Troplet

Današnje Evanđelje je iz Mateja 12, 38 redak do kraja poglavlja.
Gospodin iznosi tri poruke koje izgledaju nepovezano.
Prva:

Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak." A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!" 

Druga:

 "A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem."

Treća:

Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."

Glede prve poruke dobro je pročitati retke koji prethode i koji se danas ne čitaju.
Tamo je opisana zgoda kad je Isus oslobodio opsjednutog, a isti koji Ga sad propitkuju da im pokaže znak da je Mesija, tada su ga optužili da izgoni đavle po Beelzebulu, poglavici đavola.
Stoga Gospodin s pravom naziva ne samo prisutne farizeje i pismoznance opakima i preljubnicima, nego cijeli naraštaj židovski koji Ga ne žele prihvatiti iako se sva proročanstva iz SZ ispunjavaju u Njemu.
Zato dalje navodi kako će pravednici iz SZ suditi tom naraštaju, čak i oni koji nisu židovi nego dolaze iz poganskih zemalja poput Ninivljana koji su postom i trapljenjem okajali svoje grijehe i kraljica s Juga odnosno iz roga Afrike koju je privukla u Jeruzalem mudrost koju je Solomon dobio od Gospodina.
Oni koji su bili toliko ponosni što pripadaju izabranom narodu, bit će suđeni na Božjem posljednjem sudu od pogana koji su se pokajali i obratili i koji su žudili za mudrošću Božjom. Ne bih volio da me se ovdje krivo shvati pa da se pomisli kako su to grčki filozofi, jer oni nisu težili za Božjom mudrosti do koje se dolazi preko poniznosti i u hodočašću prema nebeskom Jeruzalemu, nego vlastitim umovanjem koje želi otkriti Božje tajne. Onaj tko vlastitim umovanjem želi spoznati stvaranje i smisao svega, pa i vlastitog života, stvara vlastitu religiju-filozofiju koja je dakako zabluda zato što je potekla od oholosti, a ne od Boga koji je istina.
Gospodin kaže da im više ne će ostavljati nikakav znak osim vlastitog uskrsnuća nakon tri dana i tri noći.
Isus kaže da je to znak Jonin koji je bio u utrobi kita tri dana. Zanimljivo je znati dal je itko od prisutnih farizeja koji su tada mislili da Isus izgovara besmislice, nakon što je otkriveno da je Isusov grob prazan, zaključio da je Gospodin bio Mesija i da im je pokazao Jonin znak.
Mislim da ih nije bilo puno zato što znamo da nije problem u umu koji će donijeti valjane zaključke, nego u zlom srcu koje ne želi istinu, koje radije bira tamu. Zato su isti odmah prihvatili besmislicu kako su apostoli ukrali Isusovo tijelo, a to je svjedočila straža koja je - spavala. Pogledajmo oko sebe i vidjet ćemo mnoštvo onih koji ne žale truda i vremena kako bi sebi i drugima 'dokazali' ili da Boga uopće nema, ili da Gospodin nije uskrsnuo i da nije bio pravi Bog i čovjek, ili se trude dokazati da nije nikad ni postojao.
Njihovo srce je zlo i otuda taj njihov prometejski napor da ugase u sebi i u drugima svjetlo, da se ne vide njihova zla djela.
Nakon toga, Gospodin započinje naoko nevezani govor s prethodnom temom o čovjeku iz kojeg se izgnalo demona i koji luta bezvodnim prostorima ne nalazeći mira dok se opet ne nastani u nekom čovjeku.
Već sam pisao o nefilima, i mislim da se radi baš o njima koji ne nalaze mira dok ne dobiju ponovno ljudsko tijelo. Možda sam tu u zabludi, stoga ne tvrdim kako je to sigurno istina.
Ali ipak ovdje na kraju Gospodin daje poveznicu s prvom temom.
Jer nakon što se je od opsjednutog istjeralo demona, a taj se čovjek nije ispunio s Duhom Svetim, demoni vide kako je njegova 'kuća' prazna i pometena te još gori demoni od onog prvog uđu u čovjeka.
I dodaje Isus - tako će biti i s ovim opakim naraštajem.
Gospodin je došao da ukine djela đavolska, i istjerivao je demone po Judeji, Galileji i tamo gdje su živjeli židovi, ali židovi nisu Ga htjeli prihvatiti za svog Mesiju i Kralja, zato im je stanje bilo gore nego što je bilo stanje prije dolaska Gospodinova. Znamo kako je Gospodin prorekao pad Jeruzalema i po svjedocima tog događaja to je bilo nezabilježeno krvoproliće i nevolja. I od tada židovi lutaju poput tih demona bezvodnim prostorima ne nalazeći nigdje mira i počinka, niti cionistička država na Bliskom istoku nije ih zadovoljila, niti sve spletke koje rade ne će ih zadovoljiti, niti sva bogatsva i utjecaj koji imaju, niti demoni koji vladaju nad njima po demonskoj nauci kabale ne mogu ih zadovoljiti, niti laži talmuda kako su oni gospodari nad nežidovima.
Zato što su odbacili Mesiju. Ali znamo da je sv.Pavao žestoko i žarko molio za obraćenje svojih sunarodnjaka i Bog ga je uslišao. Tako će na kraju, prije drugog Gospodinovog dolaska, biti veliko obraćenje židova. 
Već sam o tome pisao, vjerujem da će u posljednjim danima zemaljske Crkve biti slično kao i u prvima, bit će više kršćana židovskog podrijetla, nego poganskog. Simbolično se to vidi na tradicionalnoj Misi na kojoj je na početku Misal s desne strane oltara, nakon čitanja poslanice se prebacuje na lijevu stranu kao znak da su židovi odbacili Evanđelje kojeg su prihvatili pogani, da bi se na kraju Mise misal opet vratio na desno, na židovsku stranu.
I ovaj Isusov troplet završava se s trećom temom, koja se, to ćemo sad vidjeti, savršeno nadopunjuje na prethodne dvije.
Nisu Isusovi niti židovi niti pogani zbog svojeg podrijetla, nego zbog toga što vrše volju Boga, odnosno slušaju Njegove zapovijedi. Kako kaže sv.Pavao nema više Grk - židov, rob - slobodan, nego svi u Kristu.
Neka nam Bog da milosti da valjano poput Ninivljana okajemo svoje opačine i da vršimo radosno Njegovu volju na Zemlji čekajući Gospodinov dan!
Amen.

Lu(r)d

Novoredna Crkva koja je otela nekretnine Crkve, objavila je, prema pisanju Telegrapha, u petak poziv svim zaljubljenima, bili oni oženjeni, neoženjeni, preljubnici ili sodomiti neka dođu reći svojem 'partneru' da ga vole u Lourdes. Tako se piše Lurd na francuskom, a zanimljivije izgleda fonetski jer se može izbaciti slovo 'r', da bi se najbolje opisalo što se događa s tim Marijanskim svetištem pod novorednom Crkvom.
Nisam baš politički korektno preveo, jer umjesto sodomita tamo stoji da su to veseli ljudi, gay.
Usput podsjetit ću vas ili ako to ne znate onda ću vam prvi puta reći, kako su u Lurdu pred 4 godine bile poplave  kad su relikvije Woytile tamo došle da Marijini hodočanici odaju počast 'santu subitu'.
Nisam pročitao dal je za 'valentinovo' bio potres u Lurdu ili neka druga Božja kazna. Možda je Bog odlučio više ne pokazivati nikakve znakove svoje ljutnje, a najgore je kad Bog zašuti i od nekog digne ruke i čeka dok se ne prepuni kalež Njegovog gnjeva.
Moja malenkost je bila pred osam godina u Lurdu. Osjetilo se je kako je neusporedivo više turista od hodočasnika. Doduše te 'vesele' ljude nisam primjećivao. Tradicionalne Mise tamo nije bilo, a nešto najgore što sam vidio je novoredna Misa koja se događa u podzemnoj ogromnoj crkvi sv.Pia X koja liči na veliku stanicu podzemne željeznice ili na neko veliko atomsko sklonište. Naravno 'oltar' je u sredini skloništa, iako se je crkva projektirala i gradila prije drugog vatikanskog koncila. Ta crkva je spomenik činjenici kako je modernizam bio jak i u prvoj polovini 20.st.
Nu, netko će reć - i ti 'veseli' ljudi su isto ljudi bez obzira što čine grijeh koji vapi Bogu u Nebo za osvetom.
Složit ću se, samo biti čovjekom nije nikakvo opravdanje niti "riječ čovjek gordo zvuči" kako je to krivo mislio boljševik M.Gorki, već se može reć da to gorko cvrči znajući što nas čeka ako se ne pokajemo i ne obratimo. 
Puno, puno veći grijeh od sodomita koji će desakralizirati svetište (a vjerojatno je već i prije desakralizirano) učinili su novoredni svećenici koji su takvu blasfemičnu poruku poslali.
I da budem skroz otvoren, svi koji znaju za ovaj događaj, koji najvjerojatnije nije izmišljotina engleskih novina, i niti jednim svojim gestom se ne pobune i ne osude javnu blasfemiju, sudionici su iste.
Što s onima koji naslućuju da se takve stvari događaju, pa ne žele niti čuti kad im netko kaže za njih?
Imaju istu odgovornost kao da su potpisali letak na kojem se pozivaju sodomiti i ostali javni grješnici u Marijansko svetište. 
Jer to je isto kao da nas susjed zove u pomoć da mu spasimo život, a mi stavimo nešto u uši da ga ne čujemo.
Nadam se da nam je jasno kako nisu ovim valentino-letkom sodomiti, preljubnici ili neoženjeni pozvani u Lurd da se pokaju i napuste svoj grješan život koji ih vodi u Pakao, nego da ga proslave i učvrste jer eto i Bog i BDM preko novoredne Crkve blagoslivljaju njihovu 'ljubav'.
Jedan od najčešćih odgovora na sodomizam od novorednih kojima je Bog ljuuuubav, je - ali oni se ljube, kako Bog može imati nešto protiv ljubavi.
Takvi samo misle da znaju što je ljubav, kao što to ne znaju oni koji su napravili lakrdiju od spomen dana sv.Valentina kojeg je inače novoredna Crkva izbacila iz kalendara 60-tih godina prošlog stoljeća.
I mnoge druge svece, čak su govorili da ti sveci nisu nikad ni postojali, nego da su to bile izmišljene legende kako bi se kod priprostog puka potakla pobožnost.
Sad su sv.Valentina 'izvadili iz naftalina' jer vide kako se taj svetac može komercijalno iskoristiti i što je još gore, zloupotrijebiti kao 'blagoslov' bluda izvan braka i onog najodvratnijeg bluda.
Eto, takav je život u Bergoglijevoj godini milosrđa u kojoj se Božje ime zloupotrebljava za opravdanje onog zbog čega je Bog spalio gradove uz Mrtvo more.
Distancirajmo se čim prije od ovih koji na sebe prizivaju Božju kaznu koja ovaj put ne će biti vodom, nego vatrom i nakon koje više ne će biti vremena za kajanje. Sad je trenutak za to.

P.S. R&R polutradicionalni katolici, u namjeri da se opravdaju što se nisu distancirali od blasfemija koje se događaju u NO Crkvi, jer tu lažnu Crkvu drže pravom Crkvom, kažu kako je sada Crkva na kalvariji onako kako je bio Gospodin prije smrti i uskrnuća pa je ne mogu napustiti.
Istina, Crkva je na kalvariji, kao što je Gospodin bio lišen odjeće, tako je i Crkva lišena svih svojih nekretnina, popljuvana i istjerana.
Ali Gospodin dok je bio na križu nije bogohulio, izjavljivao krivovjerje, govorio kako židovi Ga ne trebaju prihvatiti za Mesiju i kako su sve religije iste.
Usudio bih se reći da usporedba Gospodina na križu i novoredne Crkve nije samo očita laž i besmislica, nego i blasfemija prema Gospodinu. Najgore što će i nakon ovakvih odvratnih stvari iz Lurda, r&r polutradicionalisti sebe opravdati kao one koji trpe s Gospodinom na križu zato što moraju slušati blasfemije i krivovjerja novorednih svećenika, teologa i papa. 
Lažu, jer ne trpe zbog toga, oni opravdavaju sva pljuvanja i muke koje je podnio Gospodin i prava Crkva. Ako trpe, onda je to zbog grižnje savjesti što se nisu još odijelili od Bludnice.

Evo poveznice na druge izvore koji potvrđuju sodomitsko valentinovo u Lurdu po pozivu novoredne Crkve kao i da se slično događa u milanskoj katedrali:
novoredni cathnews iz Novog Zelanda
drugi izvor
treći
r&r church millitant potvrđuje da se isto događa u milanskoj katedrali

Bez poveznica - pitajmo se kad će se isto događati u našim gradovima. Za slijedeće 'valentinovo' najvjerojatnije i u RH. Ako ga uopće bude.

Posljednji novoredni egzorcist

Novoredni svećenik Gabriele Amorth je skromno sebe nazvao "Posljednjim egzorcistom".

Tako se zove njegova knjiga koja se izgleda dosta čita među novorednim katolicima.

Ja bih stvarno želio da je on posljednji, i da svi egzorcisti u budućnosti budu redoviti katolički svećenici, a ne novoredni. 

Ta knjiga mi je zapala za oči na temelju jednog novinarskog teksta koji je uobičajeni hvalospjev svetosti onog tko je poljubio kuran, sazvao prvi značajniji događaj stvaranja NWO u vidu zajedničke molitve u Asiziju svih nekršćanskih religija pri čemu su budisti stavili svoj idol na Svetohranište i uskoro je uslijedio potres koji je zamalo uništio staru crkvu sv.Franje, odlazio je u sinagoge i promovirao zabludu kako su talmudisti starija kršćanska braća za koje i dalje važi Mojsijev zakon te se ne moraju krstiti i uzvjerovati u Krista, širio je iste zablude s protestantima i istočnim shizmaticima, ali učinio je nešto što niti oni ne bi učinili jer bi to držali apostazijom.

Osim poljubca kurana, javno je dobio blagoslov pogana u Indiji, u sjevernoj Americi i razgovarao je s afričkim vračevima. Nisam siguran nije li i od njih tražio i dobio blagoslov.

Što god mislili o Bergogliju, Woytila je uradio puno više demonskog posla nego on, jer Bergoglija nije teško prozrijeti, dok je Woytila bio puno bolji glumac. Uostalom u mladosti je to i službeno bio. Ne znam dal je ikad rekao - e sad je dosta glume. Sigurno je bio inteligentniji i obrazovaniji od Jorgea te je mnogima ostavio dojam kao pobožni starčić, doduše 'simpatično' vrckast, ali kojeg cijeli svijet voli. Popularnost Jorgea je neusporediva sa megapopularnošću Karola. Zato je ovaj mogao i zato je zaveo veće mnoštvo ljudi koji su vikali santo subito iako su vidjeli ga na fotografiji na kojoj ljubi knjigu laži o sv.Trojstvu, našem Gospodinu i Blaženoj Djevici Mariji, iako su vidjeli da prima sve one blagoslove pogana i vračeva. Uvelike je olakšao posao Bergogliju, jer ako su ljudi progutali u 80-tim ono što je on radio, kako ne će u 21.st. prihvatiti Bergoglia kad sad društvo prihvaća sodomite što je bilo nezamislivo pred 30 godina.

Stoga je Woytila bio puno veći i značajniji revolucionar.

E sad. Gore navedeni egzorcist kaže kako onaj prvi i najveći revolucionar, Sotona, ne može podnijeti tog svetog revolucionara, da ga mrzi više nego padra Piu jer mu je upropastio planove.

Zloduh je tako uhvaćen i stavljen na muke od našeg junačkog egzorciste dok nije priznao zašto ga mrzi - citat koji slijedi je iz članka i nemam razloga ne vjerovati da to nije korektno prenijeto od posljednjeg egzorciste:

"Mrzim Karola Wojtylu. Svi ga mrzimo. Wojtyla je uništio moje planove. Htio sam uništiti svijet, ali je on oborio komunizam u Rusiji i Istočnoj Europi prije negoli sam ja uspio u svome naumu. Cijele su zemlje godinama živjele u užasu. Ja sam ih stavio u stanje vječnog užasa. Drugi svjetski rat moje je remek – djelo. No ono što je slijedilo poslije, komunizam s milijunima mrtvih te posebno glad i patnja cijelih naroda, bio je moj posljednji udarac koji sve nadilazi. Poljak je pridonio da se nanovo zapale svjetla. A onda mi je oteo mlade iz ruka. Već su bili moji. Već sam ih navodio na zlo. Živjeli su za mene, netko svjesno, a netko nesvjesno. On mi ih je ugrabio. Zato ga mrzim. I zauvijek ću ga mrziti."

Eto, moj naraštaj i prethodni je bio gotovo potpuno u rukama Sotone, a onda je došao Woytila i novi naraštaji su sve bolji i bolji kršćani. I saznali smo da Sotona ne uživa toliko kad se narodi bune protiv Boga i čine grozne grijehe. Ne, on uživa više kad vlada glad u narodu i kad narod pati pod komunizmom. Čovjekoubojica od početka bi odmah, kad bi mogao, vratio se na stanje pred 30 ili više godina jer tada je bila oskudica kod mnogih ljudi u kojoj on ima posebnu nasladu, njega ne impresionira ovo vrijeme u kojem sodomiti paradiraju gradovima, školama, kazalištima, ministarstvima, vladama, vrijeme u kojem se njemu javno podižu spomenici i da ne nabrajam sve ostale grozote koje vidimo.
Zdrav razum mi kaže da posljednji egzorcist radi nešto od slijedećeg:

1. užasno loše i providno laže izmišljajući priču o strahu i mržnji Sotone prema Woytili kako bi od istog napravio novorednog sveca neusporedive svetosti i koji se može mjeriti sa najvećim svecima
i da bi tako egzorcist dobio koji plusić od prelata novoredne Crkve.

2.užasno je naivan te je povjerovao Sotoni koji želi od najvećeg apostata vjerojatno u povijestiti Crkve stvoriti sveca kojeg svi trebaju slijediti na putu u Pakao.

Bez obzira što je od tog dvoje istinito, istinito je da ima mnoštvo novorednih katolika kojima je idol Woytila, a možda im se događa efekt sličan titoistima, govore da je J.B. bio hodajući svetac na zemlji zato što su oni, dok je taj zločinac hodao, bili mladi, a sada to više nisu.
Kod nas su woytofili obično moji vršnjaci koji su priželjkivali i borili se za hrvatsku slobodu i koji su trenutak kad je Vatikan priznao RH osjetili kao da nas je Bog priznao te da posumnjati u Woytilu znači biti hrvatski neprijatelj. Pri tome uopće ne žele razmišljati o činjenici da je Woytila nas hrvatske katolike pozvao da se okrenemo prema Srbiji govorom na zagrebačkom hipodromu gdje je iznio posve jasnu metaforu, Sava teče u Dunav. I to još u vrijeme rata prije nego što je bilo olujno oslobođenje. Sjetimo se da je nekako poslije toga Bozanić otišao službeno u Srbiju i bio na mjestu na kojem su se pokapali srpski kraljevi. Niti jedan hrvatski političar ili javna osoba nije tako nešto prije njega učinila (niti severina).
Naivci bi pomislili da je Bozanić izdajica koji je to učinio na svoju ruku.
I kad Bergoglio daje mogućnost SPC da da veto na kanonizaciju kardinala Stepinca, opet im nije jasno o čemu se radi. A radi se o tome da Vatikan već jako dugo, sigurno još i prije drugog vatikanskog koncila, želi se izmiriti s istočnim shizmaticima na naš račun i na račun grkokatolika. To osjećaju grkokatolici u Ukrajini i šire.
U svakom slučaju, budući da sad imaju sasvim drugačije informacije o Woytili i o svemu o čemu sam govorio i do potvrde kojih je lako doći putem interneta, žive u kognitivnoj disonanci.  
Volio bih kad bi posljednji novoredni egzorcist smogao naći poniznosti i kuražnosti te  izvrši egzorcizam nad sobom i objavi svoju posljednju knjigu u kojoj će se pokajati i iznijeti istinu.
Kad bude počelo osvajanje Rima kao posljednjeg glavnog cilja muhamedanstva, i kad mu bude ugrožen život (ako prije ne umre od starosti) možda će uvidjeti da je izdajnički Woytilin poljubac kurana kudikamo veće zlo nego glad i oskudica.

P.S. Da me otvaram novu temu, dat ću poveznice:
o 'godini milosrđa' i razlici između sakramenta ispovijedi i novorednog sakramenta pomirenja

Korizma

Čitajući knjigu "Liturgijska godina" opata Guerangera može se saznati povijest korizme.
Korizma je sastavni dio liturgije Crkve od apostolskih vremena.
Kao što znamo, farizeji i Ivanovi učenici čudili su se zašto apostoli ne poste kao i oni.
Gospodin im je odgovorio - kako će postiti kad je Zaručnik njihov s njima, kad Ga više ne budu imali kraj sebe, onda će postiti. Stoga nije čudno da su apostoli započeli s 40-dnevnim postom prije svakog Uskrsa sjećajući se kako je Gospodin postio u pustinji 40 dana i 40 noći.
Jel čovjek može izdržati takav post? Bilo je nekih koji su izdržali i duži štrajk glađu, pada mi na pamet irski borac za slobodu Bobby Sands koji nije jeo 66 dana i tada je umro. Isus je izdržao potpuni post od 40 dana (piti vodu nije prekid posta), zato što znamo da kad Ga je Đavao iskušavao prva kušnja je bila navoditi Ga da kamenje pretvori u kruh, znajući da je Isus gladan odnosno da 40 dana nije okusio ništa, niti kruha.
Crkva nije propisivila kršćanima u prvih tisuću godina takav potpuni post i to bez prekida 40 dana. Velika većina kršćana ne bi imali ni tjelesne ni duševne snage izdržati Isusov post.
Zato su postili na isti način kao i prije židovi, jesti samo jednom dnevno i to nakon zalaska Sunca.
Tada ne jesti ništa od mesa (niti riba), ali niti od životinjskih proizvoda, dakle nisu jeli mliječne proizvode i proizvode od jaja. Prekid posta je bio nedjeljom, jer u dan kad je Isus uskrsnuo nikad se ne posti.
Možda treba dodati još da su za vrijeme korizme bile zabranjene sve zabave, privatne i javne. Pri tome se nije mislilo na zabranu orgijanja koje se danas zove zabavom, jer je to inače bilo zabranjeno i nezamislivo, nego na plesove, bilo kakve predstave, odlazak u lov, na viteške turnire - dakle šport je bio isto zabranjen tijekom korizme. Inače nije baš lako zamisliti kršćana koji posti 40 dana kako skakuće na nogometnim stadionima ili ide u teretane, da ide s prijateljima na košarku kako bi se družili u igri i kako bi skinuli koje kilo sala.
Malo tko od modernih kršćana ne će biti začuđen nad tako strogim postom zato što smo prilično omekšali u odnosu prema  kršćanima tog razdoblja, pogotovo onima koji su se radovali kad su saznali da će podnijeti muku radi svjedočenja vjere u Krista. Siguran sam da im je i korizmeni post ojačao volju i vlast nad svojim tijelom i tjelesnim slabostima kako bi mogli podnijeti mučeništvo.
Ali već u srednjem srednjem vijeku, u početku novog tisućljeća neki su tražili da se olakša korizmeni post.
I Crkva ga je odobrila tako da prvi i jedini obrok više nije bio navečer nego u devetu uru, odnosno tri poslijepodne. 
U to vrijeme se mogu primjetiti aberacije među klerom i laicima u Crkvi, dio klera se okreće luksuznom životu uz čestu simoniju i nepotizam, vraća se hedonizam (dakle nekoliko stoljeća prije renesanse), u crkvama se po prvi puta tada mogu primjetiti nagi likovi i neke čudovišne figure pa čak i poganski bogovi.
Što se tiče korizme, nakon izvjesnog vremena tražilo se da taj obrok bude u podne, i to se je dozvolilo.
Kako je od podneva do podneva cijeli dan, dobilo se je olakšicu da se navečer može nešto malo prezalogajiti, ali ne potpuni obrok i eventualno malo popiti vina (inače pijenje vina tijekom korizme je bilo zabranjeno). Nakon toga se je dozvolilo jedenje riba, jaja i miječnih proizvoda.
Da bi na kraju novoredna Crkva poništila korizmeni post, jer kako kažu 'Crkva propisuje strogi post i nemrs za Pepelnicu i Veliki petak', a daleko je to od posta kojeg su imali kršćani prvih tisuću godina 40 dana.
Usput zašto započinje post prije prve korizmene nedjelje. Zato što se post prekida nedjeljom, pa su te nedjelje u korizmi nadoknađene u tjednu prije tako da bi ukupan broj dana posta bio jednak broju dana posta Isusa u pustinji.
Koji je cilj korizme?
Pripremiti kršćanina za Uskrs. To znači da moramo biti svjesni kako nismo dostojni slaviti Uskrsloga ako ne spoznamo svoju grješnost i nedostojnost, i slabost. Korizma nam služi za pokazivanje Bogu da nismo zaslužili milost koju nam daje, kako se kajemo zbog svih grijeha s kojima smo uvrijedili Boga, i kako to pokazujemo kroz vid trapljenja svojeg tijela i duše koja nas vuče na zlo. Isusu koji je bio pravi Bog i pravi čovjek bez grijeha nije trebala korizma i post, On je postio i dozvolio Sotoni da Ga iskušava samo da nam pokaže kako mi možemo nadvladati naše slabosti tijela i đavolska napastvovanja ako Ga slijedimo.
Zato Ga moramo slijediti u pustinji, trapiti se i 'naučiti napamet', a Englezi imaju bolji izraz za to 'know by heart', naučiti srcem to jest bez velikog razmišljanja kako se oduprijeti đavolskim napastima.
Samo razmišljanje o napastima koje nam nudi đavao, a ne trenutno odbacivanje napasti i zloga znači siguran pad u napasti.
Stoga trebamo 'naučiti napamet' od Isusa kako odgovarati na napasti.
Znamo, to su tri vrste napastvovanja.
Prvo napastvovanje je požuda tijela. Tu se ne radi samo o spolnoj požudi na koju Đavao nije ni iskušavao Isusa znajući da je svet čovjek. Radi se o našoj sklonosti i često opijenosti da zadovoljimo  nešto što od nas traži naše tijelo. Osim spolne požude to može biti požuda prema dobroj hrani i slatkišima, prejedavanju, pijenju, pušenju, uzimanju narkotika, gledanju TV, robovanje internetu i video igricama, bilo kakva ovisnost. Malo tko od ljudi je potpuno oslobođen od požude tijela, a onaj tko je trenutno slobodan neka si ne umišlja kako je siguran da ne će opet pasti jer tada dolazi pod drugo napastvovanje-oholost pod kojim pada i onda opet pada pod prvim napastvovanjem, požudom tijela. Samo Bog nam može dati milosti da se oslobodimo ove napasti i ostalih i da ostanemo u tom oslobođenom stanju.
Drugo napastvovanje je požuda srca. To je drugo ime za oholost. Mi se u svoj posrnuloj naravi želimo uzdignuti nad onima koji su iznad nas, ljudsko srce ne teži prema Bogu klanjajući Mu se, nego Ga želi izbaciti iz prijestolja i sjesti na Njegovo mjesto isto kako je to želio Lucifer. Kad god se bunimo protiv pravednog autoriteta - očinstva nad nama o čemu sam pisao, mi se bunimo zbog svoje oholosti protiv Boga koji je izvor svakog očinstva na Nebi i na Zemlji. Hijerarhija znači sveti red kojeg je postavio Bog, tko god se buni protiv tog svetog reda i želi se popeti na više mjesto nego što mu ga je Bog dao, time želi izbaciti Boga, a želja za izbacivanjem Boga znači želja da Boga nema, da se Boga ubije. Zato svaki grijeh zaslužuje vječnu kaznu.
Treće napastvovanje je požuda očiju. Moderna civilizacija se temelji na toj požudi koja se uobičajeno zove slobodno-tržišna utakmica, borba za profitom, za zaradom, za posjedovanjem čim više zemaljskih dobara. Protestanti su toliko zaglibili pod ovom napasti da tumače kako je novac i bogatstvo mjerilo kako je netko svet i blagoslovljen od Boga.
Pogledajte svuda oko nas, samo se govori o ekonomiji, ali ne u smislu pravog značenja te riječi - dobro gospodariti s kućnim prihodima i rashodima odnosno ne razbacivati se s Božjim materijalnim darovima, nego kako napraviti razne državne, monetarne, demografske, kulturne i tehnološke mehanizme kako bi se nepotrebna i često štetna materijalna dobra stvarala i konzumirala u čim većoj mjeri i kako bi se svaki pojedinac borio da uzme čim više od drugih od tog zajedničkog otrovanog kolača. 
Srž ekonomije modernog društva zove se požuda očiju*. 
Jel onda čudno što vidimo krah modernog društva i opće nezadovoljstvo i razne duševne bolesti koje prate modernog čovjeka i koje nisu prije postojale?
Samo malo ljudi će krenuti s Isusom u pustinju kako bi našli lijek za požudu srca i ostale požude.
Većina ljudi svoje nezadovoljstvo zbog neispunjene požude pokušava riješiti tako da želi uzeti na legalne ili nelegalne načine (legalan način ne znači i pravedan način, jer primjerice kamatarenje-bankarstvo je već pola tisućljeća legalizirano, a ono je smrtni grijeh) čim više dobara od drugih ljudi. Umjesto da se oslobode požude očiju i tako ugase svoje nezadovoljstvo.  
Stoga krenimo radosno i s nadom u korizmu koja nas približava Bogu i udaljuje od Pakla.
Računajmo da će nas pratiti u tome razne napasti neprijatelja čovjekova, ali i da je Bog uvijek s nama kad Mu ostajemo vjerni.
Tada ćemo uz Njegovu milost biti pobjednici nad svim napastima i nad đavlima koji nam ih pred nas podastiru svakodnevno.
Zagovor Blažene Djevice Marije je usudio bih se reći nužan. Sveta Majka je sigurno znala da se Sin nalazi u pustinji, da posti i da će  biti napastvovan od Sotone.
Ona nije trebala moliti Boga radi Isusa kad je Isus Bog, ali svejedno Njezino sveto srce bilo je s Njim u pustinji. Jer Ga je neizmjerno ljubila.
Ona je naša Majka jer nam ju je dao Gospodin i zato znamo da je Njezino srce s nama u našoj pustinji i da se moli za nas da izdržimo post i nadjačamo đavolske napasti.
Čitamo nadalje da su Gospodina okružili anđeli i da su mu radosno služili nakon što je porazio i otjerao Sotonu. To se isto nama događa i kad bi imali milost da vidimo duhovni svijet, isto bi zapazili. Ne samo BDM i anđeli, cijela nebeska slavna Crkva raduje se našoj pobjedi. Isusova utjeha na križu bila je spoznaja da ćemo po Njegovoj prolivenoj Krvi nadvladati Zloga.
Amen.

* Dajem poveznicu  na zanimljiv članak koji povezuje renesansno vrijeme povratka poganstva, grčke filozofije, magije, alkemije, kabale s početkom dvojnog knjigovodstva kojeg je izmislio svećenik, astrolog, matematičar i vrač Fra Luca Bartolomeo de Pacioli povezan s poznatim bankarima i papama Medici iz Firenze.
Mi živimo kako napisah u vremenu u kojem je požuda očiju pokretačka snaga društva, a tome služi magija koju su dobro proučavali renesansni učenjaci s ciljem da se ne vidi prijevara koja se zove bankarstvo. Može se to povezati s korizmenim postom i zaključiti da kako je Crkva i pod utjecajem papa tipa Medici ublažavala korizmeni post,  tako je više rasla požuda očiju i druge požude te je dotad smrtni grijeh zarade od kamata-bankarstvo postao temelj modernog društva. Vidimo da ta magija i iluzija sve slabije djeluje, ali je pitanje hoće li ljudi progledati i vidjeti korjene zla. Neki dan sam gledao na youtube emisiju neke lokalne hrvatske TV u kojoj je gostovao Marko Francišković navodeći kako je bankarstvo korijen mnogim zlima u svijetu te je osim London Citya spomenuo Vatikan koji ima svoje banke. Dakle bavi se kamatarenjem iako je 15.st. Crkva naučavala da je to smrtni grijeh. Iako su većina komentatora podržavali Franciškovića, jedan je napisao kako je vjerojatno prolupao u zatvoru kad se usudi tako nešto reć za Vatikan. To je tako tipično za novoredne katolike koji ne vide ili bolje rečeno ne žele vidjeti da je njihov car gol.
Još nekoliko poveznica: Bergoglio susreće direktoricu MMFa , isti na susretu s vatikanskim bankarima, traži savjet od muhamedanca koji podržava kamatarenje.

Neka nas ne iznenadi

U Saudijskoj Arabiji su u tijeku 'vojne vježbe' nekoliko arapskih sunitskih država.
Ako je broj vojnika i količina tehnike koja se koristi točan, onda je to najveća vojna vježba u povijesti.
Navodno se radi o 350.000 vojnika, 20.000 tankova, 2.450 zrakoplova i 460 helikoptera i jedini razlog za 'vježbu' je napad na Siriju pod vidom borbe protiv islamista.
Moguće je da smo pred trećim svjetskim ratom, jer Rusija se ne može boriti u Siriji s tolikom oružanom silom a da ne upotrijebi taktičko nuklearno oružje.
Neke informacije govore kako Turska sa svog teritorija artiljerski tuče po sirijskoj vojsci i to u blizini ruske vojne baze u Latakiji. Pitanje je kako će NATO odnosno SAD odgovoriti ako Rusija uzvrati na napad na suverenu Siriju i njih koji su legalno pozvani od sirijske vlade i nalaze se u Siriji već desetljećima.
Na ovaj potez su se sunitske države na čelu sa Saudijskom Arabijom i Turskom najvjerojatnije odlučile zato što su islamisti, odnosno najveći njihov grad Aleppo pod padom u ruke sirijske vojske.
Nevjerojatno je što se razlog za napad na Siriju objašnjava u medijima kao borba protiv islamista.
Ovako providne laži ne sjećam se da je ikad izrečena u međunarodnoj politici.
Kad bi ta 'vojna vježba' uspjela vjerojanto ne bi ostao više niti jedan kršćanin u Siriji, a vjerujem da ih uskoro ne bi bilo ni u Libanonu. Iran sigurno ne bi gledao to sa strane skrštenih ruku dok traje pokolj šijita.
Nažalost mi smo u NATO paktu s Turskom i ako se taj vojni pakt uključi to znači da postajemo legitimni vojni ciljevi ruskih raketa i možda kopnenih snaga. Tko zna kako će Srbija reagirati koja nije u NATO paktu.
Gledao sam neki dan neku bosansku satelitsku TV i po načinu prikazivanja događaja u Siriji vidljivo je da su simpatije njihove na strani islamista sunita.
Htio sam vam ovo napisat prije nego što se to eventualno dogodi da imamo uvijek na pameti kako je uvijek sve pod Božjom kontrolom i da se događa onako kako je naš Gospodin oduvijek predvidio i želio.
I prije sam o ovoj temi trećeg velerata pisao i sad ću samo ponoviti da treći velerat ne znači kraj svijeta, odnosno da to ne znači kako ćemo mi svi poginuti u ratu.
Umnožimo naše molitve i pouzdanje u Boga i neka nam ova korizma bude prava, s pravim postom i kajanjem zbog naših grijeha, jer moguće je da više ne budemo imali priliku za slijedeću.

Antifašistička predstava

Svojevremeno sam, kao načelnik jedne općine, odbio poziv na proslavu dana antifašizma. Iako su bile svježe ratne rane, i tada je takav potez izazvao konsternaciju dežurnih antifašista, tako da je uskoro 'moj slučaj' došao i na stranice riječkog "Novog lista". Ako pratite moj blog, onda ste mogli pretpostaviti da nisam ostao bez odgovora na prozivke i pokušaj 'državnog udara' odnosno da mi općinsko vijeće iskaže nepovjerenje.
Tako sam poslao tekst u NL naslova "Ne želim sudjelovati u antifašističkoj predstavi". Neki ljudi su mi se javljali davajući mi podršku, podržalo me je moje poglavarstvo i vijeće, ali nitko od političkih stranaka nije to učinio. Tada vladajuća stranka HDZ na čelu s pokojnim Tuđmanom bila je deklaratorno antifašistička, i iako znam da su većina običnih članova te stranke imali slično razmišljanje o antifašizmu kao i ja, dobro su znali da bi bili sankcionirani ili izbačeni iz stranke kad bi to učinili.
Što se tiče pokojnog predsjednika mislim da je on prvenstveno forsirao antifašizam zbog svojeg ponosa i sujete, tako je spriječio promjenu naziva onog trga u Zagrebu, mogli bi reći da je on najzaslužniji što se u hrvatskom narodu u ratu i nakon rata nije dogodio obračun s titoizmom i jugoslavenstvom. Današnji antifašisti ga osuđuju iako bi trebali mu biti do poda zahvalni što imaju skoro u kontinuitetu pod svojom kontrolom medije i državne strukture. Antifašisti mu ne mogu oprostiti 'istočni grijeh', to što je postao hrvatski nacionalist (i time se de facto odrekao, ali nikad dokraja svoje jugokomunističke mladosti) koji je vodio pokret za razbijanje Jugoslavije i stvaranje hrvatske države. 
Drugi motiv kojeg je Tuđman imao u njegovanju antifašizma bez sumnje je prosta spoznaja kako bi svaki obračun s antihrvatskom ideologijom koja je drugo ime za antifašizam značio ulazak u skoro otvoreni sukob s vladajućima u svijetu koji svoju vlast legitimiraju s time što su pobjednici posljednjeg velerata.
Muhamedanska invazija na zapadnu Europu (ali prije nje je bila tiha invazija još od 60-tih godina prošlog stoljeća) koja je u tijeku odličan je primjer kako pobjednicima tog velerata nije stalo do slobode, neovisnosti i opstanka europskih naroda i civlizacije za što su se tobož borili.
Ono malo što ima kod nas patriotskih novinara po ovom pitanju žalosno papagajski ponavljanju laž kako smo izborili slobodu hrvatskog naroda s istim idejama i motivima kao i zapadni antifašisti, ali da smo mi protivnici komunističkog, istočnog antifašizma.
Drugim riječima oni žele da nas podrže liberali, bankari, globalisti antifašističkog zapada, jer eto mi smo pobjedili komunizam i antifašizam istočnog tipa. Zatvaraju oči pred činjenicom da antifašistima zapada nije stalo do vlastitog naroda, a kamoli do hrvatskog. Istočnoeuropski komunisti su često bili nacionalno svijesni (ne znam za takav slučaj među našim hrvatskim komunistima, ali dobro znam da to nije među srpskim), ruski komunisti danas više vode računa o opstanku svojeg naroda i države nego antifašisti zapada.
I u tome je ključ enigme zašto smo kao država u kojoj su nacionalisti izvojevali pobjedu u ratu primljeni u antifašističku EU i NATO. Zato da budemo 'ante murale antifascis', predziđe zapadnog antifašizma u obrani od ruskog prodora na Jadran. Svatko je mogao primjetiti da je RH najbolje stajala u očima zapadnih antifašista dok je NATO bombardirao protivno međunarodnom pravu Srbiju, da nas zapad podržava to više što se jače u Srbiji manifestira proruska politika. Zapad sigurno nije za vrijeme bombardiranja Srbije inzistirao da RH mora osigurati gay parade i sve perverzije koje inače zapadni antifašisti podržavaju, ali kad su dobili na vlasti u Srbiji svoje ljude, onda je krenula ista politika dekadencije i u Srbiji i kod nas.
Čim je u Srbiji pao Milošević, krenula je uobičajena zapadna politika stvaranja slavenske države na Balkanu.
Neki dan sam na youtube pogledao razgovor s poznatim srpskim intelektualcem, pokojnim Dragašem Kalajićem. Na moje iznenađenje što to izgovara Srbin, on je otvoreno rekao kako je Jugoslavija bila zapadni masonski projekt spriječavanja njemačkog utjecaja i prodora na istok. Kalajić je bio srpski nacionalist koji nije imao ništa protiv Jugoslavije kao proširene Srbije, ali koji je postao svjestan kako zapadni antifašisti rade na razbijanju srpskog naroda, njihove vjere i tradicije. Nema sumnje da je on podržavao širenje Srbije na hrvatske zemlje, on kao i većina Srba je smatrao da su to srpske zemlje njima otete. Ne znam koliko su u zabludi glede toga, a koliko svjesno šire zabludu radi osvajačkih namjera. Međutim moramo biti svjesni kako će Srbija uvijek imati priviligeriani položaj na zapadu u odnosu na nas zato što Srbija već dva stoljeća trguje sa zapadom imajući u ruci ruski adut - ako nas ne podržite, okrenut ćemo se Rusiji. Čudim se Rusiji koja dozvoljava da budu adut u nečijem trgovanju. 
Niti Austro-Ugarska nije bila nevina u toj trgovini. Na kraju joj je to došlo glave. Srpski kulturnjak Vuk Karadžić je umro u Beču, i bio je financiran od Beča. Zašto? Zato što su do njega Srbi bili usmjereni na pravoslavnu Rusiju, srpski jezik dotada nije kao književni jezik ni postojao što je razumljivo jer su bili pod turskom okupacijom, i taj narodni jezik Srbijanaca bio je sličniji staroslavenskom i ruskom jeziku nego što je to bio hrvatskom jeziku. Rusija je tada postajala sve jača, vodila je uspješne ratove protiv Turaka i svi balkanski pravoslavci u njoj su vidjeli svog osloboditelja. Tadašnja Austrija, iako je bila saveznica Rusiji, nije na to dobro gledala. Zato su podržali Vuka Karadžića koji je došao na hrvatske zemlje svojatajući hrvatski jezik i narodne pjesme i tako stvarajući podlogu za ilirski pokret iz kojeg je niklo i jugoslavenstvo među Hrvatima kojeg je često vodio visoki hrvatski kler. 'Idila' između Austrije i Srbije prekinuta je regicidom kad su Karađorđevići ubili proaustrijskog srpskog kralja Obrenovića i njegovu obitelj, kako bi Srbiju okrenuli zapadu odnosno Francuskoj i Engleskoj. 
Ovo 'preskakanje' teme sam učinio da spoznamo kako se iza šupljih riječi poput antifašizma kriju vrlo sebični interesi koji ne mogu ići otvoreno u javnost, nego se predstavljaju općom borbom za dobro.
Završit ću ovaj dio razmatranja s spomenutim Kalajićem s kojim je razgovarala neka novinarka koja mu se je prilično divila. Postavila mu je pitanje - vas često optužuju vrlo teškim riječima ..., pa čak vam kažu da ste fašist. Dobila je iznenađujući odgovor - ja sam ponosni fašist. Objasnio je riječima - kad god čujem da nekog optužuju da je fašist, znam da ga za to optužuju mondalijalisti (globalisti) koji nemaju pravu kontraargumentaciju pa od intelektualne nemoći koriste tu optužbu. 
Kad vas netko optuži da ste fašist, to vam je kao smrtna presuda u javnosti. Slično je to dvoboju revolveraša u kojem pobjeđuje onaj tko prvi potegne revolver. Tko uspije prije reći urbi et orbi da je njegov protivnik fašist, taj je pobijedio.
Poznati ratni zločinac koji je uporno odbijao mirovne inicijative i koji je odgovoran za bestijalno spaljivanje njemačkih gradova i predaju milijuna istočnoeuropskih antikomunista u komunističke ruke, engleski predsjednik vlade Churchill, svojevremeno je rekao - budući fašisti zvati će se antifašistima.
Što je to onda fašizam ili antifašizam za Churchilla?
Očito je on mislio da fašizam znači spriječavanje slobode govora ili ušutkivanje oporbe korištenjem šupljih parola koje znače smrtnu presudu oporbi ako ne ušuti. Baš kako je definirao Kalajić antifašizam.
Hrvatski ministar Hasanbegović posljednja je žrtva antifašizma. Najvjerojatnije pod pritiskom utjecajnih ljudi u vladajućoj koaliciji kojima se gaće tresu ako antifašisti koriste riječ-batinu - vi ste fašisti, savjetovali su ga ili doveli do izbora - osudi ustaške zločine kao najveće zločine i sramotu hrvatskog naroda, ili daj ostavku.
Vrlo vjerojatno su tome kumovali razgovori ugodni s veleposlanicima antifašističkih zapadnih država.
Vara se Hasanbegović ako misli da je time oslobođen 'smrtne presude'. On se tek mora dokazati kako je antifašist. Kako? Pa onako kako su na Golom otoku i u ostalim antifašističkim kazamatima dokazivali zatvorenici svoju pravovjernost, svoj preodgoj u antifašistu. Tako da moraju dobro isprebijati druge zatvorenike koji moraju proći istu proceduru čišćenja od fašizma*.
Praktično to za Hasanbegovića, odnosno sve nas u RH znači da će antifašisti zadržati sve svoje katedre na sveučilištima koje kontinuirano drže od posljednjeg velerata, sve svoje vladajuće pozicije u medijima i u svim strukturama moći, morat će se i dalje osiguravati iz državnog proračuna gay parade i širenje sodomizma u društvu i odgoju djece, morat će se i dalje bacati ljudi u 'jame' koji se usude govoriti kakva je pozadina antifašizma i morat će se još više otvoriti granice hrvatske države kako bi imigranti i nehrvati prevladali, a preostali Hrvati sramili se svoje 'ustaške' prošlosti i nastojali se čim prije izmiješati s došljacima.
To nije hrvatski specifikum, to su engleski antifašisti učinili svom narodu, to danas doživljaju Francuzi u Calaisu i u mnogim francuskim gradovima u kojima francuska policija primjenjuju na njih silu ako drže prosvjede protiv imigrantskog nasilja. To je pravo lice antifašizma.

Vraćam se na početak. U pismu "Novom listu" naveo sam činjenice o zločinima antifašista, o tome kako su bile iste crte srpske pobune 1941. i 1991. kako su i na otoku Krku jame u kojima su antifašisti vršili svoju pravdu, kako su jugo antifašisti - partizani 1943. vodili pregovore s Nijemcima o zajedničkom otporu potencijalnom iskrcavanju Angloamerikanaca u Dalmaciji nakon kapitulacije Italije ...
Odgovor koji sam dobio je - budući da sam tada bio u dvadesetim godinama, ti si još mlad, ti ne znaš kako je bilo, mi ćemo te podučiti. Kako napisah, to je bilo u vremenu svježih ratnih rana, bio sam dragovoljac i nisu mi mogli prijetiti izravno kako to danas čine svima koji im se suprostave.
Ne možemo se braniti negirajući istinu ili prešućujući je. Ne možemo obraniti Hrvatsku tako da ignoriramo antifašizam ili ga toleriramo dok vlada našom državom, jer kako narod kaže - tko s vragom tikve sadi o glavu mu se razbijaju. I mnoge glave su doslovne pukle od malja antifašizma.
Iako sam napisao da više ne ću o Kalajiću, ipak ću prenijeti njegove riječi o antifašizmu koji je tako osubujno progovorio 1968. u Parizu. Pobunjeni studenti su svakog tko ih nije podržavao nazivali fašistom.
Najveći fašist je za njih tada bio general Charles de Gaulle koji je vodio francuske antifašiste u drugom veleratu. Antifašisti često jedu svoju djecu**.
Studenti koji su bili najrevolucionarniji su bili iz bogatih obitelji, znali su doći na prosvjede vozeći se u tatinoj limuzini sa šoferom ili parkirajući tatin auto na ulicama na kojima su znali da ne će biti nereda, prosvjeda i paljenja automobila. Jedine države koje nisu za njih bile fašističke bile su Kina, Kuba i Albanija.
Studenti i profesori bili su izjednačeni u statusu odnosno profesori su trebali biti ispod studenata koji su sami sebe ocijenjivali, pisali nastavne programe. Kalajić tako navodi slučaj kad je student arhitekture polagao i uspješno obranio diplomski rad koji se sastojao u tome da je svirao na saksofonu.
Potpuno ludilo koje je natjeralo generala De Gaullea da izvrši državni puč i tako spasi Francusku od anarhije. Ustvari to i nije bila potpuna anarhija, jer studentski pokret je trebao imenovati premijera koji je, o iznenađenja, dolazio iz bankarskih krugova. Slično kao što su revolucionari pariške komune u 19.st. držali stražu pred Rotshieldsovom vilom, a ostale su spaljivali. Slično kao što antife danas financiraju isti bankarski krugovi. Dakle što im je zajedničko, bankarima i antifama? Borba protiv nacionalnih država i općenito bilo kakvih granica, jer oni drže da je cijeli svijet njihov. Da bi to ostvarili moraju uništiti svaku tradiciju, obitelj i javni moral koji dovodi do identifikacije pojedinaca sa svojim narodom i precima, dovodi do osjećaja ovo je naš dom, naša zemlja, ovdje mi odlučujemo jer tu su kosti naših predaka koji su se za ovu zemlju borili.
A kako će onda bankar špekulant i antifa djelovati u takvoj zemlji svjesnih ljudi koji znaju tko su i odakle dolaze i što trebaju sačuvati za buduće naraštaje?
Najbogatiji ljudi svijeta i oni koji se tobož bore za siromašne i potlačene su oni koji žele i vrše najveće nasilje protiv naroda i povijesti.
Nitko se te tlake ne može osloboditi ako ne dešifrira što to znači antifašizam i dok se boji boriti za sebe, svoju obitelj, vjeru i narod da ga ne bi antife optužili kako je fašist.
Dakle, dragi čitatelju, ako želiš biti slobodan onda moraš postati antiantifašist i ne bojati se antifašističkog poziva da vas se linčuje.
Fašizam znamo dolazi od latinske riječi koja označava snop prutića koji su čvrsti zato što su u snopu, a pojedinačno lako mogu biti slomljeni. Zamjeram ondašnjem fašizmu što se nije vratio zajedništvu koje je krasilo kršćanske države, nego se je vratio kult prethodnih poganskih društava starog Rima ili poganske Njemačke. Takav fašizam krio je u sebi potencijal sukoba jer je od velike ljubavi prema svojem narodu potisnuta najvažnija vertikala prema Bogu po kojoj su kršćani braća, djeca istog Boga iako pripadnici različitih naroda i kultura. To se može kod nas vidjeti u latentnom sukobu između talijanskog i hrvatskog nacionalizma, sukob sa srpskim je manje više otvoren. Ne može nama biti taktički cilj da među Talijanima ili Srbima budu na vlasti anacionalni antifašisti koji će se boriti protiv svojeg naroda, ali i za ukidanje granica, jer time se ne će Hrvatska proširiti na Italiju i Srbiju, nego ne će biti niti Hrvatske, a samo će postojati jedna svjetska država tako draga bankarima, antifama, liberalima, sodomitima i sličnima.
Antifašizam je poziv na stvaranje moderne babilonske kule, jer antifašizam je uvijek bio neprijatelj prave vjere odnosno Boga. Pronađite samo jednog kršćanina među antifama i bankarima. Nema ih.
U tome se krije razlog zašto su katolici u prvoj polovini 20.st. našli među fašistima saveznike u borbi protiv ljevičara i liberala koji bi sigurno uništili kršćanstvo u Španjolskoj da im se nisu suprostavili oružjem španjolski kršćani i domoljubi. Moramo znati da su simpatije vladajuće liberalne elite Francuske, Engleske i SAD-a bile na suprotnoj strani, kao što je i SAD-e pomagao masonsku meksičku vladu u borbi protiv kristerosa.
Kad sam se već dotakao njih, budite sigurni da su meksički kristerosi za antifašiste bili fašisti kao i ministar Hasanbegović. Biti u istom društvu s kristerosima znači biti na Božjoj strani.
To želim vama i sebi znajući da nam predstoje bitke slične kroz koje su prošli ti posljednji križari 20.st.

Na kraju prigodna pjesma o antifašistima:

I odlična ideja modernih Ivana Orleanskih iz Francuske - poslati antife, bankare i slične na Mjesec pa nek tamo rade antifa predstave:

P.S. Moja kritika fašizma:
Fašizam je bio reakcija na boljševičku revoluciju koja je zamalo zapalila i uništila cijelu Europu (najgore je bilo u Njemačkoj i Mađarskoj), a ne samo Rusiju. Liberalizam se nije mogao suprostaviti boljševizmu, a vidimo da su liberali kasnije postali saveznici boljševicima. Vojno liberali nisu ništa nikad predstavljali, jer za svoj narod, vjeru ili ideju komunizma su ljudi spremni žrtvovati se, ali ne za nečiji profit ili za demonsku ideju svijeta bez granica i tradicije. Također to smo nažalost morali i mi u Hrvatskoj saznati u 90-tima kroz vlastitu kožu.
Dakle, fašizam je vidio kako europska civilizacija srlja u propast i da se ne može čekati prekriženih ruku da se to dogodi. To je pozitivna strana fašizma, borba protiv dekadencije u umjetnosti, moralu, a za očuvanje obitelji i tradicionalnih vrijednosti naroda.
Naglašavali su jedinstvo naroda (simbolično kroz sliku rimskog snopa prutića) i borbu protiv onih koji u narodu šire klasnu i inu mržnju i sukobe. Ustvari niti jedna država ne može opstati ako u njoj stalno tinjaju podjele, zato je i bivša Jugoslavija imala parole o bratstvu i jedinstvu, po tome je i ta država bila fašistička. 
Svaka stabilna država je 'fašistička' u smislu borbe za jedinstvo državljana. Vidimo sad koliko su 'stabilne' liberalne države koje promiču multikulturalnost i ideju da će neeuropski imigranti obogatiti njihove države tako da će nestati starosjedioci i njihova kultura i povijest. Zar će Francuska biti Francuska kad u njoj više ne bude Francuza ili kad postanu manjina koju svatko može terorizirati kao što vidimo na onoj snimci iz Calaisa?
Kratki osvrt još na bivšu državu. Jugoslavija je bila umjetna država i nije postojao jugoslavenski narod, zato su vladajući mislili postići jedinstvo tako da svi narodi zaborave svoju povijest, religiju i kulturu, te da prihvate milom ili silom kako povijest započinje od 1918. ili 1945. To isto će se dogoditi s Francuskom i ostalim zapadnim državama kad starosjedioci postanu manjinom, od tada će se računati povijest. Zaboravimo na francuske i ine kraljeve.
Postavlja se pitanje što nakon obrane od boljševika, na kakvu se tradiciju vratiti. I tu započinje moja kritika fašizma. Iako fašisti nisu bili otvoreni neprijatelji kršćanstva kao liberali i boljševici, većina fašista je vidjela budućnost u povratku ideala predkršćanskih poganskih društava. To se može vidjeti na primjeru njemačkih nacionalnih socijalista koji su uništili opći razvrat nametnute wajmarske republike u kojoj je Berlin bio svjetsko središte prostitucije i pornografije, ali nisu se vratili kršćanskim idealima, nego su recimo žene uvukli da se bave tjelovježbom i sportovima, i tako su često podsticali kult tijela kao i poganski Grci.
Možemo vidjeti na nekim propagandnim filmovima tog doba polunage i skroz nage žene. Vjerujem da bi nudizam kojeg su kod nas donijeli njemački turisti, procvao i u ondašnjoj Njemačkoj.
Što bi pomalo vratilo Njemačku na dekadentno wajmarsko razdoblje. Jer ako se revalorizira poganstvo u nekom društvu, bez sumnje vratiti će se razvrat i dekadencija.
Drugo što je krasilo fašizam je velika vjera u svjetlu budućnost koju će donijeti tehnologija. Talijanski futurizam koji je veličao tehnologiju bio je usko povezan s fašizmom. Moramo biti fer i priznati da su i liberali i boljševici isto vjerovali, ali je razlika u tome što su fašisti obećavali povratak tradiciji, miru i poretku, dok je tehnologija postala sredstvo otuđenja čovjeka od svoje naravi.
Da je fašizam bio povezan s kršćanstvom, takve zablude ne bi bilo.
Na koncu moja poruka. Ne smijemo u vremenima raspada liberalnih država na zapadu uzeti krivi lijek za bolest liberalizma i antifašizma.
Dakle ne povratak na propale ideje fašizma, nego povratak na kršćanske ideale. Ti ideali nas pomiruju s Bogom, što je najvažnije.
Drugo, pomiruju nas s kršćanskom braćom iz susjednih naroda i tako nestaje klice nacionalne mržnje, sukoba i potencijalnih ratova.



* Goli otok nije samo metafora jugokomunističkog antifašizma. Slične 'procedure' postojale su i u drugim komunističkim državama. Čitao sam jednu knjigu o 'golim otocima' u Rumunjskoj, u kojoj de facto antfašista nije bilo u ratu nego su oni došli sa sovjetskom Crvenom armijom. Štoviše postojao je jaki antiantifašistički pokret - Željezna garda i bilo je mnogo rumunjskih patriota koji su bili spremni otići boriti se u Španjolsku protiv antifašista. Hrvatski ustaški pokret vjerojatno ima sličnosti s njima. Uglavnom, antifašisti su poslije rata pozatvarali gotovo sve viđenije intelektualce, vođe i one koji su pripadali antikomunističkim pokretima. Mnogih su slomili na golootočki način, tako da su ih s batinama i mučenjem natjerali da tuku svoje vlastite drugove, čak i braću. Što mislite što ostane od čovjeka kojem su glavu drugi zatvorenici po zapovijedi gurali u izmet, kojeg su batinali u špalirima i koji na kraju to više nije mogao izdržati pa je počeo i on tući neobraćene zatvorenike i gurati im glavu u izmet. To pokazuje sotonsku narav antifašizma. Što god pisali o Jasenovcu, takvu izmišljotinu nisu mogli napisati, jer bi to previše podsjećalo na Goli otok. Strijeljati neprijatelja nije ništa u usporedbi s postupkom koji od njega stvara zombija i od žrtve mučitelja drugih.

** Parafrazirao sam poznatu rečenicu 'revolucija jede svoju djecu'. Ustvari niti jedan antifašist nije siguran da mu se ne će drugi dan prišiti optužba da je fašist nakon čega slijedi uobičajena procedura prema fašistima. Staljinisti su to doživjeli od titoista, a još prije u francuskoj revoluciji mnogi koji su s ushitom veselili se giljotinama su došli sami na red da kleknu pred tim osebujnim suvenirom francuske emancipacije od kršćanstva i svoje vlastite povijesti. Antifašizam vlada preko terora i straha, a straha ne može biti ako ne poteku potoci ljudske krvi.

Očinstvo

Sv.Pavao kaže da je Bog Otac autor ili izvor svakog očinstva na Zemlji.
Nadalje zapovijeda kršćanima da se ne bune protiv vladara, jer vladari vrše volju i pravdu Božju, njihova vlast ne dolazi odozdo, od ljudi nad kojima vladaju, nego odozgor, od Boga. 
Kršćanski vladar ili kralj je kao otac naroda, zato je regicid smatran uvijek velikim i gnjusnim zločinom.
David je bio proganjan od zlog kralja Šaula, ali i kad je imao priliku ubiti ga, na to nije ni pomišljao.
I kad je Šaul poginuo u borbi, budući kralj David je iskreno žalovao proklevši pri tom goru na kojoj je kralj poginuo (koliko je to daleko od modernih kraljeva u kojima su se kraljevi i njihove obitelji svirepo ubijali, npr. tako su Karađorđevići poubijali srpskog kralja Obrenovića i njegovu obitelj u ne tako davnoj prošlosti)
Nisu li Pavlovljeve riječi ujedno i osuda demokracije kao sustava u kojem mase odlučuju što je dobro a što je zlo birajući tako vladare koji će im podilaziti i mjenjati zakone s obzirom na promjenjive, sebične i partikularne interese, za razliku od tradicionalnih religijskih društava u kojima je zakon čvrst, nepromjenjiv i pravedan zato što proizlazi od Boga i provodi ga kralj kao namjesnik Božji kojemu nije ni nakraj pameti mjenjati zakon koji proizlazi od Boga?
Chesterton je izjavio - uvijek sam za 10 zapovijedi, a ne za 10 tisuća zakona. A ima ih deset tisuća ili više ne radi pravde, nego radi izigravanja pravde.
Bez sumnje tu je sadržan dobar dio nauka Crkve o zemaljskoj kršćanskoj državi.
Jer naravno da se ono gore Pavlovljevo ne odnosi na antikršćanske vladare, budući bi mogli odmah izbaciti iz sv.Pisma Knjigu o Makabejcima koji su digli uspješni ustanak protiv helenskih poganskih vladara koji su naumili uništiti pravu vjeru i onečistiti jeruzalemski Hram. 
Usput, protestanti su izbacili tu knjigu i još neke druge koje ne prihvaćaju niti talmudisti, tako da imaju 66 knjiga u njihovoj bibliji. Zanimljiva brojka.
Očinstvo nije samo u kralju, nego i u nižim vladarima koji su pod kraljem.
Prihvatiti očinstvo znači prihvatiti autoritet.
U zabludi su protestanti koji tumače kako se niti svojeg vlastitog oca ne smije zvati ocem, jer je tobož Isus zabranio da ikog na Zemlji zovemo ocem. Doduše sad su se tom ludilu priključili pervertiti koji zbog sodomitskih brakova nameću, a uskoro će i u zakonima, da se otac i majka zovu roditelj jedan i dva.
Vjerojatno će se feministice pobuniti ako majka ne bude roditelj broj jedan.
Ovo nam najbolje ilustrira kamo ide društvo u kojem je demokracija načelo, u kojem vlast ne proizlazi od Boga nego iz glasačkih kutija (koje kontroliraju oni koji kontroliraju medije).
Autoritet nam ima dakle i naš načelnik općine, župnik, župan, biskup, ali i naš poslodavac.
Ovo što sam napisao podrazumijeva da su svi autoriteti koje sam nabrojao, a i one koje nisam, pod autoritetom Onog od kojeg je svako očinstvo, pod autoritetom Boga.
Dakle, ne može normalnom čovjeku autoritet biti netko tko je dobio izbore u njegovom mjestu, a isti je probisvijet, ateist, ljevičar koji se bori protiv sveg naravnog, koji to i izvana pokazuje tako da je npr. prepun tetovaža i piercinga, zalaže se za legalizaciju droga, ili je već konzument opijata, podržava sodomizam, abortuse, useljavanje imigranata koji su opasnost za starosjedioce i njihovu kulturu i vjeru ...
To je istovremeno indikacija svakom normalnom čovjeku da njegovo rodno mjesto ili mjesto prebivališta ili država je postala neprijateljska, antikršćanska, protunaravna i protubožja, okupirana od 'zombija', jer većina ljudi je izabrala probisvijeta za vladara.
Takvo naselje ili država teško da više ima budućnosti.
Nikad se ne može u ime demokracije prihvatiti vlast Antikrista.
Tko to čini, izdaje Krista i na sudu pred Kristom ne će moći ni pomisliti da se opravdava izborima i demokracijom. Ogromna većina ljudi završava u Paklu, zar će Bog ukinuti Sebe odnosno očinstvo i raspisati izbore u Paklu i Raju, pa neka vlada onaj tko dobije više glasova? Zar itko sumnja da bi u tom slučaju vlast dobio Sotona? Ne vidimo li na primjeru sramotnog suđenja Isusu kad je svjetina tražila Njegovu Krv i slobodu za razbojnika Barabu da je nešto fundamentalno naopako u ideji da vlast proizlazi odozdo, od naroda?
Jedan primjer . Pokojni predsjednik SAD-a Kennedy  kojeg još uvijek mnogi idoliziraju, bio je javni preljubnik, to su gotovo svi znali, ali opet narod mu je dao povjerenje. Zašto? Zato što je i većini naroda bilo dosta naravnih zakona, htjeli su seksualnu i inu revoluciju, htjeli su zakone koji će podilaziti njihovim slabostima i požudama, htjeli su pobunu protiv Boga. Htjeli su pobunu protiv očinstva, od pubune protiv naravnog oca, do pobune protiv bilo kojeg autoriteta uključujući i konačnog Autoriteta.
Ako ste pročitali tekst iz poveznice onda ste vidjeli kako je obljubljeni predsjednik SAD-a eksperimentirao s opijatima, s marihuanom i LSD u čiji svijet ga je uvela jedna od njegovih ljubavnica. Za nekoliko godina i običan puk krenuo je putem preljuba, razvrata i narkotika slijedivši svog predsjednika. Za desetak godina hipici, revolucionari i anarhisti postali su uvaženi članovi dekadentnog društva, a često predsjednici vlada i ministri.
Zapadni svijet sa svojom demokracijom koja poništava naravne zakone i pravo očinstvo u društvu nije mogao drugačije završiti nego kakvog ga sad vidimo na umoru.
I ne smijemo ga žaliti, jer je to zaslužio putem pravedne kazne. Na poslijeratnu baby-boom generaciju koja je izvela pobunu protiv očeva sad nasrću na ulicama muhamedanski imigranti. I nema sinova ili unučadi koji će ih braniti, jer ako su i imali djece, onda su ih odgojili protivno tradiciji i naravnom moralu, oni su metroseksualci ili sodomiti, a uvijek politički korektni muškarci bez muda, te se oni mogu samo pokoriti novim i smjelim osvajačima, a ne da im se suprostave i da ih istjeraju.
A što je sa papom, Kristovim vikarom na Zemlji?
On kršćanima ima najveće zemaljsko očinstvo, najveći autoritet od živih ljudi koji hodaju zemaljskim krugom.
Zato je on sveti otac.
I što mislite kako bi pravi sveti otac, pravi nasljednik sv.Petra koji ima ključeve nebeske i zemaljske reagirao da živi u naše vrijeme opće pobune protiv Boga i očinstva?
Pozvao bi nas na rat, rat protiv pobunjenika protivnika Božjih, makar oni izgledali moćniji i brojniji od normalnih ljudi, jer ako je Bog s nama, tko će protiv nas? Makabejci su ustali protiv najmoćnije sile u njihovo vrijeme i Bog im je dao pobjedu.
Zar vam trebam nabrajati dokaze koji bjelodano govore kako se je Bergoglio svrstao na stranu onih koji se bore protiv očinstva, protiv autoriteta, protiv Boga, a za vrli novi svijet koji drsko izaziva Boga na obračun?
A na čijoj strani ste vi čitatelju?
Ako birate široku cestu i miljunske mase, ako želite sigurnost koja se tobož nalazi u mnoštvu ljudi, onda možda ne ćete imati u neposrednoj budućnosti velikih neugodnosti i opasnosti, ali vaša vječnost je zabrinjavajuća.
Znam da vjerojatno osjećate nedostatak očinstva kojeg je davala nekad Crkva i društvo, i da želite čim prije osjetiti sigurnost koju daje otac koji se brine o nama, ali morate shvatiti da ne živimo u normalnim vremenima te da uzeti za oca nekog tko je probisvijet, revolucionar i pobunjenik protiv Boga je gore nego biti bez oca.
Posvjestimo si istinu da je Bog naš Otac, te onda možemo pjevati s onim koji nije htio ubiti kralja iako je kralj htio ubiti njega:

Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. 

Ne postoji veće utjehe od spoznaje da nam je obećao kako nas ne će ostaviti siročadima, On je s nama do kraja, Duh Sveti je u nama ako smo u milosti Božjoj, Blažena Djevica Marija pred kojom strijepe sve sile paklenske je naša majka i zagovarateljica kod Svesilnog. Nemamo niti razloga niti prava na malodušnost, a kamoli da bi imali opravdanje nazivati svetim ocem onog koji negira Boga i očinstvo samo zato što su vremena takva da ne funkcionira hijerarhija Crkve.
Na koncu pogledajte snimku vlč.Čekade koji se osvrće na argument čudnih tradicionalista kako heretik može biti papom sve dok ga Crkva ne makne iz hijerarhije. O tome sam već pisao navodeći slučaj heretika Nestorija koji je izgubio svoju stolicu carigradskog patrijarha čim je javno izustio herezu. I ne postoji Crkveni zakon koji bi to promijenio, jer radi se o istini da heretik nije član Crkve i samim time ne može biti uopće na bilo kojem položaju u hijerarhiji Crkve. 
Neki su me tražili da im navedem dokument Crkve koji to kaže, i obično kažem da je to ludost uopće tražiti, jer to je kao tražiti dokument Crkve po kojem je 1 + 1 = 2. 
Svejedno, papa Pavao IV donio je bulu "Cum ex apostolatus officio" u 16.st. koja izričito kaže da se izbor biskupa ili pape smatra ništavnim ako je isti bio prije heretik. Onda vrag ne da mira takvim papolatristima pa kažu, eto vidiš, to važi samo ako je bio prije heretik, ali ako je postao javnim heretikom za vrijeme svoje službe, onda on može i dalje širiti krivovjerje iz svoje biskupske stolice. Čovjek koji tako razmišlja zaslužio je naziv đavoljeg odvjetnika.
Jer papa Pavao IV je napisao bulu kako bi se lažnog papu maklo sa stolice i prije nego što bi on javno izrekao krivovjerje. Podrazumijeva se da ga se miče kao i Nestorija čim izjavi herezu, a ovo bula se tiče prevencije da heretik koji je bio prikriven, koji nije javno širio krivovjerje, ali se je nakon izbora otkrilo da je bio heretik, makne prije nego izjavi javno krivovjerje. Doista, tradicionaliste koji ne žele prihvatiti tako naravnu istinu da heretik ne pripada Crkvi te da ne može biti papom niti biskupom niti svećenikom niti teologom niti običnim vjernikom, sve više smatram onima koji traže opravdanje i način kako bi Antikrist mogao postati papom, izgovarati urbi et orbi hule na Boga, a kršćani bi ga trebali, sve dok je na stolici u Rimu, nazivati svojim svetim ocem.

P.S. Evo jedna poveznica o lažnom očinstvu. Biskupi novoredne Crkve na čelu s Bergoglijem, umjesto da brane kao očevi svoju djecu od invazije muhamedanaca, oni upozoravaju novoredne katolike da se ni u kom slučaju ne usude braniti i evenualno zatvoriti svoje granice, jer onda će postati zločesti nacionalisti, ekstremisti i neonacisti. Što se to događa u psihi modernih ljudi da takve vukove nazivaju svojim pastirima i ocima? Zar su moderni katolici toliko neupućeni u povijest pa ne znaju da su pape i biskupi pozivali kršćane u križarske ratove za obranu kršćanstva, a ne otvaranje vrata i granica neprijateljima? Zar su hrvatski katolici zaboravili da smo imali u prošlosti biskupe, pastire i očeve poput biskupa Berislavića koji je bio ban i vojskovođa u borbi protiv muhamedanskih osvajača?
Pokušao sam odgovoriti na komentar tog teksta u poveznici, ali mi je onemogućeno, jer sam sedevakantist te su me urednici portala stavili na crnu listu (na kojoj dakako nisu ateisti i modernisti), k tome ne želim stvarati lažne 'račune' kako bih na taj način poslao odgovor.
Komentar jedne zabrinute, vjerojatno tradicionalne katolikinje koja još ne želi otvoriti oči:
"Evo sto kako se navaljuju bremena teška , a pastiri ni prstom da pomognu , već nas prodaju !"
Moj neobjavljen odgovor:
"Zašto dozvoljavate da vas prodaju? To je moguće jedino ako mislite da imaju autoritet nad vama, i sličilo bi ocu koji prodaje svoju djecu u roblje. Ako su vam to oci, onda je to tako i ništa ne možete nego biti roba za kupoprodaju."