Naaman i voda

Današnja liturgijska čitanja su iz Druge knjige Kraljeva, 5:1-15

Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. Ona reče svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!" Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske." Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina. I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube." Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: "Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!" A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu." I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće. A Elizej poruči dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto." Naaman se naljuti i pođe govoreći: "Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?" Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: 'Okupaj se, i bit ćeš čist.'" I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se! Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu." 

i Evanđelje po Luki 4:23-30.

A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju." I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac." Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode. 

I danas se ponavlja motiv kamena spoticanja ili ono što je Ivan napisao u proslovlju:

K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 

Vidimo da bi Ga Nazarećani ubili da nije napravio čudo. Zašto? Zato što se prije, a to se nalazi u recima koji nisu citirani, neizravno proglasio Mesijom čitajući u sinagogi iz Knjige Izaijine opis vremena Mesije i rekavši na kraju da se to sad ispunjava. 
Zar je sin Josipov Mesija? Sin onog pokojnog siromašnog stolara koji je i sam siromašan, i kojeg znamo već godinama? Huli na Boga, idemo Ga strmoglaviti! 
Naaman je zamalo učinio slično.
Zar će me kupanje u običnoj vodi i to u ovom neuglednom potoku Jordana izliječiti od gube?
A bijaše ugledan i poštovan pred kraljem Aramajskim - Sirijskim, vrstni ratnik.
Naaman je očekivao nešto spektakularno. Najprije je mislio kako će čudo učiniti za njega izraelski kralj koji se je sav smeo i tresao od straha jer mu dolazi u posjet moćni ratnik moćnog susjednog kraljevstva, a on ga ne može izliječiti.
Onda je mislio da će prorok Elizej izvršiti neki čudotvorni obred pred njim prizivajući Boga Izraelskoga i tako ga izliječiti.
Bog mu je ipak dao milost i on se je ponizio i izvršio sedmokratno kupanje u Jordanu.
Obična voda bila je sredstvo njegovog izliječenja.
Obična voda sredstvo je našeg spasenja. Ta tvar koju nalazimo na svakom koraku, koja je pretežiti dio našeg tijela, koja je gotovo neizmjerna na krugu Zemaljskom, ona ima posebnu moć koju joj je dao Stvoritelj.
Ona je potekla od Njegovog svetog Srca na križu zajedno s Krvlju, ona briše sve grijehe na krštenju, ona je strah i jeza demona*, ona je uništila zlo i zla bića koja su živjela u doba Noino.
I ona je stvorena prvi dan prije svjetlosti. Nigdje se ne spominje u Knjizi postanka da je Bog rekao - neka bude voda,
Nego:

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

Zemlja je bila voda. I ako je točna pretpostavka sv.Augustina da su svjetlost anđeoska bića, onda je voda stvorena prije anđela.
Drugi dan je Bog razdijelio vode od voda tako da je stvorio nebeski svod koji je ljudima nedostižan, tzv. Van Allenov pojas o kojem sam pisao jučer, iznad kojeg se nalaze nebeske vode.
Treći dan je Bog stvorio čvrstu zemlju odnosno kopno.
Život zemaljski bez vode se ne može zamisliti, jer sva tvarna bića sastoje se pretežito od vode.
Voda je jedino potpuno sredstvo čišćenja. Kad peremo nešto prljavo koristeći sapun ili deterdžente, na kraju to moramo isprati u vodi, inače nije čisto.
Ali je neizmjerno važnije čišćenje koje dobivamo krštenjem, jer djeca smo Božja zato što je s vodom i riječima svetog sakramenta prekinuto ropstvo Sotoni, sve prljavštine grijeha koje su lanci našeg ropstva Nečastivome su potpuno izbrisane i duša krštenika je čista da se može zvati djetetom Božjim.
Naamanova guba je slika grijeha katekumena prije krštenja.
Neka nipošto ne budu katekumeni ili roditelji djece krštenika poput Naamana prije nego što je povjerovao riječima proroka Elizeja. A tek svećenici koji krste! Jao si njima ako ne vjeruju u sakrament krštenja i ne poliju vodu po glavi krštenika, jer ne vjeruju u moć vode koju je Gospodin posvetio svojim krštenjem u Jordanu i koja je još više posvećena kad je potekla iz Njegovog Srca. 
Koliko novorednih svećenika i novorednih katolika imaju kudikamo manje vjere od Naamana zato što ne vjeruju da nema spasenja bez svetog krštenja odnosno pranja nečiste duše u vodi?
Prvo ne vjeruju u istočni grijeh jer govore kako umrla nekrštena djeca idu u Raj ili da idu na neko mjesto koje nije ni Raj ni Pakao, a što je izričito anatemizirano kao krivovjerje još za vrijeme sv.Augustina.
Drugo, ne vjeruju uopće u stvarnost sakramenta, tu su poluateisti jer se pitaju kako može obična voda djelovati na dušu, ili kako može običan kruh postati stvarno Tijelo Kristovo, a vino Njegova Krv.
Maksimalno što vjeruju je da se tu radi o metafori, o simbolu, o izvanjskom znaku koji ih legitimira da su kršćani. 
Jer da stvarno vjeruju, onda roditelji ne bi odlagali krštenje svojeg djeteta, ne bi se pričešćivali stoječki i na ruke, ne bi uopće bili na novorednoj Misi koja je smišljena tako da se uništi vjera katolika u svete sakramente**.
Svi smo mi, manje ili više, bili na mjestu Naamana, tražili izliječenje svojih duša s malom ili nikakvom vjerom.
A često smo u ulozi Nazarećanina koji ne vjeruju da može Bog progovarati im kroz usta ili djela nekog kog cijeli život znaju, ili ga znaju kao nekog ništa posebnog.
Moja malenkost piše o krugu Zemaljskom, ali se nipošto ne smatram prorokom, jer ne govorim ništa novo ni ništa što bi trebalo biti iznenađujuće, jer sv.Pismo jasno opisuje stvaranje i izgled Zemlje i Nebeskog svoda koje ne mogu nikako biti suglasni s onim što nam nagovještaju lažni proroci znanstvenici već pet, ako ne i više, stoljeća. Osim problema oholosti - pa nije me valjda netko tako nasanjkao kad sam ja pametan i mudar, nalazi se još jedan problem koji se nalazi ispod površine.
A taj je - kako je Crkva odnosno kako su pape mogli prihvatiti heliocentrizam, Loptu, Veliki prasak i evoluciju? Problem je u tome što se ne radi tu samo o novorednim papama.
Ne znam i ne mogu suditi zasada, a možda ne ću do Sudnjeg dana***, jel se tu radilo o njihovoj slabosti i grijehu ili o krivovjerju? Posljedice po vjeru milijuna katolika su evidentno katastrofalne.
Praktično hijerarhija Crkve više ne postoji. Mi se nalazimo kao u Isusovo vrijeme kad su farizeji, pismoznanci i svećenici postali neprijatelji Istine i onaj tko ih je slijedio postao je kao i oni koji su vikali na kraju 'raspni ga, raspni'. 
Gospodin je rekao mnoštvu - slušajte što vam govore ovi koju su zasjeli u stolicu Mojsijevu, ali ne slijedite njihov licemjerni život. Zar bi se to moglo danas reći za novoredne svećenike, biskupe i pape? Ne, jer ondašnji licemjerni pismoznanci nisu riječima negirali Mojsijev zakon, nego ga nisu provodili u svom vlastitom životu. Nije ondašnji veliki svećenik rekao židovima kako sodomizam više nije odvratan grijeh u Božjim očima ili kako je svejedno biti poganin ili vjerovati u pravoga Boga ili biti čak ateistom. 
Situacija pred drugi dolazak Kristov je mnogo gora nego pred Njegov prvi dolazak upravo po tome što oni koji se pozivaju na Krista riječima, djelima i propustima negiraju Njegov nauk.
Slika prvotno malovjernog Naamana može se ogledati u nevjeri mnogih modernih katolika prema Isusovom proročanstvu kako će malo biti vjernih kad drugi puta dođe, i koji idu kao čamac niz rijeku linijom manjeg otpora razmišljajući - bolje biti s većinom ili s ovim problematičnim biskupima i papama, nego biti bez njih, sam ili s šačicom nekih koji su daleko od nas. 
Zar je Crkva spala na tu šačicu? Zar će me obična voda izliječiti od gube?
No on prođe između njih i ode. 

* Mislim na blagoslovljenu vodu. Ali ima nešto i u običnoj vodi kad nam je Gospodin rekao da demoni nakon što budu istjerani od posjednutog čovjeka, lutaju bezvodnim krajevima.
** Pogledajte što radi novoredni biskup Čupić, naše gore sramni list, na novorednoj Misi - ovdje .
*** Ne zaboravimo da će sveti, a što se ufam da ću biti po milosti Božjoj, suditi na Posljednjem sudu zajedno sa Sucem:

Ne znate li da ćemo suditi anđele, kamo li ne ono svagdanje? 1 Kor. 6:3