petak, 19. veljače 2016.

Judita, feministkinje i Bergoglio

Idemo od posljednjeg koji bi htio biti prvi.
Bergoglio je javno optužio američkog predsjedničkog kandidata D.Trumpa da nije kršćanin, jer se zalaže za podizanje zida između SAD i Meksika. 

Tko ne zna - ukratko, SAD-e ima velikih problema s ilegalnim useljavanjem na južnoj granici s Meksikom preko koje idu i velike količine droge i pripadnici mnogih narko kartela koji imaju nevjerojatno veliki utjecaj i vlast u Meksiku i koji oživljavaju poganske demonske kultove koje su svojevremeno uništili konkvistadori.
Kao i kad je se je praktično zalagao za poništavanje granica Italije posjećujući i davajaći podršku afričkim muhamedancima koji su protuzakonito došli na talijanski otok Lampedusu, tako se i u ovom slučaju Bergoglio ne libi još jednom dati podršku novom svjetskom poretku bez granica.
Ljevičari kod nas stanu na četiri noge kad se i samo nasluti da je neki novoredni svećenik dao izjavu koja smjera reći puku, i to uvijek uvijeno a ne izravno, da ne glasa za ljevičarske antikršćanske stranke.
Nedavno se je, zamalo sam napisao pokojni umjesto bivši, predsjednik Mesić na nekom skupu krojača novog svjetskog poretka žalio Vatikanu što se hrvatski novoredni biskupi bave politikom, jer da su eto povezali (porušeni) Most i (neisprofilirani) HDZ i tako onemogućili prve da idu u koaliciju s otvoreno antikršćanskim SDP-om. Kako je Vatikan već praktično odustao od kanonizacije kardinala Stepinca na zahtjev srpskih shizmatika, vjerujem da je vapaj Mesićev uslišan te da je novorednim hrvatski biskupima došao mig iz Vatikana kako se ne smiju baviti politikom, ako to nije politika stvaranja novog svjetskog poretka.
Dakle, kao što se je moglo očekivati, američka braća hrvatskih ljevičara nisu prosvjedovali što se Bergoglio pača u predsjedničke izbore u SAD-u niti su se pozivali na svoju svetu kravu odvojenosti Crkve i države, ali će se sve više novorednih američkih katolika zapitati kakav im je to njihov papa koji se zalaže da nestane i ono malo kontrole na južnoj granici preko koje dolazi opasni kriminal koji ih ugrožava.
Malo da se podsjetimo mudrosti iz sv.Pisma:
Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija. Prop.10:8
Ne znam dal će Bergoglia ujesti zmija dok ruši zid kojeg planira podići D.Trump, ali ova Božja poruka je prilično jasna. Pojasniti ću je onima koji je ne vide. Kopati nekome jamu znači pripremati mu zamku od koje će stradati, polomiti nogu recimo ili vrat. Neprijatelj zna kuda hoda čovjek kojem želi zlo, zato na tom putu iskopa jamu. Vjerojatno ste imali iskustvo kad ste mislili da stajete na čvrstom, i odjednom tog čvrstog nema. Gubite ravnotežu padajući u jamu i dobijajući ozljede koje ne biste dobili da ste pripremljeno skakali u jamu, a vjerojatno biste jamu preskočili ili zaobišli da je vidite.
U tome je podmuklost onog tko kopa jamu, jer se taj ne suočava s protivnikom oči u oči.
Drugi dio rečenice je nejasan onima koji ne znaju čemu služi zid.
Zid ne služi za pisanje grafita, nego za zaštitu onih koji se nalaze iza zida. To može biti i zaštita od hladnoće ili vremenskih nepogoda, ali zid je prvenstveno zaštita od uljeza ili neprijatelja. Na bezbroj mjesta nalazimo u sv.Pismu redke u kojima proroci oplakuju Jeruzalem jer su porušene njegove zidine. Porušiti zidine nekog grada znači osvojiti taj grad, pobiti branitelje, a preostale građane uzeti kao ratni plijen.
I kao što je podmuklo nekom kopati jamu, tako je podmuklo srušiti mu zid.
I u jednom i u drugom slučaju Bog to sve vidi i kažnjava tako da onaj tko kopa jamu sam u nju pada,
a onaj tko ruši tuđi zid, njega Bog prepušta zmiji, odnosno đavlima.


Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u očima njegovim kao ona što nađe smirenje. Pjesm.8:10 
Opet korištenje iste slike ili značenja zida - kule. Onaj tko je zid ili kula, on je siguran i otuda mu dolazi smirenje, spokojnost.
Grad razvaljen i bez zidova - takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom. Mudr.izr. 25.28
Sv.Pismo u ovom redku bez ikakve sumnje nam poručuje kako zid znači zaštitu, kontrolu nad sobom i onemogućavanje neprijatelja da nas osvoji.

Gdje se tu onda osim Bergoglia koji je protiv zidova (da bi nas neprijatelji lakše osvojili), nalazi Judita i feministinje koje sam stavio u naslov?
Judita je povjesna i biblijska junakinja koja je spasila svoj narod od neprijatelja uz pomoć svoje ženstvenosti i hrabrosti.
Feministkinje su u istoj službi kao Bergoglio, iako su različiti jer Bergoglio je muškarac, koji doduše ne voli suditi sodomite. S druge strane opet su slični, jer i feministkinje su jako dobre sa sodomitima.
Feministkinje koriste svoju ženstvenost kako bi ih muškarci papučari poslušali i srušili iznutra zidove koji ih brane od neprijatelja. 
Judita je upravo radila obrnuto od feministkinja i Bergoglia.
Kad su zidine bile srušene, kad je neprijatelj osvojio Izrael, i kad su osvajači uzimali svoj plijen, Judita je dala naslutiti u Holofernu, u cilju da mu skine podozrivost, da je jedna od mnogih žena koje biraju uvijek jačeg muškarca za svog gospodara. 
Mnogi danas takve muškarce nazivaju alfa muškarcima, dominantnim muškarcima kao što je u vučjem čoporu vođa čopora alfa mužjak i sve ženke žele se samo s njim razmnožavati.
Takav je bio sirijski vojskovođa Holoferno, alfa mužjak pobjedonosne osvajačke vojske.
Judita je bila udovica, vjerojatno joj je muž poginuo u ratu protiv Holoferna.
Bila je lijepa i Holoferno je u njoj vidio ženu koja mu se podaje jer je on alfa mužjak.
Ali se je ljuto prevario, jer mu je Judita odsjekla glavu i tako spasila svoj narod budući su Sirijici bili obezglavljeni bez Holoferna. Judita je postala zidom ili kulom svojeg naroda, i ona se često spominje kao starozavjetna slika Marije koja je zgazila Zmiji, koje su se svi bojali i klanjali, glavu. 

U patrijahalnom društvu nema feministkinja, i svi patrijarsi sagrađuju zid s kojim štite svoju ženu, djecu, svoj posjed od lopova i uljeza. Žene očekuju to od svojeg muževa, da ih zaštitite, da njihovu djecu zaštite, da budu jaki i hrabri i da svojoj obitelji osiguraju dovoljno materijalnih potrebština. 
Zauzvrat one priznaju mužu da im je glava, odnosno davaju mu poslušnost kako bi dobile sigurnost, i često k tome ljubav od muža koju dokazuje tako da je spreman poginuti za nju. 
Zato sv.Pavao kaže ženama da budu poslušne muževima, a da muževi ljube svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i dao život za Nju.
Muž dakle mora ljubiti poslušnu ženu, ali ne feministkinju koja se je umislila da mu je jednaka ili čak superiorna i da ga uopće ne treba.
To je nešto fundamentalno u ljudskoj naravi, muški princip je aktivni princip, onaj koji daje, ženski princip je pasivni, onaj koji prima, ali i onaj koji rađa. Eva je stvorena od Adama, a ne obrnuto.
I uvijek je bilo više udovica nego udovaca, zato što su muževi braneći svoju obitelj, vjeru, rod, utvrdu ili svoj narod ili osvajajući tuđe utvrde i porobljavajući tuđe narode, ginuli i to uveliko. 
I kad gledamo i divimo se veličanstvenim povjesnim artifaktima, katedralama i slično, znajmo da su iste napravljene kroz muku i znoj, kao i ideju muškaraca koji su uvijek radili teške fizičke poslove (zato i imaju u prosjeku kraći život od žena), jer su jači od žena i jer su dosadašnje civilizacije podigli muškarci kojima je i osmišljavanje i kreiranje artifakata civilizacije isto bio način da se natječu i tako privuku pažnju žena.
Često su ginuli u međusobnim dvobojima samo da dokažu ženama kako su alfa mužjaci.
Tuče koje se događaju među mladićima prvenstveno su time motivirane. Znamo da su stariji ljudi govorili i vjerovali da onaj tko nije za rat sposoban, da nije ni za ženidbu sposoban.
Živimo u vremenima kad su zapadne države ukinule vojnu obuku mladića, a ako se mladići uopće potuku onda je to zbog nogometnih klubova. Ono što je moj naraštaj pokazao 90-tih, teško je za očekivati da bi pokazao novi naraštaj. Zato što se je dogodio feminizam za kojeg krivicu ne snose feministkinje, nego muškarci koji su dozvolili da žene prestanu biti ženama i postanu feministicama.
Vjerujem da se djelomično porast sodomizma može protumačiti s pojavom feminizma.
Muškarci su izgubili osjećaj muškosti jer ih od najmlađeg doba društvo uči da su isti s djevojčicama, a postat će i gori ako se samo usude ponašati kako su se ponašali njihovi djedovi, u braku moraju raditi isto što i žene, prati, peglati, mjenjati pelene, a na zapadu već prisiljavaju očeve da uzmu porodiljski odmor kako bi bili sa svojom malom djecom dok majke idu radit kako ne bi patila njihova karijera.
Moramo ipak konstatirati, teška srca, da su feministkinje ipak žene.
Jer njihov alfa mužjak je država. Država im omogućava da održavaju svoje nezaslužene privilegije nad muškarcima, da muškarce koriste samo za spolnu nasladu i kao davatelje sjemena, jer država će se brinuti o njihovoj bastardnoj djeci, država će im davati novac i sigurnost koju bi im u naravi trebao dati muž.
Sva ispitivanja pokazuju da žene nadmoćno glasaju za lijeve stranke i za stranke koje se zalažu za čim jaču državu s čim većim porezima i kontrolom i za stranke koje propagiraju useljavanje stranaca. I nemojmo misliti da su feministkinje rjedak sloj među ženama, većina žena, ali i muškaraca, prihvatilo je feminizam. Jer kako napisah, feminizam je uspio zato što muškarci nisu bili više muškarci.
Ako pratite što se događa u zapadnoj Europi, onda ste primjetili da su to žene koje u najvećem broju pokazuju dobrodošlicu i gostoprimstvo muhamedancima iz Afrike i Azije a koji su mnogo bistriji nego što efemizirani europski muškarci misle.
Jer su s pravom zaključili kako nema više ništa od europskih križara kojih su se nekad bojali, jer vide da su Europljani izdali sebe rušeći zidove i kule koje su podigli njihovi preci štiteći se tako od osvajača.
Što mislite kako se osjećaju osvajači pred nekim gradom ispred kojeg dođu žene govoreći im da su dobrodošli? Ili da su poludjele, ili da je grad već pao u njihove ruke i ovo ispred njih je ratni plijen koji traži novog alfa mužjaka. Nema stoga mjesta nikakvom čuđenju zbog brojnih silovanja koja se događaju na zapadu od muhamedanca. Oni znaju da su gazde, i da će feministkinje koje su tako ponosno pokazivale svoju nadmoć nad efemiziranim bijelim muškarcima, uskoro biti jedna od njihovih poslušnih žena koja se ne će smijeti pokazivati u javnosti, a kamoli da će govoriti da je jednaka s njim.
Zanimljiva, iako jezovita, stvar dogodila se je kad je Muhamed zapovijedio glavosječu svih muškarca jednog židovskog plemena koje je bilo u Medini i koji ga nisu htjeli prihvatiti za Mesiju.
Izvori kažu da ih je tada poubijano u redu oko 800 (islamisti iz Sirije ne rade ništa što nije radio i Muhamed).
I to pred očima njihovih žena, kćeri, sestara.
Nakon toga su žene muhamedanci uzeli kao seksualne robinje, Alah je rekao da Muhamed prvi izabere, ostalima što ostane.
Koliko je među tim ženama bilo Judita, a koliko 'feministkinja' koje su samo prihvatili nove alfa mužjake?
Čitao sam jednu knjigu o prvom uspješnom križarskom ratu. Među križarima je bilo mnoštvo drugih hodočasnika koji nisu nosili oružje, tako je bilo i žena. U napadu na jednu križarsku postrojbu, muhamedanci su bili nadmoćniji, i pobivši muškarce, žene su uzeli kao bijelo roblje. Nakon izvjesnog vremena križari su izveli kontranapad i pri tome oslobodili iste zarobljene žene. Ali jedna žena se je nakon toga vratila potajice svom novom gospodaru. Križari su bili izbezumljeni, riskirali su živote da je oslobode, a ona se je vratila svom muhamedanskom gospodaru izdavši svoje krštenje i vjeru.
Ništa novo pod kapom nebeskom. To danas zovemo stockholmskim sindromom kad se žrtve zaljube u svoje mučitelje, ali kako se to gotovo uvijek radi o ženama ili efemiziranim muškarcima, onda je to znak da se radi o simptomu bolesti cijelog društva u kojima su se zamijenile uloge muškaraca i žena.

Ne znam dal zapadu uopće ima spasa budući se je feminizam preduboko i predugo ukorjenio.
Samo Bog nas može spasiti od izgledne propasti i ropstva.
Kad je Judita odsjekla glavu Holofernu, onda ona nije time pokazala da su žene superiorne, nego da žene koje su sačuvale vjeru i ljubav prema svojem narodu, mogu u očajnim trenucima za narod učiniti velika djela.
Ali narod koji je poslije slavio Juditu, nije bio nikad zaražen feminizmom, nego je pokleknuo u ratu pred jačom silom. Mi sad imamo europske narode koji su poklekli pred novim osvajačima bez i jedne bitke.
Što znači da ne možemo uspoređivati taj događaj i našu sadašnjost.
Stoga ne vjerujem da će nas Bog iznenaditi nekom novom Juditom dok ne odbacimo u potpunosti feminizam i sve ono što označava Bergoglio, odnosno novoredna Crkva.
Gospodin mora biti naša utvrda, naš zid, naša kula, ako hoćemo ostati slobodni i sigurni. To znači jednostavno vršiti volju Njegovu, u tome je jedino naša snaga i čvrstoća.
Zapadni kršćani moraju biti svjesni kako se ne mogu pozivati na Krista ako odbacuju i samo jedan redak iz sv.Pisma, a vidimo da su u ime tobož boljeg kršćanstva mnogi odbacili Krista koji kaže da muškarci i žene nisu isti, da imaju različite uloge i dužnosti, da žene moraju biti poslušne svojim muževima, a muževi ljubiti svoje žene.
Kad bi u ovoj 'korizmi' ili najezdi muhamedanaca, kršćani priznali svoj grijeh i uputili se prema istini, vjerujem da bi Bog postao ponovno neosvojiva utvrda zapada.


Video uradak je zanimljiv i u mnogoćemu istinit. Ne slažem se kad se spominje evolucija i slične stvari.
Dosadašnji alfa mužjak feministkinja - liberalna država očito ne će moći izdržati nalet boraca kalifata.
Hoće li žene Europe prihvatiti nove gospodare koji ne će nimalo šljiviti njihov dosadašnji feminizam, ili će se vratititi tradicionalno kršćanstvo vidjet ćemo. U svakom slučaju feminizam dugoročno ne može opstati, jer društvo ne može opstati bez tradicionalnih muškaraca i žena.
Pomišljam dal i jedan alfa mužjak uopće raspravlja o ovom pitanju kojeg sam ovdje postavio?
Vjerojatno ne, zato što mu je sve odavno jasno.
Ipak bih volio da pod ovom temom  ne zalutamo do zablude kako su zločinci i siledžije alfa mužjaci, a da su sveci beta klase. To je najdalje od istine, jer biti svecem znači biti neustrašivim Kristovim borcem. Sveti Pavao na nekoliko mjesta opisuje kršćanina kao ratnika, a sam Gospodin nam je rekao da Nebesko kraljevstvo uzimaju oni koji su siloviti. Zemaljska Crkva zove se vojujuća Crkva, a nitko ne pripada slavnoj nebeskoj, a da se nije kalio u toj vojujućoj. 
Sveci ne mogu biti mlaki, dakako niti svetice. Konačno sveci se ne smiju nikog bojati doli Boga, a i najdrskiji razbojnici uvijek se boje moćnijih razbojnika.
Na koncu, bez obzira dal smo muškog ili ženskog roda, prema Bogu smo uvijek pasivni, oni koji primaju. Zato su i najmuževniji sveci bili samo duše zaručnice Kristove.
Gospodin je rekao da su najblaženiji oni koji od svog djetinjstva spoznaju tu najvažniji istinu i sačuvaju svoju nevinost za Njega.

četvrtak, 18. veljače 2016.

Tripleti

Triplet nije vrsta hrvatskog tropleta, nego označava na engleskom jeziku tri blizanca, a kako ću u slijedećem tekstu ukazati na nešto što se nije događalo u starom,normalnom,dobrom svijetu iz kojeg smo izgnani, biti ću slobodan da tu riječ koristim kao našu novu riječ za neobična, vrlo blago rečeno, ljudolika stvorenja koja su 'normalna' u ovom nenormalnom svijetu.
Pročitajte. I zaplačite ili povraćajte, samo nemojte biti ravnodušni jer se onda nikad ne ćete vratiti u stari svijet.

Tripleti po našem novom rječniku iz Kruga Zemaljskog su stvorenja koja su potekla od ljudi, ali koja su se podala nastranostima puno više nego ljudi iz antike o kojima piše sv.Pavao Rimljanima.
Jer rimski i grčki sodomiti nisu glumili brižne roditelje niti su tražili da ih prihvati sv.Petar i Crkva i konačno nije bilo niti jednog svećenika koji bi sodomite pravdao i govorio im kako su primjeri čiste ljubavi.

Ako niste pročitali onda 'ukratko'.
Simon i Roberto su sodomiti, nasmiješeni kako to već mogu biti gayoliki ljudi. I u svojoj 'čistoj ljubavi' koja je odvratna Bogu i o kojoj nemojte ništa zamišljati da biste bez gađenja ipak pročitali tekst do kraja, odlučili su unesrećiti još neke ljude osim samih sebe.
Našli su još dvije slične nesretnice koje se isto smješe na fotografiji. Osmijeh je postao krinka za nesretno stanje. O tome bi mogao dosta svjedočiti Bergoglio.
Kako me ne bi netko opet optužio da mi je Bergoglio stalno na pameti dok opisujem sodomite, poslije ću opravdati zašto.
Ah da, nesretnice se zovu Veronica i Kelly i žive u sretnoj Kanadi.
Kako je dvoje talijanskih sodomita našlo dvije kanadske davačice ženskih jajašaca nije iz članka posve jasno, ali za pretpostaviti je da se to može zahvaliti istoj tehnologiji po kojoj čitate ovaj tekst.
Ne znamo jesu li tri blizankinje koje drže na rukama nastale od jajašaca Kelly ili Veronice, ili jajašca Kelly vode 2:1 prema jajašcima Veronice, ili obrnuto, ne znamo niti to one najvjerojatnije znaju niti će djevojčice znati pojedinačno od čijeg jajašca su nastale. Isto tako ne će znati jel to bio spermatozoid Simona ili Roberta od kojeg su začete.
Za djevojčice bi bilo najbolje da laborant nije uzeo niti jajašca od Veronice i Kelly, niti spermu Simona i Roberta, nego od nekih normalnih ljudi. Jer jabuka ili tri jabuke ne padaju daleko od stabla, a stablo je trulo i bit će bačeno u vječnu vatru.
Opet moramo znati da normalan čovjek i žena ne ostavljaju svoju spermu i jajašca da bi se netko u laboratoriju s njima igrao začeća, pa je teško pretpostaviti da djevojčice imaju i u tom slučaju normalne 'roditelje'.
I sad nalazimo do najbizarnijeg tripleta.
A to je novoredni svećenik Federico koji je ne samo krstio djevojčice, nego ... Dobro, najprije moram odgovoriti zašto se djevojčice, koje 'nisu niš krive', nisu smjele krstiti. Zato što se djeca krste u vjeru svojih roditelja, oca i majke. Nit znamo tko je otac, a tko majka, a kad bismo i znali, kakvu to vjeru imaju Simon i Roberto, Kelly i Veronica?!?
Otprilike istu vjeru kao i Federico, znači nikakvu ili tripletsku.
Federico ne bi bio novoredni svećenik da ne bi egzaltirano rekao na 'krstitkama'  kako su Simon i Roberto egzemplari čiste ljubavi. Na to su s oduševljenjem i zadovoljstom klimali glavom njihovi roditelji (bake i djedovi djevojčica), ujci i ujne, stričevi i strine i sva ostala nesretna rodbina koja se je, vjerujem, lijepo i s širokim osmjehom fotografirala na zajedničkoj fotografiji s Federicom.
Sad je red da ubacim kuma Bergoglia Tkosamjadasudim kako sam obećao na početku.
Naime, Federico je ugodno iznenadivši Simona i Roberta u pridici nastavio - vjera ili ljubav ne smije imati nikakva pravila.
Malo ću zaustaviti Federica da ga prokomentiram. Federico ponavlja Bergoglia koji napada 'krutost farizeja' koji primjerice kažu da između sodomita nema ljubavi nego Bogu odvratne protunaravne požude. To svi normalni ljudi znaju instinktivno, to znanje nam je u naravi, ali to je i Bog objavio po sv.Pismu.
Federico i Bergoglio kažu da su to pravila koja ograničavaju ljubav i vjeru i koja trebamo odbaciti.
Što je dalje govorio Federico? Kako ispred sebe vidi čistu ljubav između Simona i Roberta, kako je to ljubav koja se ne boji, kako on želi biti u Crkvi koja se ne boji.
A to je nejednom govorio Bergoglio u cilju da novoredna Crkva prihvati sodomite i sve ostale javne i neraskajane grješnike i na čemu se je posebno trudio tijekom famozne biskupske sinode.

Na koncu ću se vratiti na traducianizam o kojem, koliko mi je poznato, nitko kod nas u Hrvatskoj, a možda i šire, ne govori.
Ne možemo zamisliti sveznajućeg, svemogućeg, apsolutno dobrog Boga koji bi ex nihilo stvorio tri čiste duše, i onda ih stavio u tijela djevojčica koja će imati dva oca sodomita.
Bog ne može biti zao, a kad bi to Bog učinio, onda bi bio zao.
Ne znamo od koga su začete djevojčice, ali začete su od nastranih osoba od kojih naslijeđuju njihove 'vrline'. Bog može dakako dati djevojčicama posebnu milost, ali ako to ne bude, jer Bog nije obvezan da ikome da milost, one će biti poput svojih 'roditelja'.
To dobro znamo zato se i u narodu kaže da ne pada jabuka daleko od stabla.
Moramo se dobro zamisliti kakva će biti budućnost kad će sve više biti tripleta.
Ustvari Gospodin nam je na to odgovorio. Kao u dane Noine.
Uhvatimo se čvrsto naše Arke, jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve izvan koje nema spasenja.

srijeda, 17. veljače 2016.

Bijes

Bergoglio je ovih dana pred kamerama pokazao bijes što je mnoge šokiralo, pa su se novoredni novinari dali u pisanje kako je njihov papa bio s pravom bijesan i kako je isto tako i Isus Krist bio bijesan.






Dakle, na fotografijama se vidi kako Bergoglia u Meksiku masa obožavatelja želi dotaknuti.
Ništa novo, sve već viđeno od Woytile diljem zemaljskih paralela i meridijana.
Ali kako je već uobičajeno, dok je  'papa' pružao ruke da ga obožavatelji dotaknu, netko ga je zadržao za ruku i potegao tako da je skoro pao na invalida u kolicima koji se je nalazio ispred njega.
Vrlo nezgodna situacija ako se uzme u obzir Bergoglijeve godine i zdravlje, ali još više slika dobrog pape koji je uvijek nasmiješen kao nekadašnje manekenke. U novije vrijeme manekenke su tmurne i dijaboličnog pogleda, jer to je 'kul'. Nešto je i vikao na tog čovjeka koji ga je držao za ruku, titlovano na snimci se čita - ne budi sebičan, ne budi sebičan.
Drugim riječima, zašto me želiš zadržati samo za sebe, ja sam ovdje za svih i želim da me svi dotaknu.
Naravno da bode u oči što njegovi apologete uspoređuju bijes s bijesom kojeg je pokazao Gospodin u jeruzalemskom Hramu kad je opleo bič, prevrtao stolove i istjerao trgovce iz hrama Oca Njegova.
Usudio bih se reći da to baš i nije isti bijes, ali i da te dvije osobe ne možemo nikako uspoređivati.
Ne samo radi toga što je Isus Bog i Otkupitelj, nego što se On nije uopće ponašao kao Bergoglio. Ili obrnuto. Nezamislivo je da su djevojčice koje ulaze u pubertet, ali i njihove mame, vrištale od uzbuđenja kad je kraj njih prolazio Gospodin. A to smo vidjeli kad su Beatlese dočekale šiparice na prvoj turneji po SAD-u. Doduše bile su i plaćene da vrište pred kamerama, ali kad se stvorila kritična masa šiparica, više nije nikog trebalo plaćati, eventualno su šiparice plaćale čuvarima da dođu bliže svojih idola i da vrište, nadajući se da će ih dotaknuti i onda o tome maštati cijeli život. 
Woytila je bio popularniji od Beatlesa koji su pak izjavili da su popularniji od Isusa, a Bergoglio želi nasljedovati Woytilu. Pokušavao je to Ratzinger, samo nije bio toliko uspješan.
Nedostajalo mu je dara uživljavanja u poziciju zvijezde, jednostavno nije bio dobar glumac.
Dakle što reć? 
Gospodin nije došao da bude slavljen i izbjegavao je da se predstavlja kao Mesija, On je želio da drugi u Njemu prepoznaju obećanog Mesiju.
Tek na kraju, na Cvjetnicu, uzjahao je mlado magare i po proroštvu ušao u Jeruzalem gdje su ljudi prostirali svoje haljine na putu po kojem je prolazio i uzvikivali - hosana sinu Davidovu. 
Isus je to učinio zato što je došao trenutak kad će se prepustiti da Ga slave, a drugi dan viču raspni ga, raspni. 
I budite sigurni da stanovnici Jeruzalema i drugi židovi koji su došli slaviti Pashu nisu vrištali poput šiparica, niti su ometali Isusa, potezali Ga za ruke ili da su Isusu trebali tjelohranitelji-apostoli da Ga brane ako masa obožavatelja izgubi kontrolu.
Jer Mesija je više od običnog zemaljskog kralja, On je Božji pomazanik, i nitko tko vjeruje u Boga ne će se ponašati kao telac ili šiparica pred Mesijom. Radi se o strahopoštovanju kojeg ljudi nužno moraju imati pred Bogom i Spasiteljem. Židovi su znali za zgodu iz SZ kad je Bog ubio na licu mjesta čovjeka koji je dotaknuo kola na kojima se je nalazila Svetinja nad svetinjama zato što je izgledalo da će se kola prevrnuti. Sa svetim stvarima čovjek ne smije ne samo zbijati šalu, nego se pred njima mora pokloniti.
Niti pred kraljevima se nisu mogle događati takve scene kakve se vide kod pop zvijezda ili novorednih papa pred njihovim obožavateljima. Mislim na prave kraljeve, ne na sprdnju od kraljeva kakvu danas vidimo u Engleskoj koji su de facto isti kao pop idoli ili 'pape'.
Znači Bergoglio je sam sebe doveo u tu neugodnu situaciju zato što žudi za lažnom ljudskom slavom.
Nezabilježeno je da je ikad u povijesti bilo ovakvih papa koji žude za tim da im masa plješće, da šiparice vrište, da ga svi žele dotaknuti kao da diraju relikviju nekog sveca. Loša usporedba, jer prema relikviji se vjernici ponašaju s dužnim poštovanjem i ozbiljnošću. 
Mogli bi reći - čim više mase novorednih katolika gube kontrolu pred 'papama', kao taj čovjek koji je Bergoglia povukao za ruku ili rukav, to je manja mogućnost da isti dođu do pravovjerja i prave Crkve.
Ali ja ipak mislim da se Bog zna jako dobro našaliti, od toga kad je rekao u Knjizi postanka ironično - 'a što ćemo sad kad je čovjek postao kao jedan od nas', a Adam je pao pod istočni grijeh u lažnom obećanju Zmije da će biti kao Bog, pa do golubica 'mira' koja su puštali Ratzinger i Bergoglio i koje bi netom što su puštene napali galebovi. Taj događaj ja čitam - hoćete mir bez Mene, evo kako će vam to izgledati.
Ovo je isto po mojem sudu slična šala - evo vam vašeg nasmiješenog idola i mesiju.
Na kraju još jedna slika iz Meksika za vrijeme 'pastoralnog pohoda Bergoglia', za one koji nisu nikad gledali sletove u čast druga Tita ili za nas koji ćemo se prisjetiti kako je to bilo.



Ovo u sredini nisu alegorijska kola za druga Tita, nego je to prepostavljam bio 'oltar' oko kojeg lete ovi divni leptiri.
Doduše stepenice podsjećaju na piramidu Azteka, starosjedioca u Meksiku čiji demonsku religiju je uništila Majka Božja od Guadalupe i konkvistadori.
I da ne zaboravim iznijeti važnu istinu:
- nije grijeh htjeti biti slavan, jer i Gospodin je zahvalio Ocu što Ga proslavlja, nego je grijeh tražiti slavu mimo Boga.
Kao kršćani moramo težiti čim većoj svetosti, a to znači čim većoj slavi koju ćemo dobiti od Boga i koja je jedina prava slava.
Težiti ljudskoj slavi kao što to teži Bergoglio i pop zvijezde vodi u propast i onog kojeg se slavi, i onih koji slave.

P.S. Danas se nisam mogao ulogirati na gmail i na blog, a blog nisu mogli čitati niti drugi.
Pomislio sam da je google zatvorio i jedno i drugo zbog moje političke nekorektnosti.
Što god bilo da bilo, uspio sam se sad nakon večernjeg pozdrava Mariji ulogirati i napisati ovaj tekst i jedan komentar.
Ne treba puhati na hladno, ali sam siguran da ima mnogih koji bi htjeli da nestane ovaj blog koji zadnje vrijeme bilježi veću čitanost.
Dakako bit ću bijesan ako ne postanem popularan kao Bergoglio :)
Računajmo i na to da će doći vrijeme kad će se sloboda širenja ideja i informacija na netu ograničiti i staviti pod puno veću kontrolu.
Znamo dobro koje su ideje najopasnije zato pratite i dalje blog i uključite se s komentarima. 

Da se povežem na komentatora Dizmu kojemu je s pravom odiozan ovaj cirkus za vrijeme korizme, evo nove video snimke iz Meksika. Snimku sam našao na blogu 'Call Me Jorge' čiji autor jednostavno i zabrinuto komentira -jesi li ovi (svećenici i časne sestre) opsjednuti?

Sjećam se da sam čitao poznati roman F.Dostojevskog pod prijevodom "Bijesovi", a inače se je koristio prijevod "Demoni" ili negdje "Zli dusi". Uglavnom opisuje bolesno stanje liberalnog plemstva i građanstva u 19.st. u Rusiji koji su ne znajući igrali se liberala i tako pripremali demonsku revoluciju koja će im doći glave.
Zanimljivo je kako se riječ bijesovi povezuje s demonima, a vjerojatno je istoznačnica u ruskom. Pretpostavljam da je ovaj snimak vrlo recentan i u sklopu je Bergoglijeve turneje. Vidim da nešto o tome piše na youtubu na njemačkom kojeg ne znam, ali se spominje Bergoglio. Ponovno sam pogledao snimak i jasno se vidi natpis 'papa Francisco'. Nema sumnje više, Bergoglio zapali novoredne katolike kao šibica slamu i svi okupljeni polude od spontanosti i dragosti što žive na Zemlji dok njom hoda Bergoglio. Iako je korizma.
Ali tko će im zamjerit, ta rekli bi karizmatici da to Duh Sveti djeluje na njih. Da je duži snimak mogli bismo vidjeti sveto smijanje i sveto valjanje po podu, iako se ne možemo požaliti da tog nije bilo ni u ovom kratkom snimku.
Najprije imamo poziv zaljubljenim sodomitima da pohode za 'valentinovo' Marijansko svetište u Lurdu, za vrijeme korizme, a sad imamo ska-kajuće svećenike, sjemeništarce i časne sestre koje se igraju vlakića. Iako izgleda da je 'lokomotiva' neki sjemeništarac s maskom na glavi, prava lokomotiva je Bergoglio i bijesovi. 

Iako sam već nekoliko puta najavio kraj bijesova, ovaj puta zaozbiljno.
Slijedeći snimak dokazuje kako i Bergoglio može biti ozbiljan za korizmu.
 
Bergoglio je postio od svojih uobičajenih nestašluka tako da nije stavio za korizmu nos klauna što smo vidjeli već nekoliko puta prije korizme. Stavio je samo sombrero u znak kajanja na svoju glavu. Ispala mu je pri tom bijela kapica koja inače vrijedi 89.050 jura (s malim slovom) .Sombrero je sad neprocjenjiv.

Troplet


Današnje Evanđelje je iz Mateja 12, 38 redak do kraja poglavlja.
Gospodin iznosi tri poruke koje izgledaju nepovezano.
Prva:
Jednom zapodjenuše s njime razgovor neki pismoznanci i farizeji: "Učitelju, htjeli bismo od tebe vidjeti znak." A on im odgovori: "Naraštaj opak i preljubnički znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jone proroka. Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći. Ninivljani će ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer se oni na propovijed Joninu obratiše, a evo, ovdje je i više od Jone! Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!" 
Druga:
 "A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! Tada rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem."
Treća:
Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: "Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore." Tomu koji mu to javi on odgovori: "Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka."

Glede prve poruke dobro je pročitati retke koji prethode i koji se danas ne čitaju.
Tamo je opisana zgoda kad je Isus oslobodio opsjednutog, a isti koji Ga sad propitkuju da im pokaže znak da je Mesija, tada su ga optužili da izgoni đavle po Beelzebulu, poglavici đavola.
Stoga Gospodin s pravom naziva ne samo prisutne farizeje i pismoznance opakima i preljubnicima, nego cijeli naraštaj židovski koji Ga ne žele prihvatiti iako se sva proročanstva iz SZ ispunjavaju u Njemu.
Zato dalje navodi kako će pravednici iz SZ suditi tom naraštaju, čak i oni koji nisu židovi nego dolaze iz poganskih zemalja poput Ninivljana koji su postom i trapljenjem okajali svoje grijehe i kraljica s Juga odnosno iz roga Afrike koju je privukla u Jeruzalem mudrost koju je Solomon dobio od Gospodina.
Oni koji su bili toliko ponosni što pripadaju izabranom narodu, bit će suđeni na Božjem posljednjem sudu od pogana koji su se pokajali i obratili i koji su žudili za mudrošću Božjom. Ne bih volio da me se ovdje krivo shvati pa da se pomisli kako su to grčki filozofi, jer oni nisu težili za Božjom mudrosti do koje se dolazi preko poniznosti i u hodočašću prema nebeskom Jeruzalemu, nego vlastitim umovanjem koje želi otkriti Božje tajne. Onaj tko vlastitim umovanjem želi spoznati stvaranje i smisao svega, pa i vlastitog života, stvara vlastitu religiju-filozofiju koja je dakako zabluda zato što je potekla od oholosti, a ne od Boga koji je istina.
Gospodin kaže da im više ne će ostavljati nikakav znak osim vlastitog uskrsnuća nakon tri dana i tri noći.
Isus kaže da je to znak Jonin koji je bio u utrobi kita tri dana. Zanimljivo je znati dal je itko od prisutnih farizeja koji su tada mislili da Isus izgovara besmislice, nakon što je otkriveno da je Isusov grob prazan, zaključio da je Gospodin bio Mesija i da im je pokazao Jonin znak.
Mislim da ih nije bilo puno zato što znamo da nije problem u umu koji će donijeti valjane zaključke, nego u zlom srcu koje ne želi istinu, koje radije bira tamu. Zato su isti odmah prihvatili besmislicu kako su apostoli ukrali Isusovo tijelo, a to je svjedočila straža koja je - spavala. Pogledajmo oko sebe i vidjet ćemo mnoštvo onih koji ne žale truda i vremena kako bi sebi i drugima 'dokazali' ili da Boga uopće nema, ili da Gospodin nije uskrsnuo i da nije bio pravi Bog i čovjek, ili se trude dokazati da nije nikad ni postojao.
Njihovo srce je zlo i otuda taj njihov prometejski napor da ugase u sebi i u drugima svjetlo, da se ne vide njihova zla djela.
Nakon toga, Gospodin započinje naoko nevezani govor s prethodnom temom o čovjeku iz kojeg se izgnalo demona i koji luta bezvodnim prostorima ne nalazeći mira dok se opet ne nastani u nekom čovjeku.
Već sam pisao o nefilima, i mislim da se radi baš o njima koji ne nalaze mira dok ne dobiju ponovno ljudsko tijelo. Možda sam tu u zabludi, stoga ne tvrdim kako je to sigurno istina.
Ali ipak ovdje na kraju Gospodin daje poveznicu s prvom temom.
Jer nakon što se je od opsjednutog istjeralo demona, a taj se čovjek nije ispunio s Duhom Svetim, demoni vide kako je njegova 'kuća' prazna i pometena te još gori demoni od onog prvog uđu u čovjeka.
I dodaje Isus - tako će biti i s ovim opakim naraštajem.
Gospodin je došao da ukine djela đavolska, i istjerivao je demone po Judeji, Galileji i tamo gdje su živjeli židovi, ali židovi nisu Ga htjeli prihvatiti za svog Mesiju i Kralja, zato im je stanje bilo gore nego što je bilo stanje prije dolaska Gospodinova. Znamo kako je Gospodin prorekao pad Jeruzalema i po svjedocima tog događaja to je bilo nezabilježeno krvoproliće i nevolja. I od tada židovi lutaju poput tih demona bezvodnim prostorima ne nalazeći nigdje mira i počinka, niti cionistička država na Bliskom istoku nije ih zadovoljila, niti sve spletke koje rade ne će ih zadovoljiti, niti sva bogatsva i utjecaj koji imaju, niti demoni koji vladaju nad njima po demonskoj nauci kabale ne mogu ih zadovoljiti, niti laži talmuda kako su oni gospodari nad nežidovima.
Zato što su odbacili Mesiju. Ali znamo da je sv.Pavao žestoko i žarko molio za obraćenje svojih sunarodnjaka i Bog ga je uslišao. Tako će na kraju, prije drugog Gospodinovog dolaska, biti veliko obraćenje židova. 
Već sam o tome pisao, vjerujem da će u posljednjim danima zemaljske Crkve biti slično kao i u prvima, bit će više kršćana židovskog podrijetla, nego poganskog. Simbolično se to vidi na tradicionalnoj Misi na kojoj je na početku Misal s desne strane oltara, nakon čitanja poslanice se prebacuje na lijevu stranu kao znak da su židovi odbacili Evanđelje kojeg su prihvatili pogani, da bi se na kraju Mise misal opet vratio na desno, na židovsku stranu.
I ovaj Isusov troplet završava se s trećom temom, koja se, to ćemo sad vidjeti, savršeno nadopunjuje na prethodne dvije.
Nisu Isusovi niti židovi niti pogani zbog svojeg podrijetla, nego zbog toga što vrše volju Boga, odnosno slušaju Njegove zapovijedi. Kako kaže sv.Pavao nema više Grk - židov, rob - slobodan, nego svi u Kristu.
Neka nam Bog da milosti da valjano poput Ninivljana okajemo svoje opačine i da vršimo radosno Njegovu volju na Zemlji čekajući Gospodinov dan!
Amen.

utorak, 16. veljače 2016.

Lu(r)d

Novoredna Crkva koja je otela nekretnine Crkve, objavila je, prema pisanju Telegrapha, u petak poziv svim zaljubljenima, bili oni oženjeni, neoženjeni, preljubnici ili sodomiti neka dođu reći svojem 'partneru' da ga vole u Lourdes. Tako se piše Lurd na francuskom, a zanimljivije izgleda fonetski jer se može izbaciti slovo 'r', da bi se najbolje opisalo što se događa s tim Marijanskim svetištem pod novorednom Crkvom.
Nisam baš politički korektno preveo, jer umjesto sodomita tamo stoji da su to veseli ljudi, gay.
Usput podsjetit ću vas ili ako to ne znate onda ću vam prvi puta reći, kako su u Lurdu pred 4 godine bile poplave  kad su relikvije Woytile tamo došle da Marijini hodočanici odaju počast 'santu subitu'.
Nisam pročitao dal je za 'valentinovo' bio potres u Lurdu ili neka druga Božja kazna. Možda je Bog odlučio više ne pokazivati nikakve znakove svoje ljutnje, a najgore je kad Bog zašuti i od nekog digne ruke i čeka dok se ne prepuni kalež Njegovog gnjeva.
Moja malenkost je bila pred osam godina u Lurdu. Osjetilo se je kako je neusporedivo više turista od hodočasnika. Doduše te 'vesele' ljude nisam primjećivao. Tradicionalne Mise tamo nije bilo, a nešto najgore što sam vidio je novoredna Misa koja se događa u podzemnoj ogromnoj crkvi sv.Pia X koja liči na veliku stanicu podzemne željeznice ili na neko veliko atomsko sklonište. Naravno 'oltar' je u sredini skloništa, iako se je crkva projektirala i gradila prije drugog vatikanskog koncila. Ta crkva je spomenik činjenici kako je modernizam bio jak i u prvoj polovini 20.st.
Nu, netko će reć - i ti 'veseli' ljudi su isto ljudi bez obzira što čine grijeh koji vapi Bogu u Nebo za osvetom.
Složit ću se, samo biti čovjekom nije nikakvo opravdanje niti "riječ čovjek gordo zvuči" kako je to krivo mislio boljševik M.Gorki, već se može reć da to gorko cvrči znajući što nas čeka ako se ne pokajemo i ne obratimo. 
Puno, puno veći grijeh od sodomita koji će desakralizirati svetište (a vjerojatno je već i prije desakralizirano) učinili su novoredni svećenici koji su takvu blasfemičnu poruku poslali.
I da budem skroz otvoren, svi koji znaju za ovaj događaj, koji najvjerojatnije nije izmišljotina engleskih novina, i niti jednim svojim gestom se ne pobune i ne osude javnu blasfemiju, sudionici su iste.
Što s onima koji naslućuju da se takve stvari događaju, pa ne žele niti čuti kad im netko kaže za njih?
Imaju istu odgovornost kao da su potpisali letak na kojem se pozivaju sodomiti i ostali javni grješnici u Marijansko svetište. 
Jer to je isto kao da nas susjed zove u pomoć da mu spasimo život, a mi stavimo nešto u uši da ga ne čujemo.
Nadam se da nam je jasno kako nisu ovim valentino-letkom sodomiti, preljubnici ili neoženjeni pozvani u Lurd da se pokaju i napuste svoj grješan život koji ih vodi u Pakao, nego da ga proslave i učvrste jer eto i Bog i BDM preko novoredne Crkve blagoslivljaju njihovu 'ljubav'.
Jedan od najčešćih odgovora na sodomizam od novorednih kojima je Bog ljuuuubav, je - ali oni se ljube, kako Bog može imati nešto protiv ljubavi.
Takvi samo misle da znaju što je ljubav, kao što to ne znaju oni koji su napravili lakrdiju od spomen dana sv.Valentina kojeg je inače novoredna Crkva izbacila iz kalendara 60-tih godina prošlog stoljeća.
I mnoge druge svece, čak su govorili da ti sveci nisu nikad ni postojali, nego da su to bile izmišljene legende kako bi se kod priprostog puka potakla pobožnost.
Sad su sv.Valentina 'izvadili iz naftalina' jer vide kako se taj svetac može komercijalno iskoristiti i što je još gore, zloupotrijebiti kao 'blagoslov' bluda izvan braka i onog najodvratnijeg bluda.
Eto, takav je život u Bergoglijevoj godini milosrđa u kojoj se Božje ime zloupotrebljava za opravdanje onog zbog čega je Bog spalio gradove uz Mrtvo more.
Distancirajmo se čim prije od ovih koji na sebe prizivaju Božju kaznu koja ovaj put ne će biti vodom, nego vatrom i nakon koje više ne će biti vremena za kajanje. Sad je trenutak za to.




P.S. R&R polutradicionalni katolici, u namjeri da se opravdaju što se nisu distancirali od blasfemija koje se događaju u NO Crkvi, jer tu lažnu Crkvu drže pravom Crkvom, kažu kako je sada Crkva na kalvariji onako kako je bio Gospodin prije smrti i uskrnuća pa je ne mogu napustiti.
Istina, Crkva je na kalvariji, kao što je Gospodin bio lišen odjeće, tako je i Crkva lišena svih svojih nekretnina, popljuvana i istjerana.
Ali Gospodin dok je bio na križu nije bogohulio, izjavljivao krivovjerje, govorio kako židovi Ga ne trebaju prihvatiti za Mesiju i kako su sve religije iste.
Usudio bih se reći da usporedba Gospodina na križu i novoredne Crkve nije samo očita laž i besmislica, nego i blasfemija prema Gospodinu. Najgore što će i nakon ovakvih odvratnih stvari iz Lurda, r&r polutradicionalisti sebe opravdati kao one koji trpe s Gospodinom na križu zato što moraju slušati blasfemije i krivovjerja novorednih svećenika, teologa i papa. 
Lažu, jer ne trpe zbog toga, oni opravdavaju sva pljuvanja i muke koje je podnio Gospodin i prava Crkva. Ako trpe, onda je to zbog grižnje savjesti što se nisu još odijelili od Bludnice.

Evo poveznice na druge izvore koji potvrđuju sodomitsko valentinovo u Lurdu po pozivu novoredne Crkve kao i da se slično događa u milanskoj katedrali:
novoredni cathnews iz Novog Zelanda
drugi izvor
treći
r&r church millitant potvrđuje da se isto događa u milanskoj katedrali

Bez poveznica - pitajmo se kad će se isto događati u našim gradovima. Za slijedeće 'valentinovo' najvjerojatnije i u RH. Ako ga uopće bude.

ponedjeljak, 15. veljače 2016.

Posljednji novoredni egzorcist

Novoredni svećenik Gabriele Amorth je skromno sebe nazvao "Posljednjim egzorcistom".
Tako se zove njegova knjiga koja se izgleda dosta čita među novorednim katolicima.
Ja bih stvarno želio da je on posljednji, i da svi egzorcisti u budućnosti budu redoviti katolički svećenici, a ne novoredni. 
Ta knjiga mi je zapala za oči na temelju jednog novinarskog teksta koji je uobičajeni hvalospjev svetosti onog tko je poljubio kuran, sazvao prvi značajniji događaj stvaranja NWO u vidu zajedničke molitve u Asiziju svih nekršćanskih religija pri čemu su budisti stavili svoj idol na Svetohranište i uskoro je uslijedio potres koji je zamalo uništio staru crkvu sv.Franje, odlazio je u sinagoge i promovirao zabludu kako su talmudisti starija kršćanska braća za koje i dalje važi Mojsijev zakon te se ne moraju krstiti i uzvjerovati u Krista, širio je iste zablude s protestantima i istočnim shizmaticima, ali učinio je nešto što niti oni ne bi učinili jer bi to držali apostazijom.
Osim poljubca kurana, javno je dobio blagoslov pogana u Indiji, u sjevernoj Americi i razgovarao je s afričkim vračevima. Nisam siguran nije li i od njih tražio i dobio blagoslov.
Što god mislili o Bergogliju, Woytila je uradio puno više demonskog posla nego on, jer Bergoglija nije teško prozrijeti, dok je Woytila bio puno bolji glumac. Uostalom u mladosti je to i službeno bio. Ne znam dal je ikad rekao - e sad je dosta glume. Sigurno je bio inteligentniji i obrazovaniji od Jorgea te je mnogima ostavio dojam kao pobožni starčić, doduše 'simpatično' vrckast, ali kojeg cijeli svijet voli. Popularnost Jorgea je neusporediva sa megapopularnošću Karola. Zato je ovaj mogao i zato je zaveo veće mnoštvo ljudi koji su vikali santo subito iako su vidjeli ga na fotografiji na kojoj ljubi knjigu laži o sv.Trojstvu, našem Gospodinu i Blaženoj Djevici Mariji, iako su vidjeli da prima sve one blagoslove pogana i vračeva. Uvelike je olakšao posao Bergogliju, jer ako su ljudi progutali u 80-tim ono što je on radio, kako ne će u 21.st. prihvatiti Bergoglia kad sad društvo prihvaća sodomite što je bilo nezamislivo pred 30 godina.
Stoga je Woytila bio puno veći i značajniji revolucionar.
E sad. Gore navedeni egzorcist kaže kako onaj prvi i najveći revolucionar, Sotona, ne može podnijeti tog svetog revolucionara, da ga mrzi više nego padra Piu jer mu je upropastio planove.
Zloduh je tako uhvaćen i stavljen na muke od našeg junačkog egzorciste dok nije priznao zašto ga mrzi - citat koji slijedi je iz članka i nemam razloga ne vjerovati da to nije korektno prenijeto od posljednjeg egzorciste:
"Mrzim Karola Wojtylu. Svi ga mrzimo. Wojtyla je uništio moje planove. Htio sam uništiti svijet, ali je on oborio komunizam u Rusiji i Istočnoj Europi prije negoli sam ja uspio u svome naumu. Cijele su zemlje godinama živjele u užasu. Ja sam ih stavio u stanje vječnog užasa. Drugi svjetski rat moje je remek – djelo. No ono što je slijedilo poslije, komunizam s milijunima mrtvih te posebno glad i patnja cijelih naroda, bio je moj posljednji udarac koji sve nadilazi. Poljak je pridonio da se nanovo zapale svjetla. A onda mi je oteo mlade iz ruka. Već su bili moji. Već sam ih navodio na zlo. Živjeli su za mene, netko svjesno, a netko nesvjesno. On mi ih je ugrabio. Zato ga mrzim. I zauvijek ću ga mrziti."
Eto, moj naraštaj i prethodni je bio gotovo potpuno u rukama Sotone, a onda je došao Woytila i novi naraštaji su sve bolji i bolji kršćani. I saznali smo da Sotona ne uživa toliko kad se narodi bune protiv Boga i čine grozne grijehe. Ne, on uživa više kad vlada glad u narodu i kad narod pati pod komunizmom. Čovjekoubojica od početka bi odmah, kad bi mogao, vratio se na stanje pred 30 ili više godina jer tada je bila oskudica kod mnogih ljudi u kojoj on ima posebnu nasladu, njega ne impresionira ovo vrijeme u kojem sodomiti paradiraju gradovima, školama, kazalištima, ministarstvima, vladama, vrijeme u kojem se njemu javno podižu spomenici i da ne nabrajam sve ostale grozote koje vidimo.
Zdrav razum mi kaže da posljednji egzorcist radi nešto od slijedećeg:

1. užasno loše i providno laže izmišljajući priču o strahu i mržnji Sotone prema Woytili kako bi od istog napravio novorednog sveca neusporedive svetosti i koji se može mjeriti sa najvećim svecima
i da bi tako egzorcist dobio koji plusić od prelata novoredne Crkve.

2.užasno je naivan te je povjerovao Sotoni koji želi od najvećeg apostata vjerojatno u povijestiti Crkve stvoriti sveca kojeg svi trebaju slijediti na putu u Pakao.

Bez obzira što je od tog dvoje istinito, istinito je da ima mnoštvo novorednih katolika kojima je idol Woytila, a možda im se događa efekt sličan titoistima, govore da je J.B. bio hodajući svetac na zemlji zato što su oni, dok je taj zločinac hodao, bili mladi, a sada to više nisu.
Kod nas su woytofili obično moji vršnjaci koji su priželjkivali i borili se za hrvatsku slobodu i koji su trenutak kad je Vatikan priznao RH osjetili kao da nas je Bog priznao te da posumnjati u Woytilu znači biti hrvatski neprijatelj. Pri tome uopće ne žele razmišljati o činjenici da je Woytila nas hrvatske katolike pozvao da se okrenemo prema Srbiji govorom na zagrebačkom hipodromu gdje je iznio posve jasnu metaforu, Sava teče u Dunav. I to još u vrijeme rata prije nego što je bilo olujno oslobođenje. Sjetimo se da je nekako poslije toga Bozanić otišao službeno u Srbiju i bio na mjestu na kojem su se pokapali srpski kraljevi. Niti jedan hrvatski političar ili javna osoba nije tako nešto prije njega učinila (niti severina).
Naivci bi pomislili da je Bozanić izdajica koji je to učinio na svoju ruku.
I kad Bergoglio daje mogućnost SPC da da veto na kanonizaciju kardinala Stepinca, opet im nije jasno o čemu se radi. A radi se o tome da Vatikan već jako dugo, sigurno još i prije drugog vatikanskog koncila, želi se izmiriti s istočnim shizmaticima na naš račun i na račun grkokatolika. To osjećaju grkokatolici u Ukrajini i šire.
U svakom slučaju, budući da sad imaju sasvim drugačije informacije o Woytili i o svemu o čemu sam govorio i do potvrde kojih je lako doći putem interneta, žive u kognitivnoj disonanci.  
Volio bih kad bi posljednji novoredni egzorcist smogao naći poniznosti i kuražnosti te  izvrši egzorcizam nad sobom i objavi svoju posljednju knjigu u kojoj će se pokajati i iznijeti istinu.
Kad bude počelo osvajanje Rima kao posljednjeg glavnog cilja muhamedanstva, i kad mu bude ugrožen život (ako prije ne umre od starosti) možda će uvidjeti da je izdajnički Woytilin poljubac kurana kudikamo veće zlo nego glad i oskudica.

P.S. Da me otvaram novu temu, dat ću poveznice:
o 'godini milosrđa' i razlici između sakramenta ispovijedi i novorednog sakramenta pomirenja

Korizma

Čitajući knjigu "Liturgijska godina" opata Guerangera može se saznati povijest korizme.
Korizma je sastavni dio liturgije Crkve od apostolskih vremena.
Kao što znamo, farizeji i Ivanovi učenici čudili su se zašto apostoli ne poste kao i oni.
Gospodin im je odgovorio - kako će postiti kad je Zaručnik njihov s njima, kad Ga više ne budu imali kraj sebe, onda će postiti. Stoga nije čudno da su apostoli započeli s 40-dnevnim postom prije svakog Uskrsa sjećajući se kako je Gospodin postio u pustinji 40 dana i 40 noći.
Jel čovjek može izdržati takav post? Bilo je nekih koji su izdržali i duži štrajk glađu, pada mi na pamet irski borac za slobodu Bobby Sands koji nije jeo 66 dana i tada je umro. Isus je izdržao potpuni post od 40 dana (piti vodu nije prekid posta), zato što znamo da kad Ga je Đavao iskušavao prva kušnja je bila navoditi Ga da kamenje pretvori u kruh, znajući da je Isus gladan odnosno da 40 dana nije okusio ništa, niti kruha.
Crkva nije propisivila kršćanima u prvih tisuću godina takav potpuni post i to bez prekida 40 dana. Velika većina kršćana ne bi imali ni tjelesne ni duševne snage izdržati Isusov post.
Zato su postili na isti način kao i prije židovi, jesti samo jednom dnevno i to nakon zalaska Sunca.
Tada ne jesti ništa od mesa (niti riba), ali niti od životinjskih proizvoda, dakle nisu jeli mliječne proizvode i proizvode od jaja. Prekid posta je bio nedjeljom, jer u dan kad je Isus uskrsnuo nikad se ne posti.
Možda treba dodati još da su za vrijeme korizme bile zabranjene sve zabave, privatne i javne. Pri tome se nije mislilo na zabranu orgijanja koje se danas zove zabavom, jer je to inače bilo zabranjeno i nezamislivo, nego na plesove, bilo kakve predstave, odlazak u lov, na viteške turnire - dakle šport je bio isto zabranjen tijekom korizme. Inače nije baš lako zamisliti kršćana koji posti 40 dana kako skakuće na nogometnim stadionima ili ide u teretane, da ide s prijateljima na košarku kako bi se družili u igri i kako bi skinuli koje kilo sala.
Malo tko od modernih kršćana ne će biti začuđen nad tako strogim postom zato što smo prilično omekšali u odnosu prema  kršćanima tog razdoblja, pogotovo onima koji su se radovali kad su saznali da će podnijeti muku radi svjedočenja vjere u Krista. Siguran sam da im je i korizmeni post ojačao volju i vlast nad svojim tijelom i tjelesnim slabostima kako bi mogli podnijeti mučeništvo.
Ali već u srednjem srednjem vijeku, u početku novog tisućljeća neki su tražili da se olakša korizmeni post.
I Crkva ga je odobrila tako da prvi i jedini obrok više nije bio navečer nego u devetu uru, odnosno tri poslijepodne. 
U to vrijeme se mogu primjetiti aberacije među klerom i laicima u Crkvi, dio klera se okreće luksuznom životu uz čestu simoniju i nepotizam, vraća se hedonizam (dakle nekoliko stoljeća prije renesanse), u crkvama se po prvi puta tada mogu primjetiti nagi likovi i neke čudovišne figure pa čak i poganski bogovi.
Što se tiče korizme, nakon izvjesnog vremena tražilo se da taj obrok bude u podne, i to se je dozvolilo.
Kako je od podneva do podneva cijeli dan, dobilo se je olakšicu da se navečer može nešto malo prezalogajiti, ali ne potpuni obrok i eventualno malo popiti vina (inače pijenje vina tijekom korizme je bilo zabranjeno). Nakon toga se je dozvolilo jedenje riba, jaja i miječnih proizvoda.
Da bi na kraju novoredna Crkva poništila korizmeni post, jer kako kažu 'Crkva propisuje strogi post i nemrs za Pepelnicu i Veliki petak', a daleko je to od posta kojeg su imali kršćani prvih tisuću godina 40 dana.
Usput zašto započinje post prije prve korizmene nedjelje. Zato što se post prekida nedjeljom, pa su te nedjelje u korizmi nadoknađene u tjednu prije tako da bi ukupan broj dana posta bio jednak broju dana posta Isusa u pustinji.
Koji je cilj korizme?
Pripremiti kršćanina za Uskrs. To znači da moramo biti svjesni kako nismo dostojni slaviti Uskrsloga ako ne spoznamo svoju grješnost i nedostojnost, i slabost. Korizma nam služi za pokazivanje Bogu da nismo zaslužili milost koju nam daje, kako se kajemo zbog svih grijeha s kojima smo uvrijedili Boga, i kako to pokazujemo kroz vid trapljenja svojeg tijela i duše koja nas vuče na zlo. Isusu koji je bio pravi Bog i pravi čovjek bez grijeha nije trebala korizma i post, On je postio i dozvolio Sotoni da Ga iskušava samo da nam pokaže kako mi možemo nadvladati naše slabosti tijela i đavolska napastvovanja ako Ga slijedimo.
Zato Ga moramo slijediti u pustinji, trapiti se i 'naučiti napamet', a Englezi imaju bolji izraz za to 'know by heart', naučiti srcem to jest bez velikog razmišljanja kako se oduprijeti đavolskim napastima.
Samo razmišljanje o napastima koje nam nudi đavao, a ne trenutno odbacivanje napasti i zloga znači siguran pad u napasti.
Stoga trebamo 'naučiti napamet' od Isusa kako odgovarati na napasti.
Znamo, to su tri vrste napastvovanja.
Prvo napastvovanje je požuda tijela. Tu se ne radi samo o spolnoj požudi na koju Đavao nije ni iskušavao Isusa znajući da je svet čovjek. Radi se o našoj sklonosti i često opijenosti da zadovoljimo  nešto što od nas traži naše tijelo. Osim spolne požude to može biti požuda prema dobroj hrani i slatkišima, prejedavanju, pijenju, pušenju, uzimanju narkotika, gledanju TV, robovanje internetu i video igricama, bilo kakva ovisnost. Malo tko od ljudi je potpuno oslobođen od požude tijela, a onaj tko je trenutno slobodan neka si ne umišlja kako je siguran da ne će opet pasti jer tada dolazi pod drugo napastvovanje-oholost pod kojim pada i onda opet pada pod prvim napastvovanjem, požudom tijela. Samo Bog nam može dati milosti da se oslobodimo ove napasti i ostalih i da ostanemo u tom oslobođenom stanju.
Drugo napastvovanje je požuda srca. To je drugo ime za oholost. Mi se u svoj posrnuloj naravi želimo uzdignuti nad onima koji su iznad nas, ljudsko srce ne teži prema Bogu klanjajući Mu se, nego Ga želi izbaciti iz prijestolja i sjesti na Njegovo mjesto isto kako je to želio Lucifer. Kad god se bunimo protiv pravednog autoriteta - očinstva nad nama o čemu sam pisao, mi se bunimo zbog svoje oholosti protiv Boga koji je izvor svakog očinstva na Nebi i na Zemlji. Hijerarhija znači sveti red kojeg je postavio Bog, tko god se buni protiv tog svetog reda i želi se popeti na više mjesto nego što mu ga je Bog dao, time želi izbaciti Boga, a želja za izbacivanjem Boga znači želja da Boga nema, da se Boga ubije. Zato svaki grijeh zaslužuje vječnu kaznu.
Treće napastvovanje je požuda očiju. Moderna civilizacija se temelji na toj požudi koja se uobičajeno zove slobodno-tržišna utakmica, borba za profitom, za zaradom, za posjedovanjem čim više zemaljskih dobara. Protestanti su toliko zaglibili pod ovom napasti da tumače kako je novac i bogatstvo mjerilo kako je netko svet i blagoslovljen od Boga.
Pogledajte svuda oko nas, samo se govori o ekonomiji, ali ne u smislu pravog značenja te riječi - dobro gospodariti s kućnim prihodima i rashodima odnosno ne razbacivati se s Božjim materijalnim darovima, nego kako napraviti razne državne, monetarne, demografske, kulturne i tehnološke mehanizme kako bi se nepotrebna i često štetna materijalna dobra stvarala i konzumirala u čim većoj mjeri i kako bi se svaki pojedinac borio da uzme čim više od drugih od tog zajedničkog otrovanog kolača. 
Srž ekonomije modernog društva zove se požuda očiju*
Jel onda čudno što vidimo krah modernog društva i opće nezadovoljstvo i razne duševne bolesti koje prate modernog čovjeka i koje nisu prije postojale?
Samo malo ljudi će krenuti s Isusom u pustinju kako bi našli lijek za požudu srca i ostale požude.
Većina ljudi svoje nezadovoljstvo zbog neispunjene požude pokušava riješiti tako da želi uzeti na legalne ili nelegalne načine (legalan način ne znači i pravedan način, jer primjerice kamatarenje-bankarstvo je već pola tisućljeća legalizirano, a ono je smrtni grijeh) čim više dobara od drugih ljudi. Umjesto da se oslobode požude očiju i tako ugase svoje nezadovoljstvo.  
Stoga krenimo radosno i s nadom u korizmu koja nas približava Bogu i udaljuje od Pakla.
Računajmo da će nas pratiti u tome razne napasti neprijatelja čovjekova, ali i da je Bog uvijek s nama kad Mu ostajemo vjerni.
Tada ćemo uz Njegovu milost biti pobjednici nad svim napastima i nad đavlima koji nam ih pred nas podastiru svakodnevno.
Zagovor Blažene Djevice Marije je usudio bih se reći nužan. Sveta Majka je sigurno znala da se Sin nalazi u pustinji, da posti i da će  biti napastvovan od Sotone.
Ona nije trebala moliti Boga radi Isusa kad je Isus Bog, ali svejedno Njezino sveto srce bilo je s Njim u pustinji. Jer Ga je neizmjerno ljubila.
Ona je naša Majka jer nam ju je dao Gospodin i zato znamo da je Njezino srce s nama u našoj pustinji i da se moli za nas da izdržimo post i nadjačamo đavolske napasti.
Čitamo nadalje da su Gospodina okružili anđeli i da su mu radosno služili nakon što je porazio i otjerao Sotonu. To se isto nama događa i kad bi imali milost da vidimo duhovni svijet, isto bi zapazili. Ne samo BDM i anđeli, cijela nebeska slavna Crkva raduje se našoj pobjedi. Isusova utjeha na križu bila je spoznaja da ćemo po Njegovoj prolivenoj Krvi nadvladati Zloga.
Amen.

* Dajem poveznicu  na zanimljiv članak koji povezuje renesansno vrijeme povratka poganstva, grčke filozofije, magije, alkemije, kabale s početkom dvojnog knjigovodstva kojeg je izmislio svećenik, astrolog, matematičar i vrač Fra Luca Bartolomeo de Pacioli povezan s poznatim bankarima i papama Medici iz Firenze.
Mi živimo kako napisah u vremenu u kojem je požuda očiju pokretačka snaga društva, a tome služi magija koju su dobro proučavali renesansni učenjaci s ciljem da se ne vidi prijevara koja se zove bankarstvo. Može se to povezati s korizmenim postom i zaključiti da kako je Crkva i pod utjecajem papa tipa Medici ublažavala korizmeni post,  tako je više rasla požuda očiju i druge požude te je dotad smrtni grijeh zarade od kamata-bankarstvo postao temelj modernog društva. Vidimo da ta magija i iluzija sve slabije djeluje, ali je pitanje hoće li ljudi progledati i vidjeti korjene zla. Neki dan sam gledao na youtube emisiju neke lokalne hrvatske TV u kojoj je gostovao Marko Francišković navodeći kako je bankarstvo korijen mnogim zlima u svijetu te je osim London Citya spomenuo Vatikan koji ima svoje banke. Dakle bavi se kamatarenjem iako je 15.st. Crkva naučavala da je to smrtni grijeh. Iako su većina komentatora podržavali Franciškovića, jedan je napisao kako je vjerojatno prolupao u zatvoru kad se usudi tako nešto reć za Vatikan. To je tako tipično za novoredne katolike koji ne vide ili bolje rečeno ne žele vidjeti da je njihov car gol.
Još nekoliko poveznica: Bergoglio susreće direktoricu MMFa , isti na susretu s vatikanskim bankarimatraži savjet od muhamedanca koji podržava kamatarenje.