Kako znati Boga, a ne samo znati o Bogu

Znati nekog znači biti intiman (naravno ne mislim na tjelesnu intimnost, premda bi se muž i žena trebali dobro znati prije nego što se intimno-tjelesno upoznaju) s njim, u većoj ili manjoj mjeri.

Upoznati se s nekim je samo prvi korak u tome.

U većini slučajeva na tome se stane, nije lako dobro znati mnoge ljude (ali je puno lakše znati mnogo o mnogim ljudima).

Možemo čitati o ljudima, možemo slušati glasine o njima, možemo znati njihove biografije u detaljima, ali to nije znati ih. 

Najvažnije i najteže je znati Boga.

Znati o Bogu možemo čitajući Bibliju, čitajući knjige kršćanskih otaca, bogoslovske knjige, učeći se na bogoslovskim fakultetima, slušajući osobno govore staraca o Bogu i slično.

Ali to ne znači da znamo Boga.

Molitva je prvi korak k znanju Boga (a cilj je neprekidna molitva srca u kojem se nalazi Bog).

I obično nije od srca ili je zaglušena strastima i grijesima, pa nas ne dovodi do toga kamo najdublji dio našeg srca želi.

Moramo nastaviti s molitvom i askezom-podvigom, jer bez toga naša molitva se ne će dići na višu razinu u kojoj osjećamo živoga Boga (a ne našu uobrazilju).

Kršćanski oci i sveci kažu da moramo još za života upoznati ili znati Boga.

Neki to zovu poboženje, deifikacija, divinizacija, apoteoza (ne u poganskom smislu).

Bog nam se ne skriva, nego mi moramo maknuti mrene s očiju duše da bi Ga vidjeli.

Bog žudi da Ga znamo, zato nas je i stvorio.

Velika razlika između Pravoslavlja i Zapada je po pitanju znanja Boga.

Zapad je oslonjen na antičke grčke filozofe prihvatio definiciju transcedentalnog ili ljudima nedohvatljivog Boga, zato se i na Zapadu stvorio ateizam, pa čak i okultizam-gnosticizam i religija Znanosti.

Sva ta zastranjenja imaju zajednički nazivnik u tome što negiraju Božju prisutnost u stvorenom svijetu.

Zapadni 'kršćani' će reći da vjeruju u Božju sveprisutnost, ali će reći kako Bog nam daje milost, samo definicija milosti koju daje Zapad odnosno RKC nije Bog odnosno nestvorena Božja energija, nego po tome Bog stvara neki efekt koji je kao posrednik, kao neko stvorenje između Njega i čovjeka kojem se je smilovao.

Da bi se otklonila ta velika zabluda, dobro je poslušati ili pročitati kako je vođena rasprava između sv.Grgura Palame i onda budućeg RKC biskupa Baarlama, učenog na skolastici Grka iz Kalabrije. 

Neka nitko ne pomisli da su to bile nevažne rasprave dokonih filozofa.

Sv.Grgur je na molbu braće monaha iz Svete gore prekinuo svoju monašku anonimnost, kako bi obranio prevažnu istinu kršćanstva - Boga se može i treba osjetiti ili znati bez ikakvog posrednika, izravno.

Poslušajte odlično predavanje o ovoj temi koje je izrečeno lako razumljivim riječima:

Malo izvan teme.

Deindustrijalizacija Njemačke vrši se ubrzanim tempom (isto se događa s cijelim Zapadom, samo malo sporije):

(autor je na kraju zaprostačio, nemam načina da ga tu 'cenzuriram' jer video je na poveznici)

Možda to treba gledati i drugačije.

Ako deindustrijalizacija znači ponovnu agrarizaciju, onda to nije loše.

Ako će se naši gastarbajteri vraćati, nije ni to loše.

Ako će doći siromaštvo, nije ni to loše, jer će onda neki okrenuti se važnijem, onom vječnom.

Ako će Nijemci zbog siromaštva prestati dolaziti u Hrvatsku radi turizma, nije ni to loše, jer turizam je ionako omča oko vrata svima koji odbace proizvodnju radi lakše zarade putem prostitucije drugim sredstvima što je definicija turizma.

Odličan video po još boljem tekstu o.Serafima Rosa o SF, znanosti magiji.

Tekst je proročki napisan pred pola stoljeća.

Od istog autora o srednjovjekovnim rukopisima, kršćanskoj umjetnosti i praznoj modernoj 'umjetnosti':

Vezano uz feminizaciju društva.

Vidimo kako se već i službeno predlaže da se ubojstvo žene (ne samo trudnice jer su još i Rimljani ubojstvo trudnice smatrali dvostrukim ubojstvom, ali onda je definitivno i abortus ubojstvo) dobija poseban status u zakonodavstvu, pa se čak i koristi pojam femicid.

Također znamo da je i dosadašnja sudska praksa takva da kad žena pod istim okolnostima ubije muža dobija manju kaznu nego kad muž ubije ženu.

Čak i oni koji bi trebali biti zaštitnici tradicije i zdravog razuma, prihvaćaju istu ljevičarsko-feminističku retoriku.

Imamo primjer iz susjedne države u kojoj se u političkom sporu koriste riječi batine "govor mržnje prema ženama" .

Bez obzira što je u sporu ili u internetskoj svađi s vulgarnostima bila Hrvatica i Bošnjak, i bez obzira tko je tu u pravu ili više u pravu, neprimjereno je optužiti drugu bošnjačku stranu "koristi govor mržnje prema ženama". Što ulaziš u spor ako ćeš se na kraju koristiti lažnim argumentom "ja sam žena ne smiješ tako prema meni".

To je kao da žena uđe u boksački ring i onda optuži muškog protivnika da tuče ženu, kako ga nije sram?

Ili bi mogli onda u vojsci imati žene, pa kad ih druga vojska napadne reći da su divljaci jer napadaju žene.

Zna se dobro gdje je ženama mjesto od pamtivijeka odnosno kako je Bog zapovijedio da muževi budu glava ženama, što znači da ako treba muževi ulaze u spor ili u rat s drugim muževima.

Ako žene žele biti kao muškarci, onda neka ne traže da ih štiti država s nekim posebnim zakonima tako da će kažnjavati muškarce kad uđu u spor s njima.

Tako baš sada jest, i bit će sve gore jer živimo u vrijeme feminizma u feminističkim državama.

A kad žene postanu feministice, onda više nema obitelji, i posljedično nestaje narod.

Moderna poljoprivreda, odnosno kruh bez motike, a uz uporabu herbicida i pesticida, uzrok je i fizičke i hormonalne feminizacije društva piše dr Valerije Vrček. 

Stoga ponavljam gore navedeno, deindustrijalizacija i agrarizacija društva je nada kako ovaj svijet ne će uskoro propasti.

Agrarizacija naravno znači organska poljoprivreda, bez herbicida i pesticida, a to znači uz puno veći ljudski trud, to jest onako kako se Amiši bave poljoprivredom ili kako su se naši djedovi radili u poljima.

Usput, izgleda da je ukrajinsko, a neki kažu i rusko žito, vjerojatno i američko, puno hormonalnih otrova baš radi kapitalističkog pogleda na poljoprivredu što podrazumijeva uporabu hormonalnih otrova koji uništavaju korov, dok su moderne hibridne žitarice otporne, međutim u sebe prime te otrove koje kasnije konzumira feminizirano čovječanstvo.

Eto dokle nas je doveo "napredak" i tehnologija-znanost u koje su se tako usrdno nadale ljudske generacije proteklih stoljeća.