Hrvati, jesmo li spremni čuti neuljepšanu istinu?

Tko ne želi čuti ili prihvatiti istinu, sam je kriv za svoju propast.

Tko ne želi znati da se nalazi u tunelu i da svjetlo koje mu se približava je vlak, ne može okriviti vlakovođu zbog svoje smrti.

Jugoslavenstvo je rak rana hrvatskog naroda.

Dobro smo dosad i izdržali, jer ono traje već 150 godina.

Jedini koji su od Hrvata stvarno željeli opstanak naroda su pravaši (i to ne svi, jer dio njih je pristao na jugoslavenstvo, doduše više se nisu od tada ni zvali pravašima).

Nama preostalim 'mohikancima' u tobožnjoj hrvatskoj državi u kojoj se nekažnjeno može skidati hrvatske zastave, tući djecu koja imaju na sebi hrvatski grb, ili pisati najodvratnije sadističke tekstove u kojima se uzvisuju četnici koji su mučili vukovarske ranjenike i zarobljenike (to je pisao na facebooku profesor jedne zagrebačke srednje škole  - doduše sad se brani da mu je to podmetnuto što može biti i istina, ali ovo nije bio izoliran slučaj javnog vrijeđanja hrvatskog naroda i onih koji su se borili za njegovu slobodu), postavlja se pitanje, quo vadis?

Kamo idemo?

Kako dalje?

Ustvari nikako dalje, jer dalje se nalazi nacionalni suicid.

Jesmo li stvarno došli do toga da dignemo ruke od ideje da Hrvati mogu biti narod sa svojom narodnom državom?

Nešto je jako trulo u tobožnjoj hrvatskoj državi, a smrdi od glave.

Dok se pivopije raduju uspjesima nogometne državne reprezentacije, da ne bi slučajno osjetili smrad lešine(?).

Mislim da su mnogi koji su na referendumu bili za prodaju suverene države EUnuhiji, podsvjesno to činili jer im je intuicija govorila da je projekt hrvatske države u režiji hrvatskih jugokomunista promašaj.

Evo poveznice na razgovor s izvrsnim Tomislavom Jonjićem koji otvoreno govori ono o čemu drugi povjesničari po zadatku tobožnje hrvatske elite šute.

Obratite pozornost kad Jonjić obrazlaže (kaže da uskoro izlazi njegova knjiga o toj temi) kako je ideja jugoslavenstva na samom početku, a vjerojatno i prije, stvaranja jugoslavenske države imala izrazitu rasističku ideologiju.

Ono što se pripisuje njemačkim nacionasocijalistima, već je bilo djelujuće među jugoslavenskim nacionalistima, ili bolje rečeno južnoslavenskim jer su smatrali da su južni Slaveni (baš me zanima da li su tu ubrajali najbrojniji južnoslavenski narod Bugare) superiorni prema svih drugim ostalim europskim narodima koje su smatrali degenericima.

Nije se radilo tu samo o 'ludim' srpskim nadrealistima.

Otvoreno se je planiralo istjerivanje svih neslavena (eto i 'naš' nobelovac I.Andrić je bio sudionikom plana o istjerivanju Albanaca ) iz jugoslavenske države, a htjelo se je i zakonski onemogućiti da se ženidbom jugoslaveni mješaju s neslavenima.

Dakle, i tu je bilo - drž'te lopova.

NDH je bila rasistička, ali Jugoslavija nije.

Iako je prva morala prihvatiti rasne zakone* inače ne bi bila niti prihvaćena kao država, a tko je onda prije toga kraljevinu Jugoslaviju natjerao da bude rasistička, ili je to bila njezina vlastita nacionalističko-rasistička ideologija**?

Prva je bila prinuđena da uđe u Trojni pakt, i to joj se smatra krimenom, a tko je natjerao Jugoslaviju da pristupi Trojnom paktu i zašto je to dozvoljeno i tolerira se Jugoslaviji, a ne smije NDH?

Tko u tome ne vidi licemjerje je i sam licemjer ili je malouman.

* Tipična je zabluda i podmetanje kako su ti zakoni bili protiv Srba. 

Ne, samo ciganima i židovima, osim onima koji su bili izmiješani ili su dobili titulu 'počasnog arijevca" (a takvih je bilo puno, mnogi ustaše su imali žene židovke, Pavelićeva žena je bila židovka, ideolog čistog pravaštva je bio židovski konvertit Josip Frank), nije se davalo državljanstvo.

Ovi su imali status stranaca.

Srbi, ako se nisu doselili nakon završetka prvog velerata u Hrvatsku imali su pravo državljanstva jer su se smatrali domorocima-starosjediocima.

** Koristio se nadrealistički pojam 'barbarogenij' .

Tobož južni ili bolje rečeno balkanski Slaveni zbog svoje hajdučke prošlosti su superiorni dekadentnim Europljanima, i koji - barbarogeniji, trebaju ozdraviti (balkanizirati) bolesnu Europu.

P.S.

U posljednjim vremenima luditi se uzimaju ozbiljno i među engleskim konzervativcima.

P.Kingsnorth spomenuo je niz knjiga o kritici tehnologije koje je dobro pročitati.

Kao što sam i sam pisao na blogu, tehnologija postaje problematična kad dođe na razinu stroja.

Možemo parafrazirati ili ludistički ispraviti englesku izreku, nisu ovce pojele ljude (u eri tekstilne industrije) nego strojevi.

Sada to čine samo u većem razmjeru.

Evo zašto je dobro kad prva generacija muhamedanaca postane većina u nekom gradu Zapada:

Slijedeće generacije u pravilu već hedonizam Zapada učini pravim zapadnjacima.

Usput, koliko mi je poznato, ne postoje desne stranke na Zapadu (što znači i u RH) koje se zalažu za ruski recept protiv terora suglasnika abecede - promicanje sodomizma je kažnjivo djelo.

Iako bi trebalo vratiti se na pozicije prije seksualne revolucije, sodomizam je psihička bolest.

Mjesec sodomizma (lipanj) koji se diljem Zapada slavi simptom je koliko je smrtno bolestan Zapad.

Na knjizi koju sad čitam još se "tinta nije osušila" (nemam je u papirnatom obliku nego sam je kupio preko Amazona u digitalnom obliku).

"Fascism Viewed From The Cross" je knjiga koju je objavio M.Witcoff to jest b.Augustin, židovski konvertit na Pravoslavlje.

Evo predstavljanja knjige od samog autora:

Knjiga je važna, to mogu reć iako je još nisam pročitao do kraja, zato što ima nakanu demistificirati naracije o fašističkim pokretima s lijeve i s desne perspektive, te pronaći uravnoteženu procjenu s 'dioptrijom' Pravoslavlja, s pogledom od 'carskog-srednjeg puta' izbjegavajući lijeve i desne ekstreme.

Više je nego očito da danas gotovo svi političari kakve god orijentacije bili, nastoje svoje protivnike difamirati optužbom da su fašisti.

Dovoljno je primjetiti da oni suglasnici abecede optužuju svoje oponente da su fašisti, da sodomiti optužuje one koji im se ne žele pokloniti i stati pod duginu zastavu da su fašisti.

Među ovima mnogi pak odgovaraju, ne nismo mi fašisti, vi ste fašisti ili će reći da su baš nacional-socijalisti bili latentni ili otvoreni sodomiti (iako su sodomiti završavali tada u logorima, a oni koji su bili sodomiti među SA su ubijeni u 'noći dugih noževa').

U SAD oni koji žele ukinuti ustavni amadman koji daje pravo građanima SAD da budu naoružani kako bi se oružjem borili protiv tiranske vlade, kažu da to moraju učiniti da bi se spriječili masovni zločini i eventualni državni udar naoružanih fašista.

Ovi koji pak brane ustavno pravo na oružje kažu da je vlada SAD fašistička jer im želi oduzeti oružje kao što je to učinio Hitler u Njemačkoj, iako je bilo obrnuto, u weimarskoj Njemačkoj bile su restrikcije za imanje oružje, a za vrijeme vladavine nacional-socijalista ohrabrivano je stanovništvo da ima kod kuće oružje.

Globalisti optužuju svoje protivnike da su fašisti, a ovi odgovaraju - globalisti su fašisti.

Oni koji smatraju međunarodni sustav bankarstva zlom, kažu da su ti bankari fašisti, a ovi uzvraćaju s istom optužbom drugoj strani preko svojih mnogobrojnih medijskih antifašističkih 'pera'.

Oni koji se bore protiv plandemije i onih iz Davosa kažu im da su fašisti, a ovi odgovaraju da su oni borci protiv fašizma, a 'teoretičari zavjere' o plandemiji da su prikriveni fašisti.

U suvremenim ratovima propaganda zaraćenih strana nastoji svoje protivnike optužiti da su fašisti.

U ratu koji je bio kod nas 90-tih srpski pobunjenici su one koji su se borili protiv srpske pobune optuživali da su fašisti, dok su mnogi na našoj strani odgovarali, ne nismo mi fašisti, vi ste fašisti.

Tako da je stvarno bilo potrebno demistificirati pojam fašizma sa pravoslavnog stajališta (i mnogi boljševici su pravoslavne monarhiste optuživali da su fašisti), reći ono što su oni stvarno bili, i reći što oni nisu bili.

Nadam se da je M.Mitcoff u ovoj knjizi to uspio.

Još jedan razgovor o knjizi:

Dakle trebalo bi razlikovati pojedine fašističke vođe, Musolinija, Hitlera i Codreanua (Witcoff je obradio njih trojicu baš da ukaže na razlike).

Fašistički pokreti su bili neposredna reakcija na boljševičku revoluciju i sa spoznajom da je liberalizam i parlamentarna demokracija nemoćna suprostaviti se efikasno komunizmu i judeomasoneriji (vjerojatno da nije bilo tih pokreta komunizam bi zavladao svijetom čemu smo sad svjedoci).

Ali svaka reakcija na komunizam nije nužno dobra pogotovo ako negira nauk Crkve po pitanju rasizma (to je i bila glavna zamjerka njemačkih nacionasocijalista prema Crkvi, da je univerzalna, a ne nacionalna i partikularna).

Ni Musolini ni Codreanu nisu bili rasisti, Musolini nije bio neki uzorit rimokatolik.

Codreanu je pak bio izuzetno pobožan, čestit i vjeran ženi i obitelji, domovini i vjeri do voljnosti na mučeništvo (ubijen je u zatvoru prije drugog velerata, a njegov dnevnik u zatvoru se može čitati kao duhovno štivo, pozvao je svoje legionare da se ne osvećuju i ne dižu pobunu kad bude ubijen).

Tako da fašističke pokrete ne možemo sve staviti u isti koš iako im je zajednički nazivnik borba protiv komunizma, dekadencije i javnog nemorala, kao i prijezir prema parlamentarnoj demokraciji kao farsi i želja za autoritativnim vođom naroda (što nikako ne može biti zlo samo po sebi, jer i kršćanski monarhisti to isto žele - kralja, i ja također vjerujem da se samo kršćanski kraljevi ili kršćanski car može efikasno suprostaviti ovom putu čovječanstva prema Antihristu).

Zato se i mnogi, koji imaju volju suprostaviti se teroru abecednih suglasnika, žele ugledati na te povijesne fašističke pokrete kao jedinom rješenju za problem sodomije ili globo homo pokreta koje je prevladavajuće na Zapadu (mislim da je i ova knjiga napisana baš radi njih).

U tome je zamka zablude s desna***, kršćani moraju slijediti carski srednji put, a ne u reakciji na zablude s lijeve strane, okrenuti se skroz na desnu i sebe smatrati pravednicima koji mogu suditi druge ljude (ali suditi se ipak mora, međutim sud ne smije nikad biti osoban i osvetoljubiv).

Dobra je borbenost protiv nemorala i korupcije, ali ako se izgubi iz vida milosrđe i ljubav prema neprijateljima (to jest onima koji šire nemoral) po čemu se jedino možemo prepoznati kao kršćani, onda i sami postanemo problem, a ne lijek za ozdravljenje društva.

I da ne bi bilo zabune, kršćani nisu pacifisti, koji put je stvarno potrebno nastupiti kao biblijski Makabejci, ali pri tome nikako ne odlutati u neku ideologiju protivnu Objavi što se je dogodilo s mnogim fašistima (ali opet je zabluda tvrditi da su fašisti svi zločinci i antikršćani, sigurno to nisu bili mnogi rumunjski legionari i španjolski falangisti).

*** Lijeve strasti su putene strasti, pasti s lijeve strane znači da nas je Sotona nekako uspio svladati na tjelesni način, putem bluda, srebroljublja, trbuhougađanja, jednom riječju preko hedonizma.

Pasti s desne strane znači samozavarati sebe da smo pravednici uspoređujući se s onima koji padaju s lijeve strane, i onda smo spremni suditi ih i osuđivati.

Tada padnemo u prelest, duhovnu iluziju, oholost, koja je često gora od pada s lijeve strane.

Farizeji su bili griješnici s desne strane.

I često kad se stavimo u tu poziciju padamo i s lijeve strane.

Poanta je da u ovim posljednjim vremenima u kojima caruje neviđeno bezakonje i bezbožništvo, nikako ne dođemo u situaciju da se smatramo dobrim, pravednicima i spašenima jer ne sudjelujemo u protukršćanskim pokretima i osuđujemo zlo koje se javno događa.

Švicarci su referendumom odlučili o produžavanju mjera plandemije i zakona o zaštite klime od promjena.

Nije iznenađujuće, čim su ljudi većeg materijalnog blagostanja (a to blagostanje se uvelike temelji u Švicarskoj na međunarodnom bankarstvu-kamatarenju) i većeg modernog obrazovanja, to su više otuđeni od Boga, i umjesto Boga traže nekog boga da ih zaštiti.

Taj bog je Nepomjanik, i ovaj referendum pokazuje kako ga je sve više ljudi spremno prihvatiti kao svog boga i cara, kao mesiju (lažnog).

O.Peter Heers u slijedećem videu objašnjava kako je pojam koji se u moderno vrijeme uveliko koristi i koji je kao nešto pozitivno, a to je"socijalizacije djece", ustvari način na koji 'inžinjeri ljudskih duša' nadahnuti Nečastivim, djecu otimaju od roditelja tako da ona nikad ne odrastu, i postanu rano robovi Sotone i 'idealne cigle' novog svjetskog poretka.

Djeca se uistinu socijaliziraju ako žive u prirodnom i organskom društvu, među užom i širom rodbinom, među bliskim susjedima, s onima koji su povezani krvno, kulturno i nadasve religijski.

Djeca trebaju od malena prihvatiti istinu da je svako normalno društvo hijerahijsko, da ga sačinjavaju i mladi i stari, i djeca i starci, i muževi i žene, da se oni sami moraju uklopiti u istu hijerarhiju i naći u njoj mjesto, a roditelji, ako su kršćani, ne smiju dozvoliti da im djecu odgaja moderna država preko školstva i mediji koji su usmjereni protiv tradicije i kršćanstva.

Velika je zabluda modernog društva da se djeca moraju družiti samo s djecom (i eventualno da im se priključi neki našminkani sodomit u ženskoj odjeći u školi dok im čita moderne perverzne verzije bajki), da se djeca ne smiju družiti sa starcima i ne vidjeti ih kako umiru i kako se pokapaju na groblju.

Djeca trebaju slušati priče svojih djedova i baki (i poštivati ih jer ako toga nema onda nema ni društva), a ne ono što im pričaju pervertiti u školama ili što im nudi Disney i slične protukršćanske organizacije preko medija.

Preporučam pogledati:

Još jedno i to vrlo dobro predstavljanje knjige koje je na vrhu prodavanih knjiga u nekim kategorijama: