utorak, 27. listopada 2015.
Obelisk na trgu sv.Petra
Vjerojatno se mnogi hodočasnici zapitaju, kad dođu na trg sv.Petra u Rimu, što predstavlja egipatski obelisk u središtu tog trga.
Službeni odgovor je - to predstavlja pobjedu kršćanstva nad poganstvom, jer na vrhu obeliska je križ.
Zanimljiva je povijest tog obeliska.
Podignut je u Heliopolisu (današnji Kairo) u drugom tisućljeću prije Krista.
Rimski car Kaligula ga je prenio u Rim i postavio na hipodromu koji se je nalazio uz buduću baziliku sv.Petra u Vatikanu koju je izgradio prvi kršćanski car Konstantin. Obelisk se je tada nalazio bočno od bazilike, hipodrom je bio uništen.
Za vrijeme pape Siksta V, tijekom gradnje nove crkve sv.Petra (na mjestu stare bazilike), obelisk je pomaknut ispred nove crkve.
Arhitekt Bernini je po nalogu pape Aleksandra VII napravio sadašnji trg sv.Petra sredinom 17.st.
Ovo bi bili samo suhoparni povijesni fakti kad ne bismo znali što se je to ustvari sudbinski dogodilo u renesansi, i da se to razdoblje nikako ne može smatrati pobjedom kršćanstva nad poganstvom, nego ponovno oživljavanje poganstva koje se je nastavilo sve do današnjih dana.
Egipatska poganska religija (ustvari magija) bila je okrenuta oko štovanja Sunca. Sunce je po drevnim Egipćanima muški, aktivni element, a Zemlja pasivni, ženski. Obelisk oblikom asocira na falus, stoga je obelisk simbol poganskog božanstva Sunca, dočim je Zemlja oblika kružnice ili elipse podsjećajući tako na ženski spolni organ.
Kolonade na trgu sv.Petra čine elipsu, a u središtu je obelisk.
Sve bi to moglo biti slučajno, kad ne bismo znali kako su vinovnici tog arhitektonskog djela bili dobro upoznati s egipatskom poganskom religijom, odnosno s hermetizmom.
Ako niste 'skočili' na poveznicu, onda ukratko o hermetizmu.
Hermetizam je nauk po kojem je grčki bog Hermes ili njegov pandan egipatski bog Thoth objavio pravo znanje ljudima o božanskim tajnama koje je zapisao legendarni lik Hermes Trismegistus u svojim knjigama.
Hermetici vjeruju kako je to prava teologija, koja uključuju alkemiju, astrologiju i magiju te uz pomoć koje ljudi, koji su upoznati s tom naukom, mogu postići svoje osobne ciljeve i sreću, ali i cijelo društvo.
Njihov moto je 'kako gore, tako dolje', odnosno onaj tko poznaje pravi nauk može iskoristiti razne tehnike, talismane i slično, da nebesku stvarnost prenese na Zemlju. Ako ste ikad čuli za ljude koji vjeruju da je geometrija piramide magična, onda ste se susreli s hermetistima. Slično je vjerovanje u obeliske, kako preko materijalnih oblika dobiti nebesku moć Sunca i slično.
I ako mislite da su se takvom magijom bavili u doba renesanse samo primitivni ljudi, onda ste u zabludi. Najučeniji ljudi tog razdoblja bili su hermetičari, bavili su se alkemijom, astrologijom i magijom.
Notorni 'milijarder' tog razdolja Cosimo Medici iz Firence je bio lud od sreće kad mu je jedan njegov poznanik donio Hermetiku, knjigu Hermesa Trismegistosa za koju se je mislilo da je izgubljena.
Vladala je pomama za tajnim znanjem koja je bila veća od suvremenog new age pokreta i želje za okultnim.
I što je najgore, takvi ljudi, osim što su bili izuzetno bogati i utjecajni, bili su bliski Crkvi u toj mjeri da su neki među njima bili i pape.
Tumačilo se je kako je Hermes Trismegistos bio suvremenik Mojsijev te da je u svojim knjigama proročki nagovijestio dolazak kršćanstva, u pozitivnom smislu*. Stoga se je htjelo izvršiti sinkretizam između poganskog hermetizma i kršćanstva. Barem u Italiji skoro svi hermetici su se smatrali katolicima koji žele odbaciti neke zablude u kršćanstvu i vratiti se izvornoj teologiji.
Moglo bi se reći kako su modernisti 20.stoljeća potomci renesansnih katoličkih hermetika, kao i da su novoredni pape ** nasljednici renesansnih papa.
Renesansni pape vjerovali su u astrologiju i u magiju, kao i svi ondašnji kraljevi i velmože. Imali su svoje dvorske astrologe. Jedan papa je odgađao dan svoje krunidbe dok mu se 'nisu poklopile zvijezde'.
Papa Urban VIII bojao se je neposredne smrti koju mu je prema astrološkim kartama predvidio španjolski svećenik Orazio Morandi između pomrčine Sunca i Mjeseca.
Zato se je nekoliko mjeseci 'liječio' uz pomoć dominikanskog heretika i hermetičara Tommasa Campanelle (i Giordano Bruno je bio dominikanac i hermetičar), koji je izvodio magijske talismanske obrede prema Hermeutici, knjizi Hermesa Trismegistosa kako bi papa izbjegao smrt.
Pomama za grčkom filozofijom, umjetnošću i poganskom magijskom religijom uništila je kršćansko društvo. Iako se je dogodila reakcija na renesansu, ona nije bila dovoljna da vrati društvo natrag u kršćanske okvire.
Stara bazilika sv.Petra koju je napravio car Konstantin bila je nepovratno uništena i na njezino mjesto je došla nova renesansno-barokna crkva koja je prepuna prikaza nagih tijela, poganskih likova i bogova.
O tome možete pročitati ovdje .
Nažalost, moram konstatirati da egipatski obelisk na trgu sv.Petra nije simbol pobjede kršćanstva nad poganstvom, nego pokušaj neprirodnog i neuspješnog amalgamiranja istih.
I kad bi tradicionalni katolici uspjeli povratiti oduzete nekretnine odnosno crkve, morali bi dobro razmisliti što učiniti s njima, što izbaciti iz njih i uništiti kao nekršćanske artifakte koji truju duše onih koji ih gledaju.
Talismani postoje, makar stali u džepu ili bili veliki kao trgovi. I nisu pogani bili idioti koji su vjerovali da sam talisman ili idol ima po sebi moć, nego da ta moć dolazi odozgor, od bogova.
Ali moć talismana ne dolazi odozgor, nego odozdol, od demona.
Kao oni kojima je domovina gore na Nebesima, moramo znati da je Bog ljubomoran kako nam je objavio u sv.Pismu, i da je svaki znak poganstva Njemu odvratan te stoga takve zabludjele ljude željne nadnaravne moći, makar se nazvali kršćanima i svećenicima Kristovim, prepušta zavođenju i vlasti čovjekoubojice od početka i ocu laži.
Razbijmo dakle sve idole koji su nam smetnja pravoj i čistoj vjeri!
* Većina navoda je iz knjige "The Vatican Heresy" autora Roberta Bauvala koji je vrli zagovornik hermetizma, pa bi se njegovi tekstovi mogli uzeti sa rezervom. Međutim, našao sam i kod drugih autora iste činjenice.
Renesansni hermetici nisu, barem formalno odbacivali kršćanstvo. Moderni hermetici poput autora ne skrivaju svoje neprijateljstvo prema kršćanstvu.
** Na poveznici je članak o liječenju Bergoglia koje je izvršio taoistički monah. Suštinski nema razlike između hermetizma i taoizma, jedno i drugo je poganstvo, u jednom i u drugom slučaju se radi o demonskom utjecaju.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Ne predstavlja pobjedu nad paganstvom već ruganje krstu.Pape su svi redom od raskola 1054 potpisali ugovor sa satanom.Obelisk je polni organ lažnog boga vala i zato su stavili krst da se rugaju.
OdgovoriIzbrišiKriževi svih vrsta su također simboli iz hramova Suncu. Dakle postavljanjem križa na obelisk nije nikakva pobjeda,već nastavak poganstva koji se poput kukolja uvukao u kršćanstvo poslije smrti apostola.Cijeli Trg je napravljen u obliku drevnog simbola Sunca. Piramide su također drevni simboli u štovanju Sunca,tj. Sotone. Piramida ima tri točke iz bokocrta,koje predstavljaju tri sunčeve faze...izlazak,podne,zalazak. Sve te religije takozvanog kršćanstva koje su prepune poganštine iz drevnog Babilona,predstavljaju Bludnicu i Babilon Veliki iz Otkrivenja 17 i 18 poglavlje.
OdgovoriIzbrišiTako je, u Bibliji to sve lijepo piše, samo treba pročitati. A piše i kako će bludnica biti uništena i na koji način i to treba pročitati. Otkrivenje 17. i 18. poglavlje znam napamet, jedva čekam ispunjenje uništenja bludnice.
IzbrišiObelisk predstavlja promjer kruga, ciji opseg ima dimenziju 246 svetih lakata. U prijevodu kroz dimenzije pise "ROM" odnosno Rim.
OdgovoriIzbrišiObelisk, koliko mi je poznato, nije rađen za Rim, niti je tamo isklesan, nego u Egiptu. Rimski carevi su ga kao znak pobjede prenijeli u Rim. S renesansom vratilo se je poganstvo, tako je rimski papa odlučio premjestiti taj obelisk ispred nove renesansno-barokne crkve sv.Petra. Obelisk se inače u Egiptu postavljao ispred hramova boga Sunca. Dok se za Sunce smatralo muški princip koji oplođava ili osjemenjuje majku Zemlju. Zato je i u obliku falusa. Kako je obelisk rađen u Egiptu i ne za Rim, onda je neuvjerljivo tumačiti da njegove dimenzije imaju ikakve veze s riječju Rim. Možda su to pokušali onda tako tumačiti opoganjeni rimski pape.
Izbriši