati tajnu sv.Trojice.
Zato je i sv.Augustin na kraju napisao knjigu u kojoj je naveo zablude za koje je prije mislio da su istina, i rekao da je spreman sve povući što je napisao ako Crkva utvrdi da je sve to bila zabluda.
U tome je pokazao da je bio pravi smireni kršćanin, zato je prihvaćen kao svetac u Crkvi bez obzira na njegove zablude.
**** Ima u Indiji, a sad i na Zapadu (još od 19.st. bolesni Zapad je tražio izlaz i lijek za svoju smrtnu bolest u indijskoj 'mudrosti', dok su to tada tražili oni obrazovaniji i bogatiji, u 20.i 21.st. to traži običan puk), onih koji su monisti, koji vjeruju da je sve što vidimo i osjetimo samo iluzija, opsjena, maja (indijski) da postoji samo Bog koji eto ima ružan san u kojem postoje ljudi i druga stvorenja, ali bit će sve dobro kad se probudi i sve to nestane.
Ako se ikada sretnete s takvim ljudima, onda je bolje izbjegavati s njima raspravljati o bilo kojem pitanju smisla i filozofije. Jednostavno ako nema ničeg zajedničkog kao temelja razgovora, ako oni misle da niti mi niti oni ne postojimo, onda nema smisla raspravljati.
Dobro je ovo znati jer svi ljudi, makar se deklarirali ateistima i antidogmaticima, su prihvatili neke temelje znanja koji su čista vjera i na kojoj temelje sve drugo što smatraju svojim znanjem.
Monisti su kao oni koji nemaju ne samo loš temelj, nego nemaju uopće temelja.
***** Jedno takvo pitanje je - je li Bog Otac ima slobodnu volju kad rađa Sina ili kad iz Njega proizlazi Duh Sveti? Ako kažemo da nema, onda to pretpostavlja kako postoji Nešto prije što Ga je primoralo na rađanje i proizlaženje, odnosno onda Bog Otac nije pravi Bog. Ako kažemo da ima, onda to pretpostavlja kako su Sin i Duh stvorenja. Jednostavno odgovor na to pitanje je - to je ljudima nedokučivo, ili kao što su pisali kršćanski oci, Bog je iznad bitka i nebitka, iznad slobodne volje, izvan kategorija ljudskog doumljivanja.
P.S.
PCA (Pravoslavna Crkva Amerike ili engleski OCA) koja je nastala tomosom 1970. od RPC (Ruske Pravoslavne Crkve to jest problematičnog Moskovskog patrijahata kojeg je osnovao Staljin i koji još uvijek nije osudio boljševizam i sergijanizam) objavila je ovaj mjesec dokument katekizamskog tipa u kojem se posve približava ekumenizmu i stanju RKC nakon drugog vatikanskog koncila.
Odnosno pripremanju stvaranja jedne krovne svjetske religije za dolazeće vrijeme Antihrista.
Mislim da je došlo vrijeme da pravoslavni kojima je stalo do Pravoslavlja odstupe od te heretičke Crkve ili da objave prekid općenja s episkopima i svećenicima koji ne osude taj heretički dokument u skladu s kanonima Crkve (kanona drugog dvokratnog ekumenskog sabora Crkve u Carigradu o prekidanju općenja s heretičkim episkopima i svećenicima).
Slijedeći video o.Mihaila Baleka je o guranju agende feminizma u Pravoslavlju, i to putem nekih episkopa GPC u Americi:
Isto tako nije dozvoljeno ni svećenicima ni đakonima da budu oko oltara ako imaju neko krvarenje, primjerice iz zuba.
Samo jedna Krv dozvoljena je na oltaru, kao i samo jedno Meso, a to je Tijelo i Krv našeg gospoda Isusa Hrista, Bogočovjeka.
Očito dolazi vrijeme kad će se odvojiti žito od kukolja.
I možda odlazak vjernika u katakombe ako krene otvoreno antihristovska agenda.
Počeo je i petro-pavlovski post.
Molimo i postimo da ne padnemo u napast jer vremena su opasna.
Fentanil je moderna droga od koje u SAD dnevno umire tristotinjak ljudi (vrijeme konzumiranja-uživanja te droge je vrlo kratko, ovisnik brzo umire).
Daleko najopasnija droga koja je ulice Kalifornije pretvorila u staništa ljudskih zombija.
Kina sintetski proizvodi i preko meksičkih narko-kartela plasira velike količine fetanila u SAD, koje je dijete i to izgleda poslušno Britanije (a Britanci domoroci postaju ubrzano manjina na otoku).
Ako je vjerovat ovom tekstu NR Kina to jest komunistička partije Kine je najveća mafija na svijetu koja želi postati vladarica cijelog svijeta.
Tako da oni koji se raduju padu babilonske Bludnice - SAD, ne će dugo ostati u radosti.
Možda još gora, a svakako beskrupuloznija, vladarica sprema se zavladati umjesto nje.
Iako znamo po Objavi da će to biti Nepomjanik kojeg će i Kina prihvatiti kao cara.
U tzv. Njemačkoj luteranski crni pastor bogohuli na sva usta, govoreći kako "Bog je queer" te da smo mi posljednja generacija.
U ovom drugom čini mi se da je u pravu.
U tzv. RH riječki nadbiskup RKC Mate rasplakani Uznić, gostuje u istoj HRT emisiji u vrijeme nedjeljnog ručka u kojoj su 'riječki pankeri' izbacivali čepove iz čmara.
I dok to on fizički ne radi, radi to na suptilniji način.
Osuđuje pedofiliju među sodomitskim svećenicima, i istovremeno tolerira u 'tradicionalnom drugovatikanskom' duhu sodomite svećenike koji svoju nastranost rade s malo starijom djecom, mladićima ili sjemeništarcima ili međusobno.
K tome još poziva rimokatolike da pruže dobrodošlicu onima koji se nazivaju poznatim suglasnicima abecede.
Prilično sam siguran da ćemo ga uskoro gledati na paradama srama u gradu koji je istekao.
Usput osudio je i "klečavce na trgovima" , tražeći da se RKC ogradi od njih (dok sodomite zove u RKC, eto i u RKC se događa zamjena stanovništva ).
Vjerojatno da mu ne bude previše neugodno ako oni budu klečali na trgu dok on bude ponosno išao u sodomitskoj procesiji gradom.
Pobunjeni franjevac Bože Radoš ima neke primjedbe na Matu i družinu.
Ne možemo reć da nismo mogli znati što nam se događa.
Dakle pisalo se je, i to nisu pisali beznačajni ljudi, i između dva velerata i deset godina nakon drugog velerata (tekst je iz 1955.g) da ujedinjenje Europe vode oni koji preziru Europljane i kojima je ta nova Europa bez Europljana samo odskočna daska za vladavinu nad cijelim svijetom.
I kad se pomisli da nakon Mate nema ničeg revolucionarnijeg, uvijek nas "zvijezde" iznenade.
A govorili su nam da vještice ne postoje, nego da je Crkva (i Biblija) to izmislila kako bi jadne žene proganjala zbog tko zna kakvih rđavih motiva.
One su pak bile 'nevine', još k tome su jele mrtve lešine radi brige o čistoći okoliša.
Ivan Pernar vratio se u domaju nakon afričke avanture.
Koliko sam primjetio i tamo u Zambiji žene preuzimaju sve konce, i tamo su žene vjerojatno većina među sucima.
Naravno da bi se spor riješio isto da je bio tamo muški sudac.
Jer transrodnost i zamjena stanovništva nemaju alternativu u ovom palom svijetu.
Dok ne dođe pravi i jedini Sudac.
Žene su sad postale jedini javni zaštitnici djece , tzv. državne pravobraniteljice djece.
To je isto kao da se stavi Ivicu i Maricu na čuvanje i pravobranjenje onoj vještice iz iste bajke.
Nažalost ne radi se o bajci i snu, nego javi.
U našim gradovima se šeću divlje svinje, a negdje i medvjedi.
I ljudi se tome čude.
A ne čude se likovima koji javno, ponosno i uz obilnu državnu, medijsku i međudržavnu pomoć paradiraju u istim gradovima zajedno s gradonačelnicima i sličnim "uglednicima" i kojih bi se posramili i stanovnici Sodome.
Mali osvrt na jadikovanje nekih što državna pravobraniteljica djece nije reagirala osudom ili tužbom na činjenicu da su djeca bila prisutna na povorci sodomita na kojoj su gledali "neprimjerene scene" .
Prvo, tu su djecu najvjerojatnije doveli njihovi roditelji koji su s njima bili na paradi sodomita.
To znači da njihovi roditelji podržavaju sodomizam i sve ostale perverzije, ta djeca, ako im se nešto nenadano ne dogodi u životu, paradirati će i sami kad odrastu gologuzi ili u nekoj simulaciji, a možda i ne simulaciji, sodomitskog čina glavnim ulicama grada.
Problem je u tome što javnost na Zapadu sodomizam ne smatra zlom, štoviše drži ga poželjnim (i zato ubrzano umiru i nestaju europski narodi, ali i druge ne čeka nešto drugačija sudbina jer se radi o svjetskom fenomenu koji je najprije započeo na Zapadu).
Ne može se sad urlati na vješticu u ulozi zaštitnice djece i vjerovati da će to označiti neku prekretnicu, kad je cjelokupno društvo skrenulo od zdrave pameti, kad nisu samo oni na vlasti postali vlast sodomitske države, nego je i društvo sodomitsku državu prihvatilo kao svoju.
Možemo i trebamo kritizirati ovo što se događa, ali ne treba imati lažnu nadu da će se antihristovski trendovi promijeniti zbog naših žalopojki.
Trebamo biti spremni zauvijek odreći se i izvući iz ove propale civilizacije i otići u katakombe ili u neke divljine, pustinje i nepristupačne predjele.
Inače pred par dana čujem na hrvatskim vijestima kako je sirijski kršćanin učinio masakr nožem u Francuskoj nad djecom uzvikujući "u ime Isusa Hrista" na engleskom.
Prvi put da se je na taj način spominjala religija imigranata zločinca, i kao da su mediji (naravno onda i "naši hrvatski") slavodobitno i s olakšanjem otkrili kršćanina među dosadašnjim masovnim ubojicama imigrantima.
Međutim, možemo pročitati da ubojica najvjerojatnije nije bio kršćanin (i ovdje i ovdje ).
I kako to da "sirijski kršćanin" počne ubijati nemuslimansku djecu, kršćansku i/ili kršćanskog podrijetla?
Kad je to i gdje neki kršćanin, pogotovo ako je pravoslavan iz Sirije krenuo u ubijanje djece u "ime Isusa Hrista" kad je Gospod zapovijedio da moramo ljubiti svoje neprijatelje i okrenuti im drugi obraz, dok je Muhamed sasvim suprotno propovijedao i činio?
I kako to da "sirijski kršćanin" krene u masakr uzvikujući "in the name of Jesus Christ" umjesto da to isto kaže na svojem materinjem arapskom jeziku?
Očekivali bismo, ako smo hlebinci, da će onda ubuduće mediji svakom zločincu objaviti koje je vjere.
Ipak nije bilo tako u masakru koji je uslijedio u Engleskoj dva dana kasnije.
Za promjenu je Šola napisao nešto pametno:
OdgovoriIzbrišihttps://narod.hr/hrvatska/sola-slucaj-zambija-kao-prica-o-stvaranju-nove-aristokracije-za-koju-ne-vrijede-zakoni-ni-procedure
Inquirens