Bog je strašan

Današnja liturgijska čitanja su:
- Knjiga Izlaska, 20:12-24

Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti da Jahve, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!" Sav je puk bio svjedok grmljavine i sijevanja, svi čuše zvuk trube i vidješe kako se brdo dimi: gledali su i tresli se i stajali podalje. Onda rekoše Mojsiju: "Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka nam Bog ne govori, da ne pomremo!" "Ne bojte se", reče Mojsije narodu. "Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite." Narod ostane podalje, a Mojsije pristupi gustom oblaku gdje se Bog nalazio. "Ovako reci Izraelcima", progovori Jahve Mojsiju. "Sami ste vidjeli da sam s vama govorio s neba. Ne pravite uza me kumira od srebra niti sebi pravite kumira od zlata. Načini mi žrtvenik od zemlje i na njemu mi prinosi svoje žrtve paljenice i žrtve pričesnice, svoju sitnu i svoju krupnu stoku. Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja ću doći k tebi da te blagoslovim.

- Matej, 15:1-20

Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: "Zašto tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!" On im odgovori: "A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje? Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni! A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar, ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.' Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje. Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija: Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske." Tada dozove mnoštvo i reče: "Slušajte i razumijte! Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi - to čovjeka onečišćuje." Tada pristupe k njemu učenici i kažu mu: "Znaš li da su se farizeji sablaznili kad su čuli tu riječ?" On im odgovori: "Svaki nasad koji ne posadi Otac moj nebeski iskorijenit će se. Pustite ih! Slijepi su, vođe slijepaca! A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti." Petar prihvati i reče mu: "Protumači nam tu prispodobu!" A on reče: "I vi još uvijek ne razumijete? Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire i to onečišćuje čovjeka. Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka." 

Zajednička tema današnjih odlomaka iz sv.Pisma je nedostatak straha Božjeg kod onih koji tumače Božje zapovijedi kao i zapovijedi koje se tiču našeg odnosa prema drugim ljudima.
Prvo što moramo primijetiti da je Bog na Sinaju osobno izdao i izrekao Izraelcima zapovijedi.
Božji glas se čuje sa Sinaja na kojem noga Izraelaca nije mogla stupiti jer bi odmah umrli. Bog je dopustio samo Mojsiju da pristupi Sinaju, Mojsije je 40 dana i noći postio.
To nam je motiv da pristupimo ozbiljno korizmenom postu kako bismo mogli pristupiti Uskrslome.
Izraelci su se tresli od straha dok je Bog govorio. I nije to bilo samo zbog grmljavine, sijevanja, zvuke trublje i scene u kojoj se Sinaj dimio, jer sve su to manje ili više pojedinačno vidjeli u životu.
Nego zato što je glas Božji strašan, štoviše sve što jest Bog je strašno.
Kad se konačnost sretne s beskonašnošću , konačnost zanijemi pred neizrecivim i nepojmljivim.
Ako su anđeli koji su bez grijeha u vječnom klanjanju pred Bogom, kako bi se morali tek mi grješnici duboko klanjati.
Izraelci su toga bili svjesni, zato su zamolili Mojsija da im on dalje govori, a ne Bog, da ne bi pomrli.
Ali kako mi brzo zaboravljamo najvažnije stvari i kako brzo izgubimo strah Božji!
Dok je Mojsije boravio na Sinaju i dok mu je Bog davao upute za izgradnju Tabernakula, Izraelci su u podnožju Sinaja zaboravili na Boga i podigli zlatni kip teleta.
Ne, nije to bilo prvog dan bez Mojsija, nego nakon 40 dana što je Mojsije bio s Bogom.
Ne dao Bog da nakon naše 40-dnevne korizme i ustrajavanja na čistoći i pokajanju, mi opet zaboravimo na Boga i okrenemo se svojim starim idolima.
Jer Mojsije je ovo učinio:

Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan -  Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima - stade na taborskim vratima i povika: "Tko je za Jahvu, k meni!" Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega.On im reče: "Ovako govori Jahve, Bog Izraela: 'Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.'" Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi. "Danas ste se posvetili Jahvi za službu", reče Mojsije, "tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov."

Malo tko ne će, ako ne usnama, onda barem u srcu Mojsija osuditi što je tako okrutno kaznio Izraelce. 
Ali bez te kazne i čišćenja svi Izraelci bi bili izgubljeni pred Bogom.
I ne radi se primarno ovdje o kazni, nego o žrtvi da se pokuša namiriti pravda, stišati opravdani Božji gnjev i tako ostaviti na životu Izraelce.
Aron, otac levita je izdao Boga i Mojsija dopustivši podizanje zlatnog idola.
Međutim on i sinovi Levijevi su se otkupili od grijeha idolopoklonstva tako da su čvrsto stali iza Mojsija, odnosno Boga i u usmrćivanju Izraelaca koji su im bili braća, prijatelji, susjedi, oni su se posvetili za svećeničku i velikosvećeničku službu prikazivanja žrtvi Bogu radi otkupljenja od grijeha.
Naše srce se buni i osuđuje ih, sami su bili u idolopoklonstvu ili su ga dopustili ili mu se nisu suprostavili, a onda su bez milosti poubijali one koji su bili isti kao i oni. Nije li to licemjerno! I to poubijali svoje najbliže!
Mislim da je ovo jako važan događaj i da ga moramo malo šire i dublje promatrati.
Mojsije se je vratio sa Sinaja s dvije kamene ploče na kojima je Bog osobno upisao zapovijedi i preneražen je vidio kako je narod, koji se je pred 40 dana u strahu klanjao prema Sinaju, prepustio idolopoklonstvu i raspuštenosti odnosno hedonizmu i orgijanju koje uvijek prati idolopoklonstvo.
U bijesu zbog tog prizora razbio je te dvije svete kamene ploče. Zamislite Mojsija dok nosi dvije ploče i koje drži najdragocjenijim predmetmima jer je na njima Bog pisao zapovijedi, i vidjevši što se dogodilo baca ih i razbija. Očito je munjevito zaključio kako je njegov narod sam sebe prokleo ovdje pred brdom na kojem je Bog osobno im progovorio.
Jedino rješenje koje je Mojsiju preostalo da spasi svoj narod je prikazati veliku žrtvu Bogu zbog velikog grijeha Izraelaca. Stoga je došao među narod i pozvao sve koji su za Boga. Čitamo da su se odazvali samo Levijevi sinovi, budući svećenici. Od silnog naroda koji je brojio možda desetke tisuća ili stotine tisuća, odazvala se je samo šačica spremnih potpuno služiti Bogu. 
Potpuno, kao što je Abraham bio spreman prinijeti svog sina jedinca Izaka na Božjem oltaru. Mojsije kaže da su se u tom ubijanju posvetili preko toga što su ubili svoje sinove, svoju braću, a ne tuđe sinove, tuđu braću. Žrtva uvijek znači žrtvovati nešto svoje, nešto što nam je drago.
Jer da je neki levit došao do vrata i da mu je tamo bio sin ili brat, pa je preskočio taj šator želeći spasiti od smrti svoje najbliže, ne bi se posvetio Bogu i vjerojatno bi ga Bog više kaznio nego druge idolopoklonike koji su ubijeni.
Leviti su ubili tada tri tisuće Izraelaca kao žrtvu Bogu za veliki grijeh idolopoklonstva. Žrtva se uvijek konzumira-umire i pri tome se prolijeva krv koja je simbol života. Sveta Euharistija je nekrvna žrtva pred našim očima, ali u mističnoj stvarnosti to je ista krvna žrtva koja se događa na Kalvariji.
Leviti su se posvetili u krvi svojih najbližih koju su prolili.
Vjerujem da je većina od tri tisuće žrtava svjesno i dragovoljno primila i kaznu i svoju žrtvu, jer to su bili najbliži levitima koji su ipak ostali vjerni Bogu, pa su najvjerojatnije vjerni Bogu bili i njihovi sinovi i braća.
Nevjernici će reć - svirepi Bog, svirepi Mojsije, i svirepi i licemjerni leviti.
Zato su nevjernici. Jer ne vide kako se pravda mora zadovoljiti ili žrtvom ili Božjom kaznom - osvetom, ili na ovom svijetu ili na onom vječnom.
Opraštanja bez kajanja nema, a kajanje ne postoji ako nema spremnosti na žrtvu podmirenja nepravde.
Mojsije, kojemu je životna misija bila osloboditi svoj narod od egipatskog ropstva, koji je napustio lagodan i prosperitetan život na faraonovom dvoru radi svojeg naroda, nije sigurno uživao kad je zapovijedio levitima da se posvete - osvete, siguran sam da bi bez razmišljanja sebe prinio kao žrtvu umjesto tih tri tisuće ljudi.
I leviti isto tako umjesto svojih sinova i braće.
Što ćemo onda reć za Boga koji uživa beskrajno vječno blaženstvo, i utjelovljuje se, biva ponižen i mučen na križu na kojem je izdahnuo radi nas koji smo grješnici pred Njim!
Ali ta prava Žrtva kojoj su sve druge samo slika, morala se je podnijeti kako bi bila namirena pravda i kako ne bi svi ljudi po istoj pravdi završili u jezeru ognjenom.
Često se razmišlja, zar ne bi mogao Bog jednostavno oprostiti svima i sve pripustiti u svoje nebeske dvore?
Ne, ne bi mogao zato što bi to bilo kontradiktorno. Bog je svet, i nitko ne može stati pred Njega ako nije svet i čist. Zato su se Izraelci bojali da će umrijeti ako im Bog bude dalje govorio, jer su dobro znali da su grješni. 
Slijedeće 'mudrovanje' u koje recimo vjeruju Jehovi svjedoci i slični heretici je kako druga vječna smrt koju spominje Gospodin znači potpuno uništenje grješnika nakon smrti. Anihilacija.
To isto je kontradiktorno, jer pravda se mora namiriti, Bog je pravda i ako ne bi Bog kaznio zlo, onda ne bi bio pravedan, odnosno ne bi bio Bog.
Zašto onda ne bi Pakao odnosno kazna trajala smo izvjesno vrijeme, pa nakon toga neka uslijedi anihilicija?
Zato što je svaki grijeh beskonačna uvreda Bogu koja traži vječnu-beskonačnu kaznu.
Kad konačno biće uvrijedi beskonačnog Boga, jedina pravedna kazna je vječna.
I jedina pravedna žrtva koja otkupljuje konačno biće je beskonačna Žrtva Boga.
Stoga ne zaboravimo nikad tko je Bog i kako svako naše klanjanje nekom idolu traži ili pranje grijeha u Krvi Jaganjčevoj ili vječni škrgut zubiju.
Ne možemo dati pravu i dostatnu žrtvu za naše grijehe, ona je već podnesena ako vjerujemo u Gospodina i vršimo Njegove zapovijedi.
Krivovjerje protestanata je kako su već spašeni zato što tobož vjeruju u Krista. Zato se ne trude voditi bogobojan život, postiti, vršiti djela milosrđa, primati svete sakramente i slijediti nauk Crkve.
Za njih je ludost korizma i post, jer oni su 'spašeni'. Iako u prosjeku bolje znaju sv.Pismo od katolika, zanemaruju riječi sv.Pavla da svatko od nas mora prinositi svoju osobnu žrtvu Bogu, da naša mala žrtva bude dio opće žrtve Bogu za grijehe. Vjerovati u Krista znači i ići s Njim na križ i podnositi svoj križ ne samo radi sebe i svojih grijeha, nego i grijeha naših bližnjih i cijeloga svijeta.
Budimo kao leviti, posvećeni u Bogu, spremni usmrtiti sve što nije u nama Božje, svako idolopoklonstvo.
U mjeri koliko se Boga bojimo svetim strahom, u toj mjeri smo spremni na žrtve i uništavanje idola.

Bog je osobno izgovorio svoje zapovijedi koje je detaljnije objavio preko Mojsija u Zakonu.
Leviti su postali svećenici i velikosvećenici. Ali bez straha Božjeg ili bez dovoljne mjere istog straha, svećenici i pismoznanci počeli su dodavati nove zapovijedi na Mojsijev zakon.
Tako je nastao budući talmudizam ili lažna tradicija ljudska o kojoj govori Isus i koja je otišla u nepotrebne zapovijedi koje su malo pomalo postale važnije nego one koje je izrekao Bog na Sinaju.
Postalo je važnije obredno prati ruke prije jela, nego imati čisto srce i kontrolirati svoj jezik.
Da budemo na čistu, Bog je preko Mojsija zabranio Izraelcima jesti nečistu hranu, i o tome nema rasprave. Božje zapovijedi se moraju poštivati zato što su od Boga.
Kad Bog zapovijeda čovjek mora slušati ili podnijeti cijenu svoje pobune protiv Boga.
Mi možemo razmišljati koje sve zlo proizlazi iz kršenja pojedine Božje zapovijedi, ali nikad u tom razmišljanju izgubit strah Božji pa posumnjati u zapovijed ili je izmjeniti ili čak ukinuti.

Na koncu želim vas uputiti na moderne pismoznance koje i vi dobro znate.
Mislim da ne trebam dodatno objašnjavati kako je takvima nepoznat strah Božji.
Kao što je Isus osudio talmudsku ljudsku tradiciju, tako možemo i moramo i mi osuditi Bergoglia koji kaže kako kršćani moraju rušiti zidove i državne granice, inače prestaju biti kršćanima. 
To je puno gore nego ljudska tradicija koju spominje Gospodin. Jer nije štetno ako netko vrši obredno pranje prije jela, ali je svakako štetno ako se ruše zidovi i granice koje štite ljude i narod od nepozvanih osvajača.
Moderni pismoznanci nam još kažu kako biti kršćaninom znači nikog ne suditi, ne suditi javne sodomite, heretike, shizmatike ili drugim riječima ne sudite one o kojima moramo imati sud da bi se od njih obranili ili da bi ih prema Kristovoj zapovijedi ukorili da su u grijehu i zabludi. 
Takvo otvoreno podržavanje zla i onemogućavanje kršćanima da se zlu suprostave i to u ime vjere u Boga, nisu pismoznanci i budući talmudisti Starog zavjeta nikad činili.
Oni jesu, kako napisah dodali nepotrebne zapovijedi, ali nisu dodali štetne ili one koji su protivne Božjim zapovijedima.
Perverzne zapovijedi i dopuštenja su kasnije ubačena u babilonski talmud.
Kako se usuđuje netko govoriti u ime Boga i reć da društvo treba prihvatiti sodomizam i 'unije' sodomista?
Ili reć kako je veliki smrtni grijeh baciti koru od banene ili neku vrećicu u 'prirodu' dok se istovremeno druži s političarima koji donose i sprovode otvoreno antikršćanske zakone?
Ili pohvaliti političarku, što je nedavno učinio Bergoglio , koja se je javno hvalila s abortusima i činila ih je drugima u velikom broju koristeći se pumpom za bicikle (dok je abortus bio zabranjen u Italiji)?
Ili kako nije istog pismoznanca (za kojeg sumnjam da dobro poznaje sv.Pismo) strah Boga kad na oltar rimske drevne bazilike i prve crkve posvećene Blaženoj Djevici Mariji prinosi balon za igru na plaži?
Ili kako nije istog strah Boga dok dovodi u sablazan dječake ministrante rugajući im se što imaju pobožno sklopljene ruke ili govoreći im kako je tradicionalna Misa bila bez veze, kako se je on sprdao dok je bio ministrant i kako mu je bilo jako teško kad je morao misal prenijeti s lijeve na desnu stranu oltara? 

I kao što su Izraelci zaboravili na Boga kad više nisu čuli Njegov glas, slušali i gledali grmljavinu i sijevanje, tako ne možemo reći za moderne pismoznance, jer oni Ga nisu nikad upoznali jer im je nepoznat strah Božji.
Ako se je Bergoglio još kao dječak sprdao na sv.Misi, kad je onda osjetio strah Božji, kad je onda upoznao Boga ako ne u mladim dječačkim godinama?
On je imao zlatno tele izgleda cijeli život, jer on se klanja samo bogovima ovog svijeta, lažnoj ljubavi i brigi za siromašne koje idolizira kao svece samom činjenicom što su siromašni. Njima se pred kamerama klanja ne bi li tako još više porastao ego 'najponiznijeg čovjeka na svijetu'.
A što reć za one koji se njemu klanjaju i drže ga nasljednikom svetog Petra?
Aron je učinio veliki grijeh zato što je popustio pred zahtjevima puka da se izradi zlatno tele, ali Aron nije vodio puk prema idolopoklonstvu. Aron je priznao svoj grijeh i iskajao ga.
Da to nije učinio, završio bi gore nego tri tisuće ubijenih, jer on je bio odgovoran za puk.
Novoredni pape, suprotno od Arona, vode puk u idolopoklonstvo uz laži kako je Bog sama ljubav i milosrđe, hotimično zanemarujući i prešućujući kako je Bog i pravda i kako je Bog strašan.
Stoga, uništimo u sebi idolopoklonstvo, pogotovo ako imamo idolopoklonstvo papolatrije koje je vrlo opasno zato što pod krinkom pobožnosti vodi ljude u sva druga idolopoklonstva.
Bog nam je pred oči stavio toliko znakova da se vidi kako slijepac vodi slijepce.
Ne budimo slijepci vođeni od slijepca, jer jama je blizu, a ako Bog šuti i dopušta blasfemije, to je znak da dolazi vrijeme Njegovog strašnog suda.

Bližnji i neprijatelj

Današnja liturgijska čitanju su:
- Druga knjiga o Kraljevima 4:1-7

Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima." Elizej joj reče: "Što ti mogu učiniti! Reci mi što imaš u kući?" Ona odgovori: "Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja." Tada joj reče: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo! Zatim se vrati kući, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu." I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila. I kad se sudovi napuniše, reče ona svome sinu: "Dodaj mi još jedan sud!" Ali joj on odgovori: "Nema više sudova." I ulje stade. Ona ode i kaza čovjeku Božjem, a on joj reče: "Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ćeš ti i tvoji sinovi!"

- Evanđelje po Mateju 18:15-22

"Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik." "Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu." "Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima." Tada pristupi k njemu Petar i reče: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?" Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam."

Milosrđe je zajednička tema oba čitanja.
Kako piše opat Gueranger, vjerovnik koji prijeti udovici je Sotona.
Sotona ima svoje pravo nad nama zbog naših grijeha, zato smo bili njegovi robovi, i biti ćemo opet ako padnemo u grijeh.
Ulje koje čudesno ne prestaje teći iz vrča u druge posude su djela milosrđa. Milosrđe se inače simbolizira uljem, jer ono se koristi za pomazanje onih na koje pada Božja milost.
Zato su se kraljevi mazali uljem prilikom zakraljevanja, zato se koristi sveta krizma - ulje za sakrament krizme, zato se isto ulje koristi za sakrament bolesničkog pomazanja.
Važan detalj svetog teksta je što se je udovica zatvorila u svoju kuću sa sinovima dok se je čudo događalo.
Nitko ih nije vidio što rade. Nitko nas ne smije vidjeti dok radimo djela milosrđa, odnosno ne smijemo se nikome hvaliti za ta djela, jer onda ulje ne će teći, i Gospodin će nam reći - primili ste svoju nagradu zato što ste htjeli da vam se ljudi dive, ne očekujte više druge nagrade s Neba.
Isto moramo primijetiti kako je prorok Elizej rekao udovici da nabavi čim više posuda.
Drugim riječima moramo biti milosrdni čim više možemo.
Ali ne u mjeri da nam obitelj i oni koji ovise o nama pate jer smo cijelo svoje vrijeme ili sav svoj trud ili novac dali potrebitima koji nam nisu najbliži, a oni najbliži su sada u oskudici.
To se vidi u rečenici koju je izrekao čovjek Božji Elizej udovici - podmiri svoj dug, a od ostatka ulja živjet ćeš ti i tvoji sinovi.
Dakle ovdje dolazimo do određivanja definicije tko su nam naši bližnji.
Definicija je - bližnji su bližnji. Napisao sam tu besmislenu definiciju da bih naglasio kako su moderni ljudi posve izokrenuli tu definiciju.
Pa svojim bližnjima doživljavaju pop zvijezde, ljude koji vole istu pop glazbu kao i oni makar se nalazi na drugom kraju Zemaljskog kruga, ili ljude koji se odjevaju slično kao i oni, imaju ista politička i ideološka gledišta ili bližnjim doživljavaju svakog čovjeka.
Ako su nekom svi ljudi bližnji, onda mu nitko nije bližnji.
Bližnji je dakle onaj tko nam je uvijek blizu kad nam zatreba ili on ili njegova pomoć, savjet, neko djelo ili bilo što što nam treba ali toga trenutno nemamo.
Jasno je iz ovoga da bi nam najbliži trebao biti Bog bez kojeg ne možemo ništa i koji svega ima u izobilju i spreman nam je to dati jer nas toliko ljubi da je umro zna nas na križu.
Slijedeći koji su nam najbliži su suprug(a), djeca, majka, otac.
Ako dijete osjeća veću bliskost s nekim bezveznim glumcem ili pjevačem čiji poster ima na zidu umjesto raspela ili neke svete slike, nego s vlastitim roditeljima, onda je to znak da je tu pukla temeljna veza između roditelja i djece.
Isto, ako je netko od roditelja zbog svoje karijere zapustio bliskost prema djeci, onda ih je izdao i možda je u tome razlog da dijete osjeća veću bliskost prema posteru na zidu nego prema svojoj majci i ocu.
Tu su pogotovo krive majke jer njihova primarna uloga je voditi računa o kući i biti s djecom, a otac je taj koji se treba više brinuti o materijalnim potrebama svoje obitelji. Izjednačiti muža i ženu znači uništiti naravni zakon kojeg je Bog dao, zato je feminizam neprijatelj obitelji i društva, ili vezano za ovu temu - neprijatelj bliskosti među ljudima.
Ako je neki roditelj slabić koji će zbog svoje tjelesne požude prevariti supružnika, on je time ne samo izgubio bliskost sa supružnikom kojem je obećao vjernost do smrti, nego i bliskost sa svojom djecom. I njih je isto izdao.
Bliskost se širi dalje, zato što su nam bliski ljudi koji imaju iste predke kao i mi, s kojima dakle imamo zajedničku krv. Ako će netko prije pomoći nekom tko mu nije u rodu, nego svojem rođaku koji je isto u potrebi kao i taj stranac, onda taj izdaje svoje predke, svoju krv. Time čini grijeh jer prezire one koji su mu bliski. Isto tako je veći grijeh kad se učini neko zlo nekome tko nam je blizak, nego kad isto učinimo strancu.

Sad malo o dijagnozi jadnog stanja bliskosti među atomiziranim individuama modernog svijeta.
Tu je već izrečena dijagnoza - ljudi su jadni, nesretni, neispunjeni, s raznim simptomima duševnih bolesti koje često prelaze u tjelesne bolesti zato što su izgubili osjećaj bliskosti, zato što su postali egostične individue makar pola svoje plaće davali za Crveni križ ili Caritas.
Kad pukne bliskost u obitelji, kad se roditelji rastavljaju i ponovno sastavljaju s drugim isto razvedenim roditeljima, i kad ima više polubraće i polusestara nego braće i sestara, kad više unuci ne znaju gdje su im pokopani bake i djedovi, kad više ni ne znaju tko su im rođaci, onda to znači da su pukle niti prirodne bliskosti koje čine tkivo zvano obitelj, rod, narod ili zajednica.
Ideologija individualizma s kojom je usko povezana ideologija takozvanih ljudskih prava, jednom riječju - liberalizam je uništio bliskost.
Danas je 'normalno' da sodomiti traže svoje protunaravna prava koja su ne samo Bogu i normalnim ljudima odvratna, nego su izravni atak na bliskost ili bližnjost. Nitko tko ima naravni zakon u sebi ne može biti blizak sa sodomitom, makar mu to bilo njegovo vlastito dijete. S druge strane sodomiti izdaju i svoje predke zato što prekidaju iz sebične protunaravne požude mogućnost da se loza nastavi u njima.
Već nekoliko stoljeća liberalna ideologija i kultura širi otrov sebičnosti kroz vid ljudskih prava.
To se je pogotovo intenziviralo s modernim sredstvima dezinformiranja, s radijom, TV, internetom, video igricama, pop glazbom, filmovima ...
Kadgod i gdjegod je došla struja, tu se je prekinula u većoj ili manjoj mjeri bliskost i zajednica ljudi.
Zato sam napisao tekst na blogu "Hell's Amazing Grace".
Elektromagnetizam je ubio bliskost, uskoro će s robotizacijom i tzv.umjetnom inteligencijom ubiti ljude kao kreativna radna bića i čovjek više ne će samo biti bez bliskih osoba, nego nitko više ga ne će trebati.
Pakao na krugu Zemaljskom koji je započeo s velikom nadom u svjetlu budućnost osvjetljenu elektromagnetizmom.

U Evanđelju nam Gospodin govori kako se trebamo ponašati kad nas bližnji povrijedi ili kad učini neki drugi grijeh. 
Isus nam ne kaže da se pravimo kako se ništa nije dogodilo. Mi možemo prikazati Bogu bol koju nam je bližnji nanio za njegovo obraćenje i to bi trebali učiniti.
Ali to nije dosta. Kad naš bližnji, brat kako ga naziva Isus, pogriješi, onda ga zbog bratske ljubavi moramo ukoriti. Štoviše, ako ga ne ukorimo, onda imamo sudioništvo u njegovom grijehu.
Naravno, prije toga moramo znati što je grijeh, a što nije grijeh, što je nešto protivno Božjim zapovijedima, a što je naš sebičan i krivi sud o bratu zato što on čini nešto što nam se ne sviđa, a to nije uopće grijeh.
Nažalost, moderni katolici su često slični 'papi' Bergogliu, pa kad trebaju osuditi zlo i ukoriti brata grješnika kažu - tko sam ja da sudim, ili se krivo pozivaju na Isusovu - ne sudite da ne budete suđeni, a onda kad bi trebali šutjeti ili podržavati dobro, isto osuđuju i zabranjuju kao što Bergoglio brani, zabranjuje i osuđuje sve ono što bi značilo povratak na tradicionalno kršćanstvo i naravni moral.
Nadalje nam Isus govori kako ne smijemo odustati od ukora grješnika.
Ne mu osobno dojađivati, jer je to jalov posao ako nas prvi puta odbije.
Nego drugi puta uzeti sa sobom jednog ili dvoje braće kršćana da nesretnog grješnika uvjere kako živi u grjehu i da se treba obratiti.
Jesmo li to ikad učinili? Ja nisam, a znam da sam više puta trebao i da je to moj grijeh propusta.
Možda nam je olakšavajuća okolnost što je često problem naći još dva kršćana koji poznaju tog grješnika kojeg treba ukoriti i koji su bogobojazni i imaju ozbiljan sud znajući dobro Božje zapovijedi.
Međutim, većina ljudi se ne upusti ni na prvi korak, a kamoli na ovaj drugi ili treći kad se u ukoravanje uključuje Crkva.
Većina će recimo na uvredu odgovoriti protuuvredom, ako je stvar ozbiljnija otići će na policiju ili kod odvjetnika podignuti tužbu na sudu.
Ostali će se 'kršćanski' pokupiti i svoj kukavičluk pravdati s time da su mu oprostili, a ustvari nisu.
Nego se boje reći istinu u oči bratu koji je u grijehu i koji ih je povrijedio.
Moramo znati da se ovdje ne radi o neprijatelju ili strancu, nego o bližnjem koji je u grijehu i koji je kršćanin. To može biti i susjed, jer susjed bi nam trebao biti bližnji. Doduše u gradovima, u neboderima to se teško može reći kad ljudi često ni ne poznaju svoje susjede, ni ne primjete kad se je neki susjed iselio i kad je dobio nove susjede. Zato veliki gradovi nisu normalne ljudske zajednice.
Ukoriti bližnjeg koji je u grijehu znak je milosrđa i naše ljubavi prema njemu.
Šutjeti o tome znak je da nam je svejedno ili da se bojimo kukavički reakcije brata grješnika.
Ne znam kako u ovim apokaliptičnim vremenima možemo učiniti treći korak, obratiti se Crkvi.
Moramo si posvjestiti činjenicu da Gospodin cijelo vrijeme podrazumijeva da brat grješnik pripada Crkvi, da je kršten, da vjeruje u nauk Crkve.
Pobrojite malo bližnje oko sebe i koliko ih ima koji vjeruju u nezabludiv nauk Crkve?
Za one koji su nam krvno najbliži, ako i kažu da vjeruju u Krista i u Crkvu, kad ih malo upitate o dogmama koje negira novoredna Crkva, primjerice EENS (nema spasenja izvan Crkve), primjetit ćete da nisu potpuni kršćani. I da se morate moliti uporno i jako za njihovo obraćenje.
Što se tiče trećeg koraka, imam slično iskustvo. Nažalost negativno. Osoba koja mi je bliska bila je u grijehu kojeg i novoredna Crkva drži grijehom. Kako ta osoba nije u tome vidjela grijeh iako sam ukazivao, odlučio sam pozvati novorednog župnika da intervenira. Dobio sam odgovor - molimo zajedno za preobraćenje te osobe. Naravno da sam molio i da moramo moliti za obraćenje, ali ja sam htio da novoredni svećenik postupi onako kako je Gospodin rekao, da u ime Crkve bratu u Kristu koji je u teškoj zabludi reče istinu.
To se nije dogodilo i ja ne znam niti za jedan slučaj da je novoredni svećenik ili biskup ili papa postupio onako kako nam je zapovijedio Gospodin.
Da, Bergoglio je upozorio D.Trumpa kako ne će biti kršćanin ako zidom bude štitio SAD-e od ilegalnih imigranta, ali niti jednog političara nije upozorio da će ići u Pakao ako se bude zalagao za legalizaciju abortusa, sodomizma i sličnih gnjusoba koje su ozakonjene.
Treći korak je ustvari zadnja prijetnja koja se još zove ekskomunikacija.
Kako sam prije napisao, svi ovi koraci uključujući zadnjeg poduzimaju se iz ljubavi i milosrđa prema bratu grješniku.
Ako je taj grješnik toliko tvrdoglav i ne vidi da srlja u Pakao, onda ga se iz te ljubavi mora izbaciti iz Crkve da bi uvidio ozbiljnost svojeg prijestupa.
Naravno, ekskomunikacija ima smisla ako brat grješnik vjeruje da izvan Crkve nema spasenja.
Zato je ridikulozno kad bi novoredna Crkva nekog ekskomunicirala, kad taj može na kraju postati protestant, muhamedanac, poganin, ateist i po toj novorednoj Crkvi se može spasiti.

Zajedništvo, bratstvo i bliskost kršćana je presudna za život kršćanina.
Kršćanin na koncu mora osjećeti veću bliskost s nekim koji je na kraju kruga Zemaljskog i koji se s njime nađe zajedno u molitvi, nego s krvnim bratom koji nije kršćanin.
Napisah na koncu, zato što na smrti i poslije smrti moramo imati isti sud kao i Sudac, ljubiti isto što On ljubi, mrziti isto ono što On mrzi. Dok smo živi ne možemo se i ne smijemo se odreći krvnih veza, zato dok god živimo moramo se moliti za naše najbliže.
Ali istovremeno trebamo si posvjestiti da smo udovi Kristovog tijela, da smo prvenstveno djeca Božja i da su nam prava i vječna braća sveci i anđeli na Nebu, i da nam je čak Gospodin brat, a Bogorodica i majka i sestra.
Zato kad molimo u istom duhu s braćom kršćanima onda Duh Sveti moli s nama i molitva se uslišava.

Sveti Petar je vidio kako Isus naglašava milosrđe prema bližnjima koji su u grijehu, ali je ipak pitao se i pitao na kraju Gospodina - koliko puta oprostiti bratu koji nas svjesno povrijedi?
Dok god smo živi na krugu Zemaljskom moramo opraštati. I to radosno i u nadi da će i Bog oprostiti na kraju bratu nakon što mu dadne milosti obraćenja i nakon što se brat pokaje.

Tko su nam neprijatelji?
Vidimo iz prvog svetog teksta da nam je neprijatelj Vjerovnik odnosno Sotona.
On je naš najveći neprijatelj jer nalazi jadno zadovoljstvo u tome ako budemo prokleti kao i on.
Ako smo u grijehu, i ako taj grijeh vide naši bližnji, a ne ukoravaju nas po zapovijedi Kristovoj, onda su oni naši neprijatelji.
Bez obzira rade li to iz kukavičluka ili nam hotimično žele zlo.
Ako nas netko mrzi zato što smo kršćani, onda je on naš neprijatelj koji je u službi Sotone.
Ako netko poduzima nešto što bi okrnjilo ili poništilo našu vjeru bez koje se ne možemo spasiti, onda je on naš neprijatelj.
Sve moderne države su naši neprijatelji.
Problem je u prepoznavanju neprijatelja, jer neprijatelj se uvijek nastoji, ako je moguće, prikazati prijateljem i bližnjim.
Od ljudskih neprijatelja najgori su oni koji nas obmanjuju u ime Krista i Istine.
Takvi su u vječnosti u najvećim dubinama Pakla zajedno sa Sotonom. Dante je takve pape i biskupe tamo smjestio u svom poznatom djelu.
Ali i za neprijatelje moramo moliti, jer Bog može svakog obratiti i taj neprijatelj nam može tada postati bližnji i ud istog Kristovog tijela kao i mi.
Ludost ili znak nevjere je reći - ja nemam neprijatelja.
Zar takvom niti Sotona nije neprijatelj?
Ne, nego takav čovjek je osebujni moderni neprijatelj jer jalovo pokušava biti milosrdniji od Boga pa kaže ljudima oko sebe, a možda i sebi, da je on toliko svet i dobar da nema neprijatelja.
I kako će takav licemjer poslušati Isusovu zapovijed da molimo za svoje neprijatelje kad on neprijatelja nema?

Na koncu ovog podužeg teksta poruka kako moramo intenzivirati svoja djela milosrđa dok još imamo vremena, pogotovo sad u korizmi.
Kako moramo naći oko sebe čim više bližnjih, osobito onih koji su nam braća u Kristu.
Kako moramo odbaciti od nas i naših bližnjih sve ideologije koje nas atomiziraju i kidaju zajedništvo s braćom.
Kako moramo koriti svoju bližnje i braću kad nas povrijede i kad su u grijehu.
Kako moramo biti svjesni da imamo neprijatelje koje moramo, parafrazirajući Šeksa 'locirati, uhititi i transferirati'. Uhititi ih u svoje molitve i transferirati ih kod Boga.
Amen.

Naaman i voda

Današnja liturgijska čitanja su iz Druge knjige Kraljeva, 5:1-15

Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona reče svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!" Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske." Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube." Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: "Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!" A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu." I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. A Elizej poruči dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto." Naaman se naljuti i pođe govoreći: "Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?" Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit ćeš čist.'" I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se! Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu." 

i Evanđelje po Luki 4:23-30.

A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode. 

I danas se ponavlja motiv kamena spoticanja ili ono što je Ivan napisao u proslovlju:

K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 

Vidimo da bi Ga Nazarećani ubili da nije napravio čudo. Zašto? Zato što se prije, a to se nalazi u recima koji nisu citirani, neizravno proglasio Mesijom čitajući u sinagogi iz Knjige Izaijine opis vremena Mesije i rekavši na kraju da se to sad ispunjava. 
Zar je sin Josipov Mesija? Sin onog pokojnog siromašnog stolara koji je i sam siromašan, i kojeg znamo već godinama? Huli na Boga, idemo Ga strmoglaviti! 
Naaman je zamalo učinio slično.
Zar će me kupanje u običnoj vodi i to u ovom neuglednom potoku Jordana izliječiti od gube?
A bijaše ugledan i poštovan pred kraljem Aramajskim - Sirijskim, vrstni ratnik.
Naaman je očekivao nešto spektakularno. Najprije je mislio kako će čudo učiniti za njega izraelski kralj koji se je sav smeo i tresao od straha jer mu dolazi u posjet moćni ratnik moćnog susjednog kraljevstva, a on ga ne može izliječiti.
Onda je mislio da će prorok Elizej izvršiti neki čudotvorni obred pred njim prizivajući Boga Izraelskoga i tako ga izliječiti.
Bog mu je ipak dao milost i on se je ponizio i izvršio sedmokratno kupanje u Jordanu.
Obična voda bila je sredstvo njegovog izliječenja.
Obična voda sredstvo je našeg spasenja. Ta tvar koju nalazimo na svakom koraku, koja je pretežiti dio našeg tijela, koja je gotovo neizmjerna na krugu Zemaljskom, ona ima posebnu moć koju joj je dao Stvoritelj.
Ona je potekla od Njegovog svetog Srca na križu zajedno s Krvlju, ona briše sve grijehe na krštenju, ona je strah i jeza demona*, ona je uništila zlo i zla bića koja su živjela u doba Noino.
I ona je stvorena prvi dan prije svjetlosti. Nigdje se ne spominje u Knjizi postanka da je Bog rekao - neka bude voda,
Nego:

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

Zemlja je bila voda. I ako je točna pretpostavka sv.Augustina da su svjetlost anđeoska bića, onda je voda stvorena prije anđela.
Drugi dan je Bog razdijelio vode od voda tako da je stvorio nebeski svod koji je ljudima nedostižan, tzv. Van Allenov pojas o kojem sam pisao jučer, iznad kojeg se nalaze nebeske vode.
Treći dan je Bog stvorio čvrstu zemlju odnosno kopno.
Život zemaljski bez vode se ne može zamisliti, jer sva tvarna bića sastoje se pretežito od vode.
Voda je jedino potpuno sredstvo čišćenja. Kad peremo nešto prljavo koristeći sapun ili deterdžente, na kraju to moramo isprati u vodi, inače nije čisto.
Ali je neizmjerno važnije čišćenje koje dobivamo krštenjem, jer djeca smo Božja zato što je s vodom i riječima svetog sakramenta prekinuto ropstvo Sotoni, sve prljavštine grijeha koje su lanci našeg ropstva Nečastivome su potpuno izbrisane i duša krštenika je čista da se može zvati djetetom Božjim.
Naamanova guba je slika grijeha katekumena prije krštenja.
Neka nipošto ne budu katekumeni ili roditelji djece krštenika poput Naamana prije nego što je povjerovao riječima proroka Elizeja. A tek svećenici koji krste! Jao si njima ako ne vjeruju u sakrament krštenja i ne poliju vodu po glavi krštenika, jer ne vjeruju u moć vode koju je Gospodin posvetio svojim krštenjem u Jordanu i koja je još više posvećena kad je potekla iz Njegovog Srca. 
Koliko novorednih svećenika i novorednih katolika imaju kudikamo manje vjere od Naamana zato što ne vjeruju da nema spasenja bez svetog krštenja odnosno pranja nečiste duše u vodi?
Prvo ne vjeruju u istočni grijeh jer govore kako umrla nekrštena djeca idu u Raj ili da idu na neko mjesto koje nije ni Raj ni Pakao, a što je izričito anatemizirano kao krivovjerje još za vrijeme sv.Augustina.
Drugo, ne vjeruju uopće u stvarnost sakramenta, tu su poluateisti jer se pitaju kako može obična voda djelovati na dušu, ili kako može običan kruh postati stvarno Tijelo Kristovo, a vino Njegova Krv.
Maksimalno što vjeruju je da se tu radi o metafori, o simbolu, o izvanjskom znaku koji ih legitimira da su kršćani. 
Jer da stvarno vjeruju, onda roditelji ne bi odlagali krštenje svojeg djeteta, ne bi se pričešćivali stoječki i na ruke, ne bi uopće bili na novorednoj Misi koja je smišljena tako da se uništi vjera katolika u svete sakramente**.
Svi smo mi, manje ili više, bili na mjestu Naamana, tražili izliječenje svojih duša s malom ili nikakvom vjerom.
A često smo u ulozi Nazarećanina koji ne vjeruju da može Bog progovarati im kroz usta ili djela nekog kog cijeli život znaju, ili ga znaju kao nekog ništa posebnog.
Moja malenkost piše o krugu Zemaljskom, ali se nipošto ne smatram prorokom, jer ne govorim ništa novo ni ništa što bi trebalo biti iznenađujuće, jer sv.Pismo jasno opisuje stvaranje i izgled Zemlje i Nebeskog svoda koje ne mogu nikako biti suglasni s onim što nam nagovještaju lažni proroci znanstvenici već pet, ako ne i više, stoljeća. Osim problema oholosti - pa nije me valjda netko tako nasanjkao kad sam ja pametan i mudar, nalazi se još jedan problem koji se nalazi ispod površine.
A taj je - kako je Crkva odnosno kako su pape mogli prihvatiti heliocentrizam, Loptu, Veliki prasak i evoluciju? Problem je u tome što se ne radi tu samo o novorednim papama.
Ne znam i ne mogu suditi zasada, a možda ne ću do Sudnjeg dana***, jel se tu radilo o njihovoj slabosti i grijehu ili o krivovjerju? Posljedice po vjeru milijuna katolika su evidentno katastrofalne.
Praktično hijerarhija Crkve više ne postoji. Mi se nalazimo kao u Isusovo vrijeme kad su farizeji, pismoznanci i svećenici postali neprijatelji Istine i onaj tko ih je slijedio postao je kao i oni koji su vikali na kraju 'raspni ga, raspni'. 
Gospodin je rekao mnoštvu - slušajte što vam govore ovi koju su zasjeli u stolicu Mojsijevu, ali ne slijedite njihov licemjerni život. Zar bi se to moglo danas reći za novoredne svećenike, biskupe i pape? Ne, jer ondašnji licemjerni pismoznanci nisu riječima negirali Mojsijev zakon, nego ga nisu provodili u svom vlastitom životu. Nije ondašnji veliki svećenik rekao židovima kako sodomizam više nije odvratan grijeh u Božjim očima ili kako je svejedno biti poganin ili vjerovati u pravoga Boga ili biti čak ateistom. 
Situacija pred drugi dolazak Kristov je mnogo gora nego pred Njegov prvi dolazak upravo po tome što oni koji se pozivaju na Krista riječima, djelima i propustima negiraju Njegov nauk.
Slika prvotno malovjernog Naamana može se ogledati u nevjeri mnogih modernih katolika prema Isusovom proročanstvu kako će malo biti vjernih kad drugi puta dođe, i koji idu kao čamac niz rijeku linijom manjeg otpora razmišljajući - bolje biti s većinom ili s ovim problematičnim biskupima i papama, nego biti bez njih, sam ili s šačicom nekih koji su daleko od nas. 
Zar je Crkva spala na tu šačicu? Zar će me obična voda izliječiti od gube?
No on prođe između njih i ode. 

* Mislim na blagoslovljenu vodu. Ali ima nešto i u običnoj vodi kad nam je Gospodin rekao da demoni nakon što budu istjerani od posjednutog čovjeka, lutaju bezvodnim krajevima.
** Pogledajte što radi novoredni biskup Čupić, naše gore sramni list, na novorednoj Misi - ovdje .
*** Ne zaboravimo da će sveti, a što se ufam da ću biti po milosti Božjoj, suditi na Posljednjem sudu zajedno sa Sucem:

Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje? 1 Kor. 6:3

Gdje je nestao Radijus?

Radijus Lopte kažu nam da je 6.371 km.
Koliko daleko se nalazi horizont od nas na Lopti?
Ovisi naravno koliko smo visoko od nadmorske visine na kojoj se nalazi horizont, ali uzmimo slučaj da se nalazimo na planini i da gledamo prema moru pri idealnoj vidljivosti.
Neka to bude Učka čiji vrh Vojak je 1.401 m nadmorske visine i neka naš horizont bude prema jugu, odnosno prema Dalmaciji.
Formula je vrlo jednostavna za izračun:

L = R * alfa
alfa = acos ( R / R + h)
gdje je:
R - radijus Lopte
h - nadmorska visina
i za našu Učku dobijemo 133.597 m
što znači da bi u idealnim uvjetima trebali vidjeti do Ancone na talijanskoj obali, a na našoj tamo negdje ispred Šibenika.
Kako nema idealne vidljivosti, pretpostavimo da vidimo samo do Zadra, što je otprilike 100 km.
Naravno, ako živimo na Lopti onda ne smije biti ravna crta od Ancone prema Zadru, nego konveksna.
Koliko konkveksna, sad ćemo vidjeti.
Prema ovim podacima , oba ljudska oka zajedno imaju horizontalno vidno polje 200 stupnjeva, ali to je kad očima gledamo maksimalno ulijevo i onda udesno. Ne znam točno koliko imamo to vidno polje kad gledamo ravno ispred sebe, ali pretpostavljam da je to barem 100 stupnjeva, odnosno za nas koji smo na Učki to znači da bismo trebali vidjeti Zadar (ako nam ne smeta Pag, a mislim da ne smeta) i na talijanskoj obali San Marino. Drugim riječima gledamo točno prema sredini Jadranskog mora i vidimo obje obale.
Trebali bismo dakle vidjeti ukupno:
L = 100.000 * 100 * pi / 180 = 174.533 m

Koliko bi trebalo zaleđe Zadra biti ispod sredine Jadrana?
beta = L / R
d = R (1 - cos (beta / 2) = 597,6 m
Iako nam to može izgledati puno, prostim okom teško da bismo to primijetili, međutim kad bismo fotografirali uz povećanje, trebali bismo izmjeriti tu razliku.
Poanta je u tome - što razlike uopće nema.
Zato što se ta razlika ne vidi ni na Mount Everestu koji je 6 puta viši od Učke, horizont koliko god se visoko dignemo uvijek je na razini oka. Dočim ako je Zemlja lopta, horizont se treba spušati kako se dižemo i taj 'pad' s lijeve i desne strane fokusa našeg oka treba biti sve veći, zakrivljenost odnosno radijus Lopte sve očigledniji dok se ne ukaže cijela Lopta.
Zato ću vam sada na kraju dati da pogledate video na kojima su kamere postaljene na balone koji se dižu na velike visine i do 30-tak km, i uvijek je horizont na razini oka, a radijusa zakrivljenosti Lopte nema.
Najprije je Englez Samuel Rowbotham u 19.st. primjetio kako se na Lopti vide objekti koji se ne bi smjeli vidjeti jer su ispod horizonta, i o kojem sam pisao na početku bloga, a zatim su ljudi koji su letjeli balonom primjetili da je horizont uvijek na razini oka i ravan, da bi se to još bolje potvrdilo s balonima bez ljudi koji idu na velike visine.
Onaj tko ne vjeruje u Bibliju, to bi mu trebao biti dovoljan razlog da odbaci teoriju o Lopti, a mi koji vjerujemo u Objavu ne bismo nikako smjeli vjerovati u teoriju koja se suprostavlja Božjoj riječi.

Uzmimo za primjer Mount Everest čiji vrh ima 8.848 m.
Udaljenost horizonta je 335.575 m.
'Pad' bi trebao biti 2.209 m što bi se trebalo svakako izmjeriti.
A na visini balona od 33 km:
Udaljenost horizonta - 647.054 m.
'Pad' od točke fokusa - 8.212 m.
Visina na kojoj bi čovjek trebao vidjeti cijelu Loptu ako je kut - polje gledanja oka 100 stupnjeva:
h = (R / sin 50) - R = 1.945.749 m
Dakle nije ni čudno što ne postoji niti jedna snimka Lopte iz 'svemira' pa niti širokokutnom kamerom, jer rakete - sateliti idu puno manjom visinom i sumnjam da mogu otići tako daleko.
Vjerojatno su zato izmislili Van Allenove pojaseve koji tobož imaju ubitačnu radijaciju pa još nisu znanstvenici smislili svemirske brodove koji će zaštiti ljude dok prolaze kroz te pojaseve.
Upravo čitam kako se Van Allenov pojas nalazi između 1.000 km i 60.000 km od površine Lopte, vjerojatno tih 1.000 km je dovoljno da se ne može snimiti Lopta niti širokutnom kamerom.
Naravno, kad su letjeli na Mjesec nisu znali da postoje ti pojasevi, kao u vicu o cigu koji se pravda da su mu djeca ukrala željezničke pragove, a ne on, pa kad mu se kaže da mala djeca ne mogu nositi pragove on kaže - kud bi djeca znala da pragovi imaju 50 kg.
Nadam se da ste inače naišli na dokaze kako su fotografije Lopte s Mjeseca krivotvorina kao i let na Mjesec.
Imate mnoštvo videa koji to dokazuju, i na kojima se može jasno vidjeti kako je slika Zemlje dodana na scenu hoda astronauta po filmskim studijima, oops po Mjesecu.
Vjerujem da su već ranih 60-tih godina ili možda i prije znanstvenici spoznali kako ne mogu otići daleko od Zemlje. To ih je moralo šokirati, ne sve, nego one koji su znali o čemu se radi. Radi se o vrhuški znanstvenika i vrhuški političara, iz 'slobodnih' zemalja kao i u SSSR-u. 
Kako to mogu objaviti kad se onda ruši cjelokupna zgrada znanosti, od Kopernika na dalje. I tko bi više onda uopće vjerovao znanstvenicima i političarima? Zato je bilo potrebno stvoriti NASA i slične projekte, snimati Sci-Fi filmove i pisati knjige o istome kako ne bi običan puk uvidio istinu da se ne može nitko maknuti od 'kaveza' u kojeg nas je stavio Bog. I dok mi koji vjerujemo u Boga u spoznaji te činjenice se još više pouzdavamo u Boga i još više osjećamo Njegovu blizinu i ljubav dok doslovce bdije nad nama, nevjernici su zgroženi i obezglavljeni s tom istinom te se zato prepuštaju maštanjima i samozavaranjima.
Ne bi li nekako od sebe otjerali spoznaju kako se ne mogu maknuti izvan zidova 'kaveza', svoda nebeskog i dubina Zemlje.

Stariji i mlađi

Za današnju liturgiju tekstovi iz sv.Pisma su:
- Knjiga postanka, 27 glava, 6-39 redak
- Evanđelje, Luka, 15 glava, 11-32 redak.
Zajednička nit oba teksta je pitanje starijeg i mlađeg brata.
Izak je bio star i slijep, i prije smrti odlučio je blagosloviti svojeg starijeg sina Ezava.
Ezav i Jakov su blizanci, ali Ezav se prije rodio i tako je dobio pravo prvorodstva, što znači da je dobio pravo naslijeđivanja loze od Abrahama i sina mu Izaka.
Ezav je bio divlje naravi, uživao je u lovu. U apokrifnoj Knjizi Jašerovoj, navodi se kako je ubio drugog poznatog lovca Nimroda koji se spominje u Bibliji kao osnivač babilonskog kraljevstva, kao neprijatelj Božji i onaj koji se povezuje s gradnjom babilonske kule. Nimrod je bio po svoj prilici tada najmoćniji čovjek na svijetu, i kako piše u toj apokrifnoj knjizi, Ezav ga je ubio da bi ga zamijenio u moći.
Poznatu prodaju prava prvorodstva za zdjelu leće kad se je vratio gladan iz lova, Knjiga Jašerova tumači da se je to dogodilo nakon što je ubio Nimroda i zato je iz lova došao umoran, vrlo gladan i bez ulovljene divljači. Ne znamo dal je to točno, jer knjiga je apokrif. Dalje se navodi kako je Ezav uzeo od Nimroda kojeg je ubio, odjeću koju je Bog dao Adamu i Evi nakon istočnog grijeha i koja je Nimrodu davala moć da vlada nad drugim ljudima.
Dakle, to može biti sve izmišljeno, ali logično objašnjava zašto je Ezav prodao Jakovu pravo prvorodstva za zdjelu leće. Ta imao je odjeću koja mu daje moć koju je imao Nimrod što je smatrao puno važnijim nego pravo prvorodstva. Ako to nije istina, onda se postavlja pitanje kakav je to bio slabić, iako fizički jak, kad nije mogao malo pričekati da nađe neko drugo jelo osim zdjele leća koju je imao Jakov.
Dakle, Izak je volio više svog starijeg divljeg sina i htio mu je dati prije smrti poseban blagoslov.
Zato ga je poslao u lov da uhvati neku divljač i pripremi mu jelo prije svoje smrti i prije blagoslova.
Majka Rebeka je pak više voljela mlađeg sina Jakova kojeg je nagovorila da se pretvara da je Ezav koji je bio dlakav, tako da je Jakovu na ruke i oko vrata stavila kožu kozleta kako bi prevarili slijepog Izaka.
I tako dok je Ezav bio u lovu, Rebeka i Jakov su prevarili Izaka koji je blagoslovio Jakova koji je sad osim prava prvorodstva imao poseban blagoslov Izaka:

"Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

Kad se je Ezav vratio iz lova, doživio je šok saznavši da je osim prvorodstva sad izgubio i blagoslov od oca.
Jecajući zatražio je od Izaka da ga bilo kako blagoslovi i Izak je izrekao:

 "Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba. Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata."

Zatim je Izak umro, a Ezav je čekao dok ne prođu dani žalosti pa da ubije brata Jakova.
To je Rebeka znala i uputila je Jakova kod svog brata da se tamo skriva od Ezava. 
Možemo se zapitati kakva je to bila majka Rebeka koja je spremila i organizirala prijevaru u korist svojeg mlađeg sina, a na štetu starijeg.
Možda nam se odgovor nalazi ovdje:

"Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona. One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki."

Hetiti su bili pogani. Moguće je da su te dvije žene imale znatan utjecaj na Ezava pa su Izak i Rebeka bili ogorčeni. 
Međutim u Knjizi proroka Malahije nalazimo:

 Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? - riječ je Jahvina - ali Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

Na isto se osvrće sv.Pavao Rimljanima:

 I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu, kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.  

Tu je odgovor - Rebeki je Bog, prije nego što je rodila blizance, objavio kako će stariji služiti mlađemu, odnosno kako je Bog volio Jakova, a omrznuo Ezava i prije nego što su se oni rodili.
Nepravda? Pročitajte dalje što piše sv.Pavao.
I još jedno što moramo primijetiti, Izak ne izgovara blagoslov Jakovu i Ezavu napamet ili ono što mu srce želi, nego riječi koje izgovara dolaze od Boga. Prorok ne proriče što želi da je istina, nego osluškuje Božji glas. Zato se je Izakov blagoslov ispunio i u Jakovu i u Ezavu.
Od Ezava su potekli Edomiti protiv kojih su se borili Izraelci dok su iz Egipta dolazili u Obećanu zemlju.
Očito su ih nadvladali i bili nad njima kako je rečeno u Izakovom blagoslovu.
Jel se obistinio blagoslov Ezavu u dijelu gdje se kaže da će se pobuniti protiv Izraelaca (potomaka Jakovljevih) i da će njihov jaram stresti s vrata?
Neki kažu da se je to dogodilo nakon Makabejaca, znači u doba prije Krista i za Njegovo vrijeme kad su Edomci preuzeli kraljevanje nad Izraelom, Herod je bio podrijetlom Edomac koji je prešao na židovstvo.
Još uvijek je to, barem za mene, misterija koju ćemo saznati na Posljednjem sudu, tko su sada potomci Izraelovi, a tko su potomci Ezavovi. Edomce ne smijemo brkati s Arapima koji su potomci Jišmaelovi. Doduše, mogli su se međusobno izmiješati u suvremene Arape. Na to upućuje Izakov blagoslov u dijelu u kojem kaže da će im dom biti daleko od plodne zemlje.

Evanđelje nam danas iznosi Isusovu prispodobu o razmetnom i raskajanom mlađem sinu koji se ponizno vraća svojem ocu. Znamo da je otac u prispodobi Bog.
Ali tko je mlađi razmetni sin, a tko je stariji ljubomorni sin koji se ne želi radovati povratku svog izgubljenog brata?
Opat Gueranger tumači u svojoj "Liturgijskoj godini" kako je mlađi blizanac Jakov slika pogana koji su prihvatili kršćanstvo, a Ezav slika židova koji su karnalni, htjeli su Mesiju koji će ih učiniti gospodarima nad poganima te su tako odbili i ubili Mesiju koji im to nije nudio i tako su izgubili svoje provorodstvo i blagoslov.
Siguran sam da je to tako, samo biblijske priče imaju svoj doslovni smisao i svoj metaforički smisao koji može biti na razini skupine ljudi - naroda u ovom slučaju antikršćana židova i pokrštenih pogana, kao i na osobnoj duhovnoj razini nas koji to čitamo.
Ako je Ezav zbog svoje karnalnosti odnosno robovanja ugodi trbuha izgubio prvorodstvo, a isto su doživjeli židovi tisuću godina kasnije kad su zbog želje da vladaju i gospoduju nad drugim ljudima izgubili prvorodstvo odnosno status obećanog naroda nepriznavši Mesiju, onda i mi, svaki puta kad se prepustimo zadovoljavanju tjelesnih požuda gubimo prvorodstvo, prestajemo biti djeca Božja i gubimo Božji blagoslov.
Opat Gueranger Isusovu prispodobu tumači isto kao i odnos između Jakova i Ezava, židovi koji nisu priznali Mesiju su u slici starijeg brata koji se ne želi radovati povratku izgubljenog brata, mlađi razmetni brat je slika pogana koji su lutali poganstvom i gladovali za pravim Bogom i sada su se vratili Ocu kad su postali kršćani.
Sigurno je da možemo povjesno to tako tumačiti.
Međutim možemo to tumačiti i apokaliptično, jer židovi će se na kraju obratiti kako nam je objavio Bog preko sv.Pavla. Židovi su izdali i ubili Mesiju, a kad netko traži od još živog oca nasljedstvo, to je gotovo jednako oceubojstvu. Tako su židovi nekoliko desetljeća nakon Isusovog ubojstva izgnani iz Svete zemlje, lutaju od naroda do naroda, od države do države, i pri tom žive od Božjeg blagoslova kojeg su nekad dobili od Jakova, kao što je mlađi sin živio od očevog nasljedstva. Ali te Božje talente, inteligenciju i spretnost koriste za svoju propast, jer ih ne koriste za duhovni rast sebe i društva, nego suprotno, samo za svoj materijalni probitak i ujedno dekadenciju društva. I postat će omrženi od drugih naroda, njihova moć će nestati i živjet će bijednije nego ikad, kao što je mlađi sin napasao svinje i jeo svinjsku hranu, žirove.
I tada će se u svom jadu sjetiti Mesije kojeg su odbili i za kojeg su rekli - krv Njegova na nas i na našu djecu. Dok su prije dvije tisuće godina to uzvikivali želeći ubojstvo Mesije, sad će tražiti ponizno od istog Mesije da ih Njegova sveta prolivena Krv okupa od nečistoća grijeha pa i tog najvećeg kojeg su učinili njihovi preci.
Po tome, mi, kršćani čiji su preci stoljećima kršćani, možemo doći u poziciju da budemo ljubomorni na povratak židova u Crkvu i da se ne veselimo tome zato što smo zamrzili židove.
U svakom slučaju moramo osuđivati i spriječavati koliko nam je moguće judeo-masonsku urotu protiv Krista i kršćanstva, ali nikad ne prijeći granicu mržnje, znajući da će jedan dan židovi shvatiti kako su bili oruđe Sotone i da u tome nemaju ni sreće ni blagoslova, te da će se u taj dan vratiti Misal na desnu, židovsku stranu oltara. Kao što sam prethodno pisao, pretpostavljam da će tada biti jako malo nas kršćana poganskog podrijetla u Crkvi.
Na osobnoj razini poruka je - budimo lukavi i nasilni u vršenju volje Božje i traženja Njegovog blagoslova kako je to radio Jakov. On je dobio ime Izrael zato što se je poslije ove zgode s Ezavom borio s anđelom Božjim cijelu noć i nije posustao dok nije dobio od anđela blagoslov.
Mlakost je smrt vjernika. Moramo biti borci, moramo se hrvati cijelu noć odnosno cijeli svoj život u službi Boga.
Neka nas ne bude briga što će ezavi koji žive karnalno o nama misliti.
I nikako biti ljubomorni kad vidimo da se netko tko je bio mlak i mlitav u vjeri, sad bori poput lava i bolji je od nas. Zahvalimo Bogu na tom bratu što se je vratio k Ocu i natječimo se u svetosti s njime.

Zašto je važan krug Zemaljski?

Krug zemaljski koji se spominje u sv.Pismu, postao je u alternativnim sredstvima informiranja zadnjih godinu dana veliki predmet rasprave.

Svojevremeno je predsjednik SAD-a Obama u jednom svojem govoru, upotrijebio frazu - nemam vremena za sastančenje 'Društva ravne Zemlje'. Htio je time reći da ne želi gubiti vrijeme na isprazne i besmislene stvari. Ali dal je to samo bila poštapalica ili je bio hotimični ili nehotimični nagovještaj onog što će se događati?
Tko god ima malo volje za istraživanjem lako će pronaći dokaze kako je lažno prikazan čovjekov let na Mjesec. Što bi rekli - google je vaš prijatelj, uzmite tražilicu i vidite koliko rupa ima u bajci koja je najavljena kao najveći čovjekov podvig u povijesti, kojeg su astronauti, skoro redom svi masoni, popratili citiranjem Knjige postanka, a predsjednik Nixon je poput Nimroda i graditelja babilonske kule izjavio kako čovjek osvaja Nebo.
Sve do pred par godina i ja sam vjerovao da je to istina, i jedina osoba za koju znam da nije nikad vjerovala u let na Mjesec bila je moja pokojna baka. Iako je bila vrlo inteligentna, smatrao sam da je nedovoljno obrazovana pa priča te 'gluposti'. Usput, rekla je da će se uskoro svećenici ženiti. Tu je promašila u procjeni jer to će tek sad postati aktualno, ali 70-tih godina u vrijeme opće pobune, činilo se je ne samo njoj kako će to biti u neposrednoj budućnosti.
Znate već, 'misija' na Mjesec zvala se Appolo, i ne znam zašto se nije zvala na našem jeziku Apolon, kad je to naš naziv za poganskog grčkog Boga. Možda su prevoditelji htjeli izbjeći činjenicu o imenu, jer u ateističkom društvu nepopularno je govoriti o Bogu ali i o poganskim bogovima, ili se je htjelo kršćanima zanijekati činjenicu da čovjek leti na Mjesec uz pomoć poganskog boga.
Kako je već bila u tijeku drugovatikanska revolucija, sumnjam da bi to mnogima zasmetalo.
Tim više što su nazivi tzv. planeta Sunčevog sustava, a koji su nekad stari astronomi zvali lutajućim zvijezdama, dobili imena grčkih poganskih bogova. Nisam istraživao, ali pretpostavljam da su još od renesanse, a možda i prije,  'znanstvenici' imenovali lutajuće zvijezde planetama i dali im imena poganskih bogova.
Zašto se kršćani nisu pobunili protiv te poganizacije društva?
Zato što su imali jako slabu vjeru, a moguće je da se radi o papolatriji budući se pape ne samo nisu protivili poganizaciji, nego su bili promotori iste, pa ako to papa prihvaća - ne ćemo valjda biti veći pape od pape?
Gornju rečenicu će većina teško pročitati i prihvatiti, zato ih upućujem neka istraže koji se sve poganski likovi nalaze na velikim brončanim vratima crkve sv.Petra u Vatikanu i koja su se postavila 1445. god. za vrijeme vladavine pape Eugena IV.
Što bi rekao sv.Pavao, koji je napisao da su svi poganski bogovi demoni, kršćanima koji lutajuće zvijezde nazivaju imenima tih demona?
Sv.Pismo nigdje ne spominje planete, nego zvijezde, Sunce i Mjesec koji su nebeska svjetlila, stoga je s pravom moja baka držala blasfemijom da čovjek može uz pomoć Apolona doći na Nebo gdje se nalaze ta svjetlila koja nemaju nikakvu drugu funkciju nego da svjetle čovjeku, da ga griju* i da mu budu sat i kalendar.
Let čovjeka na Mjesec trebao je biti zadnji čavao u ničeovskom lijesu kojeg je suvremeno čovječanstvo pripremilo za Boga.
Drugo što je smjeralo obeskrijepiti sv.Pismo odnosno Boga je zabluda o izgledu Zemlje.
Ako je Zemlja lopta, onda možemo sv.Pismo pospremiti tamo gdje se nalaze mitološke knjige i bajke ili knjige od davnina koje nisu istina, nego nam govore kako su u ta vremena ljudi imali krivu sliku svijeta.
Strane svijeta u Bibliji su apsolutne, nije istok samo smjer iz kojeg Sunce dolazi, nego je istok strana svijeta od četiri strane od koje će anđeli skupiti ljude za Posljednji sud.
Hoće li Kinezi biti skupljeni od istoka ili zapada, kad su oni nama istok, a Americi zapad?
Na lopti ne postoje četiri strane, lopta nema temelje, ali Zemlja ima temelje o čemu govori Biblija.
Na lopti se možeš popeti visoko koliko god hoćeš ili dignuti se balonom, raketom, ali drugu strane lopte ne ćeš vidjeti, dok znamo da je Sotona odveo Isusa na visoku planinu iz koje su se vidjela sva bogatstva Zemlje.
Na lopti uvijek ljudi na jednoj polutki imaju različitu sliku na Nebu od druge polutke, ali Gospodin je rekao da će u Onaj dan svi Zemljani Ga vidjeti kad se pojavi na oblacima u slavi i sa svom nebeskom vojskom.
Na lopti se ne može postaviti svod koji dijeli zemaljske vode od nebeskih voda, a Knjiga postanka nam kaže da je odmah na početku stvaranja Bog stvorio svod da dijeli vode od voda. 
Na lopti se ne može stajati, a Bog nam kaže u Knjizi proroka Izaije kako se nalazi iznad nebeskog svoda koje je kao šator stavio na Zemlju i gleda ljude na Zemlji kao što ljudi gledaju na podu skakavce i kako je Zemlja podnožje Njegovog prijestolja.
Gdje se nalazi Nebo ako je Zemlja lopta? Biblija kaže da je Nebo gore, Isus je uzašao na Nebo odlazeći prema gore odakle će i doći kako je anđeo rekao apostolima i učenicima, a gdje je to Isus uzašao od lopte?
Jel uzašao preko sjeverne polutke pa je On nama gore, a Australijancima dolje?
I da ne nabrajam dalje, krug zemaljski kojeg spominje Biblija ne može biti lopta.
Znate zašto je Newton izmislio nepoznatu silu nazvanu gravitacija koju se ne može eksperimentalno izmjeriti i o kojoj sad trabunjaju 'znanstvenici' da su konačno nakon četiri stoljeća 'našli' gravitacijske valove?
Zato da ne bi Australijanci ili oni s južne polutke lopte od nje otpali.
Bez objašnjenja kako i zašto, Newton je, nakon 'pada jabuke na njegovu glavu', rekao kako je njegova glava ili Zemlja privlačila jabuku i obrnuto sa silom koja je razmjerna njihovim masama i obrnuto razmjerna kvadratu njihove udaljenosti. Eto zato Australijanci ne otpadaju od lopte iako su dolje. Ali nema više ni gore ni dolje, i mi bi otpali da nema te sile koja čini da jabuke padaju na glave.
Probajmo napraviti eksperiment. Stavimo jednu jabuku na stotonski uteg i mjerimo brzinu pada te jabuke i pada jabuke sa stabla na istoj visini. Po Newtonu odnosno po misterioznoj sili gravitacije jabuka koja pada s teškog utega trebala bi padati sporije, jer je privlači veća masa utega. Znamo da se to ne događa, ali drži vodu dok majstori ne odu.
Izgleda da su majstori na odlasku jer kako napisah na početku, sve više ljudi sumnjaju ne samo na let na Mjesec, nego i na oblik Zemlje za kojeg svi tobož imaju dokaze da je lopta, kao i na gravitaciju, pa do kompletne bajke o Velikom prasku i evoluciji.
Modernisti su sanjali - ah, evo rekli su nam znanstvenici da je u početku bio Veliki prasak, a to znači da je možda Bog kresnuo šibicu i zapalio fitilj prve eksplozije, hura! Eto dokaza da se znanost i vjera slažu i nadopunjuju. 
'Samo' su trebali novorednim katolicima objasniti kako je Mojsije bio primitivan i kako je svoju primitivnu sliku o stvaranju svijeta pripisao Bogu koji nije stvarao svijet onako kako piše u Knjizi postanka, nego kao što svi znamo, kresnuo šibicu i rekao - mineeee, a ne - neka bude svjetlost.
I onda, ako je već Mojsije lagao o postanku, kako možemo znati da nije lagao o Božjoj kazni nad Sodomom i Gomorom? Kako možemo znati da je sodomija odvratan grijeh u Božjim očima, kad je Mojsije najvjerojatnije bio homofob pa je svoju mržnju prema sodomitima projicirao na Boga.
I tako dalje i tako dalje do trenutne najveće apostazije od postanka svijeta, do negiranje ne samo Objave i nauka Crkve od onih koji bi taj nauk trebali primarno čuvati, nego do negiranja naravnog morala u ime humanizma i tolerancije zla kao oblika tobožnje svetosti i naslijeđivanja Isusa Krista.
Nadam se da sam vam objasnio zašto je važan krug zemaljski.
Sve laži i sav nemoral koji su se nakupili stoljećima tada padaju u vodu, autoriteti onih kojima su ljudi slijepo vjerovali kao znanstvenicima i tragačima istine nestaju kao rosa u podne, modernistički teolozi koji su slijedeći znanstvenike obrnuli naopako sv.Pismo i nauk Crkve padaju kao Australijanci na lopti bez gravitacije.

* Zanimljivo je da, prema podacima koje sam gledao, Mjesečeva svjetlost spušta temperaturu, a ne podiže. Gledao sam snimke na kojima se u noći s mjesečinom mjeri temperatura na mjestu izloženom Mjesečevim zrakama, i onom u sjeni. Prva temperatura je osjetno niža što baca sumnju na tezu kako Mjesec reflektira svjetlost od Sunca. Nadalje, neki iznose podatak da je bilo već na desetine pomrčina Mjeseca po danu. Čitam da to znanstvenici opet tumače kao optičku varku :)

P.S. Poveznica na forum tradicionalnih katolika na kojem se je otvorila tema oblika Zemlje. Kako napisah, ljudi sve više propitkuju znanost koja je postala antikršćanskom religijom i to traje već stoljećima.

Sad malo o prijevodima sv.Pisma, a motivirano s raspravom na navednom forumu u kojem se citira Douay Rheims prijevod Biblije kojeg često nazivaju mjerodavnim za tradicionalne katolike - radi se o tekstu Izaija 40:22

It is he that sitteth upon the globe of the earth, and the inhabitants thereof are as locusts: he that stretcheth out the heavens as nothing, and spreadeth them out as a tent to dwell in.

Po ovom prijevodu iz 19.st. - Izaija je pisao kako je Zemlja lopta - globus.
Međutim ja imam raniji prijevod Douay iz 1609. naravno u elektronskom obliku:

He that sitteth upon the compass of the earth, and the inhabitants thereof are
as locusts: he that stretcheth out the heavens as nothing, & spreadeth them as a
tent to dwell in.

Kompas u svakom slučaju prije upućuje na krug, na ravnu Zemlju, nego na Loptu.

Prijevod biskupa Šarića iz prve polovine 20.st.

 On je onaj, koji sjedi nad krugom zemaljskim, kojega su stanovnici sićušni kao skakavci. On razastire nebo kao prekrivalo, razapinje ga kao šator za stan.

Novoredna Jeruzalemska Biblija:

On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. 

Gdje su oni pronašli riječi koje se treba prevesti kao 'vrh kruga zemaljskog'? Nigdje nisam naišao prijevod koji spominje vrh kruga. Uostalom geometrijski je besmisleno tvrditi da postoji vrh kruga.
Biti nad krugom zemaljskim ima smisla i u tom smislu piše Izaija, ali baš nikakvog smisla nema stolovati na vrhu kruga koji ne postoji.

Daničić-Karadžić:

On sjedi nad krugom zemaljskim, i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan. 

Staroslavenski - na ćirilici:

Содержай круг земли, и живущии на ней аки прузи: поставивый небо яко камару и простер е, яко скинию обитати: 

Vulgata:

qui sedet super gyrum terrae et habitatores eius sunt quasi lucustae qui extendit velut nihilum caelos et expandit eos sicut tabernaculum ad inhabitandum 

latinski gyrus - krug

Talijanski - mislim da je novoredni:

Egli è colui che sta assiso sul globo della terra, i cui abitanti sono come cavallette; egli distende i cieli come un velo e li dispiega come una tenda in cui abitarvi. 

Opet globus - lopta kao i u drugom Douay Rheims prijevodu.
Da ne citiram druge prijevode, većina prijevoda su upotrijebili riječ krug, a ne sfera, globus.
Ako malo guglamo dolazimo do slijedećeg teksta :

 The phrase of Isaiah 40:22, "the circle of the earth" is very controversial. There are five main views of this phrase. The first interpretation says that the word "circle" means "sphere" indicating that the earth is a sphere. This view seems most unlikely since we have all ready seen that the Hebrew word gh means "circle," and it seems very remote that it means "sphere" because of the context, and there is a better Hebrew word for "sphere," rwd. In Isaiah 22:18 the word rwd is translated "ball." If the LXX translators understood gh as "sphere," they would have used the Greek word sfairoeides. Plugging the meaning of "sphere" into every passage that gh occurs will result in awkward interpretations.The second interpretation is that the earth is a round flat disk. Although the ancient world thought the earth was round and flat, this phrase seems to refer to the shape the vaulted heavens above the earth from which the inhabitants look like grasshoppers. 

Znači, izvorni hebrejski izvornik koristi riječ koja označava krug, tako je u starogrčkim prijevodima, Vulgati i u većini prijevoda - vidimo i u našim hrvatskim, od staroslavenskog do jeruzalemske biblije.
Zašto su onda neki odlučili krivo prevesti krug u kompas ili kasnije u globus i to baš u 19.st. i dalje?
Nije teško odgonetnuti, zato što su tada gotovo svi ljudi povjerovali kako je Zemlja lopta, i kako bi 'spasili' sv.Pismo od neugodnosti, hotimično su krivo preveli.
Novoredna Crkva ionako ne vjeruje u Knjigu postanka pa kad su zaključili da ima toliko 'znanstvenih grješaka' u Bibliji, nisu htjeli više 'ispravljati', nego su ostavili originalni smisao i pravi prijevod.
Činjenica je da Bog ne može gledati odozgor na stanovnike Zemlje kao što mi gledamo skakavce ako je Zemlja lopta, zato je u tom tekstu navedeno kako je stari svijet vjerovao kako je Zemlja okrugli disk, što znači da je u to vjerovao prorok Izaija koji je napisao te redke Biblije. Inače bi sam sebi ispao smiješan i kontradiktoran.
Kako napisah tradicionalni katolici s engleskog govornog područja stalno naglašavaju kako je pravovjeran prijevod u izdanju Douay Rheims, i kako je protestantizirani prijevod kralja Jakova heretičan ili barem netočan, međutim barem po prijevodu Izaije 40:22 taj prijevod je ispravniji u odnosu na original od tog 'tradicionalnog'. I kako tvrdim u ovom tekstu - i te kako je velika razlika u poimanju Boga i vjere ako je Zemlja ravna odnosno onakva u kakvu su vjerovali sveti pisci Biblije, ili je lopta u što su naivce uvjerili 'znanstvenici' i tako, na naoko nevažnom detalju, 'srušili' Božju objavu i autoritet Svetog pisma.

Pogledajte video na kojem imamo svjedočenje čovjeka koji je bio nekršćanin i koji je najprije bio skeptičan prema 'pokretu' ravne Zemlje, da bi ga zatim prihvatio i na kraju povjerovao u sv.Pismo.Tako je ujedno povjerovao u Isusa Krista.
Na prvom videu možete ga vidjeti dok drži predavanje.

Kamen spoticanja

Današnja liturgija nam daje dvije povezane priče, urotu sinova Jakovljevih protiv brata Josipa i Isusovu prispodobu o vinogradu i pokvarenim slugama koji su odbijali dati vlasniku plodove tako da su na kraju ubili njegovog sina misleći da će tako postati vlasnici vinograda.
Dvije urote, dvije žrtve koje su bačene u zemlju (Josip u suhi bunar, Isus nakon muke u grob), a isti narod, djeca Izraelova.
Kao što su svi proroci i sveci SZ slika našeg Gospodina Isusa Krista, tako je i Josip, omiljeni sin Jakova - Izraela, unuk Izaka i praunuk Abrahama.
Josip je imao snove u kojima mu je Bog navještao budućnost, ali i koji su bila poruka i njegovom ocu i braći.
Josip im je snove ispričao.
Prvi san je o tome kako je s braćom na polju vezivao snopove, a onda se je njegov snop uspravio, a snopovi braće se duboko poklone tom snopu.
Drugi je san kad su mu se klanjali Sunce, Mjesec i jedanaest zvijezda.
Poruka sna je jasna, Josip će se uzdignuti nad braćom koja će mu se klanjati. Čak je to zasmetalo Jakovu koji je sebe i svoju ženu vidio kao Sunce i Mjesec koji se klanjaju Josipu.
Ali Josip nije izmišljao snove niti su mu snovi dolazili iz podsvijesti koja bi onda bila ohola.
Da je bilo ovo drugo, onda bi zatajio snove i čekao povoljnu priliku da se uzdigne nad braćom i roditeljima, a ovako je sebe, dječački naivno, prepuštao ljubomori braće.
Znamo što je kasnije bilo, braća su ga bacila u bunar, prodala Arapima koji su ga zatim prodali Egipćanima nakon čega se je strelovito po svojoj mudrosti i sposobnosti uspeo na vlast postavši upravitelj i povjernik faraonov i tako Egipat spasio od gladi skupivši žito u sedam godina obilja za sedam gladnih godina.
U tim gladnim godinama Jakov je poslao sinove da zaište milostinju u Egiptu, da ne umru od gladi, i na kraju se je Josip kojeg nisu prepoznali, razotkrio nakon čega su braća mislili da će ih pobiti zbog zla kojeg su mu učinili, ali on im je rado oprostio, zaplakao s njima od radosti i dao im obilja hrane.
Josip je slika Isusova kako napisah.
Zato što je Isus bio obećani Mesija, i kao što su farizeji i pismoznanci bili ljubomorni na Njega, tako su bila braća Josipova. Mogli bi reć da su oni bili suvremeni egalitaristi, djeca buduće francuske i boljševičke revolucije po kojoj su svi ljudi jednaki, doduše ima i jednakijih koji vode revoluciju i s batinom i giljotinom uvjeravaju ostale da su svi jednaki.
Bog ne misli tako, a Bog što misli tako jest. 
Moderni kršćani koji su preuzeli tekovine gore spomenutih revolucija, a vjerojatno toga nisu ni svjesni, spremni su osuditi Boga ako nekog voli više ili ako nekog ne voli, štoviše mrzi kako je napisano u istoj Knjizi postanka za blizanca Ezava. Ili su spremni parničiti se s Bogom što je nekom dao milosrđe, a drugom nije.
Kad bi roditelji bili iskreni, onda bi priznali sebi da neko dijete vole više od svih ostalih.
Tako čitamo da je Jakov najviše volio sina Josipa, a to su vidjeli ostali sinovi, te je iznošenje Josipovih snova samo pojačalo njihovu ljubomoru koja je na kraju dovela do groznog zločina.
Bog ne ljubi jednako niti sve anđele niti sve svece na Nebu. 
Ali niti jedan od tih ljubljenih anđela i svetaca nije ljubomoran nego ljubi i dobija ljubav od Boga preobilnu.
Jakov bi dao život za svakog svojeg sina, i to je sinovima trebalo biti dosta da uzvrate ocu ljubav, a ne zamjerati mu što više ljubi Josipa od njih.
Naš Gospodin Isus Krist nije ljubio isto sve apostole, znamo da je Ivana ljubio najviše, a da je za svih dao život na križu, kao i za nas. To nam mora biti dovoljno da Ga ljubimo najviše i da izbacimo svaku ljubomoru prema našoj braći u Kristu kojih ljubi više od nas.
U današnjoj liturgiji se krije još jedna misterija koja se često ponavlja u sv.Pismu.

Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! ( I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)" Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

To je kraj prispodobe o zlim vinogradarima.
Tko su vinogradari koji će biti pogubljeni, a tko je kamen zaglavni preko kojeg će pasti vinogradari i biti smrskani i satrveni?
Vinogradari su Izraelci koje je Bog odabrao i dao im vinograd - Mojsijev zakon da donose plod.
Ne samo da nisu donosili ploda, nego su ubili proroke koje je Bog slao, i na kraju ubili Sina koji je kamen zaglavni. Uništenje jeruzalemskog Hrama i Jeruzalema i pokolj koji su tada doživjeli židovi nemjerljiv je sa svim dotadašnjim Božjim kaznama i ta kazna traje do dan danas.
Mnogi su zbog Kamena spoticanja smrskani i satrveni, ali Bog nije dopustio da nestane židovski narod.
Zato što će se na kraju dogoditi preobraćenje židova.
Izrael je kao cjelina odbacio Krista, razcijepao se je zastor Svetinje nad svetinjama, oni židovi koji su Ga prihvatili postali su prva Crkva koja se je zatim preselila kod prebraćenih pogana i tako je do dan danas.
Kao što je Josip došao u poganski Egipat i tamo pogane sačuvao od gladi, tako je i Gospodin sa svojom Crkvom otišao kod pogana koji su postali Izrael - nova i vječna Crkva.
Živimo u godinama duhovne gladi cijelog poganskog svijeta, oni koji su nadzidani na Kamen zaglavni u vječnoj Crkvi, ti ne osjećaju glad jer se hrane nebeskom hranom.
Sinovi Izraelovi koji su odbacili Isusa-Josipa, kamen zaglavni, uskoro će doći tražiti milostinju od Crkve i prepoznati će u Isusu Mesiju kojeg su odbacili.
Koji će to veliki dan biti kad će teći suze radosnice i kad će se židovi kršćani klanjati snopu koji se uspravio i kojeg je sanjao Josip!
Mi koji smo poganskog podrijetla i koji činimo Crkvu moramo se unaprijed radovati tome.
I moramo dobro sebe propitati nismo li na mjestu vinogradara koji ne daju plodove vlasniku vinograda.
Znamo koji su to plodovi, poštivanje Božjih zapovijedi, vršenje djela milosrđa, borba protiv zla.
Dolazi vrijeme berbe, neka nam košare budu pune plodova, i neka nikad ne dođemo u napast pomisliti da smo mi gospodari Vinograda-Crkve, i da Božji vinograd može roditi vinjagom.
Po plodovima ćemo znati dal smo u Božjem vinogradu, ili u vinogradu koji ne donosi dobra ploda.