četvrtak, 16. studenoga 2023.

Antirevolucija




Krenimo od revolucije kao što je počela autorica zanimljivog videa.
Obično se pod revolucijom smatra neki radikalni preokret od postojećeg stanja, dok riječ revolucija znači obrnuto, sve je isto, sve se vrti u krug, ponovo se vraćamo gdje smo već bili, ničeg novog nema.
Što odmah podsjeća na poganske religije, pogotovo indijske u kojima svijet postoji kao neprekidan niz reinkarnacija, zato je u zastavi Indije kotač ili krug koji nema kraja ni početka i iz kojeg se ne može izać.
Doduše izlazak prema njihovoj religiji postoji - nirvana, ali je sve samo ne trijumfalan i dobar, izlaz je u ništavilu, u nestajanju sveg što postoji osim neosobnog Boga.
Takav život ne pruža nikakve nade, ništavilo nije nikako nada.
Onda se tu dolazi do pitanja dobra i zla.
Logično je pretpostaviti ili zaključiti da je dobro sve ono što liči na Boga, a zlo je nedostatak dobra, to jest kad se nešto događa što nije po Božjoj volji (ali to Bog dopušta jer poštuje slobodnu volju čovjeka).
Ali kako reagirati na zlo koje je usmjereno prema nama?
Prirodno je reagirati obrambeno, a kako smo pod utjecajem strasti onda se gotovo uvijek reagira ne samo obranom, nego i napadom prema onom koji nam čini zlo, ili za kojeg smo uvjereni, često i krivo, da nam čini zlo.
I tako se zlo umnožava i vrti u krug iz kojeg se ne može izaći bez pomoći Boga, samo Bog u suradnji s ljudima može izvršiti antirevoluciju, osloboditi čovjeka od prokletstva besciljnog kruženja u zlu. 
Bogočovjek nam je pokazao put svojim životom i smrću, kao i uskrsnućem koji dokazuje da je put bio slavan i oslobađajući, da je antirevolucija moguća.
Križ ili krst, kako ga god zvali, je znak Puta antirevolucije.
Okrenuti drugi obraz, prihvatiti nepravdu i lažne optužbe, ljubiti neprijatelje, staviti sebe među osam vrsta blaženika (Hristov govor na Gori) - to je jedini način da se pobjedi revolucija i izađe od prokletog kruga zla u slobodu djece Božje.
Paradoskalno, ali istinito, zlo se pobjeđuje vlastitim žrtvovanjem, a ne osvetom nad zlima (jer onda i sami postanemo zli budući naš sud nije nikad bez strasti).
Smatrati sebe najvećim griješnikom je spasonosno jer takav čovjek onda nikad ne će suditi drugog čovjeka nego će imat sućut prema njemu.
I prihvatit će posljedice zla kao vid svojeg pročišćavanja i pokajanja-metanoje.
Pogledajte još jednom taj video koji o tom govori, a isješci su iz filma o suvremenom svecu Nektariju Eginskom naziva "Čovjek Božji" autorice Jelene Popović. 
Sveti Nektarije hodio je Putem kojim je i nama ići ako želimo pobjediti revoluciju zla.
Ako se bojimo ići Putem zbog velike muke koja čeka sve na Putu, onda znajmo da tada nismo sami i tada smo s Hristom dok najviše ličimo na Njega noseći svoj križ.
U tom znaku ćeš pobjediti, objavio je Hrist caru Konstantinu.

Neka tako bude i s nama uz molitve svetog Nektarija Eginskog!
Amin.

P.S.
Nekako u skladu s tekstom na blogu da je odjednom dozvoljeno kritički govoriti o holokaustu, slaže se ovaj video D.P.H.


Overtonov prozor se širi tako da je moguće sad kritizirati židove i cionizam, njihovu kontrolu nad medijima i nevladinim udrugama, naravno i vladama.
Kako to protumačiti?
Možda ću pogriješiti, iako sam to već pisao, izgleda da netko vuče konce tko je moćniji od židova.
I da se taj prozor ne bi trebao zvati po Overtonu, nego po njemu koji prozor širi ili sužava.
Naravno da ne mislim pri tome na Svemogućeg, nego Njegovog protivnika, Satana, kojem Bog dopušta da u posljednjim vremenima ostvari svoje kratkotrajno carstvo Antihrista.
Antihrist ne može biti samo car židova, on mora biti i car nežidova.
Zato mi se čini, ponavljam možda se varam, da se dozvoljava odjednom javna kritika židova i cionizma, kako je to u cilju da bi se pripremilo prijestolje globalnom carstvu koje evidentno ne može biti samo carstvo židova u kojem će svaki židov imati tisuće nežidovskih robova.
I sv.Pavao je objavio da će se na kraju neki židovi ili mnogo njih obratiti kad vide da je Antihrist protiv njih, da nije Mesija kakvog su očekivali.
I još jedna paralela.
Znak da komunizam pada je bio kad se je odjednom moglo kritizirati i ismijavati komuniste, kad se je kod nas recimo pojavio slovenski antikomunistički časopis "Mladina" kojeg niste mogli kupiti na kiosku, ali je netko na ulici ga prodavao, a policija-milicija ga nije strpala u zatvor.
Sjećam se da se je u Rijeci održavalo neko rukometno prvenstvo, i komunistički funkcioner Marijan Kalanj je nešto uvodno govorio prije početka utakmice, a sva dvorana je počela zviždati i rugati mu se, a to se i prenosilo uživo i prijenos nije prekinut.
Svatko tko je imao još zdrave instinkte znao je da je to znak kraja komunizma.
Ali rijetki su, vrlo rijetki, bili oni koji su znali da se u revolucijama ništa suštinski ne mjenja, te da će ekipa kojoj se tada zviždalo, opet revolucionarno ostati u sedlu te da će promjena biti samo izvanjska, od Beograda prema Briselu, od jedne crvene petokrake do mnoštva njih na zastavi EU, od partijske ćelije do masonske lože.
Jel ovo što vidimo znak da se nešto novo priprema, a da se prije toga ruši postojeće?
Vjerujem da, samo ta kratka sloboda kritiziranja židova će se ubrzo pretvoriti u najveće robovanje Antihristu.
I dalje se sve događa kružno, ili spiralno, i dalje se radi o revoluciji ili o novom krugu nakon onog pred 40-tak godina, ali izlaska iz prokletog revolucionarnog kruga ne će biti dok ne dođe kraj ovom svijetu i vremenu, dok se ne stvori vječno Nebo i vječna Zemlja, dok Bogočovjek ne sjedne na svoje prijestolje u nebeskom Jeruzalemu koji će se spustiti na novu Zemlju.
Pojedinačno možemo slijedeći Hrista osobno već sada osjetiti vječnost, možemo već sada izaći iz začaranog kruga-revolucije zla.
Ne samo možemo, nego trebamo.

Danas 22. studenog, a po starom kalendaru 9.studenog je blagdan sv.Nektarija Eginskog, episkopa Pentapoljskog (u Egiptu).


Sveti Nektarije moli za nas!

Globalna antihristovska kontrola stišće svoje kandže.
Biti će i sve više napasti s duhovne strane, ne samo materijalne, da se prepustimo strastima i predamo se ovom propadajućem svijetu.
Kao što je Gospod rekao, tko izdrži spasit će se.
A i skratiti će dane velike nevolje koja je pred nama, da ne bi, kad bi to bilo moguće, i izabrani bili izgubljeni.
Jesmo li izabrani?
Znat ćemo na kraju, ali znamo da izbor ovisi o nama kako i koliko ćemo odgovoriti na Božju blagodat i poziv da Mu ostanemo vjerni.
Jer Bog želi da se svi ljudi spasu.
Nikoga nije odbacio, ako taj isti nije prije odbacio Boga svojim upornim služenjem Satani.
Borimo se ne toliko protiv ovih ljudskih slugu budućeg proglašenog Antihrista, nego protiv demona podnebesja, protiv zračnih demona (za koje mnogi misle da su NLO), privremenih vladara nad ovim privremenim svijetom.
Oni su nam najveći neprijatelji, uz naše strasti koje znaju najbolje podstaknuti, i u mjeri svakog čovjeka znaju koji je najbolji način da ga odvuku od Puta spasenja.
Bez molitve Bogu i Čovjekoljubcu, kao i Njegovim svecima i anđelima da nas zagovaraju kod Boga, nemoćni smo u toj borbi.
Nikad to ne zaboravimo!

Zanimljiv tekst Zlatka Miliše o ludilu potrošačkog društva.
I sam navodi da je početak ludila zapravo započeo s industrijskom revolucijom.
Koliko treba od ideje - napravimo strojeve da bismo bili jači, brži, precizniji, neumorniji (jer stroj se ne umara), do posljedice stvaranja potrošačkog i dehumaniziranog društva?
Malo ili ništa,  jer imamo sad puno više potencijala zahvaljujući strojevima, a na što ćemo ga trošiti nego na veću proizvodnju?
Što će nam proizvodnja ako nema tko trošiti ili ako nema volje trošiti nešto mu je nepotrebno, štoviše štetno?
Zato je stvorena znanost ili vještina marketinga, kojoj je očito preteča Zmija u Edenu koja je nagovorila Evu da će joj biti bolje kad uzme zabranjeni plod (marketing je dakle znanost kako lagati ljude i kako im činiti štetu, marketing je đavolska vještina).
Stoga je jasno kako je potrošačko društvo nužno povezano s industrijskom revolucijom, a ova je na kraju dovela do svih drugih revolucija, do sadašnjeg trenutka kad zahvaljući tehnologiji, potrošačkom društvu i otuđenju ljudi od svoje naravi i od Boga je moguće zacarenje Nepomjanika.

Vrijedi citirati iz teksta Miliše:
Zbog nekoliko zaraženih svinja, a niti jednog čovjeka, brzinski je poklano 50 000 svinja, a za nekoliko izoliranih slučajeva zatrovanih Colom, nikome nije palo na pamet uništiti 50 000 boca Cole!
Jesmo li to tražili kad smo 'grlom u jagode' prihvatili napredak i industrijsku revoluciju, ustvari revoluciju?
Nismo, ali smo bili slijepi na suštinu, a zavarala nas je lijepa ambalaža obećanja moderne.
Tako je i plod spoznaje dobra i zla izgledao:
Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7 Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. 
(Knjiga Postanka 3 poglavlje)
I mnogima će se u budućim događajima otvoriti oči i vidjet će da su goli, da su bili prevareni od Revolucije.

Nema komentara:

Objavi komentar

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.