Blago siromasima

David Daleiden osuđen je krivim u SAD po optužbi organizacije Planirano roditeljstvo.
Iza ove organizacije stoje moćnije organizacije, a na kraju lanca je čovjekoubojica od početka.
David je vrlo vješto pred nekoliko godina, glumeći kupca dijelova tijela abortirane djece, snimio potajice razgovor koji je vodio sa službenicima Organizacije koja se ne bavi samo propagiranjem čedoubojstva, nego i prodajom tijela ubijenih čeda.
Snimak je bio šokantan za one koji nisu znali što i za koga radi Organizacija.
I nije dugo trebalo da se pipci Organizacije uhvate oko Davida od kojeg traže milijunsku odštetu.
Možda su u kalkulaciju uračunali štetu koju su pretrpjeli budući su se kozmetičari i slični počeli ustezati od kupovine tijela djece od njih.

O.J.Trenham poslao je video poruku u kojoj traži od vjernika da se mole za Davida.

Nastojim svakog dana čitati Ohridski prolog i zazivati za molitvu svece dana.
Većina svetaca su mučenici kojih je osudio neki poganski (ili odstupnik od pravovjerja) car, ili neki službenik cara.
Kalifonijski sud je tijelo jednog takvog cara kojem ni imena ne znamo (ili možda znamo?).

Sv.Polikarp molio je ili čak zapovijedio kršćanima da nikako ne mole za njegovo spasenje od muke i smrti.
Jer on je htio s mučeničkom krunom završiti svoj život.
Ako David ima obitelj, onda će ta sramotna presuda financijski ih uništiti.
Ali daleko je to još od mučeničke slave. 
Moliti stoga treba da se David ne pokoleba, da se ne obeshrabri, da nikako ne pristane na kompromis s Organizacijom, i ako još nema pravu vjeru, da mu je Gospod podari, jer onda će biti kao i sv.Polikarp.
S čime nas zasada Organizacija može prestrašiti?
Samo oduzimanjem materijalnih dobara i eventualno zatvorom.
Stoga ovdje važi Gospodnja riječ to jest blaženstvo- blago siromasima, njihovo je carstvo Nebesko.
Siromah nema što izgubiti osim svoje duše, a nju, ako ima vjere, ne će dati za nikakvo materijalno blago na Zemlji, za nikakvu prolaznu zemaljsku slavu i naslade.
Razmislimo o tome da ono što se događa u SAD se ubrzo preliva, kao zakon spojenih posuda u kojima teče otrov, kod nas.
Tko se bude javno protivio Organizaciji, može računati da će vrlo vjerojatno ostati bez posla ili ako ima tvrtku ili obrt da će ostati bez kupaca i otići u bankrot.
Kad bude postojao samo fiktivni, internetski, nekovani i nepapirni novac, onda će se ostvariti proročanstvo iz Otkrivenja - tko ne bude imao žig zvijeri, ne će moći kupovati i prodavati robu.
Dakle Organizacija ima sve konce u svojim rukama s kojima nas može, ako nemamo dovoljno vjere, privući k sebi i učiniti marionetama i izdajnicima Gospoda Hrista.
Ne smijemo imati nikakve iluzije oko ovog svijeta i Organizacije.
Oni su naši neprijatelji i ako smo spremni na žrtvu, već smo ih pobijedili u imenu Onog pred kojim će se uskoro sagnuti svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.
Sv.Pavao nam kaže - imajte kao da nemate, to jest nikako ne vežimo se za zemaljska imanja.
Možemo imati i milijune kojih treba isplatiti David, ali vladajmo se kao da ih nemamo, budimo siromasi.

Tu es petrus

Čitatelj Ivan napisao je komentar na posljednjoj temi:

"U osnovi to i jest problem. Ne priznati Petrovo prvenstvo. "Filioque" je sam po sebi razumljiv svakom normalnom vjerniku. Dakle, nije problem Vjerovanje, nego nepriznavanje vidljivog znaka jedinstva Crkve, a to je Petrov nasljednik. "

Nu, da li je sv.Petar stijena na kojoj je Gospod Hristos sagradio svoju Crkvu, pa su nekom čudnovatom logikom episkopi Rima, a ne Antiohije gdje je Petar rukopoložio prvog episkopa, te stijene?
Ne, niti je sv.Petar ta stijena, a još manje su to klauni iz Rima.

Tako dakle više niste tuđinci ni pridošlice, nego sugrađani ste svetih i ukućani Božji nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu. (Ef 2)

Eto, sv.Pavao kaže kako je stijena-temelj Crkve, koju sačinjavaju i proroci i pravednici SZ, a ne samo apostoli i pravednici NZ, sam Isus Hrist.
Možda će papisti reć - sv.Petar je veći od sv.Pavla, prema tome ne može podređeni Pavao negirati da je njegov nadređeni Petar stijena Crkve.
Čak i kad bi takvu ludu argumentaciju prihvatili, kad i gdje je to Petar za sebe rekao da je on temelj Crkve i kad se je on ponašao prema ostalim apostolima da je on njihov nadređeni i k tome stijena Crkve?
Nigdje toga nema, štoviše Pavao mu se je u lice suprostavio kad je Petar bio u zabludi glede judaiziranja-obrezanja, a Petar je pokorno priznao na apostolskom saboru Crkve u Jeruzalemu kako je bio u krivu.
Saboru je presjedao apostol Jakov koji je i proglasio zaključak, a Petar nije ni prvi govorio, niti je presjedao niti je zaključio sabor Crkve, što bi sve trebalo biti ako je Petar stijena Crkve ili kako papisti definiraju - nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji.
Jer ako nema Hrista, onda Njegov zamjenik Ga mjenja, pa bi to bilo kao da Jakov predsjeda na skupu na kojem je Gospod, Gospod priznaje da je bio u zabludi, i onda Jakov zaključi kako više Mojsijev zakon ne važi i Hristos se s time pokorno složi.

Dakle, Gospod Hristos je stijena na kojoj stoji Crkva, najprije apostoli i proroci SZ, onda episkopi, prezbiteri i svi mi ostali koji smo ugrađenu u Hristovu, a ne Petrovu, Crkvu.
Papizam je obnova kulta rimskog cara-božanstva, ili pontifexa maximusa, i to pod krinkom kršćanstva uz zloporabu sv.Petra kao instrumenta tog idolopoklonstva.

Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.(1 Kor 3:11)

Papisti pak misle da je taj temelj, da je ta stijena rimski episkop kao nasljednik sv.Petra.
Jeste li uopće svjesni da se time ne suprostavljate ne samo prvoj Crkvi u kojoj sve do devetog stoljeća nije postojao papizam, nego i sv.Pismu a time i Bogu?

Nadalje u istoj poslanici sv.Pavao koji nije nikad sv.Petra držao nadređenim apostolom, ali niti ostali apostoli, pa niti sam sv.Petar, kaže:

Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?

Da je papizam Božja objava, Pavao ne bi spomenuo "A ja Kefin" (a ja Petrov), nego bi rekao - svi ste Kefini-Petrovi.
U poslanici Efežanima kaže:

On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.

Gdje se tu (u hijerarhiji) spominje apostol nad apostolima, nezabludivi Hristov vikar na Zemlji, sv.Petar to jest tobožnji njegovi nasljednici iz Rima?
Nikoga nema u hijerarhiji između apostola i Gospoda Hrista.
Nigdje se to ne spominje u sv.Pismu, u djelima kršćanskih otaca, u kanonima ekumenskih sabora Crkve, nego su se rimski episkopi koncem prvog tisućljeća samoproglasili episkopom nad episkopima, zamjenikom Gospoda.
Razmislite još jednom vi koji ste u toj smrtonosnoj (za dušu) zabludi, da je sv.Petar bio prvi rimski papa u smislu papizma, onda ga je na to mjesto mogao samo postaviti Gospod Hristos, a nigdje nema toga u sv.Pismu i u tumačenju sv.Pisma kod kršćanskih otaca*.
Više nego bizarno je kad zabludivi ljudi proglase nekog čovjeka nezabludivim, a još je bizarnije kad netko sam sebe proglasi nezabludivim zamjenikom Boga.
To je prispodobivo faraonu ili rimskom poganskom caru, a ne nekom tko se naziva kršćaninom.

I idemo sad u srž tobožnjeg dokaza papizma.

A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« (Mt 16)

Stvarno, uzmemo li tu rečenicu izvan konteksta, može se zaključiti kako je Gospod ostavio sv.Petra kao svog ekskluzivnog zamjenika koji ima ovlasti kao i Gospod.
Dakle uključimo u razmatranje kontekst, inače ćemo zaključiti kako su svi apostoli bili neposlušni Gospodu jer nisu priznavali sv.Petra kao zamjenika Hristovog, i tek u devetom stoljeću netko se je u Rimu sjetio da ima apsolutnu vlast u Crkvi temeljem te rečenice.
Neposredno prije tog 'dokaza' papizma:

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.

Svi kršćanski oci tumače da se ovdje radi o vjeri kako je Isus iz Nazareta obećani Mesija-Hristos i da je k tome Sin Božji to jest Bog.
Sv.Petar je izrekao temelj-stijenu Hristove Crkve jer mu je to objavio sam Bog Otac.
Dakle to se jedino može tumačiti kako je ne samo Gospod temelj Njegove Crkve, nego je temelj Crkve i vjera kako je On Mesija i Bog.
Jer nakon 'dokaza' papinstva Gospod reče:

Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist.

Što znači da se u cijelom odlomku Mt 16 govori o tome da je Isus i Bog i Mesija, a ne da rimski episkop ima vlast nad cijelom Crkvom i svijetom (jer njega nitko, barem teoretski prema papizmu, ne može suditi i osuditi, a on može svih, on može suditi i mjenjati okrunjene glave kako mu se prohtje).

Nadalje, riječi kojima je Gospod dao Petru vlast opraštanja grijeha ("tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.") ne odnose se samo na Petra, nego na sve apostole, Petar je u tom slučaju samo predstavljao sve apostole (u duhu prvi među jednakima kao što je rimski patrijarh bio prema ostalim patrijarsima i episkopima).
Jer kasnije (u poglavlju 18 Matejevog Evanđelja) Gospod isto spominje govoreći apostolima:

»Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.«

I ako sad pratimo kronologiju događaja u Mateju, vidimo da su apostoli s negodovanjem, gnjevu i sablazni prihvatili molbu majke Jakova i Ivana upućenu Hristu da njezine sinove postavi sebi s lijeva i desna u kraljevstvu Nebeskom.
Zašto su apostoli, uključujući i Petra bili gnjevni?
Ne zato što je na to mjesto Hristos postavio Petra, jer nije, nego kako se netko usudi tražiti od Boga da ga stavi u hijerarhiji iznad drugih ljudi, u ovom slučaju apostola. 
Da papizam nije zabluda, Gospod bi odgovorio - žao mi je, na to mjesto sam već postavio Kefu, ali onda se niti apostoli ne bi gnjevili, jer već ionako imaju Petra iznad sebe u hijerarhiji.
Dakle, nitko od apostola uključujući dakako i sv.Petra nije shvatio rečenicu Mt 16:18 onako kako tumače papisti.
Nitko od kršćanskih otaca je tako nije razumio, nitko od otaca ekumenskih sabora Crkve je nije takvu razumio, pa je u konačnici takvu nisu razumili niti pravoslavni rimski episkopi sve do kraja prvog tisućljeća.
 

Ivane, jedinstvo Crkve ne počiva na papi Frani ili na bilo kojem njegovom prethodniku, pa niti na sv.Petru, nego na kamenu kojeg odbaciše graditelji (nevjerni židovi okrenuti svijetskoj moći i vlasti) i koji postade kamen zaglavni (kako proriče i svjedoči sv.Pismo).
Duh Sveti vodi Crkvu, a ne ovaj svijet preko opoganjenih heretičkih i shizmatičkih rimskih episkopa.
I nikad nije bilo da nije bilo prijepora u Crkvi, jer kako kaže sv.Pavao, do zabluda-hereza mora doći kako bi istina-pravovjerje zasjalo u punom sjaju.
Pravovjerje ne definira sv.Petar, jer ga nije definirao niti na Jeruzalemskom saboru Crkve, štoviše tamo je priznao kako je bio u zabludi, nego sama Crkva koja saborno odlučuje.
To i ispovijedamo u Vjerovanju - vjerujem u jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu.
Papisti bi trebali, kad su već anatemizirani zbog ubacivanja filioque u Vjerovanje, izmijeniti tekst:
vjerujem u jednu, svetu i katoličku Crkvu koju vodi rimski papa.
To je stvarno vjera papista, i takva vjera je nepoznata apostolima, kršćanskim ocima i saborima Crkve, drugim riječima samoj Crkvi.  

P.S.
Dotaknuti ću se i Galaćanima 2:

A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja. Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću.
Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: »Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?«

Ovo bi bilo nemoguće ako je papizam istina**.
Jer to bi bilo slično kao da se je sv.Pavao u lice suprostavio Gospodu, budući po papizmu sv.Petar je nezabludivi Hristov zamjenik.
Time bi sv.Pavao bio buntovnik, revolucionar, dočim znamo da je isti apostol govorio robovima da budu poslušni svojim gospodarima, žene da budu poslušne svojim muževima - jednom riječju da se poštuje hijerarhija i autoritet (zato u sv.Pismu stoji kako je Bog naložio Izraelacima da kamenuju djecu koja se suprostave roditeljima).
Vidimo dakle da sv.Petar nije bio niti Hristov vikar, niti nezabludiv, niti je imao vlast nad apostolima (svi apostoli se prema sv.Petru odnose kao prema sebi ravnopravnom, i nikad nije sv.Petar tražio da mu priznaju nepostojeći autoritet nad njima) niti je mjenjao careve i kraljeve kako su to radili 'nezabludivi' rimski episkopi u srednjem vijeku.
A da su se stvarno ti šaralatani iz Rima tako ponašali, svjedoči činjenica kako su tražili na sramotnom saboru u Firenci da im patrijarsi i svi ostali pristigli od istoka poljube noge.


* Kad se je uskrsli Gospod objavio apostolima, dahnuo je u njih i rekao im primite Duha Svetoga, kojima otpustite grijehe otpušteni su im, kojima zadržite, zadržani su im. 
Time su apostoli dobili moć apostolsku, da mogu ne samo otpuštati ili zadržati grijehe, nego da mogu upravljati s Crkvom ("tko vas posluša Mene sluša"), davati svete tajne u što je uključeno rukopolaganje episkopa i svećenika.
Hristos nije posebno dahnuo u sv.Petra pa mu rekao - idi sad i ti pa rukopoloži ili dahni u ostale apostole.
Isto tako Duh Sveti se pojavio svim apostolima dok su bili zajedno, a ne da se je posebno objavio sv.Petru.
Nadalje, ako je papizam istina, onda se sve to moralo dogoditi i mora postojati još jedna sveta tajna, rukopolaganje nezabludivog Hristovog zamjenika iz Rima koji apsolutno upravlja s Crkvom.
Sama ta ideja je antihristovska kako je objašnjavao sv.Grgur Dialogist, rimski papa. 

** Toga su nažalost samo svjesni braća Dimond, sedevakantisti, pa objašnjavaju kako taj Kefa kojem se je u lice suprostavio sv.Pavao, nije bio sv.Petar-Kefa, nego netko drugi koji se isto tako zvao.
Da, hvatanje utopljenika za slamku, ali barem su svjesni da kao papisti, ne mogu prihvatiti da se netko od kršćana može u lice suprostaviti tobožnjem nezabludivom Hristovom zamjeniku.
To što se Dimondi pak otvoreno i sa sprdnjom odnose prema 'nezabludivima' iz Rima s kojima se ne slažu, je druga priča koja dokazuje kako je papizam propali milenijski projekt kojeg ne može spasiti niti sedevakantizam.

Amazona je preplavila Tiber

Naslov je sličan naslovu knjige "The Rhine Flows Into the Tiber".
U toj knjizi autor, kojeg možemo definirati kao 'tradicionalnog katolika', drži tezu kako su njemački modernisti pravagnuli na drugom vatikanskom saboru RKC te da je to izvor svih problema zapadnih raskolnika.
Nešto kao - Rim je središte kršćanstva i pravovjerja, a 'švabe' su uspjeli osvojiti ga iznutra na tom saboru. Nijemci su inače nakon drugog velerata dežurni krivci, pa zašto ih ne iskoristiti i u ovom slučaju.
Ipak, Rajna ili Sejna bolje rečeno, ne samo da je ušla u Tiber pred pola stoljeća, nego pred više od jednog tisućljeća s Francima (Germanima) koji su bili presudni za raskol u širenju hereze 'filioque', jer su na taj način htjeli dokazati da je prvi Rim kojeg oni kontroliraju, pravovjeran za razliku od drugog - Carigrada koji je postao stvarno i formalno središte Rimskog carstva nakon što je isto postalo kršćansko carstvo za vrijeme Konstantina.
Dakle motiv za herezu 'filioque' nije ništa drugo nego borba za vlast, odnosno otimanje carske krune Rimskog carstva i stavljanja na glavu nekom Franku (zato se je to bastardno carstvo prozvalo, opet navodnici, 'Sveto Rimsko Carstvo njemačke krvi').
Nu, vratimo se u sadašnjost u kojoj je poganstvo primitivnih ljudi Amazone dočekano u Rimu kao otkrivenje, u kojem je poganski idol Pachamama (vjerojatno nešto u vezi s božicom plodnosti koji se nalazi kod svih pogana diljem kruga Zemaljskog) bio bogohulno prikazan kao Bogorodica.
Idol je 'blagoslovio' 'nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji' (eto koliko navodnika treba koristiti kad se opisuje stanje RKC), klanjanje idolu vodile su neke poganske svećenice pred očima Nezabludivog, a na snimci možemo vidjeti sljedbenike onog koji je u svojoj prelesti pridikao pticama, kako se idolu klanjaju do zemlje (pokazujući stražnjicu u franjevačkom habitu kamerama).
Stvarno, ako je njihov začinjalac pjevao o bratu Suncu, nije veliki korak sljedbenika da se klanjaju 'sestri' Zemlji koju su izabrali za svoju boginju.
To je izazvalo revolt nekih tradicionalnih katolika koji su poluskrivečki oteli idol iz Vatikana i bacili ga s mosta u Tiber (tko zna koliko još ima istih idola u Vatikanu).
Eto, sad je idol iz Amazone u Tiberu i to vam je objašnjenje naslova :).
Netko od apologeta zapadnih raskolnika će reć, zašto pilim oko toga, Vatikan vjeruje u Hrista, samo koristi Amazonu da bi ukazao na najveći mogući problem - zagađenje 'planeta' (pa ako je krug Zemaljski samo jedan, i to manji, planet Sunca, to i nije tako veliki problem).
Stvarno, argumenti Rima su takvi da bi oni prihvatili i vlast Antihrista samo kad bi ovaj spasio 'planetu' od uništenja zagađivanjem.
Najveće zlo po Nezabludivom je kad se zagađuje okoliš, stočar koji ima krave treba platiti velike indulgencije ako ne želi završiti u Paklu, jer njegove krave prde i tako truju, ionako jedva živu, atmosferu 'planeta'.
Tako se dakle najveće zlo ili grijeh ne događa prema Bogu kad se krše Njegove zapovijedi, nego prema božici Zemlji, prema Pachamami.
Malo manje zlo, ali ipak veliko zlo, je kad neki ne žele prihvatiti protuzakonite imigrante koji žele doć da bi parazitski živjeli od domorodaca.
Isto takvo zlo je kad neki ne žele u svojoj sredini imati Sodomce.
To su uglavnom 3 najveća grijeha prema doktrini Nezabludivih iz starog Rima.

I sad nešto što me je stvarno šokiralo.
Ovi koji se klanjaju idolu Pachamami u Amazoni, imaju običaj pokapati živu svoju djecu.
To je i snimljeno i pitam se kako onaj tko je to snimao nije spasio tu djecu, nego je nastavio snimati.
Zato što je i taj otvoreni ili latentni idolopoklonik, a nema nikakve tajne da se iza tih idola kriju demoni i sam Sotona.
Još od prosvjetiteljstva zapadni ljudi su naučeni da idoliziraju idolopoklonike, a ponizuju svoju kršćansku tradiciju, tako da sad i episkopi RKC brane pravo idolopoklonika da čuvaju svoju kulturu i tradiciju, makar je ta tradicija zakapanje žive djece.

Zapadni raskolnici s ovom poplavom idolopoklonstva brišu i zadnje tragove koji su vodili prema Crkvi od koje su se raskolili.
Umjesto da primjerice vrate kršćansku tradiciju da se oženjeni muškarci mogu zarediti za svećenike, oni uvode u službu poganske svećenice ili žele zarediti nekog pogana koji će idola Pachamamu imati na oltaru.
I to nije ništa novo u RKC, jer milijuni rimokatolika u latinskoj Americi (možda i u Africi) kombiniraju voodoo ili ostale poganske rituale s rimokatoličanstvom.
Stvarno, poganstvo Amazone, slikovito rečeno, preplavilo je nekad kršćanske vode Tibera iz prvog tisućljeća.
Rimokatolici, ako se ne želite utopiti u tim poganskim vodama, znajte da Crkva kao jedina lađa spasenja se nalazi blizu vas.

P.S. Evo video komentara tradicionalnih rimokatolika o poplavi Amazone na Tiberu:

Začuđujuće je kako oni ne mogu doći do jedinog logičnog zaključka na činjenicu da je heretik i apostata zasjeo na stolicu rimskog patrijarha:
- rimski episkop i patrijarh kojeg oni zovu i papom, nije nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji, jer Hristos nije niti sv.Petra postavio za svog zamjenika, niti je sv.Petar bio nezabludiv, niti je imao vlast nad apostolima i Crkvom, a kamoli da su to rimski episkopi koji se lažno pozivaju na sv.Petra kako bi sebe predstavili kao božanstvo na Zemlji.
Da,ne može biti nikakvo čudo da je 'amazonsko' poganstvo preplavilo Tiber kad je sam rimski papa predstavljen kao nezabludivo božanstvo kojem se svaki čovjek mora pokloniti ili će inače završiti u Paklu (bula Unam Sanctam pape Bonifacija VIII).
Tradicionalni rimokatolici žarko žele i valjda mole da netko sličan njima zasjedne na stolicu rimskog episkopa.
Kad bi se to i dogodilo, kako im nije jasno da već slijedeći nasljednik tog 'pravoslavnog' rimskog episkopa može biti poganin kao i sadašnji.
I zašto skrivaju činjenice da su rimski pape bili štovatelji poganstva još u renesansi, da oni nisu tada imali Pachamamu, negu su je nazivali Isis (u vrijeme kad je rimski papa odgađao svoje krunjenje dok mu astrolog nije rekao da je došao povoljan horoskop).
I kako začuđujeće ne žele otvoriti oči i vidjeti da ako oni takve pogane i apostate nazivaju nezabludivim Hristovim zamjenicima, da su onda samom tom činjenicom bogohulnici, jer kažu i vjeruju da je takve pogane sam Gospod Hristos odabrao za svoje zamjenike koje moraju kršćani slijediti i nasljedovati.
Ne, nema izlaza iz papinstva.
Jer ako je Hristos izabrao Franju za svog zamjenika, onda mu tradicionalni rimokatolici trebaju biti poslušni i izvršavati sve što im ovaj zapovijedi, a nipošto mu se izrugivati i kritizirati s takvim videima. 
Ne poslušati Hristovog vikara znači biti neposlušan Hristu.
Ako mu pak nisu poslušni jer je evidentno kako je isti poganin, kako mogu doći do lude ideje kako je isti zamjenik Hristov i to nezabludivi?
Izađite čim prije iz tog začaranog amazonskog kruga.

Kraj eksperimenta

Na radnom mjestu slušam radio,htio ne htio.
I tako sam slušao pred nekoliko tjedana glas ostrašćenog novinara koji je jadikovao u kakvoj nazadnoj antifeminističkoj zemlji živi, gdje sudac pušta na slobodu prije suđenja sedmoricu silovatelja maloljetnice.
I to u gradu kojeg posebno mrzi, jer Zadar hrvatstvom odskače od ostalih gradova i time ga je njegova nježna globalno-liberalna dušica stavila na top listu gradova koja treba mrziti.
Istodobno su podanici svjetske vlade (u sjeni?) diljem Hrvatske održali prosvjede i konferencije za medije iščuđavajući se zašto silovatelji nisu odmah obješeni za banderu (ovo shvatiti kao hiperbolu).
Odmah sam posumnjao u utemeljenost optužnice (mediji uopće ne navode da su oni pod optužbom za silovanje, nego ih naziva silovateljima jer mediji su već donijeli i izvršili presudu*) zato što je nemoguće silovati nekog mjesecima, a ne držati ga pritom kao roba 'u okovima' cijelo to vrijeme.
"Hrvatski tjednik" koji izlazi u Zadru, u posljednjem broju iznosi činjenice koje ukazuju da se tu nipošto ne radi o silovanju.
'Silovana' je npr. sve donedavno, to jest do dizanja optužnice, na svojim stranicama društvenih internetskih mreža imala fotografije gdje se radosno druži sa 'silovateljima', svojim vršnjacima i poznanicima.
Nadalje, samo 'silovanje' je snimljeno u kojem ona kaže 'silovateljima' da prestanu pričati i da počnu napokon ...
Dakle radi se o maloljetničkom razvratu koji nije ništa novo u ovoj truloj civlizaciji, ista 'silovanja' su se događala kad sam i ja bio srednjoškolac, samo tada još nije bila 'svjetska vlada' toliko izražena, nije bilo još toliko feminizma po kojem kurva optužuje one koje je zavela da su je silovali, i po kojem može žena usred dragovoljnog spolnog čina ustvrditi da je silovana i to sud priznaje kao dovoljan dokaz (najpoznatiji primjer je svjetski poznati uznik Assange koji je postao preopasan za svjetsku elitu sa svojim wikileaksom pa su mu podmetnuli silovanje kako da ga se riješe).
Kako smo došli do ovog stanja potpunog rasapa društva?
U ovoj žalosnoj priči nisu glavni krivci 'silovana' (koja je sad na psihijatriji nakon što je sve izašlo u javnost) i 'silovatelji' nego njihovi roditelji.
I da budem precizniji, njihovi očevi su glavni krivci.
Jer otac ima konačni autoritet i samim time odgovornost za odgoj svoje djece.
Tko mu je dao taj autoritet?
Država sigurno nije, štoviše liberalna država se ponaša zakonski, pravosudno i politički kao da taj autoritet ima majka koja mora biti dokazani monstrum da bi država ocu priznala očinska prava.
Autoritet oca proizlazi od Boga.
Bog nije pitao Evu zašto je poslušala Zmiju, štoviše Bog je odbacio Adamovu obranu kako ga je Eva nagovorila na grijeh.
Adam je imao autoritet nad Evom, a ne obrnuto i samim time on je pred Bogom odgovarao i za svoj grijeh i za Evin (jer je svojim autoritetom trebao zabraniti Evi da komunicira sa Zmijom).
Ista stvar se događa u odnosu roditelji djeca.
Otac se ne će moći osloboditi odgovornosti zato što je država svojim zakonima i sudskom praksom stavila ženu na njegovo mjesto.
Tko je uostalom država da mjenja Božje zakone, pa se onda muževi i očevi oslobađaju svoje odgovornosti pred Bogom?
Štoviše, mnogim muškarcima odgovara feminizam jer onda tobož više ni nemaju odgovornosti.
Nadalje, ne odgajaju djecu više ni otac i majka, nego tehnologija, ili bolje rečeno ekrani u koje bulju roditelji i djeca.
Nije li suludo vjerovati kako otac (i majka) odgovorno kršćanski odgajaju svoju djecu, a jedni i drugi gledaju nemoralno smeće na TV ekranima koje im truje dušu ako još ima imalo 'zdravog tkiva' u duši? 
I kakav je to odgovorni roditelj ako prepušta da mediji i antikršćansko 'besplatno' školstvo radi ono što bi oni trebali raditi?
Ponavljam, ne će se moći pred Bogom opravdati - krivi su mediji i škola koji su ih tako odgojili, ili nismo ništa učinili jer bi nam država u suprotnom oduzela djecu (što se stvarno događa na trulom zapadu, ali još kod nas ne).
A zašto se niste protiv takve države i medija borili?
Gdje su vam rane koje ste dobili u toj borbi?
Te rane bi vas opravdale i posvetile pred Bogom.

U gornjem videu Peter Helland odlično prikazuje povijesni pregled 'američkog eksperimenta' odbacivanja Boga, najprije odbacivanjem autoriteta kralja, zatim i autoriteta oca (jer kraljevi su očevi naroda čiji autoritet ne dolazi odozdo, od naroda, nego od Boga, pa isto tako autoritet oca i muža ne dolazi od djece i žene, nego od Boga).
Svakako preporučam pogledati.

* U normalnoj državi koja vjeruje u Boga i pravdu, takvi novinari koji vrše presude mimo suda i onda nevine optužuju za zločine koje nisu učinili, morali bi snositi kaznu za zločin kojeg su izmislili.
Dakle novinar (ili političar) trebao bi biti toliko godina u zatvoru koliko dobije pravi silovatelj.

Matematika i vječnost

Sigurno vam je poznato kako matematika uključuje u sebi infinitezimalni račun.
To jest račun koji uključuje u sebi pojam beskonačnosti.
Tu granu matematike otkrili su istovremeno Leibnitz i Newton, te je infinitezimalni račun postao motorna snaga industrijske revolucije i prateće filozofije prosvjetiteljstva koju možemo i trebamo nazivati nihilizmom.
Tako se je završio put koji je započeo s beskonačnošću u sferi materijalnog svijeta, a završio u duhovnom ništavilu, od beskonačnosti do nule.
Kojeg malo tko može negirati, ostalo je samo vjernicima u napredak vjerovati kako ipak svijet nije konačan, kako materijalni svijet nema granica.
Otuda alergijska reakcija na samu pomisao da Zemlja nije lopta te da čovjek dok je živ uz pomoć bilo kakve materijalne energije i tehnologije ne može probiti nebeski svod.
Moderni čovjek koji je prestao vjerovati u modernu i napredak i koji ne vjeruje više u ništa, ipak se želi držati za slamčicu beskonačnosti materijalnog svijeta.
Priznat će si da ne vjeruje više u ništa, da ga ništa ne može potaknuti da iskoči iz svakodnevne jadikovke ili dosade koju ubija ekranima, ali ne će napustiti ideju kako beskonačnost postoji u materijalnom svijetu.
Istina je suprotna.
U beskonačnosti nema matematike.
Matematika postoji zato što postoji ograničeni, nebeskonačni svijet, i zato što postoji pali čovjek, potomak Adamov, koji nastoji materijalnu stvarnost prebrojati, staviti u matematičke formule kako bi se mogao uzdignuti kao gospodar prirode.
Zanimljivo je pročitati u sv.Pismu kako je Bog zabranio Izraelcima da vrše popise stanovništva, te da je tu zabranu prekršio car David te je Bog zbog toga kaznio smrtnom bolešću izraelski narod.
Zašto?
Zar Bog mrzi matematiku-statistiku?
Daleko od toga, jer i sama matematika kao i logika sadržana je u nestvorenim Božjim energijama, čovjek ne može izmisliti matematiku (i prirodne zakone) nego ih može samo otkriti, dok su isti u Božjem umu (ali ne i oduvijek, jer Bog ih je stvorio kad je odlučio stvoriti svijet, tako ne smije se nipošto matematici davati osobine Božjih energija-djelovanja koju su vječne, poput ljubavi, blaženstva, slave, dobrote ...).
Razlog je u tome što se je David htio u ratovima pouzdati u brojnost Izraelaca (htio je znati s kojom vojskom može raspolagati), a ne više i samo u Boga nad vojskama.
I sad dolazimo do još jedne povijesne činjenice.
Matematika, kao i znanost općenito, prvenstveno se koristi i ima pobudu, kod onih koji je koriste ili sponzoriraju, imati vojnu ili bilo kakvu drugu moć nad drugim ljudima, biti tim drugim ljudima bog.
Mislim da ima malo ljudi koji ne znaju da su sva današnja 'čuda' elektronike i računalstva nastala najprije radi korištenja u ratu, a tek nakon izvjesnog vremena su puštena i u druge sektore društva.
I kao što vidimo, to nije donijelo blagodat društvu, nego smrt društva, od demografije pa do nihilizma u duhovnosti i filozofiji (ako se uopće nihilizam može smatrati dio 'ljubavi prema mudrosti').
Matematiku i znanost se stoga ne smije nipošto divinizirati kako su nekad činili pitagorejci ili kako su to pred nekoliko stoljeća radili nadobudni matematičari, filozofi i znanstvenici.
Bilo koje računske operacije ili ma kako složene diferencijalne jednadžbe ne će nam i ne mogu nam dati odgovor na najvažnija pitanja (a ne mogu nam dati niti na većinu fizikalnih u dovoljnoj preciznosti).
Štoviše, lažno pouzdanje u znanost (stvaranje novih hipoteza, zatim eksperimentiranje ne bi li se te hipoteze potvrdile, pa onda opet nove hipoteze ...), odvelo je čovjeka na krivi put i dalo mu je lažne hrabrosti da zaključi kako će jednog dana spoznati sve znanje svijeta i time postati bogom.
Također, to je omogućilo napredak tehnologije u smjeru kojeg vidimo i svjedočimo, kad se sve više uočava istina da je tehnologija stvorila bolesnog čovjeka, i fizički i duhovno bolesnog, kojeg čvrsto drži u svojim 'svemoćnim' kandžama.
Mišljenje mnogih je kako je zapad ulazeći u shizmu, zatim prihvaćajući aristotelizam u skolastici (a ne zaboravimo da je Aristotel bio realist, za razliku od Platona koji je vjerovao da je svijet ideja-formi stvaran - za kršćanske oce to je Logos-Slovo-Riječ Božja), odškrinuo vrata i moderne znanosti, i renesanse, i ateizma, i prosvjetiteljstva i konačno nihilizma koje je carstvo Antihrista. 
Vratimo se na početak.
Je li Adam znao za matematiku prije pada?
Ako pod time ne podrazumijevamo brojenje, i najprimitivnije računske operacije, onda možemo reći da Adam nije niti znao za matematiku, ali niti mu je bila potrebna.
A imao je sve što može imati netko tko nije Bog, jer mu je Bog dao vlast nad materijalnim stvorenjem i k tome Adamu nije ništa nedostajalo da bi trebao mozgati kako će do toga doći.
Bila bi velika glupost pomisliti da je zbog toga Adam bio glup.
Jer matematika se rađa iz potrebe, iz nemoći, a ne iz velike pameti i mudrosti.
Štoviše, Adam bi bio glup kad bi otkrivao infinitezimalni račun matematike dok može izravno komunicirati sa pravom i jedinom beskonačnošću - sa Slovom (s drugom božanskom osobom).
I neka bilo koji matematičar ili onaj tko je svladao taj račun kaže - baš se osjećam blaženo od kad sam naučio matematiku.
Pravo znanje za kojim trebamo žuditi ne dobija se mozganjem niti umnim spekulacijama, nego se dobiva putem pokajanja, svladanja strasti i konačno obožanstvljenjem - to je jedini i pravi cilj čovjeka.
Matematičari samo umišljaju da mogu baratati s beskonačnošću.
Zato su i ponajbolji od njih završili u ludnici ('guglajte' o tome).
Ili kako netko reče - u ovom svijetu samo glupost je beskonačna, a to je u ovom slučaju vjera u moć matematike i znanosti.

Kao što reče arhimandrit dr. Nikodim Bogosavljević, u vječnosti nema matematike.
Matematika 'žudi' spoznati beskonačnost, dočim je beskonačnost-vječnost smrt matematike.
Matematika suicidalno žudi za svojim grobarom.
Nemojmo je slijediti (što činimo ako je diviniziramo, ako slijedimo modernu tehnološku civilizaciju koja se na njoj temelji).

Tehnologija i suicid zapada

Mnogo puta sam već pisao o tehnologiji, i to sada neskromno prosuđujem,  prilično konzistentno (negativna kritika tehnologije).
Tehnologija je omča oko vrata čovjeka koji je umislio da će mu ista pomoći postati bogom.
Ono o čemu pak nisam pisao je pitanje i odgovor zašto se je razvoj tehnologije prvenstveno odigrao na zapadu.
Nekako intuivno znamo da je smrt zapada uzrokovana istom tehnologijom.
Ipak, tehnologija je tek sekundarni uzrok.
Prvotni uzrok nesreće zapada je što, usprskos tome što je dobio kao i istok objavu od Boga, to jest primio je kršćanstvo-pravoslavlje, na tome nije želio stati i ostati.
Vjerojatno ima u tome povijesnih razloga.
Kršćanski zapad je pao pod navalom germanskih barbara koji su se ubrzo kristijanizirali.
I htjeli su sebe predstaviti kao prave nasljednike Rimljana, tako da je rimski papa proglasio i okrunio Karla Velikog za rimskog cara, iako je rimski car bio živ i zdrav u Carigradu.
Stoga su ubrzo Franci, kao novi 'Rimljani', htjeli dokazati kako su oni pravi i pravoslavni Rimljani, a ne tamo neki 'Grci' na istoku koji se nazivaju Rimljanima od kad je kršćanski car Konstantin preselio državnu vlast i upravu iz starog Rima u novi Rim - Carigrad.
Trebalo je dakle teološki dokazati kako Franci imaju pravu vjeru, dok su na istoku heretici.
I tako je zapad krenuo na put bez povratka, put u vječne inovacije u teologiji i filozofiji (iz čega je nastala sumanuta trka za inovacijama u tehnologiji) kako bi sebi i drugima dokazao da je na pravom putu.
Filioque, obvezni celibat svećenika, izmjene u liturgiji (ukidanje epikleze, uvođenje beskvasnog kruha, nepričešćivanje laika krvlju Gospodnjom, zabrana pričešćivanja djece), u sakramentima (izbacivanje miropomazanja krštenoj djeci), uvođenje skulptura u crkve, uvođenje nepotrebnih monaških redova iz želje da se stalno nešto novo stvara, stvaranje kulta nezabludivog i apsolutno vladajućeg rimskog pape samo su neke od novina koje Crkva ni istoka ni zapada nije do tada poznavala.
Treba posebno naglasiti jednu kapitalnu grešku zapada, a to je da je Božju Objavu počeo (isprva samo) tumačiti uz pomoć poganskih grčkih filozofa,.
To je značilo da je samo pitanje vremena kad će ta poganska filozofija, bila Platonova ili Aristotelova, emancipirati se od teologije-kršćanstva i negirati ga.
Nominalizam koji se je rodio iz skolastike, bio je siguran znak da je kršćanstvo na zapadu pred nestajanjem, jer ubrzo je ulijedilo ponovno rađanje poganstva (renesansa), zatim vrijeme religije prosvijetiteljstva koje je svoje pravo lice pokazalo u megazločinima 20.st.
Tradicionalni rimokatolici se bore i nastoje da se vrate stare kršćanske vrednote, pa tako glasno negoduju što vrh RKC želi ukinuti celibat svećenika.
Jesu li uopće svjesni da je obvezni celibat svećenika novina koja je došla na zapadu krajem prvog tisućljeća, te da u tom zahtjevu nije bilo nikakvih teoloških opravdanja (a kamoli apostolskih kad su apostoli bili oženjeni, a zatim mnogi kršćanski oci koji su bili svećenici, pa je primjerice bilo rimskih papa čiji je djed bio isto rimski papa) nego da se radilo samo u interesu nekih u vrhu rimskog patrijahata da imovina svećenika poslije njihove smrti pripadne njima na upravljanje?
Povijest rimokatolicizma je povijest inovacija, zato što je zapadna Crkva izgubila iskustvo Boga negirajući postojanje nestvorenih Božanskih energija i time je slijedeći poganske grčke filozofe Boga stavila izvan stvorenog svijeta (zabluda o apsolutnoj Božjoj jednostavnosti koja negira Božanske energije).
Što je iza toga moglo uslijediti nego ateizam, kako je još davno upozoravao sv.Grgur Palamas?
Iz krive teologije ne može ništa dobro izaći, a iz gore navedenih zabluda zapadne Crkve rodila se je i suvremena tehnologija koja drži većinu čovječanstva u smrtonosnoj paukovoj mreži.
Jer ako se Boga ne može osjetiti u materijalnom svijetu (jer se negiraju nestvorene Božanske energije), onda na Njegovo tobož ispražnjeno mjesto mora netko drugi uskočiti.
Trenutno nekoliko milijarda ljudi to želi i vidi sebe kao Boga.
I otuda se dobija odgovor na pitanje zašto su gotovo sve tehnološke inovacije došle sa zapada, to jest zašto je zapad rodio bastarda tehnologije.
Kako će netko od tih milijarda potencijalnih bogova postati pravi Bog ako nema moći iznad drugih potencijalnih bogova?
A nema u sebi te moći. Rješenje je - tehnologija. Koja mu obećaje da će preko nje dobiti na raspolaganje neizmjernu energiju i bogastvo prirode i tako će postati Bog.
To je edenska priča i prijevara Zmije multiplicirana na gotovo sve ljude koji su slijedili zapad, a to znači većina čovječanstva.
Jeste li se zapitali nekad odakle vode porijeklo ideje prosvjetiteljstva, ideje utopije, kapitalizma ili komunizma, ili svježa ideja 'sačuvajmo planet' (iako nema dokaza da je Zemlja planet, niti da je 'planet' ugrožen)?
Od zablude koju je zapad izrodio netom nakon shizme kako sada(tada) dolazi vrijeme Duha Svetoga, vrijeme tisućgodišnjeg carstva Božjeg na Zemlji, od zablude milenarizma (Joakim iz Fiore).
Dok pravi kršćanin teži pobožanstvljenju osobnim odricanjem, molitvom, sakramentima, liturgijom i zna da je njemu uspjeti se duhovnim ljestvama na Nebo, a ne stvarati utopiju na Zemlji, kršćani zavedeni zapadom koji konstantno teži inovacijama, teže bez prestanka i uzaludno, za uspostavom raja zemaljskog na Zemlji koje izgleda kao pokušaj trčanja za svojom sjenom.
Kao što takav 'kršćanin' nema smirenja koje je nužno da bi se čovjek uzdigao do Boga, tako ni zapad nema nikad mira nego se može reći - na zapadu mjena stalna jest (a smirenje mu je u smrti, a ne u smirenom životu).
K tome suvremena digitalno-iluzicionističko-virtualna tehnologija daje privid kako samo što nije nastupilo to vrijeme o kojem je pred tisuću godina govorio zapadni teolog Joakim iz Fiore.

Potpunije i puno bolje o povezanosti RKC, zapada i tehnologije možete vidjeti i čuti ovdje:

Kršćanski oci pisali su kako je Adam u raju zemaljskom bio potpuno netehnologičan, štoviše da je vrijeme provodio meditirajući o Bogu.
Da, zašto bi Adam razmišljao o tome kako napraviti neke alate da svlada zakone i moći prirode kad je Adam dobio od Boga vlast nad prirodom?
Zar da razmišlja o diferencijalnim jednadžbama dok hoda s Bogom u vrtu?
Ali moramo i mi postaviti si slično pitanje.
Zar da se gubimo u trivijalnostima tehnologije ili da joj se divimo i budimo time njezini robovi, kad možemo biti pobožanstvljena djeca Božja, kad možemo osjetiti Božje energije?
Rob tehnologije ne može nikako biti djetetom Božjim.
Možemo isto postaviti pitanje - ako Bog nije odavao Adamu nikakve tajne prirode i vještinu stvaranja proizvoda (što je definicija tehnologije), zato jer mu je dao vlast nad prirodom te Adamu nije ništa nedostajalo, zašto Bog nije kasnije otkrio tajne prirode i tehnologije svojim izabranicima koji nisu bili gospodari prirode i jeli su kruh svoj u znoju lica svog?
Ili zašto su demoni bili ti koje su vrlo znameniti znanstvenici koristili da bi dobili neka tajna znanja?
Zar su demoni čovjekoljubiviji od Boga?
Pa trebali bismo već znati odgovor iskustvom.
Znati tajne prirode i imati moć tehnologije ne donosi sreću ni blagoslov, nego najčešće suprotno.
Pastir na planini živi punijim životom nego znanstvenik u laboratoriju. I što je najvažnije, okolina ga upućuje na Boga, dok se to za znanstvenika ili nekog zaluđenog tehnologijom ne može reći. 

P.S. Mislim da je važno napomenuti još par stvari.
O.Ananije navodi kako je RKC sve do 1917. naučavala kako nije ubojstvo rani abortus.
Vjerujem da ta činjenica izaziva nevjericu kod rimokatolika, bilo oni tradicionalni ili moderni (možda ovim posljednjima malo manje).
A to je zato što ne znaju kako se je RKC vezala uz nauk grčkih poganskih filozofa, prvenstveno Toma Akvinski za Aristotela (iako ima on dosta i neoplatonizma).
I to što su u zabludi kako RKC ima apostolske korijene, to jest da naučava ono isto što su naučavali apostoli.
Kako navedoh u tekstu, rimski patrijahat i prije nego što je službeno otišao u shizmu, krenuo je u inovacije.
Slijedeće što se može napomenuti je križanje kršćana.
Inovacija RKC je bila kad su uveli križanje od lijeva na desno, prije toga rimokatolici su se križali kao i pravoslavni.
Stoga ne bi smjelo biti mjesta čuđenju što je RKC prvak lažnog ekumenizma i stvaranja jedne antikršćanske svjetske religije, što sada na Amazonskoj sinodi uvodi povratak u poganstvo.
Bolesna želja za inovacijama rad samih inovacija ili radi toga da se pokaže kako oni imaju vodeću ulogu među svim patrijahatima, prisutna je gotovo od samog početka, osim nekoliko stoljeća kad je Rim stvarno bio najpravovjerniji-najpravoslavniji patrijahat.

Starec Efrem od Arizone i Roosh

Za neupućene, na mom materinjem dijalektu se kaže - starec, a ne starac.
Što to znači u pravom duhovnom smislu mogli ste vidjeti u gornjem videu.
Prošli tjedan, od prije praćen na ovom blogu, Roosh koji radi sliku moderne Amerike video prilozima na svojem putovanju, sreo se je i dobio blagoslov od starca Efrema.
Svoj put diljem SAD znakovito naziva putem Babilona.
Ispod je njegova 15 postaja babilonskog puta na videu.

Prilično sam siguran da je Roosh krivo shvatio zašto mu nije bilo dopušteno biti na Večernjoj molitvi.
Nema to veze s grčkim nacionalizmom ili prezirom prema Armencima.
Neka Gospod dadne Rooshu blagodati po kojoj će spoznati da se Bogu može samo ispravno moliti s pravom vjerom (kako je napisao sv.Pavao), te da nije nimalo beznačajna razlika biti u Pravoslavnoj Crkvi ili biti u heretičkoj Crkvi monofizita (teško je povjerovati da on još nije čuo za zabludu monofizitizma).
Mnoštvo egipatskih i drugih bliskoistočnih kršćana, u cilju da se suprostave arijanizmu, otišlo je u drugu zabludu, kako Gospod Hristos nema čovječju, nego samo Božju narav.
Za nekoliko stoljeća njihovi potomci su postali pravi arijanci, sljedbenici lažnog proroka Muhameda.
Nadam se da će Roosh shvatiti kako ga nitko od pravoslavnih kršćana ne mrzi jer je Armenac, nego da je taj monah o kojem govori, time što mu je stavio do znanja da ne pripada Crkvi, ukazao bratsku ljubav i brigu da odbaci od sebe zabludu monofizitizma.
Moguće je da Roosh i stvarno ne vjeruje da Gospod nema čovječju narav, ali iz osjećaja pripadnosti svojem narodu, želi biti u heretičkoj armenskoj Crkvi.
Tu će morati odlučiti se ili za nebesku domovinu, ili za propadljivu ovozemaljsku (vjernost precima pod svaku cijenu, makar su isti bili heretici).
To dakako važi i za hrvatske rimokatolike zbog kojih naročito ovo pišem.