petak, 26. veljače 2016.

Kamen spoticanja

Današnja liturgija nam daje dvije povezane priče, urotu sinova Jakovljevih protiv brata Josipa i Isusovu prispodobu o vinogradu i pokvarenim slugama koji su odbijali dati vlasniku plodove tako da su na kraju ubili njegovog sina misleći da će tako postati vlasnici vinograda.
Dvije urote, dvije žrtve koje su bačene u zemlju (Josip u suhi bunar, Isus nakon muke u grob), a isti narod, djeca Izraelova.
Kao što su svi proroci i sveci SZ slika našeg Gospodina Isusa Krista, tako je i Josip, omiljeni sin Jakova - Izraela, unuk Izaka i praunuk Abrahama.
Josip je imao snove u kojima mu je Bog navještao budućnost, ali i koji su bila poruka i njegovom ocu i braći.
Josip im je snove ispričao.
Prvi san je o tome kako je s braćom na polju vezivao snopove, a onda se je njegov snop uspravio, a snopovi braće se duboko poklone tom snopu.
Drugi je san kad su mu se klanjali Sunce, Mjesec i jedanaest zvijezda.
Poruka sna je jasna, Josip će se uzdignuti nad braćom koja će mu se klanjati. Čak je to zasmetalo Jakovu koji je sebe i svoju ženu vidio kao Sunce i Mjesec koji se klanjaju Josipu.
Ali Josip nije izmišljao snove niti su mu snovi dolazili iz podsvijesti koja bi onda bila ohola.
Da je bilo ovo drugo, onda bi zatajio snove i čekao povoljnu priliku da se uzdigne nad braćom i roditeljima, a ovako je sebe, dječački naivno, prepuštao ljubomori braće.
Znamo što je kasnije bilo, braća su ga bacila u bunar, prodala Arapima koji su ga zatim prodali Egipćanima nakon čega se je strelovito po svojoj mudrosti i sposobnosti uspeo na vlast postavši upravitelj i povjernik faraonov i tako Egipat spasio od gladi skupivši žito u sedam godina obilja za sedam gladnih godina.
U tim gladnim godinama Jakov je poslao sinove da zaište milostinju u Egiptu, da ne umru od gladi, i na kraju se je Josip kojeg nisu prepoznali, razotkrio nakon čega su braća mislili da će ih pobiti zbog zla kojeg su mu učinili, ali on im je rado oprostio, zaplakao s njima od radosti i dao im obilja hrane.
Josip je slika Isusova kako napisah.
Zato što je Isus bio obećani Mesija, i kao što su farizeji i pismoznanci bili ljubomorni na Njega, tako su bila braća Josipova. Mogli bi reć da su oni bili suvremeni egalitaristi, djeca buduće francuske i boljševičke revolucije po kojoj su svi ljudi jednaki, doduše ima i jednakijih koji vode revoluciju i s batinom i giljotinom uvjeravaju ostale da su svi jednaki.
Bog ne misli tako, a Bog što misli tako jest. 
Moderni kršćani koji su preuzeli tekovine gore spomenutih revolucija, a vjerojatno toga nisu ni svjesni, spremni su osuditi Boga ako nekog voli više ili ako nekog ne voli, štoviše mrzi kako je napisano u istoj Knjizi postanka za blizanca Ezava. Ili su spremni parničiti se s Bogom što je nekom dao milosrđe, a drugom nije.
Kad bi roditelji bili iskreni, onda bi priznali sebi da neko dijete vole više od svih ostalih.
Tako čitamo da je Jakov najviše volio sina Josipa, a to su vidjeli ostali sinovi, te je iznošenje Josipovih snova samo pojačalo njihovu ljubomoru koja je na kraju dovela do groznog zločina.
Bog ne ljubi jednako niti sve anđele niti sve svece na Nebu. 
Ali niti jedan od tih ljubljenih anđela i svetaca nije ljubomoran nego ljubi i dobija ljubav od Boga preobilnu.
Jakov bi dao život za svakog svojeg sina, i to je sinovima trebalo biti dosta da uzvrate ocu ljubav, a ne zamjerati mu što više ljubi Josipa od njih.
Naš Gospodin Isus Krist nije ljubio isto sve apostole, znamo da je Ivana ljubio najviše, a da je za svih dao život na križu, kao i za nas. To nam mora biti dovoljno da Ga ljubimo najviše i da izbacimo svaku ljubomoru prema našoj braći u Kristu kojih ljubi više od nas.
U današnjoj liturgiji se krije još jedna misterija koja se često ponavlja u sv.Pismu.
Kažu mu: "Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme." Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim! Zato će se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! ( I tko padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga.)" Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.
To je kraj prispodobe o zlim vinogradarima.
Tko su vinogradari koji će biti pogubljeni, a tko je kamen zaglavni preko kojeg će pasti vinogradari i biti smrskani i satrveni?
Vinogradari su Izraelci koje je Bog odabrao i dao im vinograd - Mojsijev zakon da donose plod.
Ne samo da nisu donosili ploda, nego su ubili proroke koje je Bog slao, i na kraju ubili Sina koji je kamen zaglavni. Uništenje jeruzalemskog Hrama i Jeruzalema i pokolj koji su tada doživjeli židovi nemjerljiv je sa svim dotadašnjim Božjim kaznama i ta kazna traje do dan danas.
Mnogi su zbog Kamena spoticanja smrskani i satrveni, ali Bog nije dopustio da nestane židovski narod.
Zato što će se na kraju dogoditi preobraćenje židova.
Izrael je kao cjelina odbacio Krista, razcijepao se je zastor Svetinje nad svetinjama, oni židovi koji su Ga prihvatili postali su prva Crkva koja se je zatim preselila kod prebraćenih pogana i tako je do dan danas.
Kao što je Josip došao u poganski Egipat i tamo pogane sačuvao od gladi, tako je i Gospodin sa svojom Crkvom otišao kod pogana koji su postali Izrael - nova i vječna Crkva.
Živimo u godinama duhovne gladi cijelog poganskog svijeta, oni koji su nadzidani na Kamen zaglavni u vječnoj Crkvi, ti ne osjećaju glad jer se hrane nebeskom hranom.
Sinovi Izraelovi koji su odbacili Isusa-Josipa, kamen zaglavni, uskoro će doći tražiti milostinju od Crkve i prepoznati će u Isusu Mesiju kojeg su odbacili.
Koji će to veliki dan biti kad će teći suze radosnice i kad će se židovi kršćani klanjati snopu koji se uspravio i kojeg je sanjao Josip!
Mi koji smo poganskog podrijetla i koji činimo Crkvu moramo se unaprijed radovati tome.
I moramo dobro sebe propitati nismo li na mjestu vinogradara koji ne daju plodove vlasniku vinograda.
Znamo koji su to plodovi, poštivanje Božjih zapovijedi, vršenje djela milosrđa, borba protiv zla.
Dolazi vrijeme berbe, neka nam košare budu pune plodova, i neka nikad ne dođemo u napast pomisliti da smo mi gospodari Vinograda-Crkve, i da Božji vinograd može roditi vinjagom.
Po plodovima ćemo znati dal smo u Božjem vinogradu, ili u vinogradu koji ne donosi dobra ploda.

Nema komentara:

Objavi komentar

Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.