Prati noge drugima

36 Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. 37 Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti 38 i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.

39 Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." 40 A Isus, da mu odgovori, reče: "Šimune, imam ti nešto reći." A on će: "Učitelju, reci!" A on: 41 "Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. 42 Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?" 43 Šimun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio." Reče mu Isus: "Pravo si prosudio." 44 I okrenut ženi reče Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. 45 Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. 46 Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. 47 Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." 48 A ženi reče: "Oprošteni su ti grijesi." 49 Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" 50 A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"

Lk 35,36-50

Ovaj ulomak iz svetog Evanđelja većini je poznat. 

Manje je pak poznato da je običaj bio među židovima, kao i ostalim bliskoistočnim narodima, da domaćin dočeka gosta koji dolazi s puta tako da mu opere noge (zato to Gospod Hristos kaže Šimunu koji Ga je pozvao, a nije kao dobar domaćin oprao Mu noge).

Prvo, to je znak velike gostoljubivosti (nakon toga se je gosta okrijepilo hranom i pićem).

Drugo, to je znak razumijevanja ili sućuti s gostom koji se je nahodao i vjerojatno je umoran od puta i s prašnjavim nogama.

Domaćin kao da kaže dragom gostu (a taj gost može biti i nepoznati putnik namjernik, a često je to bio hodočasnik) - umoran si i znam da ti je teško i oprati noge, dozvoli da ti ih ja operem.

Treće, domaćin se svjesno ponizuje pred gostom i time gostoljubivost postaje bez premca.

Carevi i moćnici, sve dok se nije pojavilo kršćanstvo, nisu niti u primisli imali prati nekom svom podaniku noge, jer bi to ipso facto značilo da se ponizuju i smatraju manjim od svojih podanika i tako gube autoritet koji mora ostati ne radi njih, nego da bi se zaštitio red i poredak.

Isto tako domaćini nisu nikad prali noge svojim slugama-robovima, kao niti ženama ili djeci.

Jer bi to značilo da se hijerahija obrće naopako.

Stoga su i kršćanski carevi uvijek bili na oprezu kad su prali noge drugim ljudima, znali su to raditi anonimno, jer su dobro znali da bi u suprotnom u njihovom carstvu nastao nered.

Međutim, naš Gospod je na Tajnoj večeri učinio nešto dotad nezabilježeno, pa i skandalozno.

Svojim učenicima koji su Ga zvali Gospodom, a to znači gospodarem čiji su oni sluge-robovi, oprao je noge.

Sigurno su svi apostoli bili preneraženi, a Petar nije mogao izdržati pa je riječima negodovao ne želeći dopustiti njegovom Gospodaru prati njegove noge.

Kad je dobio odgovor od Bogočovjeka da ne će unići u carstvo Božje ako to ne dozvoli, rekao je onda operi Gospode i glavu.

Dosta je noge - dobio je odgovor.

Ovdje se nije dogodilo ništa magično, niti obredno, nego je to vrlo upečatljiv znak raspoznavanja za nas kršćane, ako smo pravi kršćani onda moramo biti spremni svakom oprati noge jer se trebamo smatrati najnižima od svih.

To je toliko važno radi dobijanja carstva Božjeg, da je sam Bogočovjek pokazao to djelom apostolima (a to je beskonačno i nezamislivo poniženje kad to čini Beskonačni svojim konačnim stvorenjima - zato Božja ljubav nema granica, samo jao nama ako ju prezremo ili pomislimo da se može nekažnjeno kršiti Božje zapovijedi jer nas Bog ljubi).

Da, ne radi običaja gostoljubivosti kao kod bliskoistočnih naroda, niti radi neke izvještačene poniznosti pred kamerama kao što čini rimski papa Franjo (i skandalozno pere noge ženama, muhamedancima i transvestitima da bi ispao pred kamerama još ponizniji), svaki kršćanin se mora poniziti i smatrati sebe najnižim i najgriješnijim*, ako želi ući u vječno carstvo i biti djetetom Božjim.

A tko se takvim smatra njemu nije teško bilo kome oprati noge, jer on svih smatra višim od sebe.

Ipak, ovdje je veliki oprez potreban uz nužnu poniznost i smirenje koje uvijek moraju biti u srcu.

Jer, ako se car ponižava pred nekim tuđincima javno, on time ponizuje i sve svoje podanike pred tuđincima.

Podanici moraju isto sebe smatrati nedostojnim i najnižim, ali to moraju imati u sebi svojom slobodnom voljom i željom da sleduju Hristov primjer, a ne da ih njihov car bez njihove volje ponizuje pred tuđincima jer car predstavlja svoju djecu, svoje podanike i kad se ponizuje pred strancima ujedno ponizuje i sve svoje podanike.

Isto tako je i s bilo kojim patrijarhom koji je na čelu obitelji, roda, naroda. 

Onaj tko vlada treba se smatrati slugom svih nad kojima vlada.

I baš zato ne može dozvoliti kaos i anarhiju, jer mu je stalo do dobra onih nad kojima vlada i još više od toga - zato što je Bog Otac otac svih očinstava, On je Patrijarh svih patrijarha, i svi patrijarsi Njemu odgovaraju jesu li dobro vršili ulogu patrijarha koja im je dana (znači da nipošto patrijarh ne smije iskoristiti svoju poziciju da bi uveo tiraniju i raspojasao strast za vladanjem i moći).

Sad malo objašnjenje zašto sam ovu temu odabrao.

Neki dan bio sam u nekom društvu u kojem se je u jednom trenutku povela priča kako je nekad u našem selu (i šire dakako) bio običaj da žena opere svojem mužu noge kad se on vrati doma nakon teškog radnog dana u polju.

Prisutne žene koji izvanjski nisu feministice, smatrali su to ridikuloznim i čudile su se kako je to uopće bilo moguće, a muževi nisu niti pokušali braniti patrijahalnu tradiciju koje više nema, nego je to bilo njima zanimljivo kao neki izložak u muzeju koji više nikakve praktične uporabe i koristi nema.

Dakle i oni koji imaju stabilne brakove i neokaljanu bračnu postelju, odbacili su patrijahalizam, odnosno nauk Crkve koju je Bog objavio i u Pismu, preko proroka, apostola, kršćanski otaca kako je glava žene njezin muž kojem ona mora biti poslušna, a on je mora ljubiti do Hristove mjere, to jest mora biti spreman dati svoj život radi žene, kao što je Hristos dao život radi Crkve (a Crkva Mu stoga mora biti poslušna, nikako obrnuto).

Stoga, kad su žene prale noge svojim muževima težacima, one se nisu ponižavale, nego su tim činom priznavale ono što je Bog zapovijedio kako se moraju odnositi prema svojim muževima i ujedno su pokazivale zahvalnost mužu koji mukom i znojem pribavlja za nju i djecu životne potrepštine.

Jako, jako dugo se oni koji se nazivaju kršćanima ili opiru Božjim zapovijedima (jer i ovo je Božja zapovijed koja je izričito napomenuta, i ako će netko reć - ali toga nema u dekalogu, njemu odgovaram - poštuj roditelje i starije, ovdje žena mora smatrati muža kao starijeg kojem je dužna poslušnost), ili ih uopće ne poznaju, dok svećenici koji bi ih na to trebali upozoravati, i sami su postali dio ovog feminiziranog i modernog svijeta (čast izuzecima dakako).

Vrijeme nevolja u koje smo upali je idealno vrijeme za pokajanje, pogotovo kad shvatimo da je sve ovo što nam se čini kao trijumf Sotone i Antihrista (dolazećeg), samo radi toga što je to Bog dopustio radi kazne nama koji bezakonovasmo, oglušismo se o Božje zapovijedi vjerujući da ćemo tako bolje proći u zemaljskom životu, k tome zaboravljajući na smrt i Sud Božji.

Bolje nam je sad trpjeti poniženja od bogoboračke i antikršćanske vlasti, otkaze, oskudice, pa možda i zatvore i mučenja radi vjere u Hrista i pokajanja za grijehe, nego se ponovno 'resetirati' na ono staro o čemu gotovo svi čeznutljivo okreću poglede.

A nije bilo dobro  to 'moderno staro', između ostalog zato što smo odbacujući patrijahalizam izbacili i Boga Oca iz naših života.

Kad se Bog povuče, onda nastupaju zlodusi koji prije ili kasnije pokažu svoje pravo demonsko lice.

Stoga prigrlimo se našem Gospodu, Bogorodici, svecima, vojsci nebeskoj i našem anđelu čuvaru i biti ćemo pobjednici životne trke.

* Ali ne s figom u džepu, u sebi ili ustima govoriti najveći sam griješnik, dok u srcu misliti drugačije, ima oko mene i većih grješnika.

Zaboravimo suditi druge, promatrajmo svoje grijehe i prolivenu svetu Krv koja nas je oprala, promatrajmo kako smo nedostojni Božjeg čovjekoljublja i kako je Bogu odvratan svaki naš grijeh, pa i onaj 'mali'.

Gotovo svi sveci koji su bili arhijereji Crkve nevoljko su uzimali, a nekad i doslovno bježali od tih položaja.

U prvom redu što su smatrali najvećim grješnicima, a zatim što su se bojali da će im položaj u Crkvi otvoriti strast za vladanjem i moći.

P.S. Iako se to podrazumijeva, napomenuti ću da je monarhija prirodno i od Boga blagoslovljeno stanje ljudskog društva.

U monarhiji je jasna hijerarhija - Bog, car (patrijarh zajednice naroda), kralj (patrijarh jednog naroda), patrijarsi roda, patrijarsi obitelji (što sam na početku bloga nazivao organskim društvom).

U demokraciji oni koji ne zaslužuju vladaju jer uvijek uspijevaju nedorasle ljude uvjeriti da je bolje da imaju na vlasti njih koji im obećavaju "čokoladice" i ostala lažna obećanja (iza demokracije uvijek stoji edenska Zmija koja može samo na taj način imati vlast nad ljudima) i koji nisu njihovi i ne ljube ih samim time što ih lažu i mažu oči, nego da na vlasti bude strogi otac koji voli svoju djecu i tako ih odgaja jer ih ljubi i ljubi Boga kojem se klanja i zahvaljuje na djeci koju mu je dao.

Isto tako se može reć da otac nije više otac moderne obitelji, nego je to sekularna, antipatrijahalna i nekršćanska država preko raznih institucija** (ala državna pravobraniteljica djece, razne feminističke babe plaćene iz državnog proračuna ili od svjetskih judeomasona i bankara, tzv. filantropa) koje imaju jedini cilj - onemogućiti ocu da bude otac kako bi oni mogli odgojiti njegovu djecu protiv njega, a samim time i protiv Boga Oca.  

** Dječji doplatak, državne naknade za samohrane majke, mirovinski i zdravstveni sustav i slično nisu donesene radi ljubavi države prema obiteljima i djeci, nego da se stvori ovisnost o državi koja tada implicitno, a koji put i eksplicitno zamjenjuje oca obitelji.

Slična je stvar kad sekularna i antihrišćanska država financira Crkvu.

Ona to ne čini radi ljubavi prema Crkvi, nego da bi ju kontrolirala.

Socijalna država je trojanski konj koji je imao cilj uništiti patrijahalizam.

Sad malo crtica od drugih.

Henry Makow objavio je ponovno svoj tekst o zlom utjecaju TV.

Odlična ilustracija teme s citatom o.Feeneya:

Za one koji ne znaju, H.Makow je židov koji je svjestan kakvo zlo su vodeći židovi učinili čovječanstvu kroz posljednjih par stoljeća.

O.Feeney je pokojni RKC svećenik iz SAD, irskog podrijetla koji je imao najslušanije radio programe u cijeloj državi između dva velerata (dakle njega nisu slušali samo rimokatolici) u kojima je bez dlake na jeziku kritizirao judeomasoneriju, bankare, holywood, medije i bio izraziti protivnik ulaska SAD u rat (većina naroda je tada bila protiv rata, ali holivudska i medijska propaganda uvjerila ih je da ako idu u rat da se onda bore za svoju slobodu i slobodu naroda).

Zbog ogromne popularnosti nisu ga se usudili izravno napadati, nego su ga na kraju preko biskupa kojima je bio poslušan uspjeli ušutkati (dok su ostale najpoznatije protivnike rata za vrijeme rata osudili bez dokaza kao izdajnike - jer taj rat stvarno nije imao veze sa slobodom SAD ili bilo koje druge države, nego naprotiv bio je to rat za uspostavljanje MMF, UN i ostalih instrumenata globalizma i samim time za rušenje suverenosti naroda i narodnih država, i to je o.Feeney znao s ostalim izolacionistima, zato su ih ušutkali i velikog li ruganja istini, osudili kao nacionalne izdajnike dok su pravi izdajnici bili na vlasti onda kao i sada).

Dakle ipak vezano za temu - oni koji su preko TV u svakoj dnevnoj sobi u kojoj je TV, su bili vodeća ideološka i revolucionarna snaga u rušenju patrijahalizma, a time i kršćanstva.

Slikovito rečeno, ako je muž kupio TV, trebao je zaboravit na to da će mu žena, koja gleda sapunice na TV i slične emisije koje lukavo i neprimjetno ubacuju ideju feminizma, oprati noge kad se vrati s posla ili s polja.

I naravno da mu niti djeca ne će biti poslušna kad im isti 'židov iz TV kutije' poručuje da se moraju osloboditi okova poslušnosti ocu.

A sad već imamo nekoliko naraštaja koji su se pobunili protiv svojih očeva, imaju rasturene obitelji i brakove i do dan danas nisu shvatili da kad su se pobunili protiv svojih očeva da će se to isto njima dogoditi kad budu očevi jer su izgubili Božji blagoslov nikad se ne kajući zbog kršenja Božje zapovijedi - poštuj roditelje i starije.

I dalje isti nesretnici uzimaju dnevne doze TV ili radio indoktrinacije i čude se što je sve nekako otišlo naopako.

Gradonačelnik Sinja, Miro Bulj odbacio je odluku vlasti RH o zabrani pristupa 'antivaksera' državnim institucijama na području grada Sinja. 

Biti će vrlo zanimljivo vidjeti kako će se situacija dalje razvijati, hoćemo li se mi 'antivakseri' morati preseliti na takva 'oslobođena' područja, ili će nas strpati na 'goli otok'?

Izgleda da će doći do sukoba.

To je bio prosvjed u Zadru. Stvarno, jug Hrvatske je uvijek bio nacionalno svjesniji i borbeniji, konačno središte i kolijevka ranosrednjovjekovnog hrvatskog kraljevstva je bila Dalmacija.

Tu je i Rijeka, i Zagreb, i Osijek ...

Sutra je sjećanje na junačku obranu, stradanje i okupaciju Vukovara:

Vratimo se opet na pranje nogu i slične simbolične geste.

U vrijeme nastanka papizma, dakle od kraja prvog tisućljeća pa nadalje, rimski pape su se počeli smatrati Hristovim vikarima i tražili su da im svi ljudi, uključujući cara i kraljeve ljube noge u znak njihove podložnosti.

To je bilo lažni patrijahalizam, jer Bog nije nikad postavio nekog čovjeka i njegove nasljednike da budu patrijarsi svih ljudi.

Gospod Hristos je postavljen od Boga Oca da kao pravi Bog i pravi čovjek bude Glava cjelokupnom čovječanstvu, da bude pravi Patrijarh.

I nije nikad Gospod postavio sv.Petra da Ga mjenja na tom patrijahalnom prijestolju, a kamoli da je dao rimskim episkopima da Ga mjenjaju.

To je bila najveća uzurpacija patrijahalizma nakon pobune Lucifera protiv Boga jer je ovaj htio biti patrijarh svim anđelima umjesto samog Boga.

Antihrist koji dolazi biti će slijedeći veliki uzurpator patrijahalizma koji će na ruševinama patrijahalizma uspostaviti novi antikršćanski i samim time bogoborački patrijahalizam koji ne će biti prirodan niti organski, niti će dozvoliti da se patrijahalizam ponovno vrati u obitelji, rodove i narode.

Sad malo nešto o čišćenju Crkve.

Od hereza i sektaštva.

Čitatelji koji prate duže blog znaju da sam bio pripadnik "istinskih pravoslavaca", da sam se krstio najprije u IPC Grčke.

I dalje se molim za svećenike, vladike i laike koje sam tada upoznao.

I dalje smatram da pitanje kalendara nije dogmatsko pitanje radi kojeg se je moglo deklarirati - samo mi koji smo ostali na starom kalendaru smo Crkva.

Ali i dalje smatram da se nije kalendar trebao mjenjati.

I da je trebalo ići kanonskim putem, optužiti i prekinuti općenje s patrijarsima, episkopima, svećenicima koji su podržali ekumenizam, modernizam, sergijanizam (stavljanje Crkve u službu države i to bogoboračke države) i sada koronoverstvo kako kaže arhimandrit Nikodim Bogosavljević iz SPC.

Znači trebalo je prekinuti općenje i tražiti po kanonu Crkve ekumenski sabor Crkve koji će osuditi heretike svih navedenih hereza, raščiniti ih i tražiti od njih da se pokaju, inače ih anatemizirati. 

I "istinski pravoslavci" bi trebali shvatiti da su prenaglili, da su trebali sačekati sabor, a u međuvremenu prekinuti općenje.

Nadam se i vjerujem da dolaze vremena čišćenja, i da ćemo se svi pokajani naći u očišćenoj Crkvi, koja je i inače čista bez obzira što joj privremeno i izvanjski, a ne stvarno, može na čelu biti heretični patrijarh.

Dajem sad poveznicu na pridiku vladike Demetriosa iz SAD koji pripada onima koji su prenaglili, ali koji se drže nauka Crkve i upozoravaju na prisutne hereze:

Također i b.Augustin svježi konvertit kao i ja, koji se je obratio od židovstva, masonstva i protestantizma, poručuje kako je "čišćenje" potrebno, ali nikad ne smijemo dozvoliti da upadnemo u očajanje pa da heretično pomislimo da je Crkva postala onečišćena.

Ne, Ona je sveta i čista jer joj je glava Gospod Hristos, i od Nje su praktično otpali svi heretici, samo te heretike treba i formalno anatemizirati, ili još bolje - neka se pokaju i odbace prije toga hereze.

Dodajem još jednu poveznicu na pridiku vladike Demetriosa i preporučam da poslušate i ostale, vladika mi izgleda kao pravi duhovni pastir i duhovni otac dajući prave riječi u pravo vrijeme.

Imam problema dostaviti odgovor na komentare, pa ovako odgovaram:

Socijalna država nastala je de facto prvi puta u Pruskoj za vrijeme vladavine Bismarcka.

Slažem se da je ona imala funkciju da ublaži posljedice kapitalizma.

Tako da kapitalizam bude podnošljiv.

Ali je hotimično ili nehotimično ubrzala slamanje patrijahalizma.

Oni koji su je zamislili pa možda i ubacili kao ideju Bismarcku, vjerujem da su imali pred očima prvenstveno to kao cilj, jer je taj cilj puno važniji u ostvarivanju misterije zla, nego stvaranje i održavanje kapitalizma.

Jednostavno zato što patrijahalizam proističe od Boga Oca, a to je onda glavna meta uništenja u ljudskom društvu kod demonskih revolucija.

Dobro se je podsjetiti da je jedan od ideologa revolucije K.Marx imao pozitivno mišljenje o francuskoj revoluciji, te da je s razlogom ondašnje francuske kapitaliste, bankare i trgovce smatrao revolucionarima.

Kako to ako je istovremeno plakao nad sudbinom proletera (on koji nije nikad u životu fizički radio i bio gladan) kojih izrabljuju kapitalisti koji su sad dobri, sad zli?

Dakle ne radi se u revoluciji o ukidanju feudalizma ili kapitalizma, nego o uništenju patrijahalizma, ili preciznije o pobuni protiv Boga koji je Otac, zato je otac revolucije sam Sotona, a ne Marx ili neki drugi ideolog revolucije.

Dobri očevi kršćanskih (ali i ne samo kršćanskih) obitelji ne mogu biti revolucionari, niti njihova dobro odgajana djeca, revolucionari uvijek dolaze od uništenih obitelji i od onih koji u pravilu mrze svog oca ili ni ne znaju za njega ili od očeva koji su to samo imenom i ne brinu se očinski o svojoj obitelji, naravno da su feministice uvijek na strani revolucije kao i svi javni i neraskajani griješnici poput javnih sodomita.

Neki se zato čude kako je revolucionarna ljevica prestala se brinuti o radničkoj klasi, a da su joj sada glavne brige sodomiti i feministice.

To je zato što ne znaju da je glavni cilj revolucije pobuna protiv patrijahalizma, pa kad u društvu još nije bilo dovoljno sodomita i feministkinja onda su revolucionari računali na proletere kao na snagu koja će uništiti patrijahalizam, kasnije kad su se prilike promijenile odmah su se preorijentirali na nove borce protiv očinstva.

Neki dan pogledah samo naslov YT videa nekog pobunjenog hrvatskog franjevca s naslovom: Volja naroda, volja Božja.

Očito je da kod takvog nema niti poznavanja povijesti, a još manje smirenosti-poniznosti iz koje onda nastaje duhovnost.

Jer Bog ako progovara ljudima onda progovara kroz proroke, svece ili kroz Crkvu, a ne preko referenduma ili bilo koje forme demokracije.

Tko je krenuo na Put, mora biti duboko svjestan da je griješan, da je najgriješniji te da nije dostojan Božjeg čovjekoljublja.

Kako onda takav može pomisliti da mnoštvo griješnika koji čine narod može iskazivati Božju volju?

Volja naroda je bila da se Gospod Hristos razapne.

Nema većeg dokaza da je demokracija zabluda od te činjenice.

Nadalje, kad plediram za monarhiju-patrijahalizam, onda nipošto ne mislim na suvremene protestantske monarhije ala UK u kojima javni sodomiti dobijaju plemićke titule.

To su karikature od monarhija.

Dobio sam nedavno poveznicu emailom na ovaj radikalan i hrabar govor Marka Frančiškovića od srijede navečer u Zadru:

U ovome je potpuno u pravu - samo se izvaninstitucionalnom demonstracijom sile može srušiti plandemijska vlast.

Tako je nešto pokušao arhimandrit Nikodim Bogosavljević u Srbiji i nije uspio mobilizirati dovoljan broj ljudi.

Mislim da je posve jasno da ističe vrijeme u kojem se može organizirano i na 'vojnički' način srušiti vlast koja nam radi o glavi, jer nakon toga vlast će pojedinačno nas početi proganjati, trpati u logore i zatvore, a prije toga zabraniti nam mogućnost zaposljenja, prodaje i kupovine dobara.

Pitanje svih pitanja je, kao što je rečeno, tko će voditi takav pokret?

Nije samo pitanje hrabrosti i sposobnosti vođe, nego za kakvo društvo će se isti zalagati kad eventualno dođe u poziciju patrijarha naroda.

Sama se nameće misao da bi M.Francišković bio ozbiljni ili možda jedini kandidat za mjesto monarha, jer je patrijahalno nastrojen i ima iza sebe dugogodišnju odlučnu borbu protiv dekadentnog sustava, ali kako pomiriti njegovu islamsku vjeru s tim mjestom?

Hoćemo li se boriti da srušimo antikršćanske liberale i sluge NSP, da bismo na kraju dobili kalifat?

Marko Francišković bi trebao prije toga jamčiti da ne će biti kalif niti privilegirati muhamedanstvo.

U svakom slučaju smatram da bi svi trebali biti na prosvjedu u subotu u Zagrebu.

Da si poslije ne zamjeramo da nismo ništa učinili.

Na kraju jedna statistička informacija o blogu.U proteklih nekoliko tjedana posjećenost je primjetno porasla, otprilike 500-600 dnevnih posjetitelja (koji mogu biti ponavljajući).

Posjetitelji koji su značajno porasli su oni iz Francuske.

Ne znam da li se radi o nekim botovima, ili stvarnim ljudima.

Svima pak želim da pronađu Put i da ostanu na njemu do kraja.

Što je vrlo važno u ovim vremenima ubrzanja kad maske padaju, kad će se otkriti anđeoska, ali i demonska lica.

Bojmo se samo Boga koji će nam oprostiti ako vidi naše pokajanje i dobru volju da više ne griješimo nego da čuvamo Njegove zapovijedi.

Sve ono zemaljsko što nam je zarobilo srce začas će nestati kao da nije nikad ni postojalo.

Stoga prigrlimo ono što je vječno.

Kuda idu divlje svinje?

Kuda?

Idu disciplinirano preko pješačkog prijelaza gotovo u samom središtu Rijeke.

Inače naslov je jednak istoimenoj davnoj seriji zagrebačke TV koja je trebala prikazati kako su se Hrvati Slavonci borili protiv svoje države, a za jugokomunizam.

Serija je bila "što se babi u nekom zagrebačkom komitetu htilo, to se je na TV ekranima sni(mi)lo", ali gornji video nije računalna video grafika (trik), nego istina.

Sjećam se da su tamo negdje 94-95 lokalni vrbnički ovčari digli uzbunu jer su naišli na mnoštvo ubijenih ovaca i janjaca, a sumnjalo se je na medvjeda jer nisu klane, nego im je glava bila kandžom razbijena.

Istovremeno s medvjedom pojavile su se po prvi put na otoku divlje svinje koje su bile opasne za tek ojanjene janjce.

Lokalni lovci su se dali na posao, ali u duhu poznate poslovice - neka posao traje. I tako lov i dalje traje s nikakvim nagovještajem da će doći svome kraju.

Lovci su napunili i pune još svoje zamrzivače sa svinjetinom, dakako da je i prodaju.

Seljacima se divlje svinje praktično sada šeću po vrtovima i ispod prozora.

Zapuštene oranice preorali su i to duboko u potrazi za gomoljikom hranom.

Cijelo vrbničko polje poznato po vinogradima žlahtine je ograđeno sa žicom koja je pod električnom strujom ne bi li to spriječilo svinje da idu jesti grožđe u vrijeme ljetne suše.

Tko god nešto posadi mora to dobro ograditi ako želi ubrati ljetinu.

Usput, pred nekoliko godina su se pojavili čagljevi na otoku, tako da ovčari ili odustaju od te djelatnosti, ili se moraju odlučiti da će imati pastira sa stadom (što nije običaj na jugu i jugoistoku otoka, nego je uzgoj ekstenzivan, slično kao što kauboji uzgajaju goveda u SAD).

Međutim i s druge strane mora je slično, divlje svinje šeću selima, prometnicama i kako vidimo i gradskim ulicama.

Poznanik mi je rekao da su se u Gorskom kotaru pojavili i čopori vukova.

Ovako nije nikad bilo sa divljim životinjama (što ja pamtim, ali vjerujem da tako nije bilo nikad u povijesti - da se divlje životinje šeću po selima i gradovima).

Ali niti s ljudima.

Nikad nisu ljudi bili toliko ovisni od države to jest od mreže svih država, medija, banaka, farmaceutike, zdravstva, gospodarstva, raznih infrastruktura, da im pauk te mreže zapovijeda kako moraju primiti u sebe nešto o čemu nemaju pojma što je, i da to bezpogovorno primaju jer bez i izvan mreže ne mogu više živjeti.

Malo tko od ljudi živi izvan tog sustava, i sad kao da i divlje svinje žele ući u sustav, žele biti tamo gdje se nalaze ljudi koji plaču nad onečišćavanjem prirode (i tzv. planete) a život njihov više nema veze s prirodom i s Bogom.

Eto sada niti divlje svinje više ne žele živjeti u prirodi, žele i one živjeti u gradovima i ljudskim naseljima.

Svjedoci smo kako su mnogi ljudi zamijenili svoje najbliže kojih nemaju (najčešće radi sebičnosti jer ne žele djecu zbog koje se ne žele žrtvovati) s kućnim ljubimcima.

Seljak nije nikad spavao i živio s psom i mačkom (i udavom i svakakvim beštijama koje ljudi danas drže svojim ljubimcima), jer je smatrao da je stvoren na sliku i priliku Božju, da nije životinja i da zato ne priliči da spava s njima.

Zar nije onda u redu, kad se već čovjek dragovoljno spustio na razinu životinje i sebe smatra životinjom, da se onda i divlje životinje slobodno usele u naselja ljudi?

Pa ne ćemo valjda svoju daljne rođake, divlje svinje, odbacivati od sebe zbog svoje umišljenosti da smo nešto iznad njih?

I kao što zapadni čovjek prihvaća radije imigrante (srećom kod nas su još uvijek samo u tranzitu prema "eldoradu" te stoga nisu imigranti) koji mu kulturno, vjerski i rasno uopće ne pripadaju nego svoje sunarodnjake i susjede pa i rođake, tako su i divlje svinje shvatile da zapadnjaci više nikog ne mogu odbaciti od sebe, ne mogu više nikom reći ne, i eto njih kako smjerno i disciplinirano idu preko pješačkog prijelaza oko poznatog riječkog trgovačkog centra.

Vjerujem da kao što su i "nevladine udruge" reagirale na zaštiti protuzakonitih imigranata koji krše hrvatsku državnu granicu tako da bi je mogli kršiti bez posljedica, našlo bi se ubrzo sličnih udruga u zaštiti divljih svinja u našim gradovima ako bi ih netko odlučio istrijebiti.

Naravno da ne mislim da su imigranti neljudi i da su kao divlje svinje, nego ovdje govorim o dekadentnom mentalitetu zapadnog čovjeka čiji je imunološki sustav dokrajčen i nepostojeći.

Zato što se je odrekao slike i prilike Božje, zato što je želio postati bog mimo Boga, a sad nad njim vladaju kućni ljubimci, uskoro divlje svinje i oni čiji su divlje svinje slika.

Vjerujem da su divlje svinje metafora za demone koje su zapadnjaci pozvali iz Podzemlja (ili sa Podnebesja kako piše sv.Pavao, a što se nazrijeva u pričama, knjigama i filmovima o izvanzemaljcima) svojim bogoborstvom.

Također je znakovito što je Gospod Hristos legiju demona iz opsjednutog istjerao u krdo svinja.

Ali to je kratko trajalo, budući su se svinje survale i utopile u jezeru.

I ovaj 'fenomen' ne će dugo trajati, svinjoliki ljudi i divlje svinje (demoni) završiti će u jezeru ognjenom.

Tko ne će Boga za svog gospodara, dobit će za gospodare "divlje svinje".

Na kraju odgovor na naslovno pitanje.

Kuda idu divlje svinje?

U jezero ognjeno.

Budimo među onima kojima nije normalno da ljudi i 'divlje svinje' žive zajedno, makar nas bila samo šačica.

A tako je i prorečeno da će na kraju biti.

Kao što je rekao o.Spiridon, nastaviti ću uz temu.

Ništa ne ćemo učiniti za svoje spasenje ako verbalno sami sebe zavaravamo da smo protivnici "divljih svinja" i nadamo se da ćemo pripasti šačici vjernih, ako se ne kajemo, kajemo, kajemo i tako do svojeg prijelaza u vječni život.

Bez pokajanja opet postajemo žrtve divljih svinja te padamo ponovno u grijeh i postajemo mrtvi za Boga.

Za ovu borbu nema predaha, tko stane, taj pada.

Nužno je da pri tome sebe ponizimo i da se smatramo najgorim na svijetu koji je baš zato stalno potreban Božjeg milosrđa.

Onda molitva dobiva smisao i nije više dosadna.

Onda je pokajanje nešto što nas stalno prati i tako čuva od grijeha.

Od divljih svinja. 

P.S. Pratim što piše "od svega pomalo i što dublje", hrvatski sedevakantistički bloger kojem želim  da krene kao i ja prema Pravoslavlju.

U posljednjem tekstu priložio je ovaj video:

Tu leži odgovor na pitanje zašto su nam došle divlje svinje.

Plačimo, jer svi smo krivi:

Divlje svinje u izraelskoj vojsci:

Nema druge, isto će uslijediti svugdje, pa i kod nas.

Ova majka čiju su kćer koja je u izraelskoj vojsci (tamo i žene imaju vojnu obvezu, što je ustvari sramota, nikad to nije bilo dok nisu cionisti-ateisti osnovali državu Izrael 1948.g.) i koju su htjeli usred noći na silu cijepiti s nečim što u sebi ima ovo (iako ima dosta i placebo doza u prvim krugovima pelcovanja),

izjavila je da je gotovo, da za nju država Izrael više ne postoji.

RH se ponaša isto kao i ta država po ovom pitanju (ali u Izraelu ne može netko proći nekažnjeno tko javno vrijeđa židove, doduše i u RH ne će dobro proć, ali će dobro proć ako vrijeđa Hrvate).

Predivna pjesma - "Plač Adama":

Možemo je povezati s temom.

Naš praotac je bio gospodar nad životinjama, posljedica njegovog grijeha je i da su mu životinje otkazale poslušnost i postale mu prijetnja.

S druge strane imamo primjere svetaca kojima su zvijeri bili sluge, ili slučajevi kad gladne zvijeri nisu htjele napasti kršćanske mučenike u arenama nego su im se umiljavali.

Zato što su se sveci vratili u stanje Adamovo prije grijeha, pa su to životinje prepoznale.

Plačimo i okajavajmo grijehe s Adamom znajući što smo izgubili radi svoje krivnje, pa ćemo i mi slijediti stope tih svetaca.

I bit ćemo gospodari nad divljim svinjama, onim pravim i onim metaforičnim.

Osam ljudi je poginulo u stampedu, pregaženi od drugih, na koncertu idiotske pop glazbe u SAD.

Ako postoje glupe smrti, onda su to ove.

Divlje svinje ponašaju se razumnije od ispranih umova koji idoliziraju probisvijete koji se smatraju umjetnicima, i koji su spremni gaziti ljude samo da bi bili bliže svojim idolima.

Na kraju se ljudi ili pretvaraju u anđele ili u divlje svinje.

Sredine nema.

Kiril (čiji sam video prethodno stavio na blog) je napravio kratko predavanje o stradanjima podunavskih Nijemaca u komunističkoj Jugoslaviji nakon 1945.

To je jedini slučaj, što mi je poznat, da je jedna država zakonodavno i deklarativno proglasila vršenje genocida nad nekom narodnom manjinom koja je stoljećima bila na tom području - komunistička Jugoslavija proglasila je još u zasjedanju u Jajcu koji se smatra osnutkom te države da će učiniti da Nijemaca više ne bude u njihovoj državi.

Tu dakle ne treba ništa dokazivati, sama država proglasila je genocid svojim ciljem.

I takva država je bila miljenik Zapada iako je bila i otvoreno genocidna i ateistička i komunistička, čak su jugoslavenski komunisti bili nakon 1945. ekstremniji od svih ostalih, potpirili su komunistički ustanak u Grčkoj i zamalo ponovno izazvali svjetski rat zbog Tršćanske krize.

I onda kad je J.B.Tito htio postati aposlutni vladar u tom 'raju zemaljskom' negirajući dotadašnju potčinjenost Staljinu, i namignuvši Zapadu da ne će SSSR doći na Jadransko more ako ga podrže, sudbina velikog diktatora omanje  države na strateškom položaju bila je sa Zapada zacementirana financijskom i vojnom pomoći koja je trajala dok god je ovaj bio živ.

Tako da se može reć da je krv svih žrtava nakon svršetka rata na rukama Zapada jer su takvu državu cijelo vrijeme bezuvjetno podržavali iako su znali za sve zločine.

Primjetio sam da Vesna Biorac ima korisne video poruke u ovim vremenima.

Jedna je ovdje:

Tako je lako bilo baciti zrno tamjana u nekom poganskom hramu starog Rima i nastaviti biti 'kršćaninom' ili podrediti se komunističkoj bogoboračkoj vlasti i dalje svake nedjelje ići na Liturgije, ili sada pristati nositi maske i bocnuti se nekim otrovom da bismo i dalje mogli uživati 'blagodati' ove civilizacije i tehnologije i nastaviti sebe i dalje lagati da ljubimo Boga.

Najlakše je sebe prevariti kad želimo biti prevareni, kad želimo vjerovati u laž jer smatramo da nam je tako lakše živjeti i preživjeti.

Samo smo zaboravili da nema nikakvog blagoslova i blagostanja živjeti u laži (a da nam je Gospod Hristos rekao da se radujemo kad nas radi Njega stave na muke, jer nas onda velika plaća čeka u vječnosti i samo radi toga su mučenici mogli izdržati muke koje su izdržali nadčovječanski uz Božju blagodat).

Prije ili kasnije demoni-divlje svinje, pokazuju svoje pravo lice kad uvide da im žrtva više ne može uteć.

Zato je dobro slušati upozorenja koja nam Bog šalje i preko laika vjernika kao što je V. Biorac, i kada znakovito hijerarsi šute ili već djeluju kao sergijanisti modernog doba.
 

Još jednom divni o.Spiridon o upozorenju iz Pakla:

Bog se brine o nama šaljujći nam takve svete ljude koji nas upozoravaju da ne skrenemo s Puta.

Srpsko-Bugarski rat 1885.

Dajem poveznicu na video predavanje Kirila, Amerikanca podrijetlom iz Makedonije koji se osjeća etničkim Bugarinom.

Dakle, slabljenje Otomanskog carstva na Balkanu, pogotovo zbog jake Rusije koja je zamalo oslobodila Carigrad ali su to zapadne sile spriječile pomažući tijekom cijelog 19.st. taj kalifat da ne propadne, dalo je priliku pravoslavcima Balkana da dignu ustanke te ratom i diplomacijom dobiju neovisne države.

Upravo radi diplomacije su se te nove države vezale za zapad, kneževina kasnije kraljevina Srbija za Austriju, kasnije za Englesku i Francusku nakon likvidacije Obrenovićke kraljevske loze.

Grčka se je vezala za Englesku, zato je masonorija tamo bila uvelike prisutna i vanjskopolitički Grčka iako pravoslavna država nije bila nikad saveznik pravoslavne Rusije.

Bugarska nije mogla dobiti vladara narodne krvi nego su joj zapadne sile dodijelili Prusa, dok je na međunarodno priznanje Bugarska čekala sve do početka 20.st.

K tome probudio se je etnofiletizam kao opasna hereza, stoga nije čudno da su novonastale pravoslavne države ratovale u 19. i 20.st.

To je velika sablazan i grijeh kad kršćani među sobom ratuju zbog etnofiletizma, te kad u takvom ratu traže pomoć od nekršćana protiv svoje braće u vjeri.

Stoga vjerujem da je i postojeće stanje neka vrsta Božje kazne zbog tih grijeha naroda.

Ideal je ipak ostao, kršćansko rimsko carstvo u kojem nije postojao etnofiletizam.

U predavanju u kojem Kiril čita izvode iz nekih povijesnih knjiga, čujemo kako je velesrprstvo garašeninovskog tipa izvorno bacilo oko na zapad, prema današnjoj BiH koja je bila pod Turcima, ali da se je tome suprostavio interes Austrije koja je smjerala na isto područje nakon povlačenja Turaka.

Kako je Austrija bila prejaka, ondašanja Srbija je prihvatila da joj Austrija bude saveznik i zaštitnik, a da svoje apetite za širenjem države ostvari na jugu (Makedoniji) i istoku (Bugarskoj).

Stoga je vrlo vjerojatno da je Austrija ne samo znala, nego i pokrivala napad Srbije na Bugarsku dok je bugarska vojska bila zauzeta prema Turskoj zbog očekivanog napada Turske radi ujedinjenja istočne Rumelije s Bugarskom.

Nakon bugarske pobjede u nizu bitaka, Austrija je zaprijetila Bugarskoj ratom.

I od tada (jer je Bugarska mogla tada slomiti Srbiju), iako ju je Austrija spasila od potpunog poraza, neki crnorukaški vladajući krugovi u Srbiju ponovno se okreću prema osvajanju BiH u kojoj je već tada bila Austrija kao okupacijska država, a kasnije ju je i anektirala.

Naravno da su u tome našli saveznike među Engleskom i Francuskom, tako da je ovaj rat bio klica srpskog prevrata 1903., balkanskih ratova, ali i prvog svjetskog rata koji je buknuo crnorukaškim atentatom na austrijskog prijestolonasljednika u Sarajevu. 

Ne treba posebno naglašavati da su sa stvaranjem pravoslavnih balkanskih država i slabljenjem Turskog carstva, neki pravoslavci u Austro-Ugarskoj počeli otkazivati lojalnost državi kojoj pripadaju i koja je legalizirala i dozvolila osnivanje autokefalne pravoslavne mjesne Crkve (kod nas u Srijemskim Karlovcima, tada je hrvatski ban potvrđivao izbor patrijarha te Crkve, a patrijarh Rajačić je primjerice ustoličio bana Jelačića 1848. u pravoslavnoj katedrali Preobraženja Gospoda u Zagrebu).

I tako su primjerice neki istaknuti pravoslavni intelektualci sudjelovali u buđenju hrvatske nacionalne svijesti u 19.st. (a jedan je i skladao hrvatsku himnu), neki su sudjelovali u pravaškoj Rakovičkoj pobuni, međutim sve to postaje rijetko u 20.st., jer je srbizacija učinila od mnogih da za svoju državu smatraju Srbiju, a ne državu kojoj pripadaju i kojoj su pripadali njihovi preci.

Mnogi Srbi će na ovo odgovoriti da su oni pripadali austrijskom carstvu, a ne hrvatskoj državi kojoj ne priznaju povijesnost (kao niti povijesnost Hrvata, dok Bugarima odriču da su Slaveni nego da su neki azijatsko-tatarski uljezi na području Balkana), iako je Hrvatska jedna od rijetkih država koja ima povijesni kontituitet državnog sabora u tako dugom razdoblju.

Kad bi to i bila istina, onda su sveisto izdali Austriju, makar oni koji su optuženi na veleizdajničkom procesu kojeg je aljkavo ili nikako vodila Austrija protiv velesrpske urotničke organizacije prije prvog velerata (primjerice poslije je Svetozar Pribičević priznao, za vrijeme kraljevine Jugoslavije, da su oni stvarno bili urotnici i veleizdajnici protiv Austrije što austrijski sud nije uspio, ili što je vjerojatnije, nije htio dokazati).

Vratimo se ipak na temu koja nije konkretni etnofiletizam pojedinog naroda, nego bilo kojeg naroda.

Iskustvo prvog, drugog velerata i posljednjeg rata (ili ovog srpsko-bugarskog) trebalo je podučiti kršćane da se više ne stavljaju u vojne redove kad zatrubi etnofiletistička truba.

Konačno, pred nama je vrijeme ustoličenje Antihrista, a ovaj će kao i otac njegov Sotona, iskoristiti etnofiletizam kako bi zbog takvih nekršćanskih etnofiletističkih ratova došao na vlast kao mirotvorac.

Stoga mora biti jasno svim pravoslavnim vjernicima da se neizravno stavljaju na službu Antihristu čim u miru potiču etnofiletizam makar to pokrivaju pravoslavljem ili željom da se pravoslavlje proširi.

Carstvo Božje se ne širi ratom, to bi trebalo biti svima jasno koji su kršteni.

Više nego prigodna poruka - progoni su ovdje, pred nama, učimo od svetaca kako se ponašati.
Slijedi tekst (u engleskom prijevodu) sv.Ciprijana koji je i sam mučenički stradao:

Taj video je nestao s YT, zato dajem podjednako dobro slovo o.Spiridona o demonskom napadu na čovječanstvo putem zapadne kulture:

Ipak 'nedostajući' video se je pojavio pod novom'adresom':

Svakako, žrtva u etnofiletističkom ratu, nikako nije žrtva radi Hrista (dakle žrtve u tom bugarsko-srpskom ratu, makar bili i civili kojih je netko sa suprotne strane masakrirao, ne mogu se smatrati mučenicima, ali ako je netko radi pravoslavne vjere odbio sudjelovati u zločinima ili ih je pokušavao spriječiti i zbog toga je stradao od svojih suboraca, onda on jest mučenik).

Netko tko je mučenik radi kršćanske vjere, mora biti mučen radi te iste vjere, a ne radi toga što pripada nekom narodu koji je u ratu s drugim narodom, bez obzira što je jedan narod pravoslavan, a drugi nije (tako ni u posljednjem srpsko-hrvatskom ratu nije bilo mučenika, barem što je meni poznato).

SPC je jednostavno proglasila stotine tisuća mučenika Jasenovca kao da su svi oni (bez obzira na broj koji je nedokazan) mučeni i ubijeni zbog pravoslavne vjere, a ne zbog toga što su se dali uspregnuti, na izravan ili neizravan način u etnofiletistički rat ne priznajući ondašnju novonastalu hrvatsku državu i/ili sudjelujući u pobuni protiv iste.

Što opet nije grijeh dakako, ali je čisti politički stav koji nema veze s vjerom.

A da se nije radilo o ratu protiv pravoslavlja svjedoči činjenica da je bilo visokih časnika pravoslavaca u HOS-u, u vlasti NDH, da je konačno NDH išla u postupak stvaranja mjesne pravoslavne Crkve HPC što je kontradiktorno ako je ta ista država bila u ratu protiv pravoslavlja.

Ako je netko u Jasenovcu ili bilo gdje drugdje u tom ratu bio prisiljavan da napusti pravoslavlje, i bio radi toga mučen i ubijen, onda je on stvarno bio svjedok krvlju da je Gospod Hristos uskrsnuo i da će doći suditi žive i mrtve.

P.S.

Nešto o plandemiji iz RPC na srpskom prijevodu:

Roosh je objavio video o slomu lanca dobave.

Užitak za srce i uši:

B.Augustin, čija sam videa prije davao na blogu, se je nedavno oženio (i usput izbjegao s ženom iz dekadentne Kalifornije).

Poslušajte ovo njegovo iskustvo, vrlo je važno u smislu razlikovanja bluda od spolnih odnosa u braku (iako spolni odnosi u braku mogu prerasti u blud ako se događaju u vrijeme posta, prije svete Liturgije, ako se koriste kontraceptivna sredstva i "tehnike" koje nisu dopuštene baš zato što su izraz bluda odnosno svjesno jalovih spolnih odnosa).

Vrlo korisno za poslušati je slijedeći razgovor između protestanta koji se raspituje o Pravoslavlju s jednom pravoslavkom Amerikankom grčkog podrijetla:

Brada

RKC danas slavi rimskog papu sv.Kalista.

Siguran sam da se on slavi i u Crkvi kao svetac i mučenik, kao i desetine drugih rimskih papa.

Ono na što želim ukazati pažnju je brada koju je imao, kao i brade ostalih klerika prikazani na slici ispod.

Svi su klerici, i na kršćanskom istoku, i na kršćanskom zapadu, kao i ostali odrasli muškarci nosili brade (na ikonama nema muškog sveca koji nije nosio bradu, osim ako je kao dijete ili dječak završio mučenički).

Znamo da se to ukida na zapadu pred kraj prvog tisućljeća, istovremeno kad rimski pape počinju pokazivati sve veću tendenciju da se smatraju ne više kao prvima u časti, nego kao prvi u vlasti u Crkvi.

Ima li to veze?

Ima.

Brada je simbol zemaljskog autoriteta, muževima u svojoj familiji, bilo kojem vladaru nad svojim podređenima.

I među poganima, kao i među Izraelcima, brijanje brade je bilo vrlo rijetko (šišanje da) i bizarno.

Znamo međutim da je makedonski car Alekdandar Veliki bio prvi car, ne računajući egipatske faraone koji se je redovito brijao.

Znamo i zašto, isto kao što se je među rimskim vladarima prvi počeo brijati Cezar.

Razlog je zato što se je gola brada smatrala simbolom vječnosti, faraoni su se smatrali bogovima, zato su se brijali (mislim da su brijali sve dlake na tijelu).

Anđeli se isto tako nikad ne prikazuju s bradom na ikonama.

Aleksandar Veliki se je za razliku od svojeg oca koji je imao bradu, smatrao božanstvom, Cezar isto tako, kao i svi rimski carevi nakon toga (osim par izuzetaka kod careva stoika).

Cezar je imao i naslov pontifex maximus - vrhovni svećenik, a poganski svećenici koji su pripadali nekoj vrsti kulta majke Zemlje su se isto brijali.

I rimski pape su u to vrijeme, koncem prvog tisućljeća, počeli sebe nazivati vrhovnim svećenicima - pontifex maximus, a znamo da je kasnije produbljivanje u oholosti rimskih papa dovelo do "dogme" da je rimski papa nezabludivi Hristov zamjenik kojeg nitko na Zemlji ne može suditi i osuditi, i kojem se svi koji se žele spasiti moraju podrediti kao nekom polubožanstvu, što je dakako isto što su o sebi mislili faraoni i cezari, i koji nisu imali brade.

Kasnije su rimski pape počeli zahtijevati od svih klerika da briju brade, kao i da ne budu oženjeni (dok je prije toga bilo svetih rimskih papa čiji je djed bio isto rimski papa).

Jel zbog toga RKC postala svetija i vječnija, više anđeoska?

Suprotno, sve više je tonula, sve više se feminizirala, pa imala i grdnih problema sa sodomizmom među golobradim svećenicima.

Na kraju, jasno je da moraju i bradati muškarci postati svecima, nalik anđelima.

To se međutim ne postiže brijanjem brade i simboličkim uništavanjem autoriteta koji im je Bog dao na Zemlji.

Tako je na zapadu nestalo (ne posve, jasno, ali teško da se mogu rijetki bradati muškarci na zapadu nazivati patrijarsima i pravim muževima koji imaju autoritet nad ženom i familijom) bradatih muškaraca, ali nije zapad  postao time više svet, nego feminiziran, antipatrijahalan, pa na kraju završava u novom poganstvu kao razdoblju pred pojavljivanje Antihrista.

 Video je bio inspiracija za tekst.

P.S. Posve je jasno da nije lijek za ovo feminizirano društvo da muškarci počnu ponovno nositi brade.

Brada je simbol, ona pokazuje kao i svaki simbol (pa i sakrament) koji je materijalan, na nešto nematerijalno, ali stvarno i stvarnije od materijalnog svijeta.

U ovom slučaju se radi o očinstvu-patrijahalizmu-autoritetu.

Dakle, brada da, ali prije toga ili istovremeno vraćanje na sliku i priliku čovjeka kojeg je Bog stvorio.

Jer i feminizirani muškarci mogu nositi brade kao i sodomiti.

Da ne spominjem da neke feministkinje uzimaju muške hormone kako bi dobile dlake na licu, kako bi glumile da su muškarci sa svojstvenim muškim autoritetom.

Rodna ideologija koja postaje vladajuća na zapadu (pročitajte ovaj tekst iz SAD , muški kriminalci se predstave da su žene, odu u ženski zatvor i tamo siluju prave žene kojima prijeti veća kazna ako za te kriminalce i silovatelje ne koriste ženske zamjenice) , ali se i širi na druge strane, je prvenstveno napad Sotone i njegovih ljudskih slugu na sliku i priliku čovjeka kojeg je Bog stvorio, Adama.

I muško i žensko stvori ih, žensko iz muškog, ali ne da bude kao muško, nego da mu bude pomoćnica i majka njegove djece.

Ako muškarac može reć da je žena i obrnuto, ako se može muškarac odjevati kao žena, ponašati se kao žena i obrnuto, što se kažnjava smrću prema SZ (ako se ne varam, u svakom slučaju je kažnjivo i nedopustivo), onda je to ideologija koja otvoreno ustaje protiv Boga, jer biti protiv onog što je Bog stvorio i za koje je rekao da je dobro, znači biti protiv Boga.

Brijanje brade je bio tek prvi korak prema rodnoj ideologiji i feminizmu, društvu u kojem živimo i koje nam je neprijatelj, jer je neprijatelj naše želje, htijenja i truda da steknemo vječni blaženi život.

Da bismo postali svecima, onda najprije trebamo biti pravi muškarci ako smo muškarci, i prave žene ako smo žene.

Moram primijetiti kako među novim naraštajima dječaci i mladići imaju sve više problema s nedostatkom muških hormona, što se na kraju zna ogledati i u nedostatku dlaka na licu.

Vjerojatno je fizički razlog tome trovanje kojem smo izloženi kroz neprirodnu hranu u kojoj se nalaze tvari koje tome pridonose, kao i mnogi drugi proizvodi (npr. plastični) koje nam je donijela na stol tehnologija (koja naizgled daje veću moć čovjeku nego onu koju on prirodno ima, ali pokazalo se da je to danajski dar, da su štete višestruko veće od koristi).

Duhovni je pak razlog, koji je stvarni i stvarniji od fizičkog, pobuna čovjeka protiv od Boga propisanog patrijahalizma.

Dakle, ako muškarci ne želi biti muškarcima u smislu da postanu patrijarsi, zašto je čudno da im nedostaje dlaka na licu ili više nisu tjelesno građeni kao muškarci?

Sve dolazi na naplatu, prije ili kasnije.

Djedovi (ne zaboravimo da su patrijarsi bili svećenici u svojoj familiji-rodu, dok u naše vrijeme i ono prije od naših djedova u crkvama su u pravilu žene - dakle djedovi više nisu bili pravi patrijarsi) su prihvatili feminizam i odbacili svoje dužnosti patrijarha, unuci su sodomiti ili prihvaćaju sodomizam kao nešto normalno, kao što i prihvaćaju rodnu ideologiju, i/ili nemaju bradu.

Imigranti, mahom muhamedanci, koji dolaze iz Afrike i Azije, legalno ili ilegalno na zapad, tradicionalno nose brade i patrijahalno su odgojeni.

Oni su dakle više nalik Adamu, nego zapadni muškarci koji su stoljećima malo pomalo, kao žaba koju se živu polako kuha, se feminizirali i stoga nisu sposobni oduprijeti se muhamedanskim osvajačima koji na dosad nezabilježeni način osvajaju tuđe zemlje.

Ali pokazuje se i pokazati će se da ti imigranti nisu došli na zapad da bi ga pretvorili u kalifat u kojem će biti patrijahat i šerijatsko pravo, nego da su došli radi hedonizma kojeg zapad obiluje.

Stoga će i oni, kao neka druga žaba koja se kuha, ali s bržim receptom, postati uskoro nepatrijahalni i feminizirani i slični starosjediocima (koji plaču zašto se imigranti ne asimiliraju, ali to će im se dogoditi i neće im biti nimalo lakše i bolje zbog toga, jer će se asimilirati u zlo, a niti zli ne mogu uživati u zlu dugoročno).

Nešto je trulo na zapadu i to već tisuću godina, i ne da se popravljati jer je u temeljima zapada.

Riješenje je samo u razvaljivanju tih temelja i povratku na izvorno kršćanstvo, ali se to po svoj prilici ne će dogoditi na društvenoj ili državnoj razinu, nego pojedinačno u svakom čovjeku dobre volje i iskrene potrage za Istinom.

Zato i zbog takvih pišem ovaj blog.

Na kraju, pala mi je misao vezana uz Poslanicu Rimljanima.

Bog objavljuje preko sv.Pavla da je zbog oholosti ljudske koja se ne želi klanjati Bogu, nego samom sebi i lažnim bogovima, prepustio ih zlodusima i zabludama zbog kojih 'muškarci liježu s muškarcima kao što se liježe s ženama'.

Tako se je rodio sodomizam i feminizam u poganstvu.

Rimski pape koncem prvog tisućljeća bili su 'do neba' prepuni oholosti jer su se smatrali bogom na Zemlji, i tako su odbacili nošenje brade, i prihvatili brijanje kao i faraoni i cezari.

Ali bogovima-anđelima u smislu oboženja nisu postali, nego su vodili zapad i sebe prema točki u kojoj se sad nalazimo, u novo poganstvo s opet 'cvatećim' sodomizmom i feminizmom.

Muškarac koji svjesno brije bradu kako bi postao simbolično besmrtan, ne diže se u Nebo, nego pada u Had.

I povlači za sobom mnoge.

To je put kojim je išao Zapad slijedeći obrijanog 'pontifexa maximusa'.

A sad malo vijesti s bradom.

Mnogobradati Roosh je objavio tekst o demonskoj naravi psihijatrije odnosno općenito suvremene medicine.

Slažem se i o tome sam već pisao.

Psihologija-psihijatrija etimoški dolazi od grčke riječi psiha - a to znači duša.

Dok te 'znanosti' ne predmnijevaju postojanje ljudske duše koja kao i sve ostalo ovisi od svog Tvorca, nego misle da stanje ljudskog raspoloženja ovisi u materiji, o stanju stanica ljudskog mozga i slično. 

Drugim riječima one negiraju nematerijalnu narav duše.

Svakako da neke tvari poput opijata, ali i 'lijekova', utječu na ljudsko raspoloženje, ali nikad ni nikako u pozitivnom smislu, nego one zombiraju čovjeka, one od čovjeka stvaraju nešto što sve manje liči na čovjeka.

Lijekovi ne liječe ljudsku dušu od uzroka njezine bolesti, ljudsku dušu može izliječiti samo Bog, jer je uzrok bolesti prekidanje općenja s Bogom koji je izvor svakod dobra i života.

Uzimanje materijalnih lijekova tipa opijata je neizravni grijeh jer se šalje poruka - osjećam se loše, nesretno i neispunjeno i ne želim se potruditi otkloniti pravi uzrok tome (prekid općenja s Bogom zbog grijeha) nego ću uzeti alkohol, drogu, medikament ili neku drugu ovisnost kako bih došao u stanje zomboida, meni će sad ta ovisnost biti moj bog, a ti mi Bože ne trebaš.

Stoga se suvremena medicina može smatrati kao obrnuto i naopako pričešćivanje, umjesto da se ljudska duša hrani nebeskim Kruhom ona uzima tvari koje čine da se čim više udalji od slike i prilike Božje.

Ako k tome dodamo i maksimalnu kompromitaciju medicine i zdravstva s plandemijom, onda se demonska slika upotpunjuje.

K tome htjeli ili ne htjeli, koristili ili ne koristili njezine usluge, ako smo zaposleni, medicina uzima dobar dio naših plaća.

U početku je također svima izgledalo kako će besplatno i obvezno školstvo biti svima na korist, a koristi prave nije bilo nego se je radilo o liberalnoj indoktrinaciji djece protivno volji mnogih roditelja, niti je bila besplatna jer je pokrivana porezima.

Isti obrazac važi i kod javnog i 'besplatnog' zdravstva.

Ponovno o nečem što je RKC gotovo dogmatski postavila, a nema veze s kršćanskom tradicijom, naukom kršćanskih otaca i sabora Crkve, nego je novina koju su prije RKC uveli razni heretici stoljećima ranije i koji su s razlogom bili optuženi da judaiziraju kršćanstvo.

To je korištenje beskvasnog kruha na svetoj Liturgiji.

Kao što je rečeno, kruh predstavlja život, aktivnost, dok beskvasni kruh smrt.

Beskvasni kruh su židovi obredno jeli kad su morali brzo otići i pobjeći od Egipta i to su ponavljali svake godine na Pashu koja označava prijelaz iz Egipta i Obećanu zemlju.

Gospod Hristos i apostoli nisu na Tajnoj večeri konzumirali beskvasni kruh, jer isti se je trebao konzumirati po židovskim obredima na Pashu koja je bila u subotu.

Tako su svećenici RKC bez brade uveli pričešćivanje s kruhom bez kvasca.

Kao i bez vina za laike.

I zabranili su pričešćivanje djeci.

Posljedice vidimo i znamo.

Ovaj video kojeg je učinio australijski plandemijski disident izbjegavši poveći logor Australiju (koliko sam čitao sad se nalazi u Meksiku, kao što i kaže u videu - samo ne će niti Meksiko izbjeći autralijski obrazac prije ili kasnije), govori nam ono što će uskoro biti i kod nas, bez pelcovanja ljudi će biti izbačeni iz ove propadajuće civilizacije.

Nemamo ustvari za ničim dobrim žaliti (jer to 'dobro' je bio mamac za stvarno demonsko zlo), iako dolaze teška vremena oskudice, vjerojatno i gladi za nas koji odbijamo primiti ove početne korake prema žigu Zvijeri.

Možda nas čeka i put ruskih mučenika kojih su izjeli štakori.

Mit o zarazi

Već sam pisao o tome kako su 1918/1919 u SAD radili veliki eksperiment koji je trebao potvrditi teoriju o patogenim mikrobima. 

Na desetine zdravih dragovoljaca koji su bili vojni zatvorenici spremni sudjelovati u eksperimentu uz dobitak izlaska iz zatvora, a uz rizik oboljevanja od španjolske gripe, sudjelovali su u tome.

Na sve moguće načine liječnici su pokušavali od oboljelih zaraziti zdrave.

I nisu uspjeli.

To je jasni dokaz da je teorija patogenih mikroba lažna.

Bolest međutim ipak se dobija, samo je pitanje kako ako nije zarazom mikrobima (iako kažu da virus nije živo biće) od čovjeka do čovjeka.

Nešto o tome možete pročitati u knjizi "Contagion Myth: Why Viruses (including Coronavirus) Are Not the Cause of Deaseas (na poveznici je knjiga koju možete skinuti).

P.S. Prema ovim uputama možete pregledati bazu podataka SZO i pogledati koliko i kakve reakcije imaju ljudi, uključujući one koji su umrli, nakon pelcovanja.

Ti brojevi su službeni, pitanje koliki je broj s onima neslužbenima.

Sve u svemu, može se s potpunom sigurnošću reći da je plandemija najveća zavjera zabilježena u povijesti i po posljedicama koje ćemo tek vidjeti, kao i s brojem uključenih ljudi u zavjeru u što su uključene gotovo sve vlade svijeta s pripadajućim državnim aparatom, školstvom, zdravstvom, znanstvenicima, vojskom, gotovo svi novinari, poznati umjetnici, sportaši i ostale "zvijezde".

Takvi će se samo čudom spasiti od uzimanja žiga Zvijeri.

Ima savijesnih učitelja koji su u manjini i koji su pod državnom istragom 'zbog širenja laži o plandemiji':

Ustani dušo moja,

Jer je kraj blizu i nema puno vremena za pokajanje.

Obično ovo navečer slušam nakon molitve, i u pravilu zaspim prije kraja.

Kako bi bilo blaženo zaspati s tim drevnim liturgijskim pjevanjem i nastaviti ga slušati (i pjevati) na vječnoj nebeskoj liturgiji!

Dotad, boriti nam se je protiv samih sebe i steći naviku prepoznavanja trenutka kad nam zloduh ubacuje zle pomisli i slike iz griješne prošlosti kako bi nas ponovno učinio svojim robom.

Povremeno molim dnevne katizme iz Psaltira, i sve više mi se pojašnjavaju metafore koje je sv.David opjevao po nadahnuću Duha Svetoga.

Silni i nemilosrdni neprijatelji koji se tamo nalaze i protiv kojih neprestance vojuje autor-David, su zlodusi podnebesja, i da imamo skroz otvorene duhovne oči, vidjeli bismo ih oko nas.

Moramo stoga biti stalno na straži prema njima, a ako budemo uporni i približimo se stupnju oboženja koji je cilj života, oni će pobjeći od nas, jer će u nama vidjeti Gospoda Hrista.

Tako, dok stvarno tjelesno, a koji put i duhovno, utječu negativno na nas ljudi koji su se uvukli u kolo plandemije, znajmo da nam oni nisu najveći neprijatelji, prema takvima štoviše trebamo imati sućuti, pa i moliti za njih kako nam je zapovijedio Hrist.

Jer su naši pravi neprijatelji oni koji su ih učinili svojim robovima, i za koje ni ne smijemo moliti prema Objavi, jer se oni ne žele pokajati niti će se pokajati (zlodusi).

Na kraju možemo promotriti aktualnu parolu novonormalnog - nemam ništa, ne posjedujem ništa, ali sam sretan.

I dok planeri plandemije u tomu vide sliku nekog budućeg svog roba koji je kao telac kojeg se tovi i u tome je sretan (ne znajući da mu slijedi klanje), a ničeg svojeg nema, mi kao kršćani možemo vidjeti sliku nas samih, oteti će od nas mnogoštošta što sad imamo, možda i sve, isprazniti bankovne račune, isključiti nas od svoje zajednice tako da ne ćemo moći kupovati ni prodavati, ali ćemo biti sretni jer ne ćemo biti robovi Sotone kao plandemičari.

Tko pak nije rob Sotone, taj je stvarno slobodan jer ga je Gospod Hristos oslobodio i pobratimio (jer smo po Hristu sinovi Božji kao i On, On po naravi, mi po milosti), i darovat će mu vječno ono što oko nije vidjelo niti jedno drugo ljudsko čulo osjetilo.

Nevolje ovog života će brzo proći ako smo na Putu, ako svaki dan i svaki čas uzdižemo misli i molitve prema Bogu.

Samo tako su mučenici mogli radosno otići na muke i podnijeti ih radujući se vječnoj kruni koju su stekli.

One i nas čekaju, budimo dostojni te časti! 

Amin.

Čuda se i dalje događaju:

To rade sveci, ljubitelji Boga i ljudi.

A evo čuda koje rade znanstvenici, za koje je više nego upitno da nisu ateisti, a kamoli da su ljubitelji Boga i ljudi:

Radi se o grafen oksidu koji je uvelike zastupljen u korona cijepivu.

I tako se vraćamo na početak, na mit o zarazi.

Bolesti suvremenog čovjeka, kao i ova koju nazivam plandemijom, prvenstveno su uzrokovane nezdravim življenjem (u kojem je gotovo izbačen zdrav rad u prirodi, prirodni ciklus rada, odmora, u kojem noć više ne služi za spavanje nego za gomilanje grijeha) i trovanjem ljudi na razne načine, što namjerno i nenamjerno zagađenom hranom, vodom, zrakom, štetnim elektromatnetskim valovima, a virusi su samo bjelančevine, kako to mnogi tvrde, koji otrove iznose iz čovječjih stanica.

Virusi nisu uzroci bolesti, nego su oni rezultat-posljedica bolesti i korisni su u čišćenju organizma od otrova (sličnu ulogu imaju i bakterije).

Dok znamo iz Objave da su smrt i prateće bolesti posljedica grijeha, i to je pravi uzrok našim nedaćama, bez obzira jesu li to naši osobni grijesi, grijesi predaka ili grijesi roda-naroda kojem pripadamo ili grijesi čovječanstva.

Pokajanjem iznesimo otrove grijeha iz naše duše, i sve drugo će onda doći na svoje mjesto.

Protestantski svećenik iz Kanade koji nije htio biti poslušan plandemiji, osuđen je na sudu na relativno veliku novčanu kaznu i da ubuduće "propovijeda znanost" kad govori o plandemiji.

Znanost je dakle državna religija Kanade, ali i ostatka svijeta.

Znanost je toliko naklona ljudima, kao što se vidi iz gornje slike iznad ove (novinski članci o mjestu u Irskoj koje je najprije pohvaljeno da ima najveći postotak pelcovanja, a nedugo zatim je opet došlo na vrh, ovaj put u postocima bolesnih), da su ljudi koji joj povjeruju skloni bolestima više od drugih.

Bespogovorno se vjeruje samo onom kojeg držimo Bogom.

Milijarde ljudi su sad pokazali da državu, medije, znanost i svjetsku elitu drže svojim bogom.

Zato kršćanima opetovano upozorenje, ne možete imati za Gospoda Hrista, i imati za Gospoda ovaj svijet, tu je pitanje "ili", a odgovor nikako ne može biti "i", i Hristos i plandemija (kao metafora za upravljače ovog posrnulog svijeta koji se bliži svojem kraju).