Uspon i pad papinstva

Primjetite da sam u naslovu stavio papinstvo, a ne papizam.

Jer papizam je krivovjerje da Hristova Crkva nije sinodalna-saborna, nego joj je na čelu monarh, rimski patrijarh koji je po tome iznad svih sinoda-koncila-sabora Crkve i konsenzusa autokefalnih Crkvi.

Papizam je razlog pada rimskog patrijahata - papinstva koje je imalo sve do tada vodeću ulogu među patrijahatima zbog toga što je bilo sljednik velikih apostola Petra i Pavla koji su ustanovili najveći broj crkvi i zato što su grobovi odnosno relikvije tih najvećih apostola u Rimu i što je Rim bio glavni grad Rimskog carstva.

Rimski patrijahat ili rimsko papinstvo* (to se je ime-patrijahat, odnosno 4+1 patrijahat, formalno postavilo na Nicejskom saboru Crkve ali je de facto postojalo od prije) prostiralo se je u početku od krajnjeg zapada Europe i Afrike, pripadala mu je sjeverna Afrika (osim Egipta koji je pripadao aleksandrijskom patrijahatu), srednja Europa i Italija, pripadao mu je cijeli Ilirik, Panonija i cijeli Balkan (znači i današnja Grčka i europski dio današnje Turske), grčki otoci uključujući Kretu (ali ne i Cipar).

Rimski patrijahat bio je veći nego svi ostali zajedno.

Problemi su za rimski patrijahat počeli kad su germanska, većinom arijanska plemena, srušila zapadni dio Rimskog carstva čije dijelove je samo jedno vrijeme ponovno povratio Carigrad - Rimsko carstvo kad se za rimske pape može reći da su bili 'bizantski' jer je Carigrad imao veliki utjecaj na izbor i ponašanje rimskog pape.

Pojavila se je tada nova sila na zapadu, Franci, koji su napustili arijanstvo i ponudili rimskom papi zaštitu od agresivnih ostalih germanskih plemena budući Carigrad nije više imao toliku vojnu moć u Italiji. Ugrozu su tvorili uglavnom Longobardi koji su vladali sjevernom Italijom.

Tako su Franci stekli presudni utjecaj na rimskog papu iako su se rimski pape dugo odupirali Francima, primjerice protiv dodavanja filioque u nicejsko-carigradsko Vjerovanje.

Franci su tada bili najveći neprijatelji Carigrada - Rimskog carstva, jer su sami imali ambiciju da oni budu nasljednici Rimskog carstva, a dva Rimska carstva ne mogu postojati (iako je bilo Rimsko carstvo zbog svoje veličine podjeljeno na dvije polovine, istočno i zapadno, ono je bilo jedno carstvo, a ne dva carstva).

Tako je rimski papa odlučio se na neviđeni potez 800-te godine, okrunio je za cara Rimskog carstva franačkog kralja Karla Velikog, pored živućeg rimskog cara u Carigradu.

Premda je uskoro uslijedilo propadanje franačkog carstva, par stotina godina kasnije, Nijemci kao potomci i sljednici Franaka (to se smatraju i Francuzi iako više nisu govorno Germani) i uz asistenciju rimskog pape ustanovili su tzv. Sveto rimsko carstvo njemačke krvi koji je de facto porazio i izbrisao Napoleon početkom 19.st.

Da se vratimo na vrijeme krunjenja Karla Velikog.

Francima je tada geopolitički odgovaralo da se Carigrad optuži da je u krivovjerju, a tu su postavili dva krila za napad.

Prvi je bio da je Carigrad izbacio filioque iz nicejsko-carigradskog Vjerovanja.

Svi znamo danas da je to bila laž, ali stavimo se u poziciju nekog ondašnjeg vjernika u Galiji ili u Britaniji ili kod nas gdje su Franci imali prevladavajući utjecaj, kako je on mogao znati da je filioque protucrkveno (jer se te stvari mogu eventualno donositi samo na općem saboru Crkve) i krivovjerno (jer se protivi prihvaćenoj teologiji kršćanskih otaca o monarhiji Boga Oca) te da nije Carigrad to hotimično izbacio od Vjerovanja?

Drugo krilo je bilo papizam, opet krivovjerje.

Jer i mnogi suvremeni rimokatolici i danas tumače kako je rimski papa nezabludiv i Hristov jedini vikar, da je glava Crkve, da ima momentalnu i potpunu jurisdikciju nad svim kršćanima, laicima i klerom (što znači da ima pravo u svakom trenutku bez obrazloženja raščiniti bilo kojeg episkopa-patrijarha).

I potvrdu imaju u krivoj interpretaciji Evanđelja po Mateju, 16 glava, 18 redak.

Ako sv.Petar nije imao moć koju su kasnije rimski pape uzeli, jer nije nikad nastupao bez suglasnosti s ostalim apostolima te je zato i sazvan sabor apostola u Jeruzalemu, kako se može onda rimski patrijarh pozivati na sv.Petra uzimajući sebi ulogu da je on glava Crkve, netko tko može svakog suditi i osuditi, a njega nitko?

Dakle Franci su na taj način, imajući pod kontrolom rimskog papu i preko falšog argumenta filioque, htjeli obeskrijepiti Carigrad i sebe postaviti kao jedine nositelje Rimskog carstva.

U tom cilju su falsificirali odnosno izmislili Konstantinovu darovnicu i Dekrete svetog Izidora.

Međutim ispostavilo se je da je rimski patrijarh postao, barem na Zapadu, moćniji od franačko-njemačkih careva 'svetog rimskog carstva njemačke krvi', da je rimski papa dobio takvu moć da je 3 dana gledao kako njemački car kleči u snijegu kao znak pokore (ne zbog osobnog grijeha nego je njemački car po dotadašnjoj praksi imenovao biskupe, a papa je rekao da na to više nema pravo, a ovaj se nije odmah pokorio papinoj zapovijedi) prije nego što ga je primio na razgovor.

Nakon toga je rimski papa mogao mjenjati kraljeve, pa je tako naložio Normanima da sruše kraljevstvo Angla i Sasa u Britaniji te da preuzmu njihovo kraljevstvo kao vjerne (par stoljeća kasnije isti Normani su se pobunili protiv rimskog pape) sluge rimskog pape.

Međutim, iako je politički rimski patrijarh bio moćan kao nekadašnji rimski carevi (zato je i izmišljena Konstantinova darovnica po kojoj je car Konstantin kad je prenio prijestolnicu carstva u Konstantinopol-Carigrad predao vlast rimskom papi na zapadni dio Rimskog carstva), on više nije bio pravoslavni rimski patrijarh, prvi u časti među patrijarsima, nego je zbog oholosti prispodobive Antihristu otpao od Crkve u velikoj shizmi 1054. koja je imala korijene 200 godina ranije (ali je u međuvremeno bilo i pravoslavnih rimskih patrijarha poput Ivana VIII koji je dao napraviti dvije velike srebrne ploče s ugraviranim tekstom na latinskom i grčkom u originalu nicejsko-carigradskog Vjerovanja u kojem nema filioque).

Uspon rimskog patrijarha bio je na temelju grobova svetih apostola koji su postavili većinu crkvi u Europi i Africi.

Premda je sv.Pavao postavio crkvu u Efesu, budući da je tamo i poslije smrti sv.Pavla stolovao sv.Ivan Evanđelist, efeska Crkva kao autokefalna kojoj je gravitirala Mala Azija (današnja Turska) nije pripadala petro-pavlinskim crkvama i zato nije bila u rimskom patrijahatu, kasnije se je jednostavno središte autokefalnosti preselilo od Efesa u Carigrad.

I na temelju toga što je Rim bio središte Rimskog carstva.

I što je Rim bio jako dugo bez ikakvih krivovjerja koja su bila često u istočnim patrijahatima.

Pad je započeo kad je rimski patrijahat počeo sebe smatrati kao super patrijahat koji može donositi dogmatske odluke samostalno i bez suglasnosti ostalih patrijahata, kad je počeo utvarati da može mjenjati i postavljati druge patrijarhe koji su kao njemu podređeni.

Inače sam kupio knjigu Patricka Craig Truglie (samo sam zasad pročitao početak knjige) istoimenog naslova koja je nedavno izašla i o kojoj se govori u slijedećem videu:

* Međutim nije niti rimski patrijahat bio jednak ili istoznačan s osobom rimskog pape, i tu se je radilo o sinodi, sinodi biskupa rimskog patrijahata, a na čelu tog sinoda je rimski patrijarh.

Imamo slučaj afričke sinode za vrijeme kartaškog episkopa, sveca i mučenika Ciprijana, koja se je suprostavila ondašnjem rimskom patrijarhu, koji je bio njihov patrijarh, po pitanju valjanosti krštenja kod heretika. Ciprijan je branio tradiciju, to jest da krštenje mora zadovoljavati formu i da ne smije biti od heretika i shizmatika, a sv.Stjepan, rimski papa i mučenik, htio je priznati važećima sva krštenja heretika, čak i bez obzira na formu. Aleksandrijski patrijarh podržao je Ciprijana, i kasnije je Crkva priznala da je Ciprijan bio u pravu. I Rim je vidio da je Ciprijan bio u pravu i uskoro je novi papa ispravio nauk po tom pitanju (dakle nema govora da je rimski papa nezabludiv po pitanjima dogmi, u to nije nitko tada vjerovao, jer da su vjerovali onda se Ciprijan ne bi suprostavio rimskom papi kao i aleksandrijski patrijarh).

Poanta je da niti rimski patrijarh nema posljednju riječ u rimskoj sinodi, nego se i tu traži suglasnost članova sinode (a suvremeni tradicionalni rimokatolici smatraju da je sinodalnost gotovo jednako s bogohuljenjem -  onda neka lijepo i slijepo budu poslušni papa Franji).

Možda je dobro napomenuti da kad neki sinod makne svojeg patrijarha, da se onda o tome traži suglasnost ostalih patrijahata.

Konsenzus je uvijek bio bitan u Crkvi, između patrijahata-autokefalnih Crkvi, kao i među samim patrijahatima.

Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se recimo ponašao carigradski patrijarh koji de facto priznaje rimskog patrijarha, bez obzira na shizmu i što se rimski patrijahat nije odrekao krivovjerja i papizma, kad bi sinod rimskog patrijahata odlučio vratiti se na Pravoslavlje te ekskomunicirati ili raščiniti trenutnog rimskog patrijarha zbog očevidne apostazije (u ovoj hipotetskoj situaciji je kvaka 22, jer ne postoje svete tajne kod heretika i shizmatika pa trenutno nema niti episkopa niti sinode niti rimskog patrijarha). 

Po Crkvenim pravilima raščinjenje patrijarha je valjano kad se s time slože svi patrijarsi.

Prilično sam uvjeren da se s time ne bi složio carigradski patrijarh.

Evo u kakvoj su situaciji tradicionalni rimokatolici:

To se događa kad se Hristova Crkva izjednači s rimskim patrijahatom i onda slijede ovakve misli:

1. Bogočovjek je obećao da vrata Paklena ne će Crkvu nikad nadvladati,

 

2. Rimski papa je nezabludivi Hristov vikar dok se Bogočovjek ponovno ne vrati na Zemlju,

Tko može maknuti ili suditi nekog kojeg je Hrist postavio za svojeg zamjenika koji upravlja s Hristovom Crkvom do kraja ovog svijeta?

Nitko, jer tko je moćniji od Boga.

Svakako to ne smiju činiti kršćani jer se time suprostavljaju Bogočovjeku.

 

3. Vidimo da trenutni papa naučava i prikazuje sodomizam kao normalno stanje, da se kršćani moraju pelcovati ako ljube svoje bližnje, tako je podijelio otkaze u Vatikanu onima koji se nisu htjeli pelcovati napravkom u kojem ima tkiva pobačene djece, pozvao je pogane iz Brazila da donesu idola Pachamame u Vatikan i prisustvovao je poganskom ritualu, izjavio je kako ne zna zašto je Hrist umro na križu ... i da se dalje ne nabraja. Slično se može reći i za njegove prethodnike.

Nešto od prethodno navedenog mora biti lažno.

Ovo posljednje, pod rednim brojem tri je lako provjerljiva činjenica.

Ostaju samo dvije mogućnosti da se nađe lažna teza, 

ili je prva činjenica lažna to jest Isus Nazarećanin nije Hristos pa je dao lažno obećanje kako će Njegova Crkva biti na Zemlji do Njegovog dolaska,

ili rimski patrijahat nije istoznačan s Hristovom Crkvom, odnosno rimski papa nije nezabludivi Hristov vikar.

I tako se pobožni i tradicionalni rimokatolici nalaze u onom što se naziva kognitivna-spoznajna disonanca-nesklad što je ustvari psihički poremećaj koji nosi ozbiljne psihosomatske posljedice, a u ovom slučaju vodi i do duhovne smrti.

A što je duhovni temelj tom bolesnom stanju?

Oholost-prelest kako se oni i njihovi preci nalaze u pravoj Hristovoj Crkvi izvan koje nema spasenja, i ni u kom slučaju ne žele raščistiti vrlo jednostavnu dilemu - vjerujete li u Hrista ili u tobožnjeg Hristovog nezabludivog vikara?

Ne može i jedno i drugo (zbog onog trećeg što je činjenica).

Ali zbog prelesti, duhovne oholosti koja ih spriječava da istraže povijest Crkve, ne mogu i ne žele naći izlaz iz pat ili mat situacije u kojoj su se našli svojom krivicom.

Jer ponavljam, ne žele vidjeti logičnu posljedicu njihovog odabira - ako vjerujete u Hristovog vikara koji je heretik i apostat, ipso facto ne vjerujete da je Isus Nazarećanin Hristos-Mesija i Bogočovjek.

A tu vjeru je eksplicitno izrekao prvak apostola sv.Petar na pitanje Hrista - a što vi (apostoli) kažete tko sam ja (Matej 16 poglavlje)?

I tako rimokatolici zbog svojeg papizma negiraju sv.Petra premda papizam počiva na krivoj interpretaciji uloge sv.Petra.

Papisti u ime lažnog-nepostojećeg Petra negiraju svetog Petra i onda tako negiraju Hrista.

Malo još o već uobičajenim nepodopštinama trenutnog heretičnog i raskolničkog rimskog patrijarha.

Evo dijela njegove nedjeljne poruke:

"Besides war, our world is threatened by another great danger, that of the climate, which puts life on Earth, especially for the future generations, at risk. And this is contrary to the plan of God, who created everything for life. Therefore, next weekend, I will go to the United Arab Emirates to speak on Saturday at the COP 28 in Dubai."

Dakle, klima po njemu prijeti životu na Zemlji, i budući su ljudi po njemu (i svim vladajućim političarima, bankarima, milijarderima, novinarima, pop-rock zvijezdama, influenserima ...) izazvali klimatske promjene mora se nešto učiniti inače će nestati života na Zemlji.

Jezuiti kojima pripada bili su korifeji i promotori zablude evolucije u RKC.

Kad to kaže, kao da opisuje idiotski eksperiment sredine prošlog stoljeća kad su tobož znanstvenici simulirajući gromove, oluje, zračenja ... uspjeli od nežive tvari stvoriti živu, a sad će od žive učiniti mrtvu tvar.

Naravno da nisu, nego su rekli da su stvorili molekule koje se nalaze u živim organizmima (u školama su nas učili da je to dokaz evolucije).

Jednom je isti 'rimski patrijarh' izjavio kako nije Bog mađioničar te je s magičnim štapićem stvorio život na Zemlji.

Ne, Knjiga Postanka se ne smije shvatiti onako kako je napisana - i reče Bog i nastade (momentalno) bilje i životinje na Zemlji, ili bilo što što je Bog stvorio, nego su milijunima godina događale se neke promjene u klimi ili tobožnjem Svemiru pa je tako nastao život.

Samo vjerski fundamentalisti vjeruju da je Bog stvorio svijet onako kako je objavio po Mojsiju u Knjizi Postanka, ti fundamentalisti vjeruju u Boga mađioničara koji ima čarobni štapić.

I kako 'sveti otac' planira spasiti život na Zemlji?

Tako da propovijeda klimatske promjene gdje stigne (kao i ona patetična skandinavska Greta), u medijima, na vatikanskom trgu sv.Petra, i evo sad čujemo da će isto govoriti i na skupu globalista u Dubaiu.

Naravno da pridike ne 'spašavaju' klimu, nego će je 'spasiti' svjetska vlada sa svjetskim mjerama opće kontrole stanovništva.

Ovo što poručuje 'dobri sveti otac' rimokatolicima (Greta je zadužena za ateiste) je suvremena indulgencija, ako pristanete na stvaranje svjetske države i svjetske vlade uz obrazloženje borbe protiv klimatskih promjena, otpuštaju vam se grijesi.

Klimatske promjene su protiv Božje volje kako napisa Nezabludivi, pomognimo 'Bogu' stvaranjem novog Babilona kako bi se mogao zacariti Antihrist.

To je uglavnom poruka 'nezabludivog Hristovog vikara'.

'Rimski patrijarh' počeo je raščinjavati 'biskupe' koji su ga kritizirali i postavljali mu nezgodna pitanja:

Ako poživi još malo i nastavi ovako uskoro ne će biti nikog među klerom RKC koji će se suprostavljati globo-homo-antihrist agendama.

Laici rimokatolici tradicionalnijih nazora morat će primati 'sakramente' od globo-homo svećenika i biskupa.

Što je naravno po nauci RKC i Crkve smrtni grijeh jednak herezi, primati svete tajne od otvorenog heretika znači sjediniti se s njim u herezi.

Alternativa im je da prijeđu u sedevakantiste, ali to je slijepa ulica budući papizam ne može postojati bez pape, ne mogu se rukopoložiti biskupi bez suglasnosti pape.

Sedevakantizam može postojati nekoliko godina, ali ne desetljeća jer će izumrijeti biskupi koji nemaju, po temeljnoj dogmi RKC-papizmu, vlasti zarediti nove biskupe bez pape.

Naravno da to sedevakantisti čine (zaređuju biskupe), i time sebi zadaju autogol, jer to znači da mogu egzistirati bez pape, prema tome pa-pa papizam**.

Nažalost većina od njih ostaje u tom bezizlaznom stanju ili postanu otvoreni nekršćani ili ateisti, umjesto da dođu do jedinog rješenja i istine - Hristova Crkva nije nikad bila izjednačena s rimskim patrijahatom, i nije nikad postojao nezabludivi Hristov vikar koji sve može suditi, njega nitko, koji je iznad svih patrijahata i sabora Crkve.

** Postojali su 70-80-tih godina prošlog stoljeća tradicionalni rimokatolici sedevakantisti koji su odlučili među sobom izabrati rimskog patrijarha-papu.

Što je dakako bila lakrdija koja nije dugo trajala.

Rimskog patrijarha bira sinoda rimskog patrijahata, a ne nekolicina američkih rimokatolika laika.

K tome RKC je donijela dogmu na Prvom vatikanskom saboru RKC da postoji i postojati će do kraja svijeta neprekinuti kontinuitet-niz 'nezabludivih Hristovih vikara'.

Ustvari jedini koji može postaviti novog rimskog patrijarha je ekumenski sabor Crkve, jer ne postoji sinod rimskog patrijahata budući među hereticima i shizmaticima nema djelovotvornih svetih tajni uključujući rukopoloženje episkopa.

Možda se tako nešto i dogodi u posljednjim vremenima.

Amin.