Predrasude

Novoredni papa Frane primio je u audenciju brojnu skupinu cigana.

Ne znam jel izrekao svoj 'povjesni' govor prije ili poslije trbušnog plesa kojeg su izveli pred njim.
Rekao je kako su djeca cigana budućnost ne samo svojih roditelja, nego i društva u kojem žive. 
Za papa Frana budućnost je ružičasta, prema tome ako mu vjerujete, ne brinite se zbog budućnosti u kojoj će cigani preplaviti vašu zemlju kao što sam vidio pred nekoliko godina u Slovačkoj.
Oni će prestati s prosjačenjem, krađom, životom na račun socijalne države (odnosno drugih ljudi) i brinut će se o ostalim članovima društva.
Ako pak ne vjerujete da će se to obistiniti, onda ste zatucani, rasisti, ksenofobi i puni predrasuda te za vas nema mjesta u ružičastoj budućnosti koju vidi proročki papa Frane.
Sigurno onda imate i predrasude prema sodomitima i ne pružate dobrodošlicu muhamedancima iz Afrike i Azije i mislite da se preljubnici ne smiju pričešćivati.
Vrijeme vas je pregazilo.
Ali ako odbacite predrasude, možda za vas još ima nade.

Živio Krist Kralj!

Posljednja nedjelja u mjesecu listopadu je blagdan Krista Kralja*.

Poslanica današnje svete liturgije je Kološanima:

Zato i mi, od dana kada to čusmo, neprestano za vas molimo i ištemo da se ispunite spoznajom volje Njegove u svoj mudrosti i shvaćanju duhovnome: da živite dostojno Gospodina i posve mu ugodite, plodni svakim dobrim djelom i rastući u spoznaji Božjoj; osnaženi svakom snagom, po sili Slave njegove, za svaku postojanost i strpljivost; s radošću zahvaljujući Ocu koji vas osposobi za dioništvo u baštini svetih u svjetlosti. On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha. On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: on je prije svega i sve stoji u njemu. On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Ova Pavlovljeva poslanica nam također svjedoči o istini traducianizma. 
Isus Krist, pravi Bog je i pravi čovjek, i kao stvor On je prvorođenac stvaranja.
U Njemu stvoreno je svih devet korova anđela, i sav materijalni svijet uključujući Adama i u Njemu sve postoji jer On je Život.
On nije samo prvi u stvaranju, On je prvi i u uskrsnuću. Alfa i omega.
Glava mističnog tijela koje se zove Crkva.
Ovo se ne smije shvatiti kao metafora, Crkva je stvarno biće, stvarni organizam kojeg zovemo još općinstvom svetih.
Zato je bliskost svetaca s Isusom Kristom, našim Kraljem i našom Glavom veća od bilo koje bliskosti koja je između dvoje ljudi.
Vjerujem da je posljednji redak ovog citata poslanice Kološanima bio argument Origenu za herezu apokastaze, zabludu kako će na kraju Pakao ostati prazan, kako će se tada i Lucifer vratiti u Raj.
Isusova neizmjerna Žrtva otkupljenja je dostojna toga, ali spasenja ljudima nema bez vjere u Žrtvu i bez krštenja, dočim demoni nemaju vjere te se ni ne mogu spasiti.
Zašto demoni nemaju vjere? 
Zato što su oni imali jasnu spoznaju Krista Kralja kojem se nisu htjeli pokloniti, i ta njihova odluka je neopoziva.
Ljudska narav je drugačija, naš intelekt je kudikamo nemoćniji, oslabljen k tome zbog 'inercije' uma i tijela, naše neopozivo klanjanje Kristu Kralju ili neopoziva pobuna zapečaćena je tek na kraju našeg zemaljskog života.
Zemlja i Nebo na kraju će biti izmireni s Bogom po Kristovoj Krvi.
A što je s Paklom, zar će Pakao biti cijelu vječnost u ratu s Bogom?
Ne će, vječna kazna je uvjetno rečeno izmirenje s Bogom, Bog ne će ratovati s demonima i prokletnicima u Paklu, pravda će biti zadovoljena s vječnom kaznom. Neprijatelji Krista Kralja ne će imati više nikakve vlasti, i jedino što će imati je vječni škrgut zubiju.
Krist Kralj ima apsolutnu vlast nad Nebom, Zemljom i Paklom.
Poklonimo se jedinom pravom kralju. Dok još možemo.


Evanđelje je Ivanovo, 18-ta glava:

Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." 

U tekstu Djeni mač u korice" sam se osvrnuo na antikršćansko tumačenje Evanđelja po kojem se kršćani ne smiju boriti za zemaljsku kršćansku državu.
Krist Kralj ne bi bio pravi kralj kad bi trebao našu pomoć ili pomoć legija anđela da uspostavi svoje vječno kraljevstvo.
Njegova prividna nemoć pred Pilatom, ali i u vremenu do Posljednjeg suda je zbog slijedećih razloga:
- kako bi se dragovoljno prepustio neprijateljima i tako podnio beskonačnu otkupljuću žrtvu križa,
- kako bi se Njegovi neprijatelji doveli u zabludu kako mogu pobijediti,
- kako bi se Njegovi izabranici borili za nebesko kraljevstvo i tako posvetili u toj borbi.
Tko god je od istine, taj ne može izgubiti. Istina je nepobjediva.
Krist Kralj je istina.

Krist Kralj pobjeđuje, Krist Kralj vlada, Krist Kralj vječno kraljuje! 

  * Novoredna Crkva je pomakla blagdan zato da bi ga slavila zajedno s braćom hereticima protestantima.

Muško i žensko stvori ih

Obično ljudi postave pitanje, kad razmišljaju o Isusovoj zgodi s preljubnicom koju je spasio od kamenovanja: gdje je bio preljubnik koji je morao po Zakonu isto biti kamenovan?

"Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda neka se kazni smrću - i preljubnik i preljubnica." Lev 20:11

Što ako preljub učini muž s djevojkom - s neudatom ženom?

Tada se ne radi o slučaju koji se spominje u Lev 20:11.

Ako se ne pojavljuje muškarac u zgodi, onda je moguće kako se u takvom slučaju muž nije kažnjavao kamenovanjem.

Stoga sam mišljenja da se u ovom slučaju radilo o neudanoj ženi i mužu u preljubu.

I ta žena je najvjerojatnije bila prostitutka ili žena lakog morala, jer normalna židovska djevojka se ne bi upuštala u takvu 'avanturu' zbog koje se više nikad ne bi mogla udati.

Slijedeće pitanje je zašto je Bog strožiji po pitanju preljuba prema ženama nego prema muškarcima?

Zašto muž biva pošteđen kamenovanja ako vara svoju ženu s djevojkom, a žena ne biva ako vara svojeg muža s mladićem?

Odgovor se sam nameće, muškarci i žene nisu istovjetne naravi (iako je žena stvorena od muža - Adama), Bog je dao Adamu veću odgovornost nego Evi. Bog najprije pita Adama što je učinio, iako je Eva prva učinila grijeh i nagovorila Adama da učini grijeh.

Kad bi bili ravnopravni i isti, onda bi Bog naprije pitao i osudio Evu, onda se istočni grijeh ne bi zvao Adamovim grijehom, nego Evinim, onda ne bi sv.Pavao napisao da je po jednom čovjeku (Adamu) došao grijeh i smrt na svijet, nego bi rekao da je to došlo sa jednom ženom.

I ne bi rekao Efežanima da žene moraju biti poslušne svojim muževima, a muževima da moraju ljubiti žene kao sto je Krist ljubio i dao život za Crkvu.

Svatko će se složiti da Crkva mora slušati Krista, ali malo će se tko danas složiti da žene moraju biti poslušne svojim muževima.

Jeli isto kad netko prevari Krista ili kad prevari Crkvu?

Tako je veći grijeh kad muž bude prevaren nego kad žena bude prevarena.

Zato se u Zakonu spominje preljub sa ženom svoga susjeda, a ne i preljub s mužem svoje susjede.

Da se razumijemo, i jedno i drugo je smrtni grijeh, ali prvo ima veću ozbiljnost-težinu.

Zbog istog razloga u SZ je bilo dopušteno muževima imati više žena, ali ne i obratno.

Kad je muž bio prevaren, onda je njegov ugled bio srozan u društvu više nego što je bio srozan ugled žene ako ju je muž prevario. Sara nije rado trpjela Hagaru, ali je i sama preporučila Abrahamu da legne s ropkinjom kako bi imao potomstvo.

Obrnuto bi bilo nezamislivo, Abraham 's rogovima' više ne bi bio patrijarh i njegova obitelj i klan bi bili uništeni, budući da čovjek bez časti ne može biti na čelu obitelji, ne može biti patrijarhom*.

Zašto se u donedavnim patrijahalnim društvima koji su bili i kod nas, nečednost djevojke puno vise osuđivala nego nečednost mladića?

(što je sasvim u skladu s tim odnosom koji je i u Objavi)

Zašto je Bog stvorio ženu tako da postoji fizički dokaz nevinosti žene, dočim takvog dokaza nemaju muškarci?

Zašto je nevinost žene smatrana uvjetom za brak, dok to nije tako strogo bilo s muževima?

Odgovor je:

Ženama je Bog dao ono što je veličanstveno i nadmašuje muškarce - žene donose na svijet novo ljudsko biće.

Štovise, Žena je donijela na svijet Boga.

Zato u Zakonu preljub žene ima veću težinu nego preljub muža.

Ženska utroba svetije je mjesto nego muško spolovilo.

Onome kojemu se je više dalo (ženama po pitanju majčinstva) od njih se više i traži (veći stupanj nevinosti i vjernosti).

Nadam se da žene koje ovo čitaju ne će pomisliti kako imam neku mržnju prema ženama.

Istina će nas osloboditi. A istina je u Objavi.

Istina nije u čovjekoubojici od početka i ocu laži koji je uvjerio mnoštvo žena kako tek sad žive u sreći i slobodi, a sve ono prije je bilo ropstvo žene**.

Bog nas ne vara, niti nas može varati.

Istina je često poput lijeka koji se uzima kad se dogodi trovanje želuca.

Nije lijepo povratiti sadržaj želuca, ali ako je taj sadržaj otrovan, onda je to spasonosno. 

 *Nije simpatično što je Abraham lagao faraonu da mu je Sara sestra kako bi spasio svoj život, ali nije ni lagao, jer rođaci su se smatrali braćom i sestrama.

** Chesterton je negdje napisao kako je feminizam apsurd u kojem se smatra ropstvom kad žena mužu pere robu, kuha i čisti kuću, a kad ta ista žena ide raditi to ili tome slično drugom muškarcu koji joj nije muž nego šef na poslu ili poslodavac, onda je to sloboda i emancipacija žena.

Stare razglednice u žrvnju vremena

Ponekad je zanimljivo gledati stare fotografije, čitati stare knjige, proučavati stare artifakte.

To je znak da smo stari.

Mene to privlači zato što me zadivljuje pojam vremena, onakav kakav ga je opisao sv.Augustin.

Nekad sam definirao vrijeme kao mjeru promjena.

Vječnost je bez promjena, zato u vječnosti ne postoji vrijeme.

Jednostavna 'fizikalna' definicija.

Ali kako kaže sv.Augustin, vrijeme je stvorenje koje teži u nestajanje, u ne-bitak.

Prošlost ne postoji nego samo kao nečije sjećanje.

Kad čitamo povjesne knjige mi ne oživljavamo prošlost, mi samo stvaramo u svojoj mašti sliku događaja koji više ne postoje.

Budućnost ne postoji nego kao nečije predviđanje, koje će se dogoditi, ali i ne mora, i ubrzo ako se dogodi, odlazi u 'kantu za smeće', u prošlost.

A sadašnjost? Jel sadašnjost ono pravo vrijeme koje postoji?
Jel sadašnjost ova godina, 2015 (moram paziti da se ne zabunim koja je godina )?

Ne nije, jer je više od polovice ove godine otišlo nepovratno u prošlost.

Jel ovaj mjesec? Nije ni on, jer više od pola je otišlo u prošlost, a ostatak je u budućnosti koja se možda ne će nikad ni dogoditi (evo proročanstva o kraju svijeta ).

I tako prema satima, minutama, sekundama, milisekundama ... sadašnjost-vrijeme nam uvijek izmiče i bježi od nas kao voda koju bi htjeli stisnuti u šaci, ili kao naša sjena koju nikad ne možemo uhvatiti.

Pogledajte ove TV emisije koje su stare 20-tak godina:

Govore o stvaranju vrlog novog svijeta, o narušavanju suverenosti nacionalnih država i stvaranju super internacionalne države, o uništenju industrije u zapadnim zemljama, o strahu da će ta super država nametati prosodomitske zakone ...

Sudionici emisije govore o budućnosti u odnosu prema njihovoj sadašnjosti koja je nama prošlost.

Ali to je nama i sadašnjost i budućnost jer su se njihova predviđanja obistinila.

Na kraju sve je to ništa, jer i super internacionalna antikršćanska država  koliko god bila moćna, ne može izbjeći sudbinu vremena u kojem egzistira - nestajanje.

Mi ne ćemo nestati, u to duboko vjerujem. Naša besprekidna želja da zaustavimo vrijeme, da ga uhvatimo za vrat i kažemo mu - e sad je dosta, želim živjeti tamo gdje mi ne nestaju ugodni trenuci s ugodnim ljudima, bit će uslišana.

Zato volim gledati stare 'razglednice' jer me povezuju u mojoj mašti s nekima s kojima bih želio ostati u sadašnjosti, ali kako nam sadašnjost-vrijeme uvijek izmiče, onda znam da se moja želja može ostvariti samo izvan vremena, u vječnosti.

Od svih tih medija koji nam stvaraju slike prošlosti, postoji jedan koji nadmašuje sve ostale.

To je sv.Pismo ili konkretnije Evanđelje. Želim živjeti tamo gdje, lik iz moje mašte koji nastaje čitanjem Evanđelja, zauvijek živi i vlada, izvan vremena, u sadašnjosti koja ne zna za prošlost i koja se ne brine za budućnost.

Djeni mač u korice

Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?"
Iv 18:11

To je rekao Gospodin nakon što je sv.Petar odsjekao desno uho sluzi velikog svećenika.
Zanimljivo je kako nam je  Ivan Evanđelist napisao ime tog sluge, Malho.
To je ponukalo Ralpha F. Wilsona da napiše priču o tom čovjeku o kojem ništa ne znamo osim imena i tog događaja na Maslinskoj gori kad mu je odsječeno uho Isus čudom vratio na glavu.
Isto tako zanimljivo je što evanđelist specifizira kako se radi o desnom uhu, što se može povezati s običajem da se roba/slugu označava probadanjem desnog uha.
U svakom slučaju siguran sam da postoji Božja poruka u tom događaju u koju sad ne će ulaziti, nego ću se usredotočiti na Isusovu zapovijed Petru da vrati mač u korice.

Jahve zapovjedi anđelu da vrati mač u korice.
Ljet.21:27

Zapovijed Božja anđelu je iz SZ kad je kralj David učinio grijeh pred Bogom jer je dao popisati Izraelce*, a Bog je poslao za kaznu anđela zatornika da tri dana istrebljuje Izraelce. David se je pokajao i podigao je poseban žrtvenik Bogu da bi se kazna prekinula. Bog ga je uslišao i tade je zapovijedio anđelu da vrati mač u korice.
U čemu je razlika između sv.Petra i anđela zatornika?
Petru Bog nije zapovijedio da udari na slugu velikog svećenika, ali je prethodno rekao Isus apostolima neka nabave mačeve. I Petar je odgovorio da ima dva mača, što je vrlo važno da bi se shvatila doktrina Crkve o dva mača**. Isus mu je odgovorio - to je dosta.
Anđeli pak bespogovorno izvršavaju Božje zapovijedi i nikad samoinicijativno ne kažnjavaju ljude.
Velika je, ali nažalost toliko danas raširena zabluda, kako je Isus zapovijedio sv.Petru odnosno Crkvi da odbace mač, da ne koriste nikad više silu niti protiv onih koji su otvoreni Božji neprijatelji, niti protiv onih koji im prijete uništenjem.
Jer rečeno je - djeni mač u korice, a ne baci ga od sebe i nikad ga više ne koristi. U tom slučaju bi bilo rečeno - baci mač i korice, jer korice su nepotrebne ako nema mača.
Ili, zar je Isus možda htio prekoriti sv.Petra što je upotrijebio mač da Ga zaštiti, a prethodno mu je zapovijedio da nabavi mač?
Kako mogu liberalno-pacifistički kršćani objasniti takvo ponašanje Krista ako vele da je Isus uvijek protiv nasilja? Kakav bi to bio Krist koji je zapovijedio Petru da nosi mač samo da bi ga poslije ukorio što je mač upotrijebio za Njegovu zaštitu?
Ne, takav Krist ne postoji, to je Krist iz hipijevskog mjusikla "Jesus Christ Superstar". 
Sv.Petar je učinio ono što je Gospodin od njega očekivao, i ako ništa drugo moramo se diviti hrabrosti i privrženosti Petra Gospodinu koji je uzeo mač protiv višestruko brojnijih neprijatelja, jer da se Gospodin nije uključio Petar bi brzo bio ubijen, a vjerojatno i ostali apostoli. Bili bi mučenici kao što su to bili ubijeni križari tisuću godina kasnije.
Moramo dakle čitati Evanđelje kako su ga oduvijek čitali kršćani, onako kako piše, a ne onako kako to odgovara ovom svijetu koji želi da kršćani budu samo stoka za klanje.
Isus je rekao Petru da vrati mač u korice zato što je došao čas kad se je utjelovljena Riječ dragovoljno predaje u ruke griješnika da podnese otkupljujuću Žrtvu za sve grijehe svijeta.
Da nije bio taj trenutak, Isus bi s pravom pokudio i sv.Petra i ostale apostole kad se oni ne bi borili protiv Njegovih neprijatelja nego glumatali pacifiste skrivajući tako svoj kukavičluk.

Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 

Isus odgovara Pilatu na pitanje jel On židovski kralj.
Ovaj citat često koriste neprijatelji Kristovi kako bi pacifizirali kršćane.
Poručuju: - ako slijedite Krista onda se borite za Njegovo kraljevstvo koje nije na Zemlji, a nipošto se ne borite da zemaljske države budu kršćanske, da priznaju Krista Kralja. U istom duhu kažu kako je pravo kršćanstvo i prava Crkva bila sve dok nije car Konstantin proglasio rimsko carstvo kršćanskim. I onda je opet zaživjelo s francuskom revolucijom, ubijanjem kršćanskih kraljeva i kršćanskih država.

Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" 
Mat 28

Citat se nalazi na samom kraju Matejevog Evanđelja.
Nije li to kontradiktorno izjavi koju je Isus dao Pilatu kako Njegovo kraljevstvo nije od ovog svijeta? 
Nije, zato što kad je Isus spomenuo 'ovaj svijet' onda je mislio na ljude koji su pod dominacijom Sotone, takvi ne pripadaju kraljevstvu nebeskom.
Međutim tvrditi kako je Zemlja pod vlašću Sotone je negirati Gospodina koji je rekao da ima svu vlast i na Nebu i na Zemlji.
Stoga, boriti se za Krista Kralja znači priznati Mu da On nije samo naš kralj, nego da je kralj sveg stvorenog, da ne postoji kvadratni metar na površini ili u dubini Zemlje ili u visinama na kojem imaju pravo Njegovi neprijatelji imati vlast, i ako je sada imaju, to je zato što im je to Krist Kralj dozvolio kako bi se kršćani imali protiv čega boriti i tako se posvećivati u borbi.
Ali onaj tko nije u sebi svladao Kristovog neprijatelja i čovjekoubojicu od početka, taj se ne može niti izvan boriti za Krista Kralja.
Sv.Pavao nam poručuje kako se kao Kristovi vojnici moramo naoružati vjerom i svim drugim milostima koje nam Bog daje u borbi.
Svakako, ako mislimo da Crkva ne smije koristiti silu, a to je taj drugi mač** kojeg ima u zemaljskoj državi, onda nismo oboružani pravom vjerom.

* Nisam dosad istraživao zašto je to Bog zabranio. Moguće je zbog toga što se kraljevi uzohole kad vide koliko velik broj podanika imaju. Možda je to isto povezano s tendencijom prema birokratiziranoj državi koja mora znati broj ljudi koje će oporezovati, koliko ima vojnih obveznika  i slično, pa se državnici više ne uzdaju u Boga, nego u 'brojeve'.

** Prvi Petrov mač je duhovna vlast koju mu je dao Gospodin u Crkvi, drugi mač je vlast koju ima nad zemaljskom državom, odnosno Crkva ima pravo koristiti silu zemaljske države kako bi se obranila i kako bi onemogućila zlo.
Stoga je jasno da se kršćani moraju boriti za kršćansku zemaljsku državu kako bi čim neometanije živjeli kraljevstvo nebesko još na Zemlji.

Zeleni učiniše nešto

I učinili su to. Nema više industrije u Rijeci. Vidi se gradska ura, a tek kultura.
Nu, ne mislim se sad osvrtati na deindustrijalizaciju Rijeke i etabliranje antikulture kao prave kulture ovog grada.
Cilj mi je povezati ove pop humanitarce s humanitarcima globalnog karaktera, s Rimskim klubom.
Dvadeset godina prije riječkih rokera, u misterioznoj 1968. godini, sastali su se u Italiji utjecajni svjetski političari na inicijativu još utjecajnijeg svjetskog bogatuna, Davida Rockefellera. Cilj sastanka dostojan kluba supermena; spasiti naš "jadni" zemaljski krug kojeg oni zovu planetom Zemljom.
Od koga spasiti? Od ljudi koji majčici Gaia prijete potpunim uništenjem preko zagađivanja. Da i ne znamo što se je dogodilo poslije, mogli smo biti sigurni da će takav moćni klub supermena pokrenuti lavinu. Koja se je kako vidjesmo dokotrljala i do grada na Riječini koji se diči svojim ranim industrijskim razvojem u 19.stoljeću.
Kao što je poznato čitateljima ovog bloga, nisam niti ja pristalica industrijalizacije po svaku cijenu.
Međutim i hvala Bogu nisam supermen niti član Rimskog kluba niti sam roker koji osluškuje što će im gazde medijskih carstava i kreatora trendova u pop kulturi naložiti (a to su kao što pretpostavljate članovi Rimskog ili sličnih klubova).
Zato ću pokušati objasniti što vidim kao pravi cilj ideologije koja se zove po istoj boji koju obožavaju muhamedanci, i koja se proširila zapanjujućom brzinom kao i muhamedanstvo (ne, ne mislim da je ta boja razlog tom fenomenu).

Povratak poganstvu. To im je glavni cilj. Zeleni se obraćaju 'zemaljskom krugu' kao da je to biće božanskog karaktera. Ne baš onog pravog, jer pravi Bog ne može trpjeti niti biti uništen, nego poganskom bogu odnosno božici.
U poganstvu božica Zemlja je uvijek vezana s plodnošću, odnosno štovanje Zemlje se pokazuje kultovima spolne raspojasanosti, orgijanja.
U istom misterioznom desetljeću u kojem je utemeljen Rimski klub, osniva se Crkva Sotone koju je SAD-e registrirao kao legitimnu religiju. Vještičarstvo isto tada ulazi ponovno na velika vrata nakon što je stoljećima bilo skriveno i proganjano od kršćanske države. Svi vidovi okultnog praznovjerja izlaze na površinu. Drugi vatikanski koncil u istom razdoblju je stvorio od milijuna katolika najmnogoljudniju protestantsku sektu koja više nema volje boriti se protiv poganstva i lažnih religija, nego štoviše javno naučava kako se ljudi mogu spasiti izvan Crkve. Imamo nebrojeno slučajeva u toj novorednoj Crkvi kako njezini sljedbenici štuju Zemlju isto kao i pogani (pogotovo u tome prednjače neke 'časne sestre', valjda zato što je vještičarenje ili slavljenje božice Zemlje bilo uvijek bliže ženama nego muškarcima).

Drugi cilj kojeg vidim je uništenje tradicionalnih vrijednosti obitelji i kršćanskih naroda. Moramo primijetiti odmah kako se zelena-poganska ideologija nije širila tamo gdje nije bilo kršćanstva, recimo među muhamedancima ili hindusima.
Kad nam supermeni kažu kako je majčica Zemlja ugrožena zbog prenapučenosti, onda oni koji su robovi supermenskih medija u isti čas i u isti glas započnu naricati nad kletom sudbinom i odluče kako će napustiti sve tradicionalne vrijednosti njihovih predaka koje su prouzrokovale jad i čemer majčici Zemlji. I tako su uništene obitelji i europski narodi kao organske cjeline, ali čovječanstvo nije smanjeno, nego je povećano. Možda nepovratno su uništeni nekadašnji kršćanski narodi koji su žrtvovali svoju nepostojeću djecu božici Zemlji kako bi ona odahnula.
Postavlja se pitanje jesu li supermeni to planirali, ili su možda htjeli smanjenje svih rasa i naroda, a ne samo bijele rase?
Za ovo drugo nikad nije kasno, ali mnijem kako su nekadašnji kršćanski narodi bili glavna prepreka za konačni cilj, pa su prvi uništeni.

Treći cilj kojeg Rimski klub nije nikad skrivao je stvaranje jedne globalne vlade. Tobožnje opravdanje je vrlo logično. Zrak i voda ne poznaju državne granice, pa ako ćemo spasiti Zemlju onda moramo imati vladu koja će se boriti protiv zagađenja i koja će imati ovlasti iznad svih država.
Ako niste primijetili, ta vlada već djeluje dosta dugo.

Na koncu, što je konačni cilj, jer ovo navedeno su pomoćni ciljevi?
Kako je objavljeno u sv.Pismu, poganski bogovi su demoni.
Povratak poganstvu kojeg sam naveo kao glavni cilj je drugim riječima povratak štovanju demona.
Zemlja nije nikad bila prenapučena. Kažu nam kako je čovječanstvo naraslo zato što je tehnologija omogućila veće prinose hrane. Što je laž. Jer moderna poljoprivreda nije povećala prinose po jedinici površine obradivih površina, nego je dramatično smanjila broj seljaka odnosno radnika na njivama. Kad bi se taj povećani broj ljudi vratio na selo, proizvodilo bi se više hrane nego što je sad proizvode velike farme ili multinacionalne tvrtke s modernom tehnologijom, genetski modificiranim sjemenjem, umjetnom gnojidbom i s kemijskim otrovima koje se koriste protiv bolesti koje je najvjerojatnije prouzrokovala ta ista moderna tehnologija.
Rimski klub stvorio je nepostojeći problem kako bi ponudio rješenje - globalna vlada i novo poganstvo, odnosno štovanje demona.
Zato na popisu članova Rimskog kluba nema onih najvažnijih, koji su utjecajniji od D.Rockefellera i koji znaju da im je ostalo još malo vremena za povesti čim više ljudi za sobom u vječnu propast.

Što je nama učiniti da ne budemo povedeni tamo kamo ne želimo?
Čvrsto vjerovati u Gospodina, ne mučeći se s pitanjima kako će to na kraju biti sve završeno, ali šireći istinu ljudima oko sebe o opasnim lažima umotanim u brigu za opće dobro.

Kako Bog koristi Jehove svjedoke

"Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova."

Mudr.izreke 8:22 ...

Susjed Jure, koji je JS - Jehovin svjedok, bio je ljetos kod mene i upućujući me na gornji citat, pokušao me uvjeriti da Isus nije svemogući Bog, nego da je stvor.

Zanimljivo je što sam prije toga nekim svojim prijateljima pisao o traducianizmu.

Tekst kaže da je Mudrost stvorena prije Neba i Zemlje. Ali je ipak stvorena, nije vječna.

Moguće je da se radi o krivom prijevodu, jer malo dalje u tekstu se kaže kako je Mudrost rođena, vjerujemo da Otac u vječnosti rađa Sina kojeg još zovemo Riječ ili Logos što isto znači kao i mudrost.

Na prvi pogled redak 8:22 (stvaranje Mudrosti) i 8:24 (rađanje Mudrosti) su kontradiktorni (ako je prijevod ispravan).

Moje skromno mišljenje je da se radi o istoj prividnoj kontradiktornosti po kojoj je Isus Krist, naš Gospodin, pravi Bog i pravi čovjek, jedna osoba s dvije naravi i dvije volje.

Isus se rađa u vječnosti od Boga, ali Njegova ljudska duša je stvorenje i to prvorođeno stvorenje.

Zato Mudrost o Sebi kaže da je stvor, ali i da je rođena od Boga, da je Bog.

Naravno da Jure nije htio ulaziti u takvu raspravu kao niti jedan heretik koji negira Isusovo božanstvo.

JS se primjerice uhvate redka u sv.Pismu u kojem Isus, predstavljajući samo svoju ljudsku narav, kaže da o Sudnjem danu zna samo Bog, a ne i On, ili kad kaže da je Otac veći od Njega.

Ne žele nipošto uzeti u obzir redak u kojima Isus kaže da je isti s Ocem, odnosno ovaj redak Mudr. izreka 8:24 koji kaže da se Mudrost rađa od Boga (znači u vječnosti).

Stoga ja stvarno mislim da je prvi stvor koji je stvoren prije Neba i Zemlje, prije anđela i ljudi, bila Isusova ljudska duša koja je Mudrost kao i druga Božanska Osoba, štovise radi se o jednoj te istoj Osobi koja ima u sebi dvije naravi.

Isus Krist je dakle postojao prije svih stvorenja, a utjelovio se, dobio ljudsko tijelo, od Marije vazda djevice u punini vremena.

I kad nalazimo u Postanku redke:

"I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, ..."

onda se ta sličnost odnosi na sličnost Adamove duše s ljudskom dušom Isusa Krista.

Krštenje je sakrament po kojem krštenik dobiva kao i Adam, dušu sličnu Kristovoj, čistu od grijeha, Gospodin kaže da se tu radi o nanovom rođenju.

U prvom rođenju dušu dobivamo od roditelja, i u lancu rađanja dolazimo do Adamove duše koja više nije bila čista kad su se iz nje nastale duše Adamove djece.

Sv.Augustin je uvjeren kako se istočni grijeh prijenosi putem spolnog čina koji je nužan za začeće djece i to zato što taj spolni čin, kakvog znamo, ne može biti izveden bez spolne požude (barem ne s muške strane).

U suprotnom, ako je sve točno ono sto sam pisao, djeca od svetaca bila bi sveta kad se rode, njima ne bi trebalo krštenje, odnosno nanovo rađanje u vodi i duhu, oni bi se rodili u stanju kojem je bio Isus u betlehemskoj štalici, i bez porođajnih muka majke (budući da je između ostalog, Bog kaznio Evu s porođajnim mukama, a vjerujemo da je Marija rodila Isusa bez porođajnih muka).

Nisam napomenuo u prethodnim razmatranjima o traducianizmu kako u sv.Pismu nalazimo na redak koji jako upućuje na to:

"Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek. Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet."

Post. 5:1 ...

Najprije je Adam stvoren na sliku Isusa Krista koji je pravi Bog i pravi čovjek.

Adam je bez grijeha u Božjoj milosti koja mu daje moć po kojoj nije rob požuda.

Slobodnom voljom Adam čini grijeh poslušavši Evu, a prije toga je već bio u grijehu jer je dopustio Evi da započne razgovor sa Zmijom.

Jer je Adam imao autoritet nad Evom, a iz Postanka je jasno da je cijelo vrijeme Adam bio prisutan dok je Zmija zavađala i navodila Evu na grijeh.
Moglo bi se reći da je Adam bio tada 'papučar', da mu je bilo više stalo da se ne zamjeri Evi nego da se ne zamjeri Bogu.

Zmija nije ni pokušala prevariti Adama, znajući da bi ju Adam odbio, ali je znala da je Adam postao slab na Evu - to je moje mišljenje, ali nisam prvi koji to tako tumači.

Nakon učinjenog grijeha Adamova duša nije više čista, postao je rob požuda.

Bez dodatne Božje milosti Adam se tog ropstva ne može osloboditi.

Međutim problem je što su i sva Adamova djeca isto robovi požuda, u istom stanju kao i Adam.

I to se vidi po gornjem citatu - Set nije stvoren na sliku i priliku Isusa Krista, nego je sličan svom ocu Adamu koji je u grijehu.

Da je Adam bio bez grijeha odnosno bez spolne požude, onda bi i Set bio bez grijeha kad se je začeo.

Taj grijeh koji se naziva prvim ili istočnim grijehom se prenosi začećem, ne rađanjem.

Inače ne bi nazivali Mariju bezgriješnim začećem, nego bezgriješnim rađanjem.

Kako je mogla Marija biti bez istočnog grijeha ako je potomak Adamov?

Uobičajeni odgovor je - Bog ju je poštedio ljage istočnog grijeha.

Ako je to Bog učinio Mariji, zašto to onda nije učinio svim ljudima?

Štoviše, mogli bi isto bogohulno zaključiti kako je Bog zao, jer je mogao sve Adamove potomke osloboditi istočnog grijeha, ali to nije učinio.

Što je kontradikcija koja izlazi iz krive pretpostavke kako Bog stvara svaku pojedinačnu ljudsku dušu iz ničeg, ex nihilo. Marijinu je stvorio iz Isusove duše, zato je Ona bezgriješno začeće.

Zar nisu sv.Joakim i sv.Ana začeli Mariju uobičajenim spolnim načinom?

Znam neke novoredne svećenike koju su se ljutili kad bi itko posumnjao da Marija nije začeta uobičajenim spolnim putem, jer po njima je heretično i samo pomisliti da nešto moze biti grješno u spolnom činu ili u spolnoj požudi, vjerojatno bi sv.Augustina izbacili naglavačke iz crkve.

Ako je Bog zapovijedio Adamu i Evi da se razmnožavaju, onda očito sam spolni čin nije grješan po sebi, jer Bog ne može zapovijediti grijeh.

Međutim Bog je to njima zapovijedio prije nego što su učinili grijeh, prije nego što su se u njima probudile požude, prije nego što su osjetili sram zbog svoje nagosti.

Dakle, moramo razlikovati kakav je spolni čin mogao biti prije istočnog grijeha, i kakav je spolni čin nakon tog grijeha. Razlika je u požudi.

Roditelji Marijini (čija se imena ne spominju u sv.Pismu) mogli su začeti Mariju bez spolne požude, Bog takvo čudo može učiniti. Bog im je mogao dati takvu milost.

Ali ja mislim da je Marijina, kao i Adamova duša, stvorena iz ljudske duše Isusa Krista, da je Marija od Isusa dobila ljudsku dušu, a Ona je Njemu dala tijelo.

To je puno veća bliskost Isusa i Marije nego što se uzima u obzir kod kreacionizma, po kojem je Bog stvorio ex nihilo Marijinu dušu (kao i naše), a ne iz Isusove duše (znači ne ex nihilo).

I da je ta Marijina bezgrješna duša unesena po Božjem milosrđu u tijelo koje su začeli sv.Joakim i sv.Ana.

K tome mislim da se je to stvaranje Marijine duše iz Isusove dogodilo prije stvaranja Neba i Zemlje, prije stvaranja anđela i Adama, i da se zato na Marijinim blagdanima, na Misama čita izvod iz Knjige mudrih izreka kojeg sam stavio kao uvod ovog teksta.

Što se tiče Jure, potvrdio je prethodni moj sud, da iako je u nekoj hijerarhiji JS (ala biskup) ne želi raspravljati o tekstovima koji bi ga mogli dovesti u sumnju prema lažnoj religiji kojoj pripada.

Kako sam mu pokušavao objasniti nauk o predestinaciji svetaca prošli put, ovaj put je rekao da je nešto saznao o sv.Augustinu. Ali ništa više nego što JS autoriteti pišu o Augustinu.

Budući da imam knjigu "Ispovijesti" Augustina, ponudio sam mu je na čitanje.

Odbio ju je uz obrazloženje da nema vremena (iako je umirovljenik).

Vidjet ćemo hoće li doć treći put.

Neka mu Bog da milosti preobraćenja - vjere.
Mnijevam kako mi je Bog poslao Juru kako bih spoznao smisao u tekstu sv.Pisma koji je naizgled kontradiktoran i koji potvrđuje traducianizam i ideju kako je Isus Krist prvina stvaranja, alfa i omega, a ujedno i Stvoritelj, te da je Bogorodica odmah po prvenstvu i dostojanstvu do Njega.
Želim čitateljima milost da prodube svoju vjeru i spoznaju vječnih istina.