Tko je moj bližnji

U vremenima globalizacije, tko je moj bližnji?

Gotovo sve nam je na dohvat ruke, putujemo s jednog kraja kruga Zemaljskog na drugi, često bolje znamo povijest nekih dalekih naroda nego povijest svojeg naroda i svojeg roda.

I vidimo da su sada među nama pripadnici tih dalekih naroda i rasa o kojima smo nekad samo učili da postoje i o kojima smo gledali egzotične dokumentarne filmove.

Da, može nam Nepalac biti prvi susjed.

Ali, da li nam je on bližnji, iako je fizički najbliži?

Znamo Hristovu prispodobu o dobrom Samaritancu koji je bio bližnji onom ranjenom od razbojnika, a ovi njegovi iz njegovog naroda i vjere nisu mu bili bližnji.

Bez daljnjeg možemo zaključiti da fizička blizina ne znači bliskost.

Bliskost znači sličnost, i sigurno je duhovna sličnost jača nego krvna, narodna-jezična ili rasna sličnost.

Braća ako su u zavadi, pogotovo onoj do smrti, premda su od istog oca i majke, više nisu slični, više nisu bližnji.

I može onaj Nepalac stvarno postati nam bližnji ako vidimo u njemu, a on u nama, brata po Hristu, kad se prepoznamo kao udovi istog Tijela.

Bliskost pretpostavlja ljubav, pravu žarku i žrtvujuću ljubav.

Ona nadomješta sve tjelesne i društvene razlike.

Ona na kraju jedina ostaje.

Ima bliskosti koja je prokleta, a to je bliskost ljudi koji po svojoj oholosti počnu sličiti na začetnika oholosti, koji je prvi poželio biti Bogom i koji znajući da ne može to postati samo želi da čim više anđela i ljudi povede za sobom u vječnu propast i samoću.

Prava ljubav teži zajedništvu, bliskosti, dodiru, općenju.

Prava ljubav raduje se radosti bližnjeg, a žalosti se nad žalosti njegovom, i spremna je bezuvjetno oprostiti i trpjeti vremenitu (jer nepravda ne može biti vječna) nepravdu.

Hinjena-lažna ljubav glumi ljubav kako bi zavela djecu Božju od Oca koji jest Ljubav i koji stoga ne može nasilno natjerati svoja stvorenja da Ga ljube i da tako imaju vječno zajedništvo i blaženstvo u Njemu.

Mi živimo u vremenu koji kao nikad dosad jest carstvo lažne ljubavi i lažne bliskosti (dovoljno je znati kako se blud naziva ljubavlju).

I sve više se pokazuje prava demonska narav globalne brige o čovječanstvu jer se sloboda ljudi, koja je Bogom dana, što zakonima, što propisima, što pravosuđem, što policijskim mjerama, ograničava i to ne u cilju dobra, nego suprotno od dobra.

Dobar primjer imamo s javnim molitvama rimokatolika na trgovima i na koljenima i koji redovito prijave državnim-policijskim-gradskim vlastima svoj nenasilni i prilično tihi skup, a ista vlast daje na istom mjestu i u isto vrijeme dozvolu da se tamo skupe oni koji vikom, bubnjevima i provokacijama (za koja malo nedostaje da postanu fizički napad) ometaju javnu molitvu.

I siguran sam da te divljake pitate za bliskost i ljubav među ljudima da bi oni promptno odgovorili da ljube sve ljude, sve narode, sve rase, sve uzraste, sve 'spolove'.

Vjerojatno bi se i među moliteljima našlo onih koji bi rekli da ljube ove koji ih provociraju i koji bi ih sve strpali u zatvore samo da mogu, te da ih smatraju bližnjima.

To je krivo razumijevanje Hristove prispodobe o dobrom i milosrdnom Samaritancu.

Jer slijediti pouku o milosrđu koje trebamo dati bližnjima, ne znači da moramo pomoći našim, a pogotovo ne Božjim, neprijateljima da nas unište, da unište obitelji i ćudoređe, da šire sodomizam i feminizam, da pljuju na naše svetinje, da se rugaju Bogu i svetima.

Ili da konkretiziramo, je li notorni Soroš naš bližnji?

Je li konačno demon koji nas navodi na zlo i silno želi da nas odvede u Pakao, naš bližnji?

Je li vama rimokatolicima bližnji rimski papa Franjo koji vas je pozivao da se pelcujete ako ljubite svoje bližnje, koji vas poziva da štujete pogane i njihove idole kojima se je i on javno klanjao i koji vas poziva da neraskajane sodomite (čak i njihove parove) prihvatite kao normalne ljude? 

Ili, jesu li Ukrajincima bliži religiozno, kulturno, etnički i jezično Zapadnjaci koji su odbacili kršćanstvo, koji preziru svoje predke i svoj narod, koji jedva čekaju da se utope u babilonskoj novoj kuli, koji nemaju nimalo odvažnosti suprostaviti se imigrantima koji ih drsko maltretiraju na 'domaćem terenu', ili su to Rusi?

Po ovim vijestima Ukrajinci, njihova država i njihova nova PC priznata od Carigrada pokazuje i prihvaćanjem gregorijanskog kalendara da im je Zapad bliži od ruske braće.

Ali što kaže narodna mudrost, s kim si takav si.

Naravno, nije sam po sebi problematičan novi kalendar, nego želja Zapada da stalno radi nešto novo, kao i neskrivena želja rimskih papa da budu stalno u koraku s novim vremenima i promjenama.

Što bi se strašno dogodilo da je svijet i dalje ostao po julijanskom kalendaru?

Pa što ako nije ravnodnevnica u isti dan odnosno u isti datum kad je prihvaćen julijanski kalendar u Rimskom carstvu*?

I ako se već mjenjao kalendar, onda je to trebalo biti na ekumenskom-vaseljenskom saboru Crkve, a ne odlukama pojedinih mjesnih Crkvi jer se je tako planirano uvelo nejedinstvo u Crkvu.

I to je pozadina odluke Ukrajine i njihove PC, da se razbije jedinstvo-bliskost s RPC odnosno s Rusijom, a da se priključe Zapadu koji se izgleda sve više povlači od logističkog sudjelovanja u ratu što zbog iscrpljenosti i gospodarske krize, što zbog jasnih naznaka da Ukrajina gubi rat.

I umjesto da Ukrajinci traže mir s Rusijom kako bi opstali kao država i narod, oni ovim potezom šalju suprotnu poruku, da se vide na Zapadu koji je duhovno, kulturno, demografski, religiozno i praktično već mrtav.

Zapadnjake ništa više ne veže osim sodomista, feministikinja i globalista.

A ovi su povezani ili bližnji kao i demoni, ujedinjuje ih mržnja prema Bogu i Njegovim zapovijedima, inače ne podnose sami sebe, a kamoli druge. 

Budućnost i to vječna pripada onima koji žele biti i trude se biti bližnji s onima koji znaju da je Bog smisao i cilj svakog postojanja.

Oni koji još nisu u Hristu, o njima se trebamo truditi kako bi ih pridobili i uputili na spasenje.

Ali oni nam ne mogu nikako biti jednako bliski kao oni koji već jesu braća i sestre u Hristu, to bi bilo neprirodno i protiv zdravog razuma i protiv Boga.

Oni pak koji se otvoreno bore protiv Boga i Njegove Crkve, kako nam takvi mogu biti bližnji?

Tu je stvar jasna, ili smo lažno bližnji s njima odnosno sa svijetom demona, ili smo s Bogom.

Dok netko pljuje na svetinje, kako može kršćanin takvom reći - ljubim te i smatram te svojim bližnjim?

Ali to je nažalost zabluda mnogih, možda i dobronamjernih, modernih kršćana.

Okrenuti drugi obraz može samo odvažan kršćanin, kao što se je sveti Lovro rugao svojim mučiteljima koji su ga pržili na gradelama pa im je rekao da je dobro pečen s leđa, neka ga sad okrenu na drugu stranu.

I često su u takvim slučajevima prisutni stražari i koji put mučitelji, vidjevši neizmjernu hrabrost mučenika-Hristovih svjedoka, uzviknuli - i ja sad vjerujem u Hrista, i ja sam spreman svojom krvlju svjedočiti vjeru (tko čita svakodnevno životopise svetaca to dobro zna).

Onaj tko okreće drugi obraz, on gleda u oči ovog tko ga je udario i govori mu - ja te se ne bojim, radi samnom što hoćeš, ja sam s Bogom i kad me ubiješ biti ću zauvijek s Njim, a ti ćeš se ili gorko pokajati zbog ovog što mi činiš i spasiti se možda istim načinom kao i ja - mučenički, ili ćeš biti beskonačni jadnik u vječnosti jer nema gore stvari čovjeku nego pasti u ruke Boga živoga i pravednoga.

Pisao sam već o onom egipatskom monahu kojeg je udarila posjednuta djevojka, a on je odmah okrenuo drugi obraz.

Demon je trenutno izišao od djevojke jer zna da se ne može suprostaviti onima koji stvarno vjeruju u Hrista, drže se Njegovih zapovijedi i poslušni su do smrti.

Da je monah uzvratio silom prema posjednutoj djevojci, ili da je počeo vikati na nju, ili da je pobjegao, demon bi pobjedio.

Stoga, pojačajmo ljubav i bliskost prema našim bližnjima u Hristu, molimo se za naše krvno bliske koji još nisu u Crkvi da se obrate i postanu udovi Hristovog tijela, molimo se za naš narod i sve koje znamo da bi se i oni preobratili ako još nisu.

Neprijateljima Božjim se hrabro suprostavimo i ne smatrajmo ih bliskim dok se ne obrate jer ćemo u suprotnom sebe vezati s njima i tako otpasti od Hrista.

P.S.

Vijest s istog portala.

SAD šalje novu veleposlanicu u RH .

Kao podršku čedomorstvu.

U paketu ide još femizam, sodomizam i globalizam.

Na SAD kao vjernog saveznika uvijek možemo računati.

Da smo bliski s Bogom, onda bismo bili strani sa SAD.

A ne na strani SAD.

Papa Franjo potpisao globalističku deklaraciju koja zahtijeva postupno ukidanje 'fosilnih' goriva.

Koji ni ne postoje, jer nafta nije nastala od biljnih ili životinjskih organizama.

I prema istoj lažnoj teoriji o fosilnim gorivima u ta vremena je životinjski i biljni svijet bujao baš zato što je bilo toplije i mnogo više ugljičnog dioksida nego sada (a sad je isti plin tobože štetan).

Iako je i to vjerojatno izmišljeno kako bi se 'dokazalo' otkud toliko mnogo fosiliziranih organizama koji se nisu raspali nakon uginuća.

K tome se pretpostavlja da je bila neka velika prirodna nesreća koja je sve te organizme ubacila i lijepo poslagala jedne na druge u utrobi Zemlje gdje su velike temperature i tlakovi kako bi nastala nafta.

Tako su 'znanstvenici', prethodnici ovih što dižu uzbunu zbog 'globalnog zatopljenja', tvrdili pred više desetljeća kako samo što nije nestalo nafte (vjerojatno su neki od njih bili plaćeni od naftne industrije kako bi cijene nafte bile visoke, jer ono čega još samo malo ima postaje skupo).

Jadni su ljudi koji slušaju i slijede znanstvenike i političare.

I vjerske poglavare koji se nalaze u istom globalnom cirkusu.

Šamani su ozbiljniji u svojim prognozama:

I ovaj tekst se je dotakao teme , odnosno hotimično i krivo tumačenje pitanja tko je moj bližnji (ili altruizma kako navodi autor) kako bi se izvršila zamjena stanovništva.

Malo ima kod nas novinara kao što je taj Ristić koji imaju hrabrosti o ovim prevažnim temama pisati.

Samo što je o tome trebalo pisati i govoriti pred nekoliko desetljeća.

* Što ako je julijanski kalendar koji kasni za astronomskim otprilike 10 dana na 1500 godina ustvari savršeniji, jer nam pokazuje koliko je godina prošlo od njegovog prihvaćanja?

Pa onda ljudi mogu eventualno zaključiti - evo ravnodnevnica je bila pred 13 dana, a mi je sad u kalendaru imamo, mnogo je prošlo godina od Hristovog rođenja, vjerojatno se bliži Njegov drugi slavni dolazak. 

Pakao je svjesno odbijanje drugog, Pakao je svjesno odabrana vječna samoća.

Niti kao što mnogi kažu - u Paklu je ekipa, dobra zabava, niti kao što Sartre kaže - Pakao to su drugi (tko tako misli već je u Paklu).

U hedonizmu-orgijama drugi trebaju samo radi zadovoljenja pohote, tu nema niti tragova ljubavi prema bližnjem, a suprotno od teza naopake moderne filozofije subjektivizma koju oslikava ta rečenica Sartra, ili kako je još više izgleda razradio Žižek, Pakao nije u drugima, nego u oholoj i lažno samodostatnoj i paloj ljudskoj ili anđeoskoj-demonskoj osobi koja odbijajući Boga odbija i sav svijet kojeg je Bog stvorio i kojeg održava (premda se takvi u životu zanose s idejom kako je stvoreni svijet njihov, kao da su ga oni stvorili i da ga oni održavaju, ili kao da ga mogu oteti Bogu stvoritelju i svedržitelju).

Zatvorivši se svojom voljom za Beskonačnost, konačni čovjek odriče se i sveg konačnog koje ovisi o Beskonačnom, odriče se u ime krive ljubavi prema samom sebi i samog sebe i živi u vječnom ništavilu.

Moto je takvih prokletnika, ako ne mogu biti Bog, onda želim biti ništa, ne imati veze s nikim i s ničim što je Bog stvorio i biti bog sam sebi u vječnoj samoći.

Slijedeći video odlično objašnjava "tajnu" broja 666, to je broj čovjeka koji je stvoren u šesti dan i koji odbija sedmi dan, dan Gospodnji, dan punine, dan dodira konačnog i Beskonačnog.

To je broj koji će obilježiti kraj svijeta i nakon kojeg dolazi beskonačni sedmi dan.

Jao onima koji srcem ostanu u 'šesticama', koji se zatvarajući za bližnje zatvore i za Bogočovjeka koji dolazi suditi žive i mrtve na Strašnom sudu.

Evo još jedne ilustracije kako ljudi krivo tumače načelo gostoljubivosti i ljubavi prema bližnjem.

Iz dječjeg vrtića u Njemackoj su zvali policiju zbog božićnog drvca.

Tko je bližnji njemačkim (i inim) kršćanima u Njemačkoj, nekadašnjoj kršćanskoj državi?

Nema ih.

Ili ih ima jako malo koji druge kršćane stvarno osjećaju kao svoju braće i sestre, jer da ih ima onda bi javno prosvjedovali radi zaštite kršćanskih simbola, premda božićno drvce to ustvari nije, nego je u dječjem vrtiću trebao biti križ-krst ako ima tamo ikoje kršćansko dijete jer su kršćani u Europi starosjedioci koji po prirodi stvari moraju imati veća prava nego inovjerni došljaci-stranci (to je to naopako tumačenje ljubavi prema bližnjem, strance se mora po toj Zapadnoj ludosti više osjećati bližnjima nego svoje najbliže).

Sunarodnjaci ih sami tuže policiji ako stave božićno drvce u dvorište dječjeg vrtića, tete u vrtiću (a možda su i muški koji se definiraju da su žene), vjerojatno poganski otetovirane i probušene metalima i tko zna s čime još, vrište u panici jer se boje da bi to drvce moglo izazvati traume kod nekršćanske djece ili da će neki muhamedanski roditelj baciti bombu u dvorište u znak neslaganja (koliko god to bila luda konstrukcija, jer 'tete' ionako nisu normalne).

Njemački biskupi ih pozivaju već duže od pola stoljeća da moraju prihvatiti nekršćanske došljake kao svoje bližnje.

Dočim je vjerojatnije da će neki od doseljenih muhamedanaca reći kako je ludost proganjati svako javno manifestiranja Božića, nego da će to izreći netko od domorodačkih vladajućih političara, novinara, poduzetnika, znanstvenika, koji su redom većinom ateisti ili pogani.

Sve ima svoj uzrok, ovoj njemačkoj i zapadnoj sramoti prethodilo je desetljetno ili stoljetno krivo naučavanje kršćanske gostoljubivosti i ljubavi prema bližnjem.

Iskoristiti ću još malo blog za temu.

U RKC na području RH imamo nekoliko svećenika nehrvata.

Znam da je jedan Talijan bio u Rijeci, a ovdje čitamo poruku rimokatolicima crnog svećenika kako su većinom krivo shvatili vrijeme Došašća-Božića. 

Da je RKC na zdravim temeljima biskupi RKC bi zatražili od gradova i države da se ne odvijaju pijančevanja i parade hedonizma po našim gradovima pod imenom dočeka Božića ('malog' Boga).

Neka se to zove npr. čekanje rođenja i dolaska Antihrista ili saturnalije kako se u poganskom Rimskom carstvu izvorno nazivalo ovo što se sad događa u našim gradovima.

Uglavnom vidim po komentarima da dosta hrvatskih rimokatolika radosno prihvaća afričkog crnog svećenika koji je odlučio živjeti kod nas.

Što je naravno u redu i pohvalno kad sve manje ima domicilnih svećenika, a pogotovo ako ovi izvana govore ono što ne žele govoriti oni iznutra.

Duhovna bliskost važnija je od krvne-tjelesne-etničke-rasne i to sam mnogo puta napisao na blogu.

Pa se pitam - što bi bilo kad bi vlč.Odilon Singbo proučavajući tekstove kršćanskih otaca, sabora Crkve otkrio da se je dogodio zapadni, a ne istočni raskol Crkve?

Je li bi ga isti hrvatski rimokatolici koji ga sada hvale tada smatrali izdajicom?

Ne bi smjeli, jer u toj hipotetskoj situaciju za koju bih volio da se dogodi po Božjoj blagodati, Odilon Singbo ne bi izdao Hrista i Njegovu Crkvu, nego je otkrio.

I ovo sam propustio primjetiti (jer ne pratim HRT niti jednu drugu TV):

Koliko shvatih, papa Franjo sa svojom družinom je pomogao za vrijeme plandemije, ovim 'spolnim djelatnicima' koji se odjevaju i mažu da bi izgledali kao žene, da bi dobili pelc i ostale nužne stvari za život.

Varate se ako mislite da im je govorio o ognju koji je pao na Sodomu kao Božja kazna te da se trebaju pokajanjem i prekidom sa sodomijom pripremiti za vječni život.

Ako im je išta govorio o toj temi onda im je rekao da ih njegov 'Bog' voli onakvima kakvi oni jesu (iako je rekao to u ženskom rodu da ih ohrabri na putu u propast) u trenutnom izdanju koji je karikatura ili ruganje slici Božjoj.

Pred izvjesnog vremena narečeni su dobili izuzetno cjenjenu pozivnicu Nezabludivog da s njime ručaju pašta-šutu (iako bi trebao biti Božićni post oni su jeli mesnu hranu) i da tako pred kamerama demonstriraju kako se najsmireniji-najponizniji čovjek na svijetu, ujedno i samozvani Hristov vikar, brine za siromašne ljude bez obzira na spolnu orjentaciju i spol.

'Sveti otac' brine se za svih 66 spolova.

Baš me zanima kako na ovo gleda vlč.Odilon Singbo.

U vrijeme Adventa kako napisah prethodno, u Njemačkoj čovjeku koji je poklonio božićno drvce s darovima za djecu jednom dječjem vrtiću prijeti se kaznom zatvora od godinu dana.

U poljskom parlamentu je pak postavljena i proslavljena židovska menora čije svijeće je pogasio jedan poljski zastupnik vatrogasnim aparatom. 

Ako je božićno drvce kao simbol kršćanstva-rimokatolištva zabranjeno postavljati na javnom mjestu u jednoj državi EU, kako je dozvoljeno u državnom parlamentu jedne druge susjedne države u EU postavljati uz državnu pompu menoru - simbol judaizma?

Zašto glumiti sekularizam i tobožnju religijsku neutralnost države, kad se radi o agendi ukidanja kršćanstva, a postavljanju u državi religijskih simbola onih koji se od početka bore protiv kršćanstva?

Slično je bilo i sa sodomističkom agendom, najprije se je tražilo toleranciju i to često u ime kršćanstva i ljubavi prema bližnjima, a sad se zabranjuje i prijeti zatvorom svakom tko citira Bibliju po pitanju sodomizma, svakome tko kaže da postoje samo dva spola te da brak ne može biti nego samo između muškarca i žene, a roditeljima se prijeti oduzimanjem djece ako ih odgajaju onako kako su stoljećima kršćanski roditelji odgajali svoju djecu.

I ako su jedna država i narod povjesno kršćanski i tako se sad osjećaju, kakva je to ludost došla da se ne smiju u državne institucije stavljati kršćanski simboli, a mogu judaistički?

Tu nema drugog objašnjenja nego da taj narod više nije kršćanski, da je izdao svoje pretke, jer pretci tog naroda to sigurno ne bi nikad dozvolili, i ako je to slučaj s poljskim narodom, kako je tek jadnija situacija s drugim europskim narodima?

Budimo na čistu i bez iluzija, živimo u vremenima apostazije, ili u vremenima stvarnog Adventa-Došašća (koji će trajati godinama), samo mora se najprije pojaviti i zacariti Nepomjanik, prije nego što dođe Hristos da sudi žive i mrtve, da sudi Strašnim sudom svemu stvorenom.

A da bi se ovaj najprije zacario, moraju biti uklonjeni s lica propadljive Zemlje, čije se vrijeme bliži kraju, simboli Hristovi.

I/ili da se izruguju, pa je tako božićni post pretvoren u javne saturnalije i zove se Adventom radi sprdnje.

A radi se o došašću i čekanju na Nepomjanika.

Mnoge sam čuo kako govore da će svoje roditelje kremirati jer je tako najjeftinije.

Jednu ženu sam čuo kako govori da će inzistirati na svojem kremiranju, jer joj je grozno i pomisliti što ako se probudi pod zemljom u grobu.

I rimokatolikinja je.

Nadam se da mjesne PC ne slijede RKC koja je 1963. dozvolila pokapanje kremiranih ostataka svojih vjernika. 

Na toj poveznici čitamo kako je dosad RKC inzistirala da se sav pepeo pokojnika pohrani u grobu-niši, a sad više ni to.

Može se čak pomiješati pepeo više pokojnika.

Ionako tijelo nije važno, samo je važna duša, zar ne?

Krivo, mnogi moderni kršćani su zamjenili platonizam-gnosticizam za kršćanstvo.

Mi kršćani vjerujemo u uskrsnuće tijela te da je čovjek potpun kad su sjedinjeni duša, duh i tijelo.

Omalovažavanje tijela putem kremiranja pokojnika*** kao što su to činili pogani i kako to i dalje čine, znak je da su mnogi kršćani danas samo to po imenu, da su se opoganili, da su se saturnalizirali (da budemo u duhu Adventa).

A kad ih u tome podržavaju oni koji se nazivaju Crkvom Hristovom, znak je da se radi o velikoj apostaziji prorečenoj u Ivanovoj Apokalipsi.

*** I nije čudno što se u RKC ne poštuju relikvije-mošti svetaca. Razlog je isti - heleniziranje-platoniziranje zapadnog kršćanstva koje se je dogodilo pred mnogo stoljeća za vrijeme skolastike.