Pravnici su najbolji glumci, ali ima i boljih od najboljih***

Danas slavimo svetog Marka, evanđelistu i prvog misirskog-egipatskog episkopa kojeg je rukopoložio sveti Petar, te tako je Aleksandrija, uz Rim i Antiohiju, petrovska episkopska stolica.

Aleksandrijski episkop nosi naziv pape kao i rimski episkop, što znači isto što i pop, jer te riječi označavaju oca, a ne nipošto neku posebnu ulogu u Crkvi.

Ove povijesne činjenice obeskrijepljuju papizam.

Simbol svetog Marka odnosno njegovog evanđelja je lav.

Marko je i bio lav kao kršćanski mučenik u Aleksandriji, te je ubrzo Misir, kao zemlja magije i svakakvog zla, postala sveta zemlja mučenika i stotine tisuća monaha i pustinjaka.

Njegova prolivena krv bila je sjeme iz kojeg je izraslo kršćansko stablo golemo.

Sveti Marko spominje se i kao zaštitnik odvjetnika.

Nastavak teksta ću posvetiti pitanju prava, pravnika, stručnjaka u pravu kao i odvjetnika.

Pravnik i odvjetnik nije isto, sudac je pravnik, ali nije odvjetnik.

Odvjetnik jest pravnik, ali nije i ne može biti sudac.

Odvjetnik je onaj tko nekog zastupa u nekom pravnom sporu, bilo na sudu bilo izvan suda.

Može to raditi gratis-besplatno, ili uz plaću.

Znamo kako svako ljudsko pravo može imati pravu snagu i obvezatnost ako nije u suprotnosti s Božjim zapovijedima i općenito s Božjom Objavom ljudima.

U pravu se recimo definiraju pravne osobe, i koliko sam upućen to su sve do modernog doba uvijek bile samo i jedino ljudske osobe koje imaju mentalne sposobnosti da razumiju pravo.

Primjerice ljudi znatno mentalno uskraćeni nisu mogli biti pravne osobe, nego za njih se je brinuo i za njih odgovarao neki staratelj.

Niti su se djeca do zrelog uzrasta uračunala u takve osobe, nego je njihov staratelj bio otac ili majka kad nije bilo oca (ako su ovi bili pravno sposobni).

Kako napisah, u moderno vrijeme, vjerojatno od renesanse*, počinju se u pravo ubacivati udruge ljudi kao pravne osobe, to su bile banke i druge trgovačke tvrtke-društva, nakon toga i ostala udruženja.

Zašto se uvodi ta novina?

Zato da ljudi koji su u tim udrugama osobno ne odgovaraju na sudu za svoja nedjela i prijevare.

I onda kad se na sudu utvrdi nastala šteta koju je ta pravna osoba učinila nekoj drugoj ili drugima, i kad nema tvrtka, banka ..., dovoljno imovine kako bi se šteta isplatila, ista jednostavno objavi bankrot, stečaj, pojeo vuk magare.

I dok su ljudi koji nisu mogli platiti svoje dugove odlazili u zatvor odnosno robiju na kojoj su robijali da bi isplatili dugove, tvrtke i slične pravne osobe to ne mogu, jer one ustvari nisu osobe, oni su izmišljotina nemoralnih ljudi koji planiraju pokrasti druge ljude, a da pri tome ne snose posljedice kao 'pošteni' lopovi koji završe na robiji.

Kako se većina važećih zakona odnosi i na te izmišljene pravne osobe, možemo slobodno reći da je postojeća zakonska regulativa nemoralna i samim time protivna Bogu i Objavi.

Mi kršćani, živimo u postojećem društvu s postojećim zakonodavstvom i sudstvom bez obzira ne nemoralnost istih.

Ne možemo, barem ne većina kršćana, reći - ja ne priznajem tvrtke kao pravne osobe, ja ne ću kupovati niti prodavati od njih i njima, ja ću to raditi samo s pravim pravnim osobama, s ljudima.

Znači osuđeni smo raditi kompromis (osim ako nismo monasi pustinjaci), ali ne bismo nikad smjeli zaboraviti kako je aktualna sudska i pravna praksa već stoljećima nemoralna i štetna za normalne ljudske odnose.

Poduzetnici kršćani trebali bi biti obrtnici koji svojom osobnom imovinom odgovaraju za svoje poslovanje, a ne da stvaraju tvrtke ili da ulaze u vlasništvo tvrtki kao dioničari.

Drugo što smatram velikom zamjerkom aktualnom pravu je negiranje patrijarhalizma što ne treba posebno obrazlagati.

Kršćani se ne bi smjeli nikad pozivati na zakone ili na članke zakona koji su u suprotnosti s patrijarhalizmom.

Možemo i moramo trpjeti štetu koju nam nanose takvi protubožji zakoni, ali nikad ne smijemo, jer mislim da je to grijeh, oslanjati se na antipatrijarhalne zakone.

Treće, a vezano je uz drugo, kršćani ne bi smjeli podržavati antimonarhističke zakone, kao niti sudjelovati u lakrdiji zvanoj demokratski izbori.

Doduše, možda je moguće opravdanje ako se osnuje neka stranka koja će u svom programu imati ukidanje demokracije i uspostavu monarhije, premda nisam uvjeren da se monarhija može uvesti putem demokratskih izbora.

Četvrto, smatram da je potpuno nemoralno da kršćanski odvjetnici brane na sudu osobe za koje znaju da su krive te da bi trebale izgubiti spor, te se pri tome služe pravnim smicalicama i lažima.

Također smatram da ne postoji pravo optuženog ili onog koji optužuje da laže na sudu te da se za svaku laž treba odgovarati gubitkom časti, ali i gubitkom prava da je ta osoba i dalje pravna osoba, drugim riječima da ih se za kaznu pošalje na robiju.

Potpuno je nedopustivo da osoba koja je u pravu i na pravdi Boga izgubi spor na sudu zato što nije imala dobrog odvjetnika, ili je suprotna kriva strana imala vrsnog (u laži) odvjetnika.

Čemu služi sudac u tom slučaju?

Zar bi car Solomon krivo presudio da je ona zla žena koja je nesmotreno ugušila svoje dijete te je htjela prisvojiti tuđe dijete imala 'dobrog' odvjetnika?

Peto, suci bi trebali biti najugledniji članovi društva, visoko moralni s dobrom obiteljskom tradicijom i čašću.

I ne mogu biti svete krave kao što su u moderna vremena kad se je izmislio pojam pravosudna vlast (uz zakonodavnu i izvršnu što su isto bedaste, ali zlonamjerne izmišljotine), nego moraju odgovarati monarhu koji ih treba strogo, mnogo strožije od drugih, kažnjavati ako se utvrdi da nepravično sude ili da su korumpirani. 

Vjerojatno bi za takve slučajeve trebala biti i smrtna kazna.

Šesto, pravna regulativa - zakoni, trebaju biti u normalnom društvu u ograničenom broju, lako razumljivi i pamtivi, te temeljeni na običajnom nepisanom pravu i što je najvažnije temeljeni na Božjim zapovijedima.

Jednostavan život prate i jednostavni zakoni te u tom slučaju većina ljudi se mogu sami braniti na sudu, ne trebaju im fiškali, prevrtljivi i lažljivi pravnici.

Ali moderno društvo je sve ne samo jednostavno, ne zna se najčešće tko je stvarno odgovoran za bilo kakvu štetu, posebno onu najveću na razini države, te takvo složeno i neodgovorno i nehijararhijsko društvo nužno treba mnoštvo zakona i propisa koji su često i međusobno kontradiktorni (to proizlazi često iz namjere, ali nerijetko je nemoguće pri takvoj količini zakona paziti da oni nisu protivrječni).

Zato su pravnici vrlo traženi u moderno vrijeme, pogotovo ako znaju te hotimične ili nehotimične 'rupe' u zakonima, ako su uspješni glumci bliski sa sucima i političkim i medijskim moćnicima.

Čim je veći broj zakona, veći je broj pravnika, veća je nepravda i zlo u društvu.

Ali to se ne može administrativno ukinuti bez da se cijelo društvo ne vrati na normalniji i jednostavniji način života.

To su neka moja razmišljanja o modernom pravu.

Neka bude zaključak i preporuka, nikad svojoj djeci ne preporučujte da idu studirati pravo, jer dobit ćete glumce koji lako odglume negativce (lažove), a što znači i da će onda stati s lijeve strane od Boga na Strašnom sudu.

Takvo vječno zlo ne smijete željeti svojoj djeci.

U moderna vremena nema razlike između pravnika i glumaca, svaki od njih se može svakog dana uživljavati u posebnu ulogu, jedan dan može tvrditi jedno, drugi dan sasvim suprotno.

S razlikom što većina barem misli kako glumac na pozornici glumi, dok većina misle kako to pravnik ne čini.

Pravnici su bolji glumci od glumaca.

* Renesansa je bila i rođenje kapitalizma i industrije. Dotad je proizvodnja uvijek bila manufakturna-radionička, manja po obimu, uz veliko znanje i vještinu majstora, uz malo učešće strojeva.

Premda su prvi tvorničari bili osobni vlasnici, ubrzo su vlasnici postale tvrtke, a prve tvrtke prije tvornica bavile su se kamatarenjem i nazvane su bankama.

Dotad je kamatarenje bio smrtni grijeh i sramota, nakon renesanse bankari postaju ugledni građani, i sa sve većim i većim utjecajem pogotovo nakon kamatarenja prema kraljevima (i rimskim papama) kojih su za koje stoljeće zamijenili s demokracijom jer im je tako lakše vladati.

Moderna industrija jeftine proizvodnje jeftinih proizvoda koji su,  osim loše kvalitete, često uz štetne uzgredne ekološke i biološke (nus)pojave, ne bi mogla postojati da ne postoje međunarodne tvrtke.

Zato je novina ubacivanja tvrtki kao pravnih osoba bila nužna za dovođenje do ovog stanja antihristovskog svijeta.

P.S.

Raskolnički i heretički Rimski patrijarhat dobio je novog rimskog episkopa, papu koji se je nazvao Lavom što bi značilo da je XIV Lav po redu.

Eto uobičajenih vijesti o novom papi.

Zanimljivo je što sam jutros obilježavajući blagdan sv.Marka stavio njegovu ikonu s lavom i nešto malo sam napomenuo tu vezu.

Ja dakle o lavu, a Lav se pojavi s vatikanskog balkona.

Znam da bi rimokatolici voljeli to protumačiti kao prst Božji, odnosno da je Bogočovjek izabrao Lava za svog nezabludovog zamjenika baš za blagdan svetog Marka.

Malo ću ih razočarati, blagdan je po starom kalendaru kojeg su oni napustili prateći savjete renesansnih astronoma-astrologa te usvajajući tako novi kalendar koji je izazvao toliku pomutnju u Pravoslavlju početkom 20-tog vijeka.

Ali ako je to tako bilo, onda je to Bog dopustio radi većeg dobra.

To je urodilo time da su mnogi odnosno većina otpali od Crkve jer su htjeli biti sa svijetom odnosno s RKC.

I to je dobro jer su otpali oni koji Crkvi zapravo nisu ni pripadali srcem.

Kako ipak ništa nije slučajno, možemo se zapitati kakav bi to bio znak?

Pa evo malo nagađanja.

Mislim da će se RKC i svjetski pravoslavci uskoro ujediniti.

I ne će to biti onako kako su nekad rimokatolici papisti-montanisti htjeli da se pravoslavni pokaju i vrate u RKC (što je besmisleno jer je RKC samo jedan heretički patrijarhat, a ne katolička-saborna Crkva svih patrijarhata), nego će rimski papa priznati svjetskopravoslavnim istočnim patrijarhatima autokefalnost.

Praktično onako kako je bilo prije velikog zapadnog raskola.

Pa ne će li time biti izliječene rane i postignuto ponovno jedinstvo svih patrijarhata?

Nisu li pravoslavni od početka to tražili u dijalogu s RKC?

Problem je u tome što su svi patrijarhati, a ne samo rimski u raskolu, u raznim herezama i apostaziji.

Njihovim ujedinjavanjem ujedinjuju se lažne Crkve koje se nalaze izvan jedne, svete, saborne-katoličke i apostolske Crkve.

Samo jedna laž i mnoge istine čine zajedno laž, a kamoli ne sve laži.

Stoga mislim da će RKC biti spremna na sve kompromise, da je spremna izbaciti filioque, i prihvatiti nauk Crkve o razlikovanju Božje suštine i energije, da je spremna ukinuti obvezatni celibat (unijati su u RKC i za njihove svećenike ne važi celibat prema tome nema razloga da ga se drže ni u latinskim obredima), da je spremna ponovno uvesti drevno pričešćivanje pod obje prilike, da je spremna uvesti ponovno kvasni kruh u Euharistiju, da je spremna pričešćivati djecu, da je spremna prihvatiti stari kalendar.

Eto možda je to znak današnjeg dana, RKC je spremna prihvatiti stari i važeći kalendar Crkve.

Cijeli svijet se ujedinjuje pred pojavu Antihrista, tako će se ujedinjavati i oni koji su otpali od Crkve i bili su dosad razjedinjeni.

Ta nisu dosad odlazili skoro već cijelo stoljeće na sjednice Svjetskog vijeća Crkvi samo radi dnevnica i provoda.

Na kraju ću se ispraviti.

Nisu pravnici najbolji glumci.

Nadmašili su ih ovi koji su otpali od Crkve i koji glume kršćane i Crkvu, a ustvari pripadaju Bludnici.

P.P.S.

(iliti post post scriptum, pisano poslije poslije prvog pisanja)

Još jedna znakovitost četrnaestog Lava.

Lav deveti ** je bio onaj rimski papa koji je umro u 1054. godini velikog zapadnog raskola.

On je poslao kardinala Humberta u Carigrad da ekskomunicira carigradskog patrijarha ako se ovaj ne pokloni papizmu, što je ovaj učinio prekidajući svetu Liturgiju u svetoj Sofiji, katedralnoj crkvi.

Doduše prije samog tog čina je papa Lav IX umro, tako da formalno Humbert više nije mogao predstavljati rimskog papu.

I eto nam novog Lava koji može reći - moj prethodnik i Lav po imenu umro je prije raskola u vremenu interregnuma te je raskol nevažeći, i ja kao novi Lav to obznanjujem urbi et orbi.

** Kao što se dade izčitati i iz gore nevedene wikipedije, Lav IX je bio blizak rodom s njemačkim carem, bio je bratić cara Konrada koji mu je davao podršku. Rimski kler je tada bio vrlo nemoralan i ovi su tražili reforme, ali te reforme krenule su u krivom pravcu, krenule su u papizam. Nazivaju se često kao Hildebrandove reforme po nositelju koji je bio kasniji papa Grgur VII pa se nazivaju i kao Grgurovske reforme. Istinski pravoslavci zapadnog obreda kojih volim pratiti na net-u često napominju kako su za vrijeme tih reformi žene i djeca svećenika prodavani kao roblje, jer su ti reformatori ustvari pravi začinjavci papizma-rimokatolištva žestoko se obrušili na oženjene svećenike. Može se reći da je za te reforme na Zapadu praktično trajao vjersko-građanski rat čiji pobjednici su zapečatili sudbinu Zapada za idućih tisuću godina.

Ne bi bilo čudno da sad Lav XIV ukine svećenički celibat i krene u protureformaciju (gregurijanske reforme), ali kako navedoh, raskolnici i heretici ne mogu nikad reći - mi smo odbacili prijašnje zablude i sad smo mi opet Crkva.

Ne, Crkva uvijek postoji i uvijek je nezabludiva, ma kako malena bila. A raskajani heretici i raskolnici mogu postati opet kršćani ako joj se obrate molbom i zatraže ulazak u Crkvu.

Svjetsko Pravoslavlje nije ta Crkva jer su otpali svojim krivovjerjem, svojim ekumenizmom, modernizmom, svojim sergijanstvom-sekularizmom koje se je najbolje ogledalo za vrijeme kovid plandemije.

Dakle ako bi Lav XIV odbacio sve zablude papizma posljednjih tisuću godina ne bi ponovno ušao u Crkvu ako se ne bi pokajanjem obratio Crkvi da njega i one koji ga slijede primi.

Ne vjerujem da će se to dogoditi, iako bih se tome uvelike radovao.

Jer živimo u posljednjim antihristovskim vremenima kad će Crkva biti u katakombama, kao Žena (Crkva) koju je Bogočovjek sakrio u pustinju, a ne da će u posjedu imati Vatikan.

*** Da, reći da postoje bolji od najboljih je logička ili jezična kontradikcija.

Ali sam naslovu to dodao naknadno jer se u međuvremenu dogodio izbor novog rimskog pape.

Vjeruje li Lav u evoluciju, papa Lav?

Pita se retorički P.Helland:

Naravno da vjeruje, ne bi bio biskup, kardinal i sad rimski biskup da ne vjeruje u tu sotonsku laž.

I mala ispravka navoda u videu, svijet nije star oko 6 tisuća godina, nego živimo sad u 7533 godini od stvaranja svijeta.

Rimski pape mogu javno posumnjati u bilo koju dogmu Crkve, mogu podržavati sodomizam, mogu reći da ne znaju zašto je Bogočovjek umro na križu kao što reče prethodnik Lava, ali nikad, ama baš nikad, ne smiju posumnjati u znanost, to jest evoluciju koja je temelj moderne znanosti.

Znam da će mnogi reć, ali to je nevažno za život kršćanina, vjerovao isti u evoluciju ili u stvaranje to nema veze s njegovim duhovnim životom.

Laž je to izrečena od onih koji žele pripadati svijetu i Hristu, pa onda u svemu gdje se svijet (znanstvenici) ne slaže s Božjom Objavom kažu - ma to nije važno.

Vjerovati u evoluciju znači vjerovati u slučaj i slučajnost, a to istovremeno znači ne vjerovati u Boga jer ako postoji Bog onda nema slučajnosti.

Vjerovati u evoluciju podrazumijeva vjerovati u laž da će sve samo po sebi postati bolje, a to je lažna vjera u napredak, dok je istina da nakon istočnog grijeha samo zlo i nered napreduje (čak su tu istinu znanstvenici nazvali entropijom) samo po sebi, a da treba uložiti veliki trud i moliti od Boga milost i blagodat da bi se ljudi sačuvali od zla i napredovali k cilju zemaljskog života.

Lavu izgleda svi ne priznaju status kralja rimokatoličke savane (a ne đungle jer tamo su carevi svjetskopravoslavni tigrovi).

Rimokatolik u tom videu, koji nosi odjeću franjevačkih monaha i pretpostavljam da je zaređeni franjevac u RKC, najprije kaže kako niti jedan rimski papa nakon Pavla IV nije stavio izvan snage njegovu bulu-javno objavljeni dokument-pismo  "Cum ex apostolatus officio" te da je se treba primjenjivati i u slučaju Lava koji je po njemu heretik koji je podržao notornu bulu papa Frana "Fiducia supplicans" koja je legalizirala sodomiju u RKC.

Prvo, sve je to istina, nitko od papa poslije nije stavio ad acta bulu po kojoj javni heretik ne može biti biskup, odnosni ni rimski biskup, te je izgleda istina kako je Lav bio sklon javnom podržavanju sodomije te je prihvatio i hvalio isti heretički dokument heretika i apostate papa Frane.

Drugo, a što previđa govornik je istina da nije papa Pavao IV donio neku novinu, to jest da su do njega heretici mogli biti arhijereji u Crkvi, pa bi se ta novina mogla i ukinuti.

Nego oduvijek Crkva, od apostola do današnjih dana i do vjeke vjekova naučava kako su heretici izvan Crkve ipso facto čim javno izreknu, podrže ili djelima pokažu da su krivovjernici.

To je dakako ušlo i u kanone Crkve, kanoni recimo šesto-sedmog ekumenskog sabora Crkve u Carigradu precizno navode kako svi u Crkvi što dakako uključuje kler i laike imaju pravo i obvezu prekinuti općenje-zajedništvo s heretičkim klerikom, kako imaju pravo javno ga optužiti za krivovjerje te da se sinoda**** Crkve mora sastati kako bi se donio sud je li optužba protiv tog klerika utemeljena ili nije.

Ako jest naravno da se taj klerik i formalno (a ne samo ipso facto) anatemizira i naravno detronizira makar bio patrijarhom(papom).

I krivo bi bilo zaključiti kako od tog sabora Crkve to je tako.

Ne, sabori Crkve ne donose novinu, od apostolskih vremena heretici su se izbacivali iz Crkve.

Tu je suštinski problem heretičkog i raskolničkog Rimskog patrijarhata koji počiva na herezi kako je rimski biskup nezabludivi zamjenik Hristov pa da on može dogme i nauk Crkve svezati i razvezati na Zemlji i tako će biti na Nebu (dok se smisao te Hristove rečenice odnosi na otpuštanje ili neotpuštanje grijeha i nije dan samo sv.Petru nego svim apostolima).

Pa jedan papa može reć kako ipso facto javni heretik prestaje biti klerikom, a drugi papa nakon njega može to odbaciti.

Zato franjevac donosi u početku besmilicu u Crkvi kako nitko od papa nije poništio "Cum ex apostolatus officio" pa je ista i dalje na snazi i onda na temelju te činjenice gradi slučaj protiv Lava te priziva rimski vjerni puk da tradicionalno***** izaberu pravog rimskog biskupa.  

Treće, nauk Crkve odnosno vjera nije samo ono što formalno prihvati sabor Crkve kao dogmu.

Bilo bi besmislica kad bi se pojedinačno svaka istina iz Božje Objave prihvaćala i proglašavala dogmom jer bi takvih dogma bilo na tisuće.

Kršćani moraju vjerovati Bogu odnosno Božjoj Objavi.

I ako je Bog objavio kako je stvorio svijet u šest dana, onda je nepotrebno tu istinu posebno proglašavati dogmom.

To se radi tek ako se uoče da postoje u nekom vremenu heretici koji istinu iz Objave negiraju.

Pretpostavljam da je Crkva negdje već i formalno anatemizirala modernu znanost u slučaju teorije evolucije.

Ako nije, onda su u tome zakazali arhijereji Crkve jer je ta pošast mnoge vjernike odvukla iz Crkve u ateizam ili neku vrstu poganstva.

Stoga bi, da je Lav pravi papa na čelu pravovjernog Rimskog patrijarhata, morao odgovarati pri rimskoj sinodi na pitanje - vjeruje li u evoluciju ili u Božju Objavu izrečenu na prvim stranicama Svetog Pisma?

I to bez izmotavanja u stilu vjerujem figurativno, ali ne vjerujem da je to stvarno bilo tako kako piše u Bibliji.

RKC je prihvatila teoriju evolucije koncem 19. i u 20.st. zato što je u to vrijeme modernizam prevladao u RKC, a koji je našao opravdanje u ideji razvoja teologije i njezinog nauka, u napretku RKC koja svakim danom u svakom pogledu sve više napreduje.

Napredak je toliko očit od srednovjekovne slike kako većina čovječanstva završava u Paklu, do riječi pokojnog papa Frane kako on vjeruje da je Pakao prazan.

Nije li to divna evolucija u nauku RKC!

Samo kad bi bila istina:

- što se je babi, rimskom papi, snilo, to se je i zbilo.

Kad smo kod baba, onda pogledajmo što se događa s ruskim babuškama koje nose crvenu petokraku i krst s tendencijom da im ostane samo prva ljubav, crvena petokraka sa srpom i čekićem:

**** U papizmu to je nemoguće jer su pape iznad sinoda biskupa.

U papizmu ne postoji mehanizam po kojem bi RKC detronizirala heretičkog papu jer je dogma papizma - papu nitko ne može suditi, a on može svih.

Stoga ne postoji niti mogućnost da se papisti vrate kao cjelina u Crkvu, oni moraju najprije odbaciti papizam.

Bula iz 16.st. rimskog pape Pavla IV "Cum ex apostolatus officio" je zato neprovediva premda kaže istinu kako heretik ne može biti arhijerej u Crkvi (kad bi RKC bila Crkva), jer ne postoji u RKC sinoda koja bi mogla suditi i detronizirati rimskog biskupa.

RKC je stoga kao začarani krug iz kojeg nema izlaza za one stvarno pobožne i koji se Boga boje osim da iskoče iz tog kruga.

***** Jer tako je u svakoj eparhiji-biskupiji od početka Crkve. Ne mogu ljudi izvan biskupije birati biskupa u toj biskupiji.

Zato i postoji u Crkvi pravilo da kad se rukopolaže episkop da se traži od vjernog puka na obredu da jednodušno kažu - aksios - dostojan je.

Ako se to ne čuje ili ako se čuju glasovi - anaksios - nije dostojan, onda se rukopoloženje prekida.

Zašto bi kardinali iz cijelog svijeta birali biskupa rimskog puka?

U Crkvi to sigurno ne može proći, ali u RKC to traje već tisuću godina jer je rimski papa bio politički najutjecajniji čovjek Zapada, a to što je bio rimski episkop bilo je sekundarno, a ustvari je najvažnije.

Kako hrvatski papisti reagiraju na činjenicu da se je pojavio ponovno Lav u Vatikanu:

Tko je Robert Francis Prevost? Osim što znamo da je rodom iz grada Chicaga, znamo da je vrsni pravnik, profesor je Kanonskog prava, i Sveti otac Lav XIV, zamjenik Boga na Zemlji, unijeti će pravo i red u državu Vatikan, koja stoji pred financijskim slomom, On će nemilosrdno uvesti red i napuniti državnu blagajnu svježim sredstvima, jer bez sredstava ne može se voditi politika....

Nekad sam ga nazvao najhrabrijim predsjedničkim kandidatom u RH, ali hrabrost nužno ne podrazumijeva razum.

Smatrati bilo kojeg čovjeka zamjenikom Boga na Zemlji, znak je bezumlja. 

Kao i tvrditi da Crkva ne može egzistirati bez pune blagajne.

Trežnjenje od tog bezumlja mnogih hrvatskih papista bit će bolno, ali svakako neka bude u ovom životu, jer je inače prekasno.

Kako će odgovoriti Bogu na pitanje - kako ste se usudili birati Mojeg zamjenika na Zemlji?

Zar sam ja invalid ili Me nema na Zemlji da Mi treba zamjenik i to kojeg ćete vi izabrati! 

"Čovjek koji nam može pomoći".

Pridika je to o.Stevena Allena za prošlu četvrtu uskrsnu nedjelju - nedjelju oduzetog.

Koji je strpljivo 38 godina čekao na čovjeka koji će mu pomoći da uđe prvi u kupku koja je jednom u godini postajala čudotvorna (jer je tad anđeo s Neba silazio nad tu vodu zatalasati je) kako bi se oslobodio svoje paralize i nije u tome uspijevao jer su drugi bili brži od njega paralitičara.

Na kraju, nije mu pomagao čovjek da prvi uđe u kupku, nego Bogočovjek koji je gospodar nad svim stvorenjima i koji je tako nagradio strpljivost i vjeru bolesnog čovjeka.

Znajmo da bez te pomoći propadamo, i budimo strpljivi, i ne tražimo samo tjelesno zdravlje nego prvenstveno duhovno jer je ono vječno i beskonačno važnije.

Danas, 14. svibnja đakon Nektarije iz Grčke IPC u SAD objavio je komentar na reakciju Svjetskog Pravoslavlja povodom novog papa Lava u RKC.

Ništa iznenađujuće, oni, svjetski pravoslavci, ostaju i dalje na heretičkom ekumenističkom putu.

Izgleda da je najviše u pohvalama novom heretičkom papi otišao drugi heretik, patrijarh Porfirije iz SPC:

Undoubtedly, nothing takes place without the providence and holy will of God. Thus, the fact that the College of Cardinals of the Roman Catholic Church discerned in Your Eminence the worthy successor to the late Pope Francis is a clear expression of divine economy. The blessed Pope Francis will remain in our memory—both personally and in the collective consciousness of the Serbian people—with the deepest respect and most cherished remembrance...

... We pray to Saint Leo the Great that, through the intercessions of the Holy Apostles Peter and Paul, you and the entire Christian clergy may be granted strength and support in your efforts to preserve Christian unity...

Znači za Porfirija, odnosno SPC, pokojni apostat papa Frane je bio Božji instrument u nebeskoj ekonomiji spasenja čovjeka te vidi kako će to biti i novi papa Lav.

I to dok mnogi tradicionalni rimokatolici osuđuju pokojnog papa Frana kao heretičkog papu.

Nadalje, Porfirije tvrdi kako u toj čestitki papa Lavu i gotovo kanonizaciji papa Frane ne iznosi samo svoje uvjerenje i čestitke, nego cijelog srpskog naroda.

Ni hrvatski papisti. uključujući hrvatske biskupe, ne bi govorili kako u svojim panegiricima (kod biskupa se radi dakako o tipičnom ulagivanju novom papi koji ih može u svakom trenutku detronizirati ako mu se prohtje) tek izabranom papa Lavu, predstavljaju u tom hvaljenju i divljenju carevom novom ruhu cijeli hrvatski narod.

Također Porfirije smatra kako su kršćani, a u što podrazumijeva i sve heretike i raskolnike, ujedinjeni te se moli u ime SPC svetom rimskom papi Lavu (kojeg mi pravoslavni slavimo kao sveca i koji je spasio Rim od Atile) i svetim apostolima Petru i Pavlu, da novi papa Lav sačuva to jedinstvo.

Jedinstvo heretika i raskolnika iz Svjetskog vijeća (heretičkih) Crkvi, a ne jedinstvo Crkve.

I dok mnogi rimokatolici počinju sumnjati u papizam, odnosno sve manje vjeruju kako Bog bira svog nezabludivog zamjenika lišavajući slobodne volje kardinale (jer kako bi Bog inače utjecao na izbor kardinala konklave koji su redom svi heretici, odnosno papizam je blasfemija prema Bogočovjeku koji ne treba zamjenika za Zemlju niti Bogočovjek ikada od anđela ili ljudi radi robote bez slobodne volje), dotle Porfirije smatra kao pravi papist da je Bog izabrao i papa Frana i papa Lava.

Naravno i njega, malo manjeg papu, premda neki kažu da se je i tu ponovio isti obrazac i način izbora kao kad su jugokomunističke vlasti nakon drugog velerata birale patrijarhe SPC.

Prema ovoj vijesti digitalni pakao samo što nije otvorio svoja vrata.

Široki put vodi do tih vratiju.

I skoro smo svi na tom putu.

Morat ćemo vrlo brzo iskočiti od njega ako želimo ostati djeca Božja.

Amin.

Znam, mnogi će reć, ne će meni nitko u nos (kako piše da se planira) ili bilo gdje ugraditi digitalne implatante s kojim ću ući u svjetsku mrežu digitalnih uređaja i ljudi-robota-humanoida.

Da, dobro je da se tome neki ljudi suprostavljaju barem verbalno sada.

Ali neka onda budu spremni na ostracizam, izbacivanje iz društva, zatvaranje u logore ili mučenja, jer to će uslijediti onima koji se budu opirali antihristovskoj vladavini.

Uvijek je život na Zemlji bio borba za ili protiv Boga i Njegovih zapovijedi.

I nitko nije ušao u carstvo Nebesko ako se nije borio do kraja, ako se nikad nije predao bez obzira na sve teškoće i muke.

Ne očekujmo stoga da ćemo mi, vjerojatno među posljednjim naraštajima, biti pošteđeni.

Život zemaljski je kratak, muka je još kraća, a carstvo Nebesko vječno.

Da nam um nije pomućen strastima (koje su naslijeđene istočnim grijehom, i koje se ponovno rađaju i nakon krštenja ako opetovano padamo u grijeh koji nam tada postaje pogubnom navikom), lako bismo se odlučili za blaženu vječnost.

Stoga, ne čekajmo više na obraćenje i čišćenje srca i uma, jer bez toga čišćenja ne ćemo pobijediti mnogo opasnije neprijatelje nego što su ovi koji provode antihristovski agendu, a to su naše strasti.

Ivan Pokupec: "Moj odgovor na pitanje po kojoj je logici bolesno dijete blagoslov za roditelje?"

Premda mislim da je molitva za bolesno dijete žarča u crkvi pred ikonom Hrista i Bogorodice.

Ne moramo imati pred tjelesnim očima onog za kojeg se molimo, dovoljno je imati ga u srcu.

Možda je baš suprotno, jer u molitvi se moramo usredotočiti na Boga ili svece kojima se molimo, zato se molimo pred ikonama.

I zato bi trebale biti ikone u kršćanskim bolnicama u kapelama i na zidovima bolesničkih soba.

I posljednja poveznica je na pridiku o.Stevena Allena jučerašnjeg Evanđelja.

Otac Steven je primjenivši taj dio Evanđelja i tumačenje sv.Augustina o istom, upozorio nas da se klonimo opasnosti moderne internet kulture i socijalnih mreža koje potiču samoljublje, traženje ništavne slave i popularnosti, lažne slobode strasti i sveg onog zlog i protubožjeg što će doseći vrhunac u Antihristu.

Budimo svjesni da smo već mali antihristi ako tražimo svoju slavu, makar pisanjem blogova (bez želje da se branim, želim da se čim više blog čita, a ponekad ne samo radi širenja kršćanstva, nego radi moje slave - moram to izbjegavati), objavljivanjem svojih fotografija na mrežama, ako smo po nekoliko sati dnevno na mrežama i ako sanjamo i maštamo da ćemo postati 'zvijezde'.

Od milijuna ili milijarde antihrista jedan će dobiti prvo veliko slovo.

I bit će slavniji od svih ostalih, jedno vrijeme, dva vremena i pola vremena (to je iz Otkrivenja).

I ne će mu biti teško vladati jer će poticati, ohrabrivati i omogućavati zlo u svim podanicima koji će biti navedenog sebeljubnog duha.

Zemlja će se tada toliko opoganiti da će biti u gorem stanju nego pred Opći potop.

Zato će izgoriti u ognju i Hristos će stvoriti novo i vječno Nebo i Zemlju i vječno će razdvojiti ovce od jaraca, vječno će razdvojiti one koji nisu tražili svoju slavu, nego su davali slavu Bogu i vršili i trudili se vršiti Njegove zapovijedi, i onih koji su se utvarali da su nešto, da su bogovi, da im drugi trebaju odati slavu te su tako širili zlo Zemljom.

Završit ću s riječima svetog Augustina (nije citat):

Čovječe, sjeti se da si stvor i da moraš dati slavu Bogu koji te je stvorio i održava u životu i postojanju!

Hristos voskrese!

Ropstvo, moralno zlo ili krijepost?

U Crkvi prilikom dobijanja Svetih tajni - Sakramenta se koriste riječi koje su čudne za uši modernog čovjeka (i rimokatolika i protestanata, a vjerujem i neupućenih pravoslavaca) jer se onaj tko dobiva sakrament naziva slugom-robom-rabom Božjim*.

To nam ne ide u uši jer su nas uvjerili kako postoje nekakva neotuđiva ljudska prava koja su ljudi sami sebima dali, a ne da im ih je dao Bog, što je jedino moguće.

Tako se kaže da je neotuđivo ljudsko pravo da bude slobodan od ropstva.

Međutim u svakom ratu se zarobljavaju neprijateljski vojnici i njih se naziva za-rob-ljenicima zato što su robovi vojske kojoj su se predali.

I svaki prijestupnik zakona koji je osuđen na zatvor jest rob jer je na silu odveden u zatvor i ne može izaći od zatvora dok mu ne prođe kazna.

I svaki najamnik** rob je onog koji ga je unajmio, bilo dragovoljno ili na silu, te mu mora biti poslušan, mora mu biti sluga.

Dakle ideja o ljudskom pravu da čovjek ne smije biti rob je iluzija.

Biblija nam jasno kaže kako je svaki griješnik rob:

33 Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: ‘Postat ćete slobodni’?« 34 Odgovori im Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tko god čini grijeh, rob je grijeha.
35 Rob ne ostaje u kući zauvijek,
a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas dakle Sin oslobodi,
zbilja ćete biti slobodni.

Ivan 8 glava.

Kad bi sad netko izvukao zaključak, kojeg čine protestanti, Hristos me je oslobodio ropstva grijehu dajući otkupninu na križu, stoga sam slobodan raditi što god hoću, mogu činiti ponovno grijehe i biti spašen, grdno bi se prevario. 

Jer da bi čovjek bio stvarno slobodan, onda mora biti slobodan od grijeha i istovremeno vezan uz Boga od kojeg je svako dobro koje postoji.

Zato su svi slobodni istovremeno sluge ili robovi Bogu, moraju svoju volju slobodno podrediti*** Božjoj volji,  i tako su ujedno djeca Božja.

I djeca su robovi svojeg oca da ne bude zabune, jer moraju biti mu poslušni.

Stari zavjet odnosno Božja objava strogo je smrću kažnjavala neposlušnu djecu, jer je to bio uvjet da bi se prenosila i Božja objava i tradicija uključujući patrijarhalizam budućim naraštajima.

Stoga ne samo da služenje-robovanje-poslušnost nije moralno zlo i protivno tobožnjim ljudskim pravima, nego je vrlina koju moraju imati bogobojazni kršćani i svi oni koji se drže naravnog zakona.

Dajem sad slijedeći video poznatog crnog američkog pisca Thomasa Sowella u kojem govori o zabludi modernih liberala kako su svi bijelci bili zli robovlasnici, a crnci svi jadne žrtve istih bijelaca:

Osim što hvalevrijedno obeskrijepljuje moderni američko-europski mit o zlim bijelim robovlasnicima, Sowell ipak se drži moderne prosvjetiteljske zablude o ljudskim pravima te kako je svako ropstvo ipso facto zlo.

U pravilu ropstvo je nastajalo nakon ratova kad je pobijeđena vojska imala sudbinu smrti ili ropstva.

Da je rat završio drugačije onda bi robovlasnici postali robovi.

Stoga ne možemo reći da se tu radi o nepravdi.

Patrijarh Abraham imao je mnošto robova-slugu**** koji su mu bili vjerni.

Ne znamo kako je došao do njih, ali Biblija nam nigdje ne navodi kako je Abraham učinio zlo jer je imao sluge.

Konačno Abraham i Sara su bili sluge trojici anđela, a to se računa po Crkvenom predanju da su bili sluge sv.Trojici kod hrasta u Mamri.

(poznata ikona Rubljova o tom biblijskom događaju)

Svi na kraju ljudi moraju biti nekom sluge, robovi, jedino je konačno i vječno pitanje hoćemo li biti dragovoljni robovi Bogu ili sebi odnosno grijehu.

Prvo ropstvo vodi u vječno blaženstvo i Božje posinjenje, drugo u vječno prokletstvo.

Sveti apostol naroda Pavao upozorava kršćane koji su robovi da budu savjesni i dobri sluge svojih gospodara.

I to je jasan dokaz kako ropstvo nije samo po sebi zlo ni dobro, nego je pitanje i to prevažno kome smo robovi.

Ako smo robovi Bogu, onda moramo zbog poslušnosti Bogu biti poslušni svojim zemaljskim gospodarima, a ne nipošto biti buntovnicima i revolucionarima.

Jer preko te zemaljske poslušnosti dobijamo vrlinu smirenja-poniznosti, a onda preko tog temelja dobijamo ostale bogoslovne krijeposti.

Naravno da ne smijemo biti poslušni zlim zemaljskim gospodarima koji nas tjeraju na kršenje Božjih zapovijedi, to se podrazumijeva.

Svi državljani su de facto robovi države kojoj pripadaju, jer moraju slušati i biti poslušni zakonima i vlasti države.

Ali i tu važi ono prethodno rečeno, kršćanin ne smije biti rob i poslušnik antikršćanske države osobito u antikršćanskim zakonima i odlukama zemaljskih vlasti.

Ovo pišem i radi toga što je vrlo moguće da će neki kršćanski apostate i lažni pastiri govoriti svojem zalutalom stadu kako su dužni biti poslušni Antihristu i njegovim slugama.

I s druge strane da se raskrinka zabluda mnogih o lažnim ljudskim pravima koje nemaju nikakvog temelja jer ih nije dao Bog ljudskom rodu nego su ih izmislili humanisti, protivnici Božji, koji na taj prijetvoran način odvlače ljude od poslušnosti Bogu.

* Ovo je izvod iz časopisa Bogoslovska smotra autora Nike Ikića: 

Na Zapadu je najčešća: NN, ja te krstim... a na

pravoslavnom Istoku krštenik najčešće dolazi bos u krsnoj haljini bez pojasa,

gole glave i okrenut prema istoku ispovijeda krsnu vjeru, a okrenut prema

zapadu odriče se sotone i pljuje na njega. Ponovno okrenut prema istoku sjedinjuje se s Kristom uz mazanje po tijelu. Najčešće krsne formule glase: Neka se krsti sluga Božji NN. u ime... ili: Po mojim rukama krsti se NN u ime... ili: krštava se rob Božji (ime) u ime... uz trostruko »pogružavanje« (uranjanje), što naznačuje suukopanost u smrt iz koje ustaje na život.

Slično se kaže i za pričešćivanje - Pričešćuje se rab Božji (ime) ... 

** Biti najamnikom znači priznati da čovjek najamnik-radnik ne može svojom vlastitom imovinom i radom na istoj imovini omogućiti dostojan život sebi i svojoj obitelji, te stoga ima namjeru prodati svoj rad, svoju poslušnost, svoje robovanje (makar to trajalo samo osam sati jedan dan) onome koji to može i koji može unajmiti sluge i treba najamnike-sluge.

Dakle ne smijemo imati iluziju kako živimo u vremenu kad više ropstva nema.

Poslodavci su često robovi drugima, moćnijima iznad sebe tako su svi ljudi u nekakvom ropskom odnosu.

I oni koji žive od socijalne državne pomoći, uključujući naše umirovljenike, čija mirovina dolazi dobrim djelom od državnog proračuna, su robovi države.

A suvremene globohomo nesuverene države robovi su međunarodnih antihristovskih središta moći.

Problem je što to većina ljudi ne želi to vidjeti jer žele živjeti u iluziji da su slobodni.

*** U tome je sadržana suština ropstva, dragovoljnog ili prisilnog. Rob svoju volju podređuje volji svojeg gospodara. 

Besmisleno je da stvorenja stvorena na sliku i priliku Božju ne podređuju svoju volju beskrajnoj, svemoćnoj, apsolutno dobroj i sveznajućoj volji Boga.

Anđeli i ljudi ne mogu dakle steći blaženstvo i cilj svojeg postojanja ako nisu dragovoljni robovi Božji, a time su ustvari djeca Božja.

I još jedna važna spoznaja.

Samo Bog može biti i jest istinski slobodan.

Sva stvorenja moraju u vječnosti, dragovoljno ili prisilno, biti mu poslušna.

Zato što On jest, a oni su Njegova stvorenja koja On održava u životu i postojanju.

Dakle i Lucifer sa demonima, kao i vječiti revolucionari će vječno  biti robovi Božji, samo ne dragovoljni i ne će pri tome imati beskonačnu blagodat, nego beskonačno prokletstvo i muku.

Demoni su uvijek robovi Božji jer se ne mogu suprostaviti, kao niti jedno drugo stvorenje, volji Božjoj, demoni mogu činiti samo ono što im Bog dopusti da čine i ako im nešto zapovijedi, primjerice da moraju izaći iz nekog čovjeka, onda sa strahom i trepetom odmah to moraju učiniti.

Ludost, i to golema, jest pretpostaviti da se neki stvor može suprostaviti volji svemoćnog Stvoritelja.

To što Bog dopušta da nekad demoni i ljudi mogu izvršiti u djelo svoju zlu volju, dovodi u zabludu mnoge ljude kako Bog nije svemoćan.

I to je dobro što Bog čini kako bi se raskrinkala zla volja tih ljudi, kako bi još više pali u ludilo buntovnika i revolucionara te tako potpuno zaslužili svoju vječnu kaznu.

**** Između kojih je bila Egipćanka Hagara koja je rodila Abrahamu sina Išmaila, praoca Arapa. 

Humanistima, lažnim prorocima lažne slobode, kad kažu - vaša Biblija nigdje ne anatemizira ili nigdje ne osuđuje ropstvo, misleći da će tako diskreditirati kršćanstvo i Bibliju, treba reći u lici - da, Biblija odnosno Božja Objava nigdje ne osuđuje ropstvo kao takvo, nego osuđuje ropstvo čovjeka grijehu.

A vi to najgore ropstvo nazivate slobodom, dok mi ne osuđujemo ropstvo jer smo robovi-rabi Bogočovjeka kojem u Simbolu vjere - Vjerovanju kažemo kako je On naš Gospod.

P.S.

Sticajem okolnosti ovaj tekst s temom ropstva napisao sam za tzv. Praznik rada kojeg su promovirali marksisti i koji su imali konačni cilj ukidanje rada. To je bio samo formalni ili izvanjski cilj, pravi cilj im je bio ukidanje patrijarhalizma i kršćanstva budući su u tome vidjeli razlog svoje osobne nesreće.

Taj prometejsko-revolucionarni duh je dolazio naravno od Zloduha, kojem su Marks-Engels-Lenjin-Staljin-Tito-Mao, svjetski bankari i moderni političari koji rade na uspostavi NSP, samo sredstvo za ustoličenje Antihrista kao vrhunca ljudske pobune protiv Boga.

Svi ti revolucionari su bili i jesu robovi Satane, a revoluciju su prizivali u ime slobode od Boga i kršćanstva.

U vremenima četvrte ili pete industrijske revolucije bjelodano je kako revolucionarima nije bio cilj oslobođenje radničke klase, nego jednostavno destrukcija normalnog, hijerarhijskog i patrijarhalnog društva, pa marksisti više nemaju na jeziku radnička prava, nego prava sodomita, feministica i ostalih pervertita i stranaca koji su došli kao lešinari na polumrtvo tijelo Zapada.

Oni koji ne znaju pravo podrijetlo marksizma i revolucije čude se kako mogu ljevičari zaboraviti radnička prava i radničku klasu zamijeniti s onim slovima abecede.

Ne znaju i ne žele znati duhovno-demonski uzrok revolucije.

Marksisti bi trebali biti više nego zadovoljni, jer ima sve manje radnika i rada, kao da smo već jednom nogom u komunizmu.

Za njih se može reć - Bog ih je kaznio tako da je dopustio da se ostvari komunizam, njihova želja i san, pa ne će samo vidjeti pravu narav demona nakon smrti, nego i prije.

Svjetski Pravoslavci nazivaju pokojnog rimskog papu bratom u Hristu:

To je samo dokaz kako su oni u ekumenističkom jedinstvu s RKC, odnosno kako su izvan Crkve.

Još malo o vrlini poslušanja i služenja.

Ovo su riječi Bogočovjeka:

On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« Mk 9

Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.« Mt 20

Sluga drugih ljudi ne želi biti onaj tko je gord, ohol, a to je prvi grijeh ikad počinjen od strane Lucifera od nastanka svijeta, i kojeg su ponovili Adam i Eva kad su poslušali Zmiju-Lucifera koji im je predložio da se oslobode od poslušnosti Bogu te da će tako slobodni postati bogovima.

Otac Abraham je pak pokazao poslušnost Bogu kad je dobio zapovijed da žrtvuje sina jedinca Izaka, što je bilo samo iskušenje njegove vjere budući Bog nije uistinu tražio niti traži ljudske žrtve.

Ali je Bog Otac stvarno žrtvovao svog Sina kao Svetu Žrtvu da se obilato podmiri nepravda Bogu učinjena neposlušnošću Adamovom i svih potomaka Adamovih.

Sin, Bogočovjek, Hristos, došao je na svijet utjelovivši se u čovjeka kako bi iz poslušnosti Ocu i iz ljubavi prema Ocu i čovjeku izvršio dragovoljno istu Žrtvu.

Zato je i rekao apostolima da je došao služiti, a ne da bude služen.

I opravši apostolima noge dao im je primjer kako moraju služiti drugim ljudima, a ne tražiti gospodstvo nad njima.

Bogorodica***** kad je čula od arhanđela Gabrijela da će roditi Mesiju izrekla je poznatu pjesmu "Veliča duša moja" u kojoj kaže da je ponizna sluškinja-robinja Božja.

Svi sveci bili su sluge Bogu i drugim ljudima, jer se svetost samo tako postiže.

I kršćanski kraljevi i carevi bili su, ako su dobro shvatili svoju poziciju, sluge svojim podanicima radi kojih su bili spremni sebe žrtvovati.

Takvi su i kršćanski roditelji prema svojoj djeci.

Božja Objava jasno kaže kako žene trebaju biti poslušne svojim muževima, a muževi moraju ljubiti svoje žene kao što je Hrist ljubio Crkvu tako da je život dao za Nju.

Dakle vidimo kako su sva svjesna bića premrežena i u hijerarhiji i poslušanju.

Anđeli su u poslušanju ne samo prema Bogu, nego i prema anđelima koji su iznad njih u hijerarhiji.

A riječ hijerarhija znači sveta vladavina, vladavina svetih ili prava vladavina.

Sve nesreće i zlo koje je zadesilo vrlo dobro uređeni stvoreni svijet nastale su zbog narušavanja hijerarhije, i sva porođajna muka kojoj smo svjedoci na svojoj koži (Adam je to vidio i kad su životinje kojima je on bio gospodar i koje su ga se bojale postale njegovi neprijatelji koji ga napadaju) i kojoj su svjedocima bili minuli naraštaji je zbog napora da se ponovno uspostavi Božja hijerarhija.

Biti sluga svima znači biti velik u konačnoj i vječnoj hijerarhiji.

Tako je i Bogočovjek rekao apostolima odnosno svima nama - tko želi biti prvi, neka bude posljednji i svima sluga.

To je istinska i spasonosna kontrarevolucija na osobnoj razini protiv revolucije koju je pokrenuo Lucifer.

Bog ne želi smrti revolucionarima-grješnicima, nego da se pokaju, da odbace gordost i prikuju je na svoj križ te se u toj muci vrate u hijerarhiju.

Kad Bogočovjek drugi put dođe u slavi hijerahija će biti u vjeke vjekova zapečaćena, oni koji su ostali gordi revolucionari biti će silom Božjom bačeni u Podzemlje i jezero ognjeno. 

Budimo svjesni glasa Zmije koja ubacuje u nas gorde misli kad god zaželimo da vladamo nad drugim ljudima, kad god kažemo sebi - oslobodit ću se tog i tog služenja, želim biti slobodan******, ne želim se više brinuti o onima kojima sam se dosad brinuo i služio im, kad mediji šire feminizam žene moraju biti svjesne da im to Zmija govori, kad se djeca pobune protiv roditelja slušajući pop-rock glazbu moraju biti svjesni kako iza tih pitkih nota i tekstova stoji Zmija koja želi da završe zajedno s njom u Paklu kao revolucionari protiv Božje zapovjedi o poslušnosti djece-mlađih prema roditeljima i starijima.

I kad se u RKC i među protestantima širi 'teologija oslobođenja' znajmo da se iza tih obećavajućih riječi o slobodi krije isti glas koji je Adamu i Evi govorio da će postati slobodni kao bogovi ako postanu revolucionari, ako odbace poslušnost Bogu.

I sama ideja demokracije je zmijska laž budući ljudi stvarno nisu jednaki, niti su svi ljudi sposobni svojom obitelji i imovinom upravljati kako treba pa ovise o državi ili o pomoći drugih ljudi, a kamoli da takvi onda mogu odlučivati o politici - ekonomiji grada-države.

Ali Zmija im je preko revolucionara šapnula, ne, ti si slobodan i jednak sa svima, ili još i bolji, ti imaš pravo odlučivati o politici.

U društvu ili narodu revolucionara jasno je da na vlast ne može doći kršćanski monarh samodržac.

Sve narode svijeta zahvatio je revolucionarni duh tako da su kršćanske monarhije nemoguće osim ako se ne bi dogodilo neko veliko preobraćenje naroda odnosno kontrarevolucija.

Ali takvih trendova nema i nemogući su na razini tehnologije koja je danas i koja omogućava obrnutu monarhiju i hijerarhiju, vladavinu najgorih, a ne svetih. 

***** U pravoslavnim molitvama Presvetoj Bogorodici mi joj kažemo - mi, rabi Tvoji, odnosno mi, sluge, robovi Tvoji. 

Naravno, dragovoljni kao što smo dragovoljni robovi Hristovi. 

I u čemu bi to bilo nedolično, kad sva stvorenja moraju birati svog Gospodara/Gospodaricu?

Ili će biti djeca Božja birajući Gospoda i Bogorodicu za svoje gospodare, ili će biti drugovi demonima koji ne žele nikomu služiti nego svojem oholom egu koje je izvor svih zala?

I podsjećanje kršćanima, kad kažemo Bogočovjeku da je Gospod, to znači da Mu kažemo da je naš gospodar te da smo mi Njegovi robovi, Njegove sluge.

I u vremenima kad se svakom čovjeku na ulici obraćamo s riječju gospodine, onda je stvarno nedolično kod rimokatolika nazivati Hrista Gospodinom, jer je ta riječ kod modernog čovjeka izgubila svoje značenje.

Također Bogorodici se obraćamo kao Gospi, Gospođi, kao Gospodarici.

Mislim da se je u moderno vrijeme hotimično počelo svakom nepoznatom čovjeku obraćati s gospodine/gospođo kako bi se iskrivilo pravo značenje te riječi, omalovažilo nazivanje tim atributima Bogočovjeka i Bogorodicu, te kako bi se stekao dojam kako su u moderno vrijeme svi ljudi demokratski postali gospodarima, što je dakako besmisleno jer gospodar pretpostavlja postojanje slugu.

Također treba znati da sluge žive kod gospodara, te da su sluge-robovi nerijetko bolje živjeli kod dobrih gospodara nego slobodni ljudi bez krova nad glavom i praznih trbuha, bez žene i djece.

Tako ako smo sluge Gospoda i sluge Gospoje Bogorodice, onda znači da uživamo beskrajnu i nestvorenu Božju blagodat, što je i cilj našeg života i razlog i smisao zašto nas je Bog stvorio.

****** Antički poganski svijet imao je zdravije poimanje slobode i dužnosti u društvu od modernog svijeta. Stari Grci su definirali slobodu kao slobodu od strasti, a ne kao slobodu biti rob strastima kakva je danas definicija slobode kod većine čovječanstva.

Osjećali su dužnost poslušanja ne samo prema roditeljima, bili su evidentno patrijarhalni, nego i prema narodu i državi.

Jedna od tih dužnosti koju moderni 'oslobođeni' svijet odbacuje je dužnost djece da roditeljima donesu na svijet unuke, kao i državi buduće državljane. Sveti Ivan Zlatousti tako u jednoj raspravi brani monaštvo od optužbe da monasi i monahinje ne izvršavaju njihovu dužnost rađanja djece.

Danas je obrnuto, postoji pravo ne imati djecu, kao što postoji pravo poslodavaca i onih na vrhu vlasti da narod zamijene sa strancima.

Toliko su moderne države okrenule naravni zakon, kojeg su znali i antički pogani, naopako. 

Hristos voskrese!

P.S.S.

Kao da je P.Helland čitao ovaj tekst:

Šalim se naravno, jer odavno on govori (a vidimo da citira stare američke autore koji su isto vidjeli i pisali o tome) o naopakim temeljima SAD koji su protivni Božjoj Objavi u antihijerarhijskoj i antimonarhističkoj ideji kako su svi ljudi jednaki.

Mnogi ne znaju da su u američkom ratu Sjevera protiv Juga (jer su sjeverne države izvršile napad na južne države koje su imale po ustavu pravo odcijepljenja od američke konfederacije) europski komunisti dolazili boriti se na strani Sjevera, a ruski car je davajući vojnu podršku Sjeveru u ratu pomogao buduće boljševike koji će uništiti rusko carstvo i ubiti njegove potomke.

Nažalost ta američka zabluda koja vuče podrijetlo od zapadnih prosvjetitelja, proširila se je svuda u svijetu.

Brod s židovskim američkim komunistima koje je vodio Trocki zapalio je Rusiju, a ne samo onaj vagon u kojem su Nijemci transferirali Lenjina u Petrograd.

Svuda rašireni sodomizam, pornografija, sve moguće perverzije koje uništavaju ljudsko društvo i hijerarhiju, vuku podrijetlo iz te zemlje revolucije.

Stvarno je ridikulozna poruka Ukaze iz Fatime 1917.g. (možda je Satan namjerno to izveo kako rimokatolici ne bi vidjeli kako zlo dolazi od SAD) kako će iz Rusije krenuti zlo cijelim svijetom, kad je zlo još prije krenulo iz SAD, a inteziviralo se je po završetku drugog velerata kad je od tamo krenula seksualna revolucija, subvezivna pop rock glazba i kultura, filmovi, knjige koje su potkopale diljem svijeta normalna i organska ljudska društva, familije, demografiju i narode.

SAD je poput, a možda i jest, Bludnica iz Otkrivenja.

Ćelavi* Globus na samrti

Osim što mi se učinilo zgodno pisati o nepostojećoj Lopti i nepostojećoj planeti te je u posljednjem tekstu bila ista riječ u naslovu, motiv za ovaj tekst sam našao u informaciji kako je tvorac 'Dana planete Zemlje' , kojeg 'slavimo' ovaj vikend, kad inače feštaju vještice i slavi se praznik rada u narodu koji radnike više nema, dosljedno ekološki kompostirao svoju bivšu djevojku koju je prethodno ubio jer ga je napustila. Umro je u zatvoru.

Evo njegove fotografije:

Instinkt me nije prevario, Ira Einhorn je bio židov, i uobičajeno već za židove - revolucionar.

Uvjerio je mnoge idiote kako su ljudi najveća opasnost za 'globus-planet'.

Pedesetak godina (ustvari i manje) je trebalo da bolesna ideologija osvoji tobožnji globus te su sada i globus i ljudi na samrti, na putu u smrt.

Iako su hipi događanja u SAD bila kad sam bio tek rođen, ona su se kasnije prelila i kod nas kad sam išao u školu, osnovnu i srednju.

Doduše, tada je i nastao punk kao reakcija na izgubljene iluzije hipika i njihov ulazak u establishment. 

Punk je bio anarhističko-nihilistički nastavak iste revolucije, samo jedna ili posljednja nijansa pobune novih naraštaja protiv patrijarhalizma. 

Jer poslije nihilizma ničeg više ne može biti osim ništa.

U takvom vremenu živimo očekujući da nas preplave stranci te da nam barem malo i zakratko plaćaju penzije i čiste nas u staračkim domovinama dok nas ne odluče kompostirati kao navedeni Jednorog svoju bivšu djevojku. 

Inače ni strancima se dobro ne piše, jer 'ćelavi globus vozi suicid autobus'* svuda.

Svugdje pada natalitet, svugdje se teži prema hedonizmu, svugdje ljudi hrle čuti 'Odu radosti' kao simbolu Zapada i Europe iako bi se ta pjesma trebala zvati i zvučati kao tužaljka, naricaljka ili slično.

Ubi nas napredak, bolje rečeno naprdak.

Ali nisam pesimist.

Nipošto.

Jer se odavno ne nadam ničem dobru od Globusa na krugu Zemaljskom.

Čak se malo i radujem što prolaze posljednji oblici ovog svijeta, jer je to znak da se vječnost i carstvo nebesko približava.

Hristos voskrese!

Gospod moj i Bog moj!

Ništa drugo više nije važno.

* Za one koji ne znaju (i nije im zamjerit) što sam parafrazirao:

P.S.

Možda ima i ova vijest veze sa smrću ćelavog Globusa?

Kao ludit, radovao bih se kad bi nestala električna struja zauvijek.

Ludilo i bezakonje Globusa izravno ovisi o 'čudesnoj blagodati iz Pakla'.

Dakako da bi nestao onda i ovaj blog, ali ništa zato.

Vjerni su čitatelji isprintali moje tekstove i znaju ih napamet.

Apropos tog nestanka struje stvarno je ridikulozno i retardirano ili za retardirane objašnjenje razloga - nepoznate atmosferske neprilike.

Vjerojatno se radi o proklamiranom i reklamiranom prelasku na 'zelene-obnovljive' izvore električne energije koje se je pokazalo kao promašaj.

Kako za koga.

Moguće je da se radi o programiranom kaosu koje nastupa kad u društvu posve ovisnom o električnoj energije tako da kupovina-prodaja više ne može funkcionirati bez internet mreže i struje, ove nestane i raja ostane kao ribe na suhom.

Age i begovi misle da će ostati pošteđeni jer su to planirali (ako su planirali).

U svakom slučaju to se nije dogodilo bez Božjeg dopuštenja.

Kako se ne radi o moralnom zlu, jer kakvo moralno zlo može biti ako nestane električne struje, onda je to događaj koji vodi prema većem dobru inače ga Bog ne bi dopustio.

Dakle, nikakvog razloga, ako smo vjernici, nemamo za zabrinutost, pa makar nestanak struje bio na cijelom ćelavom Globusu i to na duže vrijeme.  

Kako po Google statistici je još uvijek rado čitan tekst "Obelisk na Trgu sv.Petra", dajem poveznicu na rimokatolički forum kojeg sam davno pratio i na kojem je rasprava o istoj temi.

Veza je jasna i s ćelavim Globusom odnosno heliocentrizmom (elipsa oko obeliska na trgu) koji je kao burevjesnik smrti Zapada poharao renesansnu Italiju.

Ne, ne može se kristijanizirati okultni falusni simbol i simbol Sunca.

RKC je u to krenula preko 'nezabludivih Hristovih zamjenika' u 15-16 stoljeću.

Puna naplata igranja s demonskim svijetom došla je u naše vrijeme.

Zanimljivo proročanstvo, ako je istinito, iz katakombne Crkve u Rusiji:

Antihrist će se pojaviti kad se zacijele rane Zvijeri, a po ovome radi se o zacijeljenju rana koje je dobio Komunizam, crvena Zvijer koncem 80-tih i početkom 90-tih  godina prošlog stoljeća.

Činjenica je stvarno, kako se može viditi iz priloženog, da se u Rusiji, tobož pravoslavnoj, podižu spomenici Staljinu, Lenjinu i ostalim boljševicima kao i da se simboli komunizma nalaze u novoj ogromnoj 'pravoslavnoj' crkvi u Moskvi u kojoj se veliča Crvena armija.

Bjež'te iz Svjetskog Pravoslavlja u kojem su ne samo ekumenisti, nego je i prokomunistički Moskovski patrijarhat.

Gledao sam svojevremeno snimak kad je ukrajinska vojska došla u neko selo, a neka bakica se je zabunila i izašla radosna iz kuće noseći komunistički barjak misleći da su u selo došli njezini crvenoarmejci.

U svakom slučaju blasfemično je nositi istovremeno oznake kršćanstva i oznake komunizma.

Kako bi se u takvoj prokomunističkoj Rusiji mogao pojaviti ruski pravoslavni car?

Nikako, osim ako se ne dogodi neko veliko preobraćenje Rusa i odbacivanje judeo-komunizma.

Stoga mi je vjerojatniji skori dolazak Antihrista, a ne posljednjeg ruskog pravoslavnog cara.

K tome, ako niste znali, odlazeći tajnik WEF, Klaus Schwab, imao je u svojoj kancelariji Lenjinov kipić (njega već uobičajeno optužuju da je nacist, kao da su njemački nacionalni socijalisti bili globalisti i da su štovali Lenjina, tipična zamjena teza kako bi na kraju globalni antihristovski komunizam bio stvarno uspostavljen).

Marksizam se bez ikakvih prepreka predaje na zapadnim sveučilištima, pitanje je samo vremena kad će se uskladiti ruski 'pravoslavni' političari s ovim zapadnim 'kapitalističkim'** pod stijegom Antihrista.

A da bi se to dogodilo, potrebno je pruzrokovati programirani i planirani kaos, vjerojatno svjetsko veliko krvoproliće.

Opasno se zvecka oružjem između Indije i Pakistana, moguć je rat na Bliskom Istoku i na Dalekom Istoku, moguć su nemiri između domaćeg stanovništa u Europi i stranaca koji nisu slučajno došli, moguć je rat na Balkanu, moguće je proširenja rata u Ukrajini, k tomu moguć je programirani pad interneta i električne mreže kad će život modernom gradskom stanovništvu postati nemoguć, moguće su neke nove isprogramirane bolesti ...

I tada će se Nepomjanik pojaviti kao spasitelj čovječanstva od svih tih umjetno izazvanih nedaća.

I izazvat će najveće od kad postoji svijet zato što je duhovno zlo neusporedivo štetnije od prirodnih nesreća, ratova, gladi, epidemija.

Što da se radi nego, ako smo pravi kršćani, ne nasjedati na lažne ideologije koje vode do Antihrista, kloniti se laži iz medija, i nadasve intezivirati molitveni i svetojinski život koliko god možemo, kao i pojačati duhovne i i ine veze s braćom i sestrama u vjeri.

S time da moramo znati da će nam vjerojatno biti u posljednjim vremenima, u vremenima Antihrista, onemogućen svetotajinski život, odnosno ne ćemo u svojoj blizini imati svećenika i svetu Liturgiju.

** Neka nas ne čudi povratak komunističkih stranaka i organizacija na Zapadu koje preuzimaju vlast kao što su kod nas preuzeli u Zagrebu. I ne rade to više na silu kao u vrijeme drugog velerata i poslijeraća, nego demokratskim izborima. Kad sam nedavno bio u Srbiji jedan pravoslavni Srbin mi je rekao da kad bi se J.B.Tito pojavio na demokratskim izborima da bi on dobio izbore. Jer nemoralni narod želi nemoralnog vladara, a tako je i u drugim državama bivše Jugoslavije, i šire i dalje.

Antihrist ne će nasilu zauzeti vlast, on će je zauzeti demokratski. 

Čovječanstvo kreće stopama Lucifera u potpunu pobunu protiv Boga.

Ludo (ne)razmišljajući kako Ga može nadvladati.

Tom ludilu pridonose lažni kršćanski pastiri poput pokojnog rimskog pape koji uvjeravaju ljude kako ne moraju imati strah Božji, jer kažu 'Bog je ljuuubav' pa će na kraju, ako se ne pokaju prije smrti, Bog ih jednostavno anihilirati (u to vjeruju i Jehovini svjedoci) te tako ne će trpjeti vječne muke makar Bog i postojao.

To je Bergoglio rekao svom ateističkom prijatelju i novinaru koji je isto objavio, i tako je trasirao put prema Antihristu.

A zaluđeni rimokatolici samo što ga nisu kanonizirali i kažu - kako nije u ničemu kršio vjerske dogme.

Možda i nije, zato što nije pripadao Crkvi, Hristovom mističnom Tijelu izvan kojeg nema spasenja i koje stoga ne može naučavati zablude i hereze kao što su to činili rimski pape.

Evo do čega dovodi borba protiv patrijarhalizma:

I nije to jedini slučaj.

Sveučilišta, sudstvo, politiku, općenito poslove (ruko)vođenja društvom preuzimaju žene, ne radi toga što su sposobnije, jače, brže, vještije, odgovornije, racionalnije, nego zato što su im to omogućili muški papci koji su opet nagovoreni od onih okultnih koji znaju da se ne može uspostaviti prijestolje Antihristu dok se ne uništi patrijarhalizam.

Inače autor je vrlo sposoban polemičar, sklon logičnom razmišljanju i metafizici, pravoslavac (još uvijek svjetski koliko znam) i vrlo zabavan i glazbeno-likovno nadaren  pa preporučam da ga pogledate i poslušate.

Evo jedan video u nizu u kojem dokazuje apsurdnost ateizma-materijalizma:

Globus je u žalosti

 Zbog smrti lažnog rimskog patrijarha Franje.

I ljevičarsko-globalistički mediji (dnovinari)  kod nas su u karminama.

Poput indexa na kojem čitamo tipične žalopojke ateista za umrlim:

Da ga bar ostave na miru kad je već mrtav. Ja sam teški ateist, ali sam upoznala par popova koji bi me odveli za rukicu ravno do krstionice da im je bilo stalo do toga. A nije. Toliko su to dobri ljudi. I rijetki. Ovaj se čini jedan od tih. Počivao u miru.

Ateistima su naravno dobri 'dobri pastiri' koji ih ne će uvjeravati da uđu u Hristovo stado, kako je sasvim u redu za njih da ostanu ateisti jer pravog Pakla stvarno nema  (izgovorio je to ovaj lažni patrijarh svojem prijatelju, novinaru i ateisti Scalfariju).

Red bi bio da i ja dam sud o njemu (iako sam nebrojeno puta o njemu pisao na blogu), i bez uobičajenog obzira 'o pokojnima sve najljepše' budući ne samo da nema smisla negirati pokojnikovo heretičko učenje, nego bi to bila izdaja Hrista i Crkve kad se radi o javnom heretiku čije govore su pratili milijuni ljudi.

Uvjeren sam da je sa stajališta Crkve pokojnik bio vrlo dobar, možda najbolji papa nakon shizme.

Jer je toliko drsko i bjelodano iznosio heretičke i apostatske zablude koje su čak strane nekršćanima, čak i normalnijim ateistima, tako da su mnogi rimokatolici posumnjali u herezu papinstva i papolatrije.

Neki od njih, pogotovo u SAD, su došli zahvaljujući papa Franji do spoznaje kako je Pravoslavlje prava Crkva.

S time da su najčešće ostali nažalost u vodama svjetskog pravoslavlja pa im slijedi još bure i muke dok ne dođu u pravu istinsku Hristovu luku.

Papa Franjo potvrđuje poslovicu kako Bog od svakog zla izvlači veće dobro.

Dodajem na kraju kako je i svjetsko pravoslavlje u žalosti.

Hoće li pogreb Franje nadmašiti po broju prisutnih globusnih i ekumenističkih  'velikana' Titin pogreb?

To je jedino neizvjestno.

Pokojnik se je već uvjerio kako je lagao svom prijatelju Scalfariju po pitanju Pakla.

Lagao je i samog sebe nažalost.

Sluđeni rimokatolici i dalje će vjerovati kako je ovaj bio pravovjerni-pravoslavni rimski patrijarh jer heretičke i apostatske izjave nije dao 'ex cathedra'.

I dodat će kao i titoljupci koji su imali slogan 'i poslije Tita Tito', onu svoju uobičajenu parolu lažno se pozivajući na sv.Petra 'ali vrata Paklena je ne će nadvladati' misleći pri tom na raskolnički i heretički rimski patrijarhat za kojeg krivo misle da je Hristova Crkva.

Dakle nema gnjusobe i apostazije koju ovu nisu spremni progutati radi obrane papolatrije.

Takvi su već sad spremni prihvatiti Antihrista.

Zabluda papinstva bila je inkubator Nepomjaniku, završetak te zablude logično vodi do čovjeka bezakonja koji će se praviti Bogom.

Rimokatolici, probudite se jer ste na putu propasti!

P.S.

Neznam da li će se M.Miletić probuditi?

Naime, ako kaže kako je rimski papa kao i svi drugi ljudi zabludiv (krivo govori bezgriješan u tekstu), te da katolici nemaju 'svetu poslušnost' papi osim kad ovaj govori ex cathedra, onda mora odgovoriti sebi, ako želi svoje spasenje i to povezuje s vjernošću papama, kako misli da to Duh Sveti djeluje na rimskog papu da je nezabludiv kad govori 'iz svoje stolice'?

Jel rimski papa poziva tada Duha Svetoga da ga prosvijetli te da govori istinu, golu istinu i samo istinu?

To bi značilo da je papa, po samoj činjenici što je u rimskoj episkopskoj stolici, prorok koji objavljuje svijetu istinu koju je dobio od Boga.

Kad je to, gdje i kod koga postojalo u Starom zavjetu, ali i u Novom, neko mjesto, neka episkopska, carska, ili bilo koja druga stolica na koju se sjedne i onda se ima pravo pozivati Duha Svetog da dotičnom u stolici objavi istinu?

Ne, nema niti jednog carskog položaja, kraljevskog, ili sudačkog položaja, ili bilo koje druge dužnosti u Izraelu ili u Crkvi koja je novi i vječni Izrael, koji bi jamčio takvu antihristovsku ludost. 

Bog bira proroke, a ne da neki ljudi postanu prorocima kad zauzmu neku poziciju u Crkvi.

Vjerovati u papinstvo jednako je vjerovati u Antihrista koji će se praviti Bogom, jer samo i jedino Bog je nezabludiv.

Nadalje, M.Miletić kao završeni rimokatolički teolog trebao bi znati da su prema odlukama Prvog vatikanskog koncila rimokatolici dužni poslušnost rimskom papi i kad ovaj ne govori i naučava 'ex cathedra'.

S time da nitko od tih 'nezabludivih' u rimskoj 'proročkoj' stolici nije nikad iznio nezabludivi ex cathedra popis ex cathedra izjava papa kako bi rimokatolici znali u koje izjave i nauk moraju bespogovorno vjerovati, a koje mogu uzeti s rezervom ili koje mogu odbaciti.

To je zato što se niti sami 'nezabludivi' ne mogu složiti oko tog popisa, a morali bi ako su stvarno nezabludivi i ako su glasnogovornici-proroci Duha Svetoga.

Zato je i rečeno u navedenom koncilu da su dužni biti poslušni u svemu papi, a ne samo u ex cathedra izjavama.

Dakle taj pojam 'ex cathedra' je fiškalija izmišljena kako bi rimski vuk bio sit, a sve rimokatoličke ovce na broju.

I svi vide kako je posljednji rimski papa bio apostat, barem ovi koji imaju nešto pojma o kršćanstvu i povijesti Crkve, odnosno vide kako rimski papa ima carevo novo ruho od ex cathedra nevidljive tkanine, a prave se ipak kako mu to ruho lijepo stoji.

Zato nisu nevini zbog svojeg neznanja, jer je to svjesno zatvaranje očiju da se ne vidi kako je rimski papa gol, jer je to svjesna samoobmana kako se ne bi došlo do Istine.

To je onda, smrtonosno za dušu, idolopoklonstvo.

Evo kako neki tradicionalni rimokatolici komentiraju upokojenje rimskog pape Franje:

Pa evo za njih rješenja - stolica svetog Petra nije nužno u Rimu:

Premda sam siguran da nije u Palmiri de Troya.

Ali je kod svakog pravovjernog-pravoslavnog episkopa.

Potražite ga, i od srca se pomolite Uskrslome da vam dade blagodati i blagoslova u potrazi!

Javio se je i ODostaTogaIŠtoDublje nakon pola godine.

Mogu razumiti njegov stav budući je tradicionalni rimokatolik nesedevakantist.

Međutim u zabludi je kad napisa da rimski pape prije Pia XII nisu bili modernisti.

Ta taj papa je dao zeleno svjetlo za darwinizam, k tome je krenuo s liturgijskom reformom ne u cilju povratka na pravoslavnu tradiciju, nego prema protestantiziranju liturgije.

I prilično sam siguran da bi sazvao Drugi vatikanski da je poživio.

I zašto se optužba za modernizam ne bi proširila i na one davne pape koji su, da se ne zamjere Francima, prihvatili filioque, ili još prije toga one koji su se sjetili da su toliko moćni pa mogu zamjeniti kvasni kruh s beskvasnim na Euharistiji te ne davati više puku Krv Gospodnju pod prilikom vina?

A tek one pape koji su uveli prikaze nagih ljudskih tijela u crkve?

Ne, stablo RKC trulo je u svojem korijenu, stablo ne će procvjetati ako se odrežu grančice suvremenog modernizma i krivovjerja.

A taj nekršćanski i antihristovski korijen je papizam, katastrofalna zabluda kako je Hristos postavio i izabire svakog rimskog episkopa kao svog nezabludivog zamjenika dok drugi put ne dođe na Zemlju.

Zbog te zablude rimokatolici, koji čak i naginju tradicionalnom svjetonazoru pišu ovako:

Papa Franjo je u nekoliko navrata molio medije i novinare da ne iskrivljuju njegove riječi i poruke. I to je istina! Nikada nigdje nije u pitanje doveo vjerske istine.
P.S. Priča o blaženome Alojziju Stepincu ima drugu pozadinu a vezana ja za laži i nedostatak istine. Krivnju snose komunističke i crkvene strukture u Hrvatskoj. Prije nekoliko godina austrijska katolička agencija Kathpress piše o "ubojstvima desetaka tisuća Srba u Jasenovcu". Nitko nije reagirao. Dakle, nije kriv papa Franjo!

I slična rasprava među rimokatolicima kako je papa bio samo neoprezan izdavajući encikliku prema kojoj RKC blagoslivlje sodomitske parove pravdajući da nije urbi et orbi odnosno ex cathedra objavio kako sodomizam više nije teški smrtni grijeh. 

Toliko su takvi oslijepljeni u papizmu da im hotimična dvosmislenost rimskog pape dođe kao izgovor za papizam.

Rimski papa bi komodno mogao javno otići na neki sotonistički skup, a ovi bi rekli da to nije učinio ex cathedra te nije pri tome izjavio kako sotonizam više nije grijeh.

Kao da  se može krivovjeriti samo riječima, a ne i djelima.

Kao da nije bila apostazija onih slabih kršćana koji su u strahu od muka prinijeli zrno tamjana na oltar nekog poganskog božanstva, ali nisu riječima rekli da više ne vjeruju u Gospoda Isusa Hrista.

S time da je ovima stvarno prijetilo mučenje i smrt, a kakvom je to potencijalnom mučenju i smrti bio izložen Bergoglio da je rekao - tko sam ja da sudim (na pitanje osuđuje li grijeh sodomizma), ili kad je klanjao se idolu iz amazonske prašume ili kad je naložio svojim svećenicima da blagoslivlju sodomite kad dođu kod njih držeći se za ručice?

Ne, on to nije radio pod pritiskom neke neimenovane duboke države, on je to radio iz svog dubokog uvjerenja.

A ovi koji ga opravdaju neznanjem, sukrivci su njegovog krivovjerja i apostazije.

I na istom su putu propasti.

Ipak na kraju dobra vijest o pokojnom papi.

Vjeruje se da onaj tko umre za Uskrs, odnosno tijekom ovog Svjetlog uskrslog tjedna, ide izravno u Raj.

Doduše, mislim kako je uvjet da bude pravovjerni kršćanin.

Ustvari uvjeren sam u to.

Stav istinskih pravoslavaca o arhiheretiku iz Rima.

Za one koji znaju ćirilicu, tekst o obraćenicima-novokrštenicima u Francuskoj.

Sodomiti unutar RKC, ali i izvan, su naročito u žalosti:

Globus je u žalosti, a srpski studenti skandiraju - učit ću, učit ću, učit ću ...

A u domaji nakon velebnog sprovoda * kojem je ravan bio samo onaj Titin, objavljen je ovaj komentar kojeg isprva nisam primjetio da je satiričan:

Hvala papi Franji ŝto je pomaknuo granice u borbi protiv pobačaja. Nebrojene države su zahvaljujući njegovom angažmanu ukinule ili otežale pobačaj.
Isto vrijedi i za svetost braka. Njegovo zalaganje smanjilo je stope razvoda i vanbračnog života te odgovorilo mnoge države od stavljanja istospolnih zajednica u istu ravninu s brakom.
Njegova podrška referendumu u RH je bila presudna da naša država brakom smatra samo zajednicu muškarca i żene u kojoj je muškarac glava kako je sv. Pavao govorio, a naši svećenici bez zadrške grme s oltara.
Hvala papa Franjo! Molimo za novog papu koji će ponoviti ove velebne uspjehe i neće skrenuti s Franjinog puta! I poslije Franje - Franjo!

Rimokatolici su toliko zaluđeni s papizmom, što opet ne smije biti iznenađenje jer se rimokatolištvo temelji na papizmu, tako da kad i komentiraju satirično o papi izgleda kao da je ozbiljno.

* Svakome zdravog razuma mora biti barem sumnjivo kad se arhiheretiku iz Rima održi veleban, ali kažu skroman, sprovod u kojem prisustvuju politički vođe ovog posrnulog svijeta.

Rijetki su bili sveci kojima je bio održan veleban sprovod (u smislu mnoštva prisutnih) , a ako je i bio onda je to bilo u vremenima kršćanskih monarhija kad je cijelo društvo bilo kršćansko.

Kakav je sprovod imao Gospod Isus Hristos?

Sa stajališta ovog svijeta i dnovinara, nikakav i bijedan, samo nekoliko ljudi su pratili Njegovo polaganje u grob.

Da, ali ti ljudi su bili veliki sveci, svaki od njih vrijedio je beskonačno više nego li stotine tisuća na pogrebu Tita ili Franje.

Hristos voskrese!

 

Grob je prazan!

Smrt je pobijeđena!

Sveta Marija Egipćanka ili strast se svetom mukom uništava

Ušli smo u Veliki Tjedan ili Strastni Tjedan (Sedmicu kako kažu Srbi), danas je Veliki Ponedjeljak.

Oznaka 'strastni' tjednu znači u ovom slučaju kao Tjedan Muke-Pasije.

Jel treba ponavljati da smo tom svetom Mukom spašeni?

I da bez naše male muke ne možemo uživati plod Velike Muke?

Zato se danas pred nas stavlja, po drugi put od početka Velikog Posta, lik svete Marije Egipćanke.

S dvanaest godina pala je u grijeh nečistoće i ostala je pod vlašću demona bluda još 17 godina.

Toliko joj je još vremena trebalo u pokajanju (od svoje 29 godine), preteškom pokajanju i podvigu u jordanskoj pustinji da ga se potpuno oslobodi.

U tih 17 godina nije više griješila bludno, ali su joj konstantno dolazile slike i sjećanja na bludni život, demoni nisu lako htjeli pustiti svoju robinju za koju su mislili da je zauvijek njihova.

Posredovala je za Mariju druga Marija, Bogorodica čije molitve Njezin Sin uvijek uslišava.

Neka to i nama bude poruka i ohrabrenje ako se nismo još oslobodili bludnih strasti te ako gubimo nadu da ćemo se osloboditi ropstva nečistoće.

Možemo i moramo se osloboditi, ali moramo činiti veliki napor u tome kao što je to činila ova velika podvižnica. 

Netko će pitati, ako je Bogorodica najveća posrednica, zašto nije zamolila Sina da odjednom otjera demone od Marije Egipatske, zašto su još 17 godina demoni je oblijetali po pustinji?

Zato što bi u suprotnom Marija ponovno pala, ovako se je ojačala u vjeri dugotrajnim postom i askezom i postala toliko sveta da je sveti Zosim koji ju je vidio, svjedočio kako je lebdila dok se je molila, kako je prelazila preko rijeke kao po suhu.

Sveg tog savršenstva i čudotvorstva ne bi bilo da se nije tako jako i dugo podvizavala.

To imajmo na pameti ako se molimo Bogu, ili Bogorodici, ili svetoj Mariji Egipćanki ili nekom sličnom svecu da nas Bog oslobodi bludne strasti, te se pitamo zašto se naše molitve ne ispunjavaju.

Ispunjavaju se i te kako, božanski Ljekar nas liječi, ali nas liječi tako da više ne obolimo, a za to je potrebno vrijeme rehabilitacije, čvrsta i ustrajna volja bolesnika da ozdravi.

Bludna strast, kao i druge zle strasti, sa svetom strašću se izbija.

Bez svete muke nema slobode od vječne muke.

I ne zaboravimo, da nije bilo svete Muke Jaganjca Božjeg, ne bi ništa značila niti muka Marije Egipćanke niti bilo kojeg drugog podvižnika, niti bi demoni ikad pobjegli od nje da nisu bili pobijeđeni na svetom, časnom i životvornom križu-krstu Gospodnjem.

S tim mislima nastavimo hodati za našim raspetim Spasiteljem u Velikom Tjednu Muke.

P.S.

Sad je vrijeme najvećeg posta, mnogi poste samo na vodi, ili jedu malo samo jednom dnevnu posnu hranu.

Inače, bilo je predstavljanje pitanja ruskih staroobredca na ovom YT kanalu:

Priznajem da sam imao krivi dojam o njima, mislio sam da su bili ili jesu pravi istinski zeloti, a izgleda su bili sektaškog duha (i nije onda čudno da su neki matejevci koji su sektaškog duha kao i oni pregovarali o međusobnom priznanju i općenju). 

Mjerodavno je to što su ubrzo ostali bez episkopa i onda bez svećenstva, a Crkva bez barem jednog episkopa ne može postojati (to je poruka nekim matejevcima koje znam i koji su pod sinodom jednog episkopa koji je u dubokoj starosti i nema nasljednika, osim ako protivno tradiciji sam bez drugih episkopa ne rukopoloži nekog novog episkopa).

Krivo usmjereni zelotizam vodi u raskol, a što znači u duhovnu smrt.

Kako može biti dogmatsko pitanje da li se u obredu kaže dva puta ili tri puta aliluja?

Ili da se ide u procesiji oko crkve u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto?

Pa čak i pitanje krstiti se s dva ili tri prsta nije dogmatsko pitanje.

Ali svakako je filioque dogmatsko pitanje kao i ekumenizam.

Evo komentara vladike Henoka po pitanju ruskih staroobredaca.

Nešto ponovno o nestajanju naroda odnosno čovječanstva.

Većina, velika većina, osim što će imati sućuti prema Ircima koji su negdje (a to je na mnogo mjesta) postali ugrožena manjina u vlastitoj domovini, ne će moći ukazati na ideologiju koja je dovela do ovog stanja.

Zato dajem slijedeći video blogu poznatog Petara Hellanda:

Da, tko je mogao pomisliti da će ideja (lažne) slobode, jednakosti, demokracije dovesti do pakla na Zemlji?

Tko je to mogao zaštiti ovu Irkinju od nasilnih stranaca i njezinu kćerku ako ne njezin muž i otac?

Ako nije mogao sam muž, onda su tu bili patrijarsi roda, kneževi, na kraju kralj kao otac naroda.

I kad se proklamira laž da su svi ljudi jednaki, s jednakim pravima i obvezama, onda više nema oca, nema kneza, nema kralja koji ne će dozvoliti da stranci uopće dođu u većem broju u njegov narod, a kamoli da postanu nasilni i maltretiraju njegove podanike.

Ideja jednakosti dovela je do atomizacije društva, a atomizacija je jednaka nestanku društva odnosno naroda. Sve što je oragnsko je hijerarhijsko i temelji se na autoritetu, te kad se proklamira da su svi ljudi jednaki onda naravno nestaje autoritet i time se ruši familija, narod, društvo, država.

Individue koje nisu niti svjesne zašto su individue, a ne članovi organskog društva, ne mogu se suprostaviti jače povezanim i patrijarhalnijim strancima, eventualno se mogu samo jadati pred kamerama kao ta žena.

Ideja jednakosti uništila je familije, ako otac nije glava familije, onda nema više familije.

Rijetki su muškarci koji nisu feminizirani i koji ne podržavaju feminizam odnosno ideju da su muškarci i žene jednaki, osim onda kad treba ići u vojsku i ginuti te raditi za život opasne poslove.

Ako su svi ljudi jednaki onda su stranci jednaki s domaćima, onda ista prava ima nelegalni imigrant i netko čiji su preci stoljećima štitili granicu upravo da ne bi netko nepozvan prelazio granicu.

Vjerojatno je pravedno izgubio svoju domovinu, jer je povjerovao u jednakost, demokraciju, liberalizam, globalizam i time izdao svoje predke graničare.

Ne trebamo kriviti političare da su nas izdali, pogledajmo se najprije u ogledalu i zapitajmo se - razlikujem li se po ičemu od ovih kojih okrivljujem za svoje nedaće?

I što ako su te nedaće Božja kazna zbog našeg odbijanja patrijarhalnog i bogobojaznog života kojeg Bog očekuje od onih koji se zovu kršćanima?

Roboti zamjenjuju radnike na farmama.

Uvelike zamjenjuju vojnike u suvremenim, a još više će u budućim ratovima.

Svi kancelarijski poslovi mogu biti zamjenjeni pametnim računalima.

Prema ovoj vijesti humanoidni roboti mogu raditi sve što i ljudi, samo bez umora i odmora, pretpostavljam i brže i više i s manje grešaka.

AI već godinama može skladati i crtati, doduše nikad originalno, ali kad su zadnji put umjetnici bili originalni?

Neki se s pravom jadaju kako tzv. AI odgaja djecu i s nezamislivim posljedicama.

Usput taj tekst je napisao čovjek uz pomoć AI.

Većinu čovječanstva mogu zamjeniti na njihovim poslovima strojevi.

Oni koji opstanu, ne će biti elita, nego tudumi koji ništa ne će moći, ni znati bez pomoći strojeva.

Čak su neki književnici pišeći futurističke romane u prošlom stoljeću takvo nešto predvidjeli.

U Japanu se neki hvale kako će roboti riješiti njihovu demografsku katastrofu i bez otvaranja granice za imigrante.

Kao da će im to pomoći da ne nestanu kao narod u izumiranju.

Ludite je trebalo slušati dok je još bilo vremena.

I kad ne bi bilo Boga kao izvora života i Svedržitelja, život bi na Zemlji brzo nestao kad bi teorija evolucije i bila istinita. 

Po tko zna koji put je dokazano da je čovjek sam sebi najveći neprijatelj.

A takav je svaki čovjek koji se ne boji Boga i ne sluša Njegove zapovijedi snujući kako će postati božanstven ako ih prekrši te prihvati ponudu Zmije u vidu zabranjenog voća.

To voće je, a sad se može s prilično velikom sigurnosti konstatirati, elektromagnetska tehnologija.

O čemu sam pisao pred deset godina.