Tko ili što?

Kad u govoru ili u pisanju koristimo zamjenicu 'što' onda znamo da se radi o neživoj stvari, biljci, životinji, pojavi i/ili događaju.
Kad koristimo zamjenicu "tko" onda znamo da se radi o živom biću ili o živim bićima koja su obdarena slobodnom voljom i razumom, dakle Bog, anđeli, ljudi.

Također kad kažemo "tko" to ne znači da se nužno radi o pojedinačnoj osobi, nego se može raditi o nekoj dužnosti ili ulozi koju osoba ili niz osoba ima. Tako se može reći "rimski senat brine se ..." i tu dolazi zamjenica "tko", ali to ne znači da se radi samo o jednom konkretnom rimskom senatu u određenom povjesnom trenutku, nego i o svim rimskim senatima u svim vremenima postojanja Rimskog carstva

.
Mislim da je ovo važna činjenica s obzirom na drugu poslanicu sv.Pavla Solunjanima, drugo poglavlje.
Paralelne hrvatske prijevode možete vidjeti na ovoj poveznici.
U tom dijelu poslanice sveti apostol piše Solunjanima kako Hristos ne će drugi put doći prije nego li se pojavi Antihrist, čovjek bezakonja.
I za nas tajanstveno, ali očito Solunjanima ne, budući im je to već govorio, naravno usmeno*, o tome tko ili što (eto sad dileme u prijevodima) spriječava pojavu Antihrista.
Kad taj ili to bude odstranjeno, tada će prepreka za pojavu Antihrista biti maknuta.

U prijevodima Šarića, Jeruzalemske (židovske-mažoretske) Biblije, Daničić-Karadžić, najprije se govori što, dakle o nekoj pojavi koja spriječava dolazak Antihrista, a onda se govori o osobi  koja to spriječava.

Prijevod Tomislava Dretara je najnoviji (1998), i vrlo zanimljivo to je prijevod francuske "ekumenske" Biblije. 

Alarm lampica tu se treba upaliti. Taj prijevod kaže da se radi o pojavi - "što" koja je opet uzrokovana s drugim "što". Ekumenska Biblija nam u ovom prijevodu kaže da se nikako ne radi o osobi ili osobama koje spriječavaju dolazak Antihrista.

Pregledavajući engleske prijevode uvijek sam nalazio na "tko", a ne "što". 

Možemo pogledati što nam UI (koji nije tko nego što) odgovara:

The concept of a "constrainer" or "restrainer" to the Antichrist stems from 2 Thessalonians 2:6-7 in the New Testament, which mentions "what restrains" and "He who now restrains" the "man of lawlessness" (Antichrist) until he is "taken out of the way". 

The identity of this restrainer is a subject of ongoing debate among Christian scholars and theologians, with the two most prominent interpretations being: 

1. The Holy Spirit

Many evangelical and dispensationalist commentators believe the restrainer is the Holy Spirit. 

The Argument: The Holy Spirit is a divine, all-powerful person ("He") who works through believers (the Church) to actively oppose and limit lawlessness in the world. The "taking out of the way" is often associated with the Rapture of the Church, at which point the unique, sin-restraining ministry of the Spirit through God's people would be removed, allowing the Antichrist to be revealed. 

2. The Roman Empire/Human Government

This interpretation was common among early Church Fathers (including Augustine, Irenaeus, and Tertullian). 

The Argument: The Apostle Paul, in writing to the Thessalonians, may have spoken circumspectly about the Roman Empire to avoid political persecution. The idea is that the Roman Empire and its established law and order provided a form of civil governance that held back complete chaos and the rise of the figure prophesied in Daniel. For the Antichrist to appear, this powerful empire had to fall and give rise to a fragmented political landscape, which aligns with prophecies of a "divided kingdom" that the Antichrist would emerge from. 

Other Interpretations

Other, less common views suggest the restrainer could be:

The preaching of the Gospel.

The providence of God.

The archangel Michael.

A specific angel of God currently guarding the spirit of Antichrist in the Abyss. 

Regardless of the specific identity, the theological consensus is that the force is a divine power operating according to God's sovereign timeline, preventing the full manifestation of evil and the Antichrist until God's appointed time. 

Dakle novo božanstvo modernog vijeka nam kaže kako većina (protestantskih) komentatora tumači kako je onaj tko spriječava dolazak Antihrista Duh Sveti.

I ne vjerujem da UI ovdje izmišlja laži o protestantima.

Duh Sveti je "Tko", a ne "što".

Međutim, čini mi se da tu protestanti griješe.

Jer Duh Sveti, božanska Osoba svete Trojice ne može biti odstranjena ili maknuta s puta dolaska Antihrista.

Bezbožno je i pomisliti da netko ili nešto makne Boga s puta.

Čak i kad bi protestantska zabluda "rupture" (kao Bog će protestante povući negdje na Nebo da ne bi oni trpjeli nedaće posljednjih dana i vlast Antihrista) bila istinita, Duh Sveti ne bi mogao biti maknut s puta. 

Bog koji je beskonačan i bezgraničan nikad ne može biti maknut tako da postoji neko mjesto gdje Ga nema. Bog može maknuti svojom voljom svoju blagodat, ali On ostaje i u Paklu, i tada kao neugasiva vatra koja muči one koji Ga mrze.

Također možemo odbaciti ostale protestantske nebuloze, bilo da su "što" (propovjedanje Evanđelja, blagodat Božja) ili "tko" (arkanđeo Mihael ili anđeo koji drži zarobljenim duh Antihrista u Podzemlju).

Odgovor je dakle "tko", ali to nikako ne može biti Bog ili Njegovi anđeli koji vrše svetu Njegovu volju, jer bi to značilo da Bog nije Bog.

Bog može zapovijediti anđelu da pusti s lanca Satanu, i vjerujem da je to već i bilo u naše vrijeme apostazije, ali nikako da zapovijedi anđelu da se makne s puta Satani ili Antihristu.

Misterija zla posljednjih vremena je ljudska drama, a ne drama anđela koja je bila u početku vremena i koja je završena.

Netko od ljudi mora biti nasilno maknut da bi se bezakonje razmahalo svijetom i kako bi se pripremilo prijestolje Antihristu.

I budući da se ništa ne može dogoditi bez Božje volje, to znači da je Bog dopustio da se to dogodi jer je predodredio vrijeme kad će nastupiti posljednja vremena.

Inače, znajući kako pravoslavni vjeruju da je "tko" bio rimski car, a to znači da je posljednji od rimskih careva bio sveti mučenik ruski car Nikolaj II** ubijen od židoboljševika, naumio sam pitati vladiku kako je to moguće kad su rimski carevi u vrijeme apostola i kasnije sve do svetog cara Konstantina proganjali Crkvu?

Dobio sam međutim neočekivani odgovor od UI napisan pod točkom 2. u citatu.

Kršćanski oci u staro vrijeme poput sv.Augustina, sv.Ireneja, pa i Tertulijana koji je otpao od Crkve, tumačili su kako nije mogao sveti Pavao napismeno reći Solunjanima kako je Rimsko carstvo prepreka za dolazak Antihrista, jer bi možda neke i sablaznio budući je to carstvo proganjalo kršćane. Očito je nekima to i rekao.

Rimsko pogansko carstvo uza sve svoje nedostatke, bilo je uređeno carstvo, vrlo patrijarhalno i koje je imalo pravni sustav na kojem počivaju svi kasniji pravni sustavi, i koje je vrlo strogo ga provodilo, te niti carski sinovi nisu bili pošteđeni ako bi ga kršili. 

Rimsko carstvo ne bi moglo biti najdugovječnije carstvo na Zemlji da nije se tako strogo držalo reda, discipline, zakona i tradicije.

Kaos i bezakonje iz kojeg se 'rađa' čovjek bezakonja Antihrist moguć je samo kad se ukloni posljednji rimski car.

Nije se to dogodilo na prepad i iznenada.

Moderno industrijalizirano društvo koje prezire tradiciju i obveze koje iz nje proizlaze, a žudi za  lažnom slobodom bezakonja u kojem se treba roditi nadčovjek, čovjek budućeg vrlog novog svijeta, čovjek prelesti koji se naziva i kao čovjek s jakom voljom, a što je ustvari opis Antihrista, sa svojim naopakim postavkama (koje zovemo još i nihilizmom) poharalo je cijelu Europu u drugoj polovini 19.st.. tako i carsku Rusiju.

O tome piše Dostojevski u svom opusu, pogotovo u romanu "Bijesovi" (to znači demoni na staroslavenskom).

Ali još uvijek je postojao rimski car samodržac premda su mnogi, čak i većina visokog klera Crkve izdali ga zalažeći se za parlamentarnu demokraciju.

Događaji su neumoljivo išli prema ubojstvu posljednjeg rimskog cara, događaji predvođeni novom sortom židova koji su ono što piše u Talmudu naumili ostvariti komunističkom revolucijom.

Premnogi ruski nadobudni intelektualci i umjetnici, novostvoreni gradski proletarijat, seljaci (kmetstvo više nije postojalo više od pola stoljeća) kojima su židoboljševici obećavali zemlju 'kulaka' (a nakon revolucije sve im oduzeli), su im se pridružili.

I tako je ubijen posljednji rimski car i započelo je vrijeme općeg bezakonja.

Veliki svetac Teofan Zatvornik (jer se je odlučio na podvig da ne izlazi više iz svoje pustinjačke nastambe) i koji se je rodio sto godina prije careubojstva o tome piše ovako (na engleskom):

“The Tsar's authority, having in its hands the means of restraining the movements of the people and relying on Christian principles itself, does not allow the people to fall away from them, but will restrain it.

And since the main work of the Antichrist will be to turn everyone away from Christ, he will not appear as long as the Tsar is in power. The

2 Thes. 2:7]. When the Tsar's authority falls, and the peoples everywhere acquire self-government (republics, democracies), then the Antichrist will have room to maneuver.

It will not be difficult for Satan to train voices urging apostasy from Christ, as experience showed in the time of the French Revolution. N

latter's authority will not let him show himself, but will prevent him from acting in his own spirit. That is what "he that restraineth" is

[obody will give a powerful 'veto' to this. A humble declaration of faith will not be tolerated. And so, when these arrangements have been made everywhere, arrangements which are favourable to the exposure of antichristian aims, then the Antichrist will also appear. Until that time he waits, and is restrained.” (V. Moss, An Essay in Universal History - Part 4: The Age of Empire [1861-1914], p. 134)

Na koncu zaključak i odgovor.

Što je spriječavalo dolazak čovjeka bezakonja Antihrista?

Samodržačka*** vlast rimskih careva koja spriječava bezakonje.

Tko je to spriječavao?

Rimski kršćanski car.

Zašto se Antihrist još nije zacario kao gospodar svijeta ako više nema rimskog kršćanskog cara?

Pretpostavljam zato što još bezakonje nije dostiglo puninu u cjelokupnom svijetu i što postoje i dalje mnogi ljudi koji ne prihvaćaju globalizam koji je nužan za ujedinjenje čovječanstva pod Antihristom da bi pobuna čovjeka protiv Boga dostigla vrhunac.

To ujedinjenje po svoj prilici treba doći nakon velikog rata u kojem će se antiglobalisti međusobno istrijebiti, kao što se sad događa u ratu u Ukrajini, tako da može na svjetsku scenu nastupiti traženi lažni mirotvorac i lažni mesija, Nepomjanik. 

Također se želim s ovim tekstom povezati na prethodni tekst u kojem pišem kako židovi sad neskriveno priznaju da im je veliki neprijatelj bilo Rimsko carstvo te da su oni imali nemjerljive zasluge u njegovom rušenju.

Znamo to, i znamo zašto su ubili posljednjeg rimskog kršćanskog cara.

* Samo ova činjenica sv.Pisma dokazuje kako je protestantski nauk - "Sola Scriptura" u zabludi, jer Pismo nam implicitno kaže da postoji veća i šira Božja objava preko proroka i apostola (u ovom slučaju sv.Pavla) koja nije zapisana, a koju nazivamo tradicija ili predanje Crkve. Crkva jedina može ispravno tumačiti sveto Pismo, jer ga je i sastavila i ima širi kontekst Pisma. Naravno stoga što je Crkva tajanstveno tijelo Hristovo.

** Netko sa Zapada će pitati - kako ruski car može biti rimski car? Takav je vjerojatno pod utjecajem zapadne rimokatoličko-protestantske (kasnije su to prihvatili i ateisti pobornici helenskog poganstva) povijesne propagande kako je Rimsko carstvo nestalo 476.g. barbarskim osvajanjem Rima, prešućujući činjenicu da je sveti rimski car Konstantin 150 godina ranije prenio carsku prijestolnicu od Rima u grad kojeg je napravio i koji je zato prozvan Konstantinopol ili u slavenskom nazivu Carigrad. Car Konstantin je taj grad nazvao drugim Rimom, rimski senat više nije zasjedao u Italiji, nego u Carigradu.

Dakle zapadna propaganda (od 16.stoljeća koliko se sjećam) je Rimsko kršćansko carstvo lažno nazivalo Bizantskim carstvom, a stanovnike Bizantincima ili Grcima, dočim se je carstvo zvalo Rimsko carstvo, a podanici carstva Rimljani, ili kako su govorili za sebe da su Romeji. I dan danas se tako identificiraju neki pravoslavni na Bliskom istoku, pa i u Grčkoj (pojam Helen je značio poganina, kasnije je stvoren pojam Grk, pa i Grčka poradi nostalgije prosvjetiteljske zapadne Europe prema poganskoj Heladi koju su nazvali Grčka, ali tako je nisu nazivali ti isti antički pogani). Nakon pada Carigrada pod Turcima 1453.g., Moskva se je proglasila trećim Rimom, ali to nije bilo samo zbog vjerskih razloga, nego se je i princeza iz Carigrada udala za ruskog vladara. Ruska carstvo tada preuzima u svoje državno znakovlje dvoglavog rimskog orla.

*** Ne postoji parlament koji je iznad cara, iznad cara je samo Bog - to je definicija cara samodržca. Naravno car samodržac nije 'nezabludivi Hristov zamjenik', tako da je opravdana pobuna protiv cara koji počne negirati Božje zapovijedi ili ako pređe u otvorenu apostaziju kao što je bio rimski car Julijan nazvan kasnije Odstupnikom (jer je odstupio od kršćanske vjere i svojeg krštenja). Taj isti car je u svojem odstupništvu namjeravao židovima ponovno sagraditi Hram u Jeruzalemu, pa bi se moglo reći da je Julijan bio cionistički protestant prije novovjekih protestanata.

Ovaj gornji video na YT je star 15 godina, dakle prije korištenja AI za stvaranje iluzija.

K tome postoje mnoge, mnoge snimke o istom (potražite ako mi ne vjerujete).

Sunce, Mjesec i zvijezde su nebeska svjetlila (to znači da ne moraju biti materijalna tijela), baš onako kako je Bog preko Mojsija objavio u Knjizi Postanka.

Oni nisu neka ogromna nebeska tijela na koja bi mogao čovjek putovati i stati na njih.

To je stvarno iluzija stvorena od oca laži i čovjekoubojice od početka kako bi preko tobožnjih znanstvenika i filozofa, kasnije glumaca astronauta-zvjezdoplovaca, stvorio kozmološki dojam kod naivnih i neupućenih ljudi (a nema modernog čovjeka koji u to nije vjerovao) kako je Božja Objava bila laž.

Da Nebo ne postoji, nego postoji gotovo beskonačni Svemir kojeg treba istražiti i naseliti ga te će tako čovječanstvo, s ostalima izvanzemaljcima, živjeti vječno božanskim životom.

Koliko je samo snimljeno SF filmova i napisano knjiga o istoj iluziji!

Tko god umre odmah sazna da je to bila laž, jer duša 40 dana nakon smrti krene uz pratnju anđela ovuda gdje leti zrakoplov, samo još više prema nebeskom svodu.

I ne trebaju duši milijarde godina da dođe do kraja svojeg putovanja, nego u istom 40-tom danu po smrti dođe do trećeg Neba u pratnji anđela ili pravedno kao nedostojna na zluradost demona na podnebeskim mitarstvima pada u Podzemlje.

O tome razmišljajmo svaki dan i svaki čas kako bismo održali u sebi strah Božji koji je početak mudrosti.

Nastavljam na dan sv.Mihaela i svih drugih nebeskih anđela.

Oni su u početku vremena izvojevali pobjedu nad demonima ostajući vječno poslušni, jednodušno i u istoj volji gorljivo služeći Bogu Svedržitelju.

Blagdan anđela Crkva je započela vrlo rano, u početku 4 stoljeća.

Trebalo je dati im štovanje zbog njihove svetosti i neumorne brige o nama, zbog ljubavi prema nama, kao i o borbi za nas protiv zloduha i zlih ljudi, ali i odbaciti klanjanje (dakle treba štovati anđele, jer klanjati se treba samo i jedino Bogu) anđelima, odnosno demonima koje je bilo uvelike rašireno u poganstvu.

Nisu pogani potpuno izmišljali priče o bogovima, nego su od demona prevareni kako su oni bogovi te su im se pogani klanjali i prinosili žrtve.

Kao što sam pisao gore i u komentaru, nevidljiva bića oko nas imaju svoju energiju, koja bi ako bi Bog dozvolio, mogla u kratkom vremenu uništiti čovječanstvo kojem ne bi pomogla u tom slučaju sva moderna tehnologija koja je ionako došla od demona. 

Međutim iako je divljenja vrijedna njihova anđeoska narav i za nas nepojmljiva sila, ne smijemo se nikako bojati demona ako imamo vjeru u Hrista Bogočovjeka koji je i zapovijedio anđelima da nas kao krštene duše čuvaju od sveg zla, pa i od zlih demona.

Ako demoni i imaju moć nad nama da nas potiču na strasti iza čega dolazi pad u grijeh, to je zato što je naša vjera još slaba i nismo se još očistili dovoljno da bismo bili sveti.

Jer demoni bježe od svetih kao što bježe i od anđela. 

Ne po njihovoj osobnoj stečenoj moći, nego po Duhu Svetom koji prebiva u tijelu pravog kršćanina kao u svetom hramu.

Ako je Bog s nama, tko će protiv nas!

Da, moguće je, i vrlo moguće da kršćanin izgubi život radi Hrista, ali to nije gubitak, nego stjecanje slave mučenika svjedoka Hristovog.

Mošti-relikvije svetaca mučenika su trajni spomen kako oni nisu gubitnici, jer demoni ne mogu biti niti u blizini njihovih zemnih ostataka. 

Tako je Bog već na ovoj Zemlji proslavio svoje svece.

To je još jedan dokaz protiv zablude gnostika-manihejaca da je materija zla.

Glede gornjeg videa i zločestog komentara poznatog gnostika, želio bih još jednom ponoviti da je otac laži i čovjekoubojica od početka, a da bi zaveo čim više ljudi, pred nekoliko stoljeća (ali i ranije ako uzmemo u obzir helenske pogane i kasnije gnostike) 'znastveno dokazao' kako nije istinita Božja Objava Mojsiju o stvaranju svijeta, da ne postoji Bog Svedržitelj, nego eventualno deistički bog koji je pokrenuo Veliki prasak ili kako god taj izmišljeni događaj nazvali, te da je onda stvoreni svijet velik milijardama svjetlosnih godina prepustio fizikalnim zakonima (naravno da je Bog odredio fizikalne zakone, ali je laž da ti zakoni omogućuju postojanje svijeta, jer sve što postoji ne može niti postojati niti egzistirati bez Boga Svedržitelja), a da se Boga u Njegovoj beskonačnoj energiji ne može osjetiti u stvorenom svijetu.

Samim time ne treba Ga se ni bojati, jer ili ne postoji, ili je fundamentalno izvan stvorenog svijeta odnosno da je samo transcedentan, a ne i iminentan.

Tako se na temelju Platonove bujne mašte stvorio tobožnji pravi svijet ideja, formi, a ovaj svijet u kojem živimo je samo sjenka, i to loša, tog pravog svijeta u koji mogu kročiti samo oni koji dobiju posebno znanje - gnozu. Takvi sebe smatraju prosvjećenima, iznad ovog materijalnog 'zlog' svijeta.

Njihov svijet 'postoji', a zove se laž, iluzija i mašta, prijevara demona i samoobmana gordeljivaca.

Sav stvoreni svijet nužno je materijalni, bez obzira bio sačinjen od nama vidljive materije, ili one nevidljive budući sva stvorenja nužno imaju granice unutar kojih se nužno nešto mora nalaziti, stvorenja nisu samo ljuske****.

Kad bismo bili dostojni i kad bi nam Bog otvorio duhovne oči, vidjeli bismo i anđele i demone i druge ljudske duše.

Poslije smrti i u trenutku smrti njih ćemo vidjeti, na našu stravu ili na blaženstvo, ovisno kako smo živjeli.

Ljudska duša je slična anđeoskoj naravi, ali i ona, kao i anđeli i demoni, ne može niti mogu postojati nigdje drugdje nego unutar stvorenog svijeta kojeg  sad vidimo, ali ne u potpunosti (jer samo osjećamo utjecaj nevidljivog svijeta, ali ga ne vidimo).

Ljudska duša prvih 40 dana nakon smrti boravi na Zemlji među ljudima koje poznaje i koje vidi, ali oni nju ne mogu vidjeti.

Gnostici, odnosno demoni kažu kako to nije istina, kažu - ljudska duša ako ne ide ponovno u reinkarnaciju, odlazi u neki paralelni svijet potpuno različit od ovog kojeg vidimo.

Ne dragi čitatelji, ne postoje egzistencije stvorenih bića izvan zatvorenog stvorenog svijeta, oko nas su nevidljiva bića koja nam žele dobro i brane nas od zla, ali postoje i bića iste nevidljive naravi kojima je jedina radost naša vječna propast.

Ali i jedna i druga imaju strah Božji jer dobro znaju kako je silan i beskonačan u svemu Bog.

Prvi uz strah imaju ljubav prema svom Stvoritelju, drugi mržnju.

S nekima od njih dijelit ćemo vječnu sudbinu.

**** Ne postoji 'vakuum' u smislu tvrdnje znanstvene laži o 'Svemiru' prema kojoj je taj ogromni prostor većinom potpuno prazan od bilo čega, od bilo koje materije. Kad kažemo vakuum na Zemlji onda mislimo na prostor iz kojeg je isisan zrak, ali to ne znači da je isisan eter koji je sveprožimući. Takav 'vakuum' kažu 'znanstvenici' postoji, i jadni mi ako im vjerujemo.

Sve što je stvoreno je cjelina koja ne može imati 'šupljine-vakuum'.

Tako nisu niti anđeli ili ljudske duše samo granica ili ljuska unutar koje ničeg nema. Kad bi tako bilo anđeli bi stvarno bili jedan drugome nevidljivi, isto također i ljudske duše.

Bog je potpuno izvan kategorija stvorenja, Bog je svepristan i bez granica, Bog može preko svoje nestvorene energije 'pokazati' se stvorenjima da je prisutan, ali može i 'sakriti se' odnosno ne pokazati energiju-djelovanje stvorenjima. 

Na Nebu Bog se ne 'skriva', Nebo je prijestolje Božje kaže Biblija.

Na krugu Zemaljskom Bog je većinom vremena skriven, i to baš kako je bilo s Adamom i Evom u razgovoru sa Zmijom kad čovjek nije vidio Boga kako bi bio iskušan od Zmije.

Niti Zmija tada nije vidjela skrivenog Boga.

Na koncu vremena Bog će vječno biti vidljiv svima jer vrijeme postoji samo radi toga da bi se iskušali anđeli i ljudi jesu li vjerni svome Stvoritelju i Svedržitelju.

Tada će nestorena Božja i beskonačna energija jednima biti blaženstvo, drugima prokletstvo, a sve pravedno prema tome jesu li prihvatili ili odbacili Boga.

Planiram prikazati nedavno snimljeni razgovor s o.Stevenom Allenom.

Zasad jedan isječak koji je preveden:

Jedna citirana rečenica od rimokatoličke 'vidjelice' Katarine Emmerich iz ovog izvora:

„ Često sam vidjela da su tri zbora anđela, koji su bili viši od arkanđela, pala, ali nisu svi bačeni u pakao: oni koji su pokazali neko pokajanje ostali su izvan pakla. To su duhovi koji nastanjuju planete i koji dolaze na zemlju da zavaravaju ljude. Oni djeluju na sve što živi na zemlji i na ljude od trenutka njihova rođenja. Ti duhovi tvore određene hijerarhije, određene udruge .“

Prvo, tko god naučava da anđeli (demoni) imaju pokajanje, taj je nadahnut demonima.

Anđeoska narav je različita od ljudske i po tome što anđeli imaju intuitivno znanje koje su dobili od Boga i kod njih ne postoje nedoumice što su svojstvene ljudskoj tromoj naravi.

Zato su ljudi na ispitu cijeli svoj život i imaju mogućnosti pokajanja do smrti, a anđeli su imali sam taj trenutak kad su se trebali opredijeliti za ili protiv Boga.

To je zbog različite naravi anđela i ljudi, i kad bi se demoni mogli pokajati sigurno bi im Bog rado oprostio.

Stoga su anđeli iskušavani samo jednom u početku vremena kad su se trebali pokloniti Božjem Sinu koji će se utjeloviti u čovjeka.

Lucifer, koji je bio najsjajniji anđeo iz kora serafima (najvišeg anđeoskog kora), smatrao je nedostojnim da se Bog utjelovi u nešto što je niže od anđela, i zato je odlučio svojom slobodnom voljom ne pokloniti se. 

Hristos u Evanđelju Lucifera-Satanu naziva čovjekoubojicom od početka.

Zar je Lucifer htio ubiti čovjeka, odnosno Adama?

Htio je i njega, kao i sve njegove potomke, ali prvenstveno je htio Bogočovjeka kojem se nije htio pokloniti.

Svakako Ga nije mogao ubiti jer je Hristos božanska osoba, ali u svojoj neizmjernoj oholosti pomračio mu se je um i htio Ga je ubiti.

K tome su mu se pridružila trećina anđela koji su postali demoni.

U tom trenutku, u tom djeliću vremena, ustao je Mihael koji je po anđeoskoj naravi niži od Lucifera jer je iz kora arkanđela, i s povikom Mi-ha-el - tko je kao Bog, navalio na Lucifera i s ostalim anđelima izbacio demone s Neba na Zemlju.

Kako je mogao Mihael koji po svojoj naravi je ispod Lucifera svladati ga?

Bog ga je nagradio snagom i učinio najmoćnijim anđelom i time je još više ponizio Lucifera serafima kojeg je svladao Mihael arkanđeo (slično je David svladao Golijata, zato moramo zauvijek zapamtiti da onaj tko je s Bogom je najmoćniji od stvorenja).

I sad kad netko govori da postoje anđeli odnosno demoni koji su se pokajali pa nisu bačeni u Podzemlje nego su tako raskajani u Podnebesju (u mitarstvima), taj bjelodano laže kao i Zmija Adama i Evu.

I Juda Iškariotski je zažalio izdaju, ali se nije pokajao da je tražio oproštaj od Hrista, nego bi opet isto učinio da mu se pruži prilika.

Očajanje i žaljenje nije pokajanje (očajanje ili crkvenoslavenski uninije je grijeh kršenja prve Božje zapovijedi jer se ne vjeruje u Boga i ne nada se u Boga koji je milostiv i koji rado prašta te želi spasenje svih koji su stvoreni na Njegovu sliku i priliku).

Ista stvar je s demonima kao i s demonolikim ljudima nakon smrti.

Oni jesu beskonačno nesretni i očajni, i bijesni na sebe i sva druga bića, a pogotovo na Boga zbog toga, ali pokajanje nemaju niti iskreno žele oproštaj od Boga i ne žele biti sluge Bogu.

Katarina Emmerich dakle naučava zabludu kao i kasniji naš suvremenik svjetskopravoslavni 'svetac' i 'starac' Pajsije Svetogorski koji se je čak molio Bogu da oprosti nekom demonu koji mu je postao blizak.

RKC i Svjetsko Pravoslavlje u tim 'svecima' pokazuju svoje pravo demonsko lice.

Druga stvar koja ukazuje da je Emmerich lažna vidjelica i mističarka je njezino spominjanje kako podnebesni duhovi zlobe borave na planetama. 

Kakve planete koje nastanjuju demoni?

Demoni su anđeoska bića koja ne moraju stajati na ovozemaljskoj materiji, a kamoli da bi stajali na nebeskim tijelima koja su svjetlila, a ne nebeska tijela od ovozemaljske materije kako naučava moderna lažna kozmologija.

Podnebesni duhovi zlobe ne mogu približiti se Nebu, time i nebeskom svodu i zvijezdama na svodu.