Suradnja s "Our Lady's Resistance"

Ako pratite blog, onda ste mogli primjetiti u posljednje vrijeme kratke komentare na engleskom jeziku. Pisao ih je Amerikanac koji pripada jednom krugu katolika koji imaju slične poglede na situaciju u Crkvi kao i vaš bloger.
Oni imaju svoj web site o kojem sam već pisao.
Dat ću ponovno poveznicu na site "Our Lady's Resistance", tim više što sada možete pročitati na njemu tekst o ukazanju u Fatimi koje je završilo na današnji dan pred 99 godina 'čudom Sunca' (ukaza se izgleda voli ukazivati na 13-ti u mjesecu, a o tom broju u okultnom značenju ću posebno pisati).
Uspostavio sam suradnju s njima u kojoj smo zajednički istraživali, više oni nego ja, tu vrlo aktualnu tematiku koja je važan 'kamenčić' u apostaziji kojoj nazočimo diljem svijeta.
Pripremam svoj tekst o Fatimi koji će imati mnoge detalje koje sam dobio kroz prepisku s njima.
Preporučam vam, ako znate engleski, da odete na te stranice na kojima ćete pročitati mnoštvo dobrih tekstova i poveznica na stare i vrijedne kršćanske knjige koje nam mogu pomoći da bolje shvatimo situaciju u kojoj živimo.

Ovako se ne moli krunica

Jučer je jedan portal objavio ovo .
To možete pogledati ovdje:
(upozorenje - u videu ima mnoštvo nepristojnih scena u kojima feministice idu golih grudiju, a vjerojatno i mnoštvo vulgarizama i psovki na španjolskom jeziku)

A to je dobar primjer kako se ne smije moliti krunica.
Inače, zbog sveg ovog što se događa u Argentini gdje su ljevičari-sotonisti preuzeli vlast i u državi, i u novorednoj sekti i na ulicama - što možete vidjeti na videu, nameće se zaključak kako je izumrla stara garda koja se je nekad uspješno borila protiv njih, a njihovi potomci su postali letargični ili su obmanuti sa svojim sudržavljaninom Franom Kaosom Neredom koji otvoreno laže kako Bog ljubi sodomite, kako ih katolici moraju ljubiti (u guzicu) i tolerirati njihovo ne samo divljanje i nasilje na ulicama, nego priznati im vlast nad njima.

Bio sam pred nekoliko godina u Lanišću, mjestu na Ćićariji u Istri, u kojem je mučenički ubijen od jugokomunista 1947.g. mladi svećenik Miro Bulešić.
U mjestu i okolini nije tijekom ratnih godina bila krizma, a komunisti su odlučili da je ne će biti niti ubuduće. 
Krizma je trebala biti obavljena u (polu)tajnosti, jer se je znalo da će je jugokomunisti nasilno spriječiti kao prije u Buzetu.
Zato je Misa započeta ranije nego što je javno najavljeno, a s time su bili upoznati mještani i krizmanici kojih je bilo stotinjak.
Kad su neprijatelji Kristovi vidjeli kako je Misa već započela, brzo su se organizirali i iz Kastva (mjesto u okolici Rijeke koje je brzo izgubilo nakon rata svoju dušu i postalo jugokomunističko) dopeljali kamionima omladinu - skojevce - batinaše.
Tako dok je trajala Misa i krizma, izvan crkve trajala je bitka između katolika muškaraca i crvenih sotonista. 
Muškarci su dakle izašli iz crkve van i tukli se s čime su stigli s komunistima koji su htjeli ući u crkvu i prekinuti Misu.
Dakako da je pala i krv, a jedan starac je bio ranjen i s vatrenim oružjem.
Kad su vidjeli da ne mogu prekinuti obred, poslali su po 'narodnu miliciju' koja je razdvojila sukobljene. Misa je završila i izgledalo je kao da je nevoljama tog dana došao kraj, te su se katolici razišli kućama.
Međutim, crvena banda je tada ušla u župni stan, skoro nasmrt isprebijala monsinjora koji je dijelio krizmu, a Miroslava Bulešića su zaklali.
Ova istinita priča ispričana je ovdje da bi se uočila razlika kako se katolici bore kad neprijatelji Božji žele ući u crkvu, i kako se novoredni katolici, najvjerojatnije po instrukcijama novorednih svećenika, bore.
Nitko normalan, dok mu primjerice dijete želi ubiti neki nasilnik, ne će uzeti krunicu u ruke i moliti da se to ne dogodi, nego će eventualno zazvati Ime Isusovo i Marijino, te svom svojom snagom i umješnošću pokušati to spriječiti svojim rukama, nogama ili nekim oružjem.
To će učiniti svatko zdravog razuma, ali i onaj tko ima pravu vjeru.
Jer moliti protiv nasilnika ili bogohulnika ne znači moliti Boga da pošalje anđela koji će istog svladati, nego moliti Boga da nam dade snage da to mi učinimo.
Tako su se križari borili, svakog jutra na Misu, a poslije toga u borbu za Krista Kralja dok se ne oslobodi od pogana muhamedanaca Kristov grob.
Ista stvar je bila i u poznatoj bitci kod Lepanta, ali i kod nas kad su se naši preci borili protiv Turaka.
Dakako da više vrijedi molitva onog koji moli Boga da mu dadne milosti i snage kako bi izdržao bitku protiv Kristovih neprijatelja, nego molitva onih koji u toj bitci ne će sudjelovati i riskirati svoj život.
Mučno je doista gledati kako sodomiti i feministice rade budale od ovih koji mole krunicu. 
Vidimo kako neki molitelji krunice imaju na obrazima tragove 'poljubca' sodomita. 
Ako je to bio nečiji otac ili muž, kako će mu žena ili dijete reagirati - bravo tata, dozvolio si da te žvali sodomit i sad odi na pregled nisi li kakvu boleštinu od njega pokupio.
Zar će žena i djeca biti ponosni na njega ili će ga se sramiti i misliti da ih on nikada ne će moći zaštiti od nasilnika što bi trebao kao muž i otac?
Zašto im se i nakon toga ne upali lampica kako je nešto stvarno krivo s moljenjem krunice pred Kristovim i Marijinim neprijateljima kad je jedini normalan odgovor na te blasfemije nasilje protiv Božjih neprijatelja?
Netko će reć kako je sv.Stjepan molio za ove koji su ga kamenovali.
Ali to je sasvim drugo. Stjepan je bio uhićen, dakle zarobljen, odveden na sud, osuđen i kamenovan. 
On je bio osobno napadnut od strane farizeja i nije se mogao braniti. 
U Argentini je napadnut Krist, a ne ovi koji mole krunicu umjesto da brane na bilo koji način pristup sotonistima crkvi.
U kolovozu je blagdan sv.Ljudevita o čemu sam pisao .
On je praktično za jedno vrijeme iskorjenio u Francuskoj psovanje Boga i javne blasfemije.
Smrtnom kaznom.
Kao što je kineski diktator Mao iskorjenio problem milijuna opijumskih ovisnika.
Kad netko kaže - ne mogu govoriti ako ne opsujem Boga, znajte da laže.
Prebacite ga vremeplovom u Francusku svetog kralja Ljudevita IX, i to 'ne mogu' brzo će nestati, kao što je tobož neizlječiva ovisnost o opijumu u Kini začas nestala (nisu ih poubijali, nego su narkomani naglo izgubili volju za drogom, kao što su u Francuskoj izgubili psovači volju za psovanjem Boga). 
Sveti Ljudevit je rekao - jedina ispravna reakcija kad netko pred vama bogohuli ili psuje Boga je mač zabijen do kraja u njegovoj utrobi.
Zar je trebao reć - kad čujete bogohuljenje onda krunicu u ruke?
Nadam se da je i iz ovog jasno kako vatikanska sekta koja propagira prihvaćanje sodomizma, muhamedanstva i svih lažnih religija i perverzija, nema veze s Kristovom Crkvom čiji dio na Zemlji se naziva vojujućom Crkvom.
Tko ne pripada toj vojujućoj, taj ne će niti pripadati nebeskoj slavnoj.
Toga budimo uvijek svijesni,pogotovo kad dođe trenutak svjedočenja naše vjere u kojoj ćemo morati proliti svoju krv.
Amen.

Tko se boji nuklearnog rata još?

Tko se boji nuklearnog rata još?
Tri za groš, tri za groš.

Ako vjerujemo u Boga, onda moramo vjerovati kako se ništa ne može dogoditi što On ne bi želio ili dopustio da se dogodi.
To znači da se kršćani ne smiju bojati ničeg ili nikog osim Boga.
Politika, pod čijom su kontrolom znanost i mediji, uvjerava ljude kako nad svima nama stoji Damoklov mač koji nije u Božjim rukama, nego kao što stoji u grčkoj legendi, visi o konjskoj dlaki.
Jedan od niza izmišljenih damoklovih mačeva je mač nuklearnog rata nakon kojeg će cijeli svijet biti uništen, ili ne će više biti za život zbog silne radijacije - zračenja.
Prvo što moramo uočiti da takav strah ne bi nipošto smio imati kršćanin.
Zar je Bog nakon 1945. (Hirošime i Nagasakija) izgubio svemoć?
Drugo, kako je Bog mogao stvoriti svijet kojeg može uništiti bilo koji Njegov stvor? To je malo luđa kontradikcija odnosno laž čiji je izvor otac laži i čovjekoubojica od početka.
Ali, ponavljam, svjetska elita želi nas uvjeriti kako imaju tako veliku moć u rukama, da ako im se prohtje, ako im bude recimo dosadno ili ih žena prevari, da mogu uništiti život na krugu Zemaljskom, bilo bacanjem nuklearnh bombi, bilo korištenjem nekog drugog oružja masovnog uništenja.
Zašto nas plaše s time? Zato da bi čovječanstvo u njima vidjelo bogove s kojima se nije dobro i pametno sučeljavati.
Vjerojatno ste i vi naišli na 'teoriju zavjere' kako nuklearne bombe ne postoje, ali postoji dakako nuklearno zračenje. Ljudi koji u to vjeruju kažu kako se ne može izazvati lančana reakcija koja je srž nuklearne bombe.
Zasad sam skeptičan o tome, ali sam siguran da su prve snimke atomskih bombi bile lažne. Sjećate se onih crno-bijelih snimaka kad kamera snimi kako udarni val atomske bombe raznosi kuće, kamione, kako sprži sve na visokoj temperaturi.
Problem je što je teško za povjerovati da su u SAD-u toliko napredni pa mogu napraviti filmsku kameru koja je otpornija na pritisak i toplinu od betonske kuće.

Što je dakle radioaktivno zračenje?
Da ne koristim sad teoriju radioaktivnih čestica (alfa, beta, gama) u koju ne vjerujem, onda ću reć kako vjerujem da je Bog stvorio neke elemente koji kontinuirano (dok imaju u sebi energiju) uzrokuju zračenje energije na okolinu koje se uvijek i jedino događa kao prenošenje valova kroz neki medij, odnosno eter.
Razlika je samo u frekvenciji tih valova, ako je frekvencija veća, onda se prijenosi i veća energija. Klasično objašnjenje je kako su gama čestice 'opasnije' od beta, a ove od alfa čestica.
Suštinski nema razlike između energije koju isijava upaljeno drvo i koju isijava kobalt u medicinskim napravama za zračenje kancerogenog tkiva.
Razlika je u frekvenciji, s time da veća frekvencija prodire dublje i uništava više živog tkiva, odnosno može izazvati degenerativne promjene.

Na koncu zaključak, slično kao na početku.
Kućicu tri prašćića je otpuhao vuk dok je bila od slame.
Kad su je napravili od cigle, onda više nije mogao.
Kad je vuk bacio bombu, bilo 'klasičnu' bilo 'atomsku', prašćići su ostali bez kuće.
Ali to je samo u filmu, samo u nečijoj mašti.
U stvarnosti sve je u Božjim rukama.
Ako u rukama i sa strahom Božjim, vjerom i nadom, kao i s ljubavlju, držimo krunicu ili se na drugi način utječemo Bogorodici i molimo ju za zagovor kod Boga, onda ćemo se isključiti iz svjetske medijsko-političko-znanstvene predstave koja nema veze sa stvarnošću i bit ćemo slobodni od lažnih prijetnji koje većinu ljudi paralizira tako da ne žive pravim životom Božjeg djeteta.
Dekontaminirajmo se od svih zračenja koje isijava preko medija nama neprijateljski svijet i koji je će uskoro biti osuđen vatrenom kaznom.
Kazna će uslijediti ne od nuklearnih ili fosfornih bombi, nego od vatre koja ne će biti niti izazvana od ljudi niti kontrolirana od ljudi.
Sveti Vincent Ferrer rekao je kako prije drugog dolaska Isusa Krista cijela Zemlja će biti kažnjena vatrom, za razliku od prve kazne Općeg potopa.
Svi ljudi će izgoriti, svi će se pretvoriti u prah i pepeo kad Bog zapovijedi anđelima da Zemlju pročiste vatrom.
Opaki će u mukama izgorjeti, sveci će kroz vatru izgorjeti bez muka, dok oni koji ne će biti potpuno čisti, izgorjet će kao i opaki, ali ta vatra će im biti poput čistilišne. Nakon toga će Gospodin zapovijediti svim ljudima, od prvog do posljednjeg, da uskrsnu kako bi se namirila pravda Sudnjeg dana.

Mir u kojem živimo

U susjednoj državi BiH političari i bivši generali prijete jedan drugome odcijepljenjem i/ili ratom.
Povod je referendum o odcijepljenju srpske paradržave.
Izjave o zaštiti srpskog stanovništva i interesa u slučaju rata dala je Srbija, ali situaciju prati i Rusija. Dakako da to prati i rival koji sve više postaje otvoreni neprijatelj, SAD. Ne smijemo nikako ispustiti iz vida pojačanu ulogu Turske na Balkanu (i šire), ulazak milijuna muhamedanaca u Europu kao i radikalizaciju europskih muhamedanaca, odnosno balkanskih.
Američki visoki državni službeni predstavnik prijeti Rusiji tako da poručuje kako će ruski vojnici iz Sirije vraćati se u Rusiju u vrećama. Prijetnja je vrlo ozbiljna jer se kaže kako će ih ubijati teroristi koji su, to samo slijepac ne vidi, pod kontrolom SAD-a. Prijetnja je čak proširena i na ruske gradove. Zna se kako je Rusija vodila tešku borbu s čečenskim terorizmom, a ovo je ukazuje kako je iza toga stajao SAD-e. Podsjetit ću vas ili ako ne znate, primirje u Siriji prekinulo je zrakoplostvo SAD-a koje je napalo sirijsku vojsku pri čemu je poginulo na desetke vojnika. Evidentno je kako je to bilo koordinirano s ISIS-om koji je odmah preuzeo te položaje. SAD-e se je pravdao da je to bila griješka, u što više ne vjeruju niti oni koji su nekad slušali radio "Glas Amerike".

Rusija je na to odgovorila tako da je poslala svoje dalekometne rakete s broda na zapovijedni stožer u kojem su bili časnici SAD-a, Izraela, Britanije, Turske, Katara i Saudijske Arabije i koji je koordinirao akcije džihadista. Stožer je bio u predjelu oko Allepa, poginulo je na desetke časnika.

Američka prijetnja je očito posljedica tog napada i ofenzive sirijske vojske pokrenute za konačnim osvajanjem Aleppa.
Znajući situaciju u Ukrajini i razvoj u Siriji, koliko smo od otvorenog rata dviju velesila u kojem više ne će biti posrednih-proxy vojski kao što je to ukrajinska ili neka od vojski u Siriji koje ratuju?

Iran prijeti uništenjem Saudijske Arabije. U Jemenu traje rat u koji je uključena aktivno Saudijska Arabija koja se bori protiv jemenskih šijita kojima daje podršku Iran.
Sunitsko-šijitski sukob među muhamedancima svugdje ključa.

Indija i Pakistan također su u točki usijanja i prijete jedan drugom nuklearnim ratom , odnosno uništenjem. Nedavno su kašmirski muhamedanski pobunjenici, koje podržava Pakistan, upali u jednu vojarnu i pobili na desetke indijskih vojnka. Indija želi osvetu, i zato Pakistan prijeti nuklearnim bombama ako se Indija odluči kazniti Pakistan zbog podrške pobunjenicima.

Na dalekom istoku, neprestance vrije i temperatura se diže do ključanja između S.Koreje i J.Koreje, a u što je po svojoj blizini uključen Japan. Dakako onda i SAD-e koji ima vojne baze u tim državama.
Ključa i južnije u Kineskom moru između Kine i okolnih država. Kina je tamo velika sila i želi zauzeti veliki dio istog mora. S druge strane su Japan, Filipini, Indonezija i Vijetnam.
Filipini sa svojim novim predsjednikom Duterteom postaju sve veći problem za SAD-e. Osim što je pokrenuo bespoštedni rat protiv narko bandita, ali i običnih narkomana, Duterte je najavio kako će prijeći Rubikon u odnosima sa državom koja je istjerala svojevremeno Španjolce, da bi Filipini postao njezin pijun i kopno za njihove vojne baze prema Kini i Japanu.

U SAD-e traje latentni rasni rat. Izgleda da ta država, koja je najvjerojatnije babilonska bludnica, prva zemlja rađena po nacrtima masona kao talionica različitih naroda, religija i rasa, puca po šavovima.
To je dakle prva država koja je nikla bez organske podloge, u kojoj ne postoje narodi, a vezivno tkivo trebalo je biti bogatsvo, tehnologija, napredak, hedonizam. Ista masonska ideja stoji i iza EU.

Što je s nama? Jel nam prijeti mir?
Ne, jer naš najveći vanjski neprijatelj - velikosrpstvo nije poraženo, u Srbiji većina negira naše postojanje kao povjesnog naroda.
A to znači negaciju naše državnosti.
Jedan od glavnih aduta velikosrpstva su izmišljene laži o drugom veleratu.
Antifašizam je drugi.
'Hrvatski' antifašisti tvrde da kad ne bi njih bilo (hvala Bogu većina su od njih pokojni) ne bi bilo Hrvatske. 
Jer bi onda Hrvatska bila posve na poraženoj fašističkoj strani. 
Čekajte malo drugovi antifašisti! 
Zar se vi niste borili za slobodu naroda? 
Pa kakva je to sloboda naroda, kad samo neki narodi imaju pravo biti slobodni, a drugi ne? 
Niste li time se definirali kao oni protiv kojih ste se tobož borili, koji su htjeli nekim narodima uzeti slobodu kako ste tvrdili?
Dakle, parola smrt fašizmu, sloboda narodu je ordinarna laž.
Jer oni koji su tako pozdravljali htjeli su oduzeti slobodu mojem narodu da bude svoj na svome, a oni koji su bili u pozadini 'antifašizma' borili su se da de facto svi narodi nestanu, da se stvori jedna svjetska rasa i svjetska država kojoj će oni biti na čelu.
Ta parola je bila jedna modifikacija narodne uzrečice - drž'te lopova.
Ali ne pucaju samo vanjski šavovi lažnog mira, u svim državama ključaju podijele slične kao one u drugom svjetskom ratu.
Patrioti (fašisti) kontra globalizatora (antifašista), naravni moral kontra 'snađi se druže' koje je jugokomunistička verzija sotonističke Crowleyeve maksime - Do what you wilt shall be whole of the low. Čini što god želiš biti će jedini zakon.
Riječima sv.Augustina radi se o sukobu Božje države i ljudske države u kojoj svi žele biti bogovi.
Kad sam već raspoložen oko uzrečica, onda jedna o ljevičarima.
Ljevičari su oni koji kažu i kunu se da će sve učiniti za radnike osim da budu radnici. Zato što su ispraksirali Crowleyevu-Titovu parolu snađi se druže, a to podrazumijeva snađi se tako da baciš čim više prašine u oči radnicima.
Ljude skoro više ništa ne može ujediniti nego ljubav prema istim porocima.
Ali poroci traže žrtve. Dva lopova se ne mogu ujediniti tako da jedan drugog kradu, nego se udružuju kako bi druge krali.
Tako jedinstvo svijeta je jedinstvo laži, kao što je i mir ovog svijeta lažni mir.
Koji i kad se ne puca izvana, puca iznutra, u čovjeku koji ne nalazi mira dok se ne umiri u Bogu kako kaže sv.Augustin.
Ovaj svijet jede sam sebe i mora propasti. I bit će to u krvi.
Krv je život, i kad se ona prolijeva onda dolazi smrt.
Ali postoji jedna Krv koja kad se prolijeva donosi život, vječni život.
To je Kristova Krv u kojoj možemo oprati našu jadnu nutrinu i postati ponovno nakon krštenja djetetom Božjim. 
Pokažimo Mu kako Ga slijedimo i u ovoj magluštini lažnog mira i kako smo spremni proliti svoju krv radi svjedočenja Njegove Krvi.

Do what thou wilt shall be the whole of the law.
Read more at: http://www.brainyquote.com/quotes/authors/a/aleister_crowley.html

Do what thou wilt shall be the whole of the law.
Read more at: http://www.brainyquote.com/quotes/authors/a/aleister_crowley.html

Do what thou wilt shall be the whole of the law.
Read more at: http://www.brainyquote.com/quotes/authors/a/aleister_crowley.html

Franov bog iznenađenja

Frane Kaos Nered opetovano ponavlja poruku:
"otvorite se bogu iznenađenja".
Hoće reć, ako ste dosad imali stavove naravnog morala, ako ste sodomizam držali odvratnim kao i Bog, ako ste bili ili jeste grješnici, ali se želite riješiti gijeha i požuda, ima jedan bog koji će vas iznenaditi i reć vam kako sve to što ste držali grijehom, što zbog naravnog morala, što zbog Božje objave, grijehom nije.
To je bog iznenađenja Frane Kaosa Nereda, a Isus ga je nazvao čovjekoubojicom od početka i ocem laži.
Kad smo kod iznenađenja evo jedne pitalice:

Koja od tri osobe na fotografiji nije žena?
Prva osoba lijevo, nosi haljinu i našminkana je kao žena i ima lice kao žena i stav kao žena. Ona jest žena.
Do nje je osoba koja nosi haljinu i govori o bogu iznenađenja. 
Nadam se kako se ispod haljine ne krije iznenađenje, te da je to Frane, a ne Franka. Izgleda kao muškarac, priča više kao žena, ustvari brblja i najvjerojatnije je ipak muškarac koji ima grdnih problema u utvrđivanju spolova.
Tako Frane kaže kako je lijevo do njega, a desno na fotografiji, muškarac.
Ne bi to bilo ništa čudno, jer je i ružan kao tpičan ružan muškarac, da nije Frane prije saznao kako je ta osoba dobila vanjske karakteristike muškarca zbog uzimanja muških hormona, a između nogu ima ženski spolni organ.
Dakle odgovor na pitalicu je kako je najvjerojantije samo osoba u sredini muškarac.
Zašto izvlačim iz 'naftalina' ovu fotografiju iz Vatikana?
Zato što je Frane Kaos Nered nedavno, u notornim razgovorima u zrakoplovu s novinarima, prilikom povratka iz Azerbejdžana u Vatikanistan, spomenuo to dvoje s fotografije.

Transkript razgovora koji je preveden na engleski možete pročitati ovdje .
A evo što je rekao o tim dvjema ženama s fotografije:

Last year I received a letter from a Spaniard who told me his story as a child, a young man, he was a girl, a girl who suffered so much because he felt he felt like a boy, but was physically a girl. He told his mother and the mom…(the girl) was around 22 years old said that she would like to do the surgical intervention and all of those things. And the mother said not to do it while she was still alive. She was elderly and she died soon after. She had the surgery and an employee of a ministry in the city of Spain went to the bishop, who accompanied (this person) a lot. Good bishop. I spent time accompanying this man. Then (the man) got married, he changed his civil identity, got married and wrote me a letter saying that for him it would be a consolation to come with his wife, he who was she, but him! I received them: they were happy and in the neighborhood where he lived there was an elderly priest in his 80s, an elderly pastor who left the parish and helped the sisters in the parish. And there was the new (priest). When the new one he would yell from the sidewalk: 'you'll go to hell!' When (the new priest) came across the old one, he would say: 'How long has it been since you confessed? Come, come, let's to so that I can confess you and you can receive communion.' Understood? 

Dakle, Frane Kaos Nered potpuno je prihvatio transgenderizam.
Čovjek koji se predstavlja Kristvim vikarem na Zemlji kaže - 'on je bio djevojčica'.
Kako se bilo tko može osjećati nekim koji to nije?
Kako je djevojčica mogla znati kako se osjećaju dječaci da bi mogla reć kako je dječak? To je isto kao kad Frane kaže da je katolik ili da se osjeća katolikom.
Nisam citirao, ali Frane je prethodno u razgovoru tobož osudio što se transgenderizam promovira u školama.
Jer morao je ipak malo zadovoljiti 'resistore-otpornike' koji će reć na kraju - ipak je 'papa' osudio ideologiju transgenderizma.
A to što je pred godinu dana primio dvije žene koje se prave kako je jedna od njih muško, što se je s njima fotografirao i afirmativno u istom letećem razgovoru govori o njima, to treba cenzurirati ili se praviti kako toga nije bilo.
Sveto Pismo jasno kaže kako će Bog na kraju poslati lažnog pastira kršćanima koji nisu htjeli istinu.
Eto, dobili su Frana i boga iznenađenja, i u paketu s njima legalizaciju sodomizma, transgenderizma, preljuba, indiferentizma i masonsku ideju stvaranja svijeta bez državnih granica i u jednoj humanističkoj svjetskoj religiji.

'Bog' iznenađenja kroz svog proroka Bergoglia nije bio škrtav na tom 'pastoralnom' posjetu Kavkazu. Iako za ljude zdravog razuma teško da se i ovo gore, a i ovo dolje što ću napisati, može smatrati iznenađenjem.

Na fotografiji su svi mušakarci, a ovaj u bijelom koji se duboko poklanja čovjeku u plavom odijelu kojeg boli glava koju je omotao bijelim platnom, je neumorni Frane Kaos Nered.
Dobio je badave ručak kod muhamedanaca u Bakuu, i k tome su mu darovali kuran, knjigu koju ovaj zasigurno cijeni. Tko ne bi bio zahvalan na takvom daru?

Prije toga je bio u Gruziji, drevnoj kršćanskoj zemlji koja je pred tisuću godina otišla u shizmu, i u kojoj ima još nešto drugih heretika i shizmatika, ali malo.
Tako je 2% od ukupnog stanovništva pripadnika vatikanske sekte i njima je službeno Frane išao u posjet.
'Bog' iznenađenja je tako progovorio kroz usta proroka Frana u novorednoj župi u Tbilisiju rekavši kako je veliki grijeh nastojati shizmatike izvući od shizme.

(na slici je duhovita ilustracija "Novus Ordo Watch")


Skoro bih se složio s Franom, jer prozelitirati istočne shizmatike kako bi ušli u vatikansku sektu znači nagovarati ih da od shizmatičkog  konja padnu na shizmatičkog i heretičnog magarca.
Srpski ministar vanjskih poslova prihvatio je odličan servis Frana i smečirao rekavši kako to znači osudu kardinala Stepinca koji je tobož vodio 'prekrštavanje' shizmatika u NDH. 
Franov bog iznenađenja opet je iznenadio hrvatske 'katolike' koji iščekuju da vatikanska sekta kanonizira kardinala Stepinca, jer smatraju da će time hrvatska država i narod dobiti veliku podršku u svijetu i više se nitko ne će obazirati na velikosrpske pokušaje da se sotonizira ideja hrvatske države i samog postojanja hrvatskog naroda.
Iako niti ovdje nema iznenađenja za ljude zdravog razuma i zdravih očiju koji vide kako Vatikan bez imalo skrupula baca pod vlak s kojim ide prema Beogradu i Moskvi, hrvatske rimokatolike i ukrajinske grkokatolike.

Živimo dakle u vremenima Bergoglijevog boga iznenađenja koji je pomalo potrošio sve svoje trikove iz vreće i malo koga može više iznenaditi.
Konačno imamo proroštva o ovim vremenima i možemo polako dešifrirati Otkrivenje kako se postupno otkriva pred nama.
Međutim, gotovo cijelo čovječanstvo bit će iznenađeno kad se pravi Bog pojavi.
Do tada nam je mnogo trpjeti i boriti se protiv svojih slabosti i grijeha, protiv demona zraka koji su dobili najveću moć do sada kako bi zaveli čovječanstvo i odveli ga u pobunu protiv Boga.
Ostanimo vjerni našem krsnom zavjetu, i Bog će nam ostati vjeran te nas braniti i dati snage i mudrosti da Ga dočekamo s punim uljem-milošću i dobrim djelima, kao i mudre djevice iz Isusove prispodobe.

Raspad SAD po rasnom pitanju

Kakvo je stanje američkog patriotizma najbolje oslikava slučaj ove crnkinje koja je profesionalno u američkoj vojsci i koja odbija stajati dok se službeno izvodi američka himna. Slučaj nije usamljen. Također se slično događa i u profesionalnom američkom sportu.

SAD-e je prva država koja je nakon građanskog rata postala multirasna.
Bilo je imperija u povijesti koje su bili multirasni, ali uvijek je u takvim imperijama bio jedan dominantan narod, npr. Rimljani ili Rusi koji su utemeljili carstvo i koje je nosilo naziv po njima.
I u tim državama nije bilo nikad u značajnom postotku pripadnika crne rase.
Afrika je bio rimski naziv za jednu njihovu pokrajinu, Egipat recimo nije pripadao toj pokrajini koju su činili obalni dio današnje Libije, Tunisa, Alžira i djelomično Maroka i u kojem nije bilo crnaca (osim nešto okolnih Etiopljana). Rimljanima područje pustinje, ali i podsaharski predio nije bio zanimljiv. Ako izuzmemo današnju sjevernu Afriku koja je civilizirana u antici prvenstveno od Rimljana, Afrika je kontinent koji je je bio bez civilizacije, bez gradova, bez čvrstih zgrada, bez pisma i stoga dakako i bez povijesti.
Postavlja se pitanje zašto je to tako?
Bl.Katarina Emmerich pisala je u svom viđenju kako su Ham, odnosno njegovi potomci nakon prokletstva Noe kojem se je Ham rugao* kad je ovaj pijan zaspao i bio gol, a braća Sem i Jafet su oca pokrili, počeli crnjeti kako su se razdvajali od Sema i Jafeta i njihovih potomaka. O tome su pisali i neki drevni istočni kršćani što možete pročitati na poveznici.
Svi normalni ljudi najprije ljube i žele živjeti sa svojim krvnim rođacima zato što naravno osjećaju bliskost s njima. Onda dalje s onima koji su im daljnji rođaci, i još dalje do pripadnosti narodu, i još dalje do pripadnosti nekoj rasi.
Izmiješati rase znači naglo i umjetno povećati entropiju, nered.
Jer tako se ljudi izdvoje od onih koji su im bliski, i dobiju susjede koji im to nisu.
Svojevremeno sam sudjelovao u popisu stanovništva prije rata i primjetio sam da su neki bosanski Srbi koji su se doselili u Rijeku, i koji su došli iz iste općine (Laktaši sjeverno od Banja Luke) radili kuće na periferiji jedan do drugoga, skoro kao zaselak.
To nije ništa čudno. Oni su prirodno željeli imati susjede koji su im bliski.
Naši ljudi, kao i Talijani, Irci, Poljaci, Židovi kad su dolazili u SAD-e grupirali su se u četvrtima. E.M.Jones napisao je knjigu "Pokolj gradova" u kojoj je opisao kako je vladajuća protestantska elita zajedno s židovima uništila te četvrti u drugom veleratu i neposredno nakon, baš zbog toga što su to bile jake katoličke četvrti (s jakim i dominirajućim utjecajem Crkve) i koje su imale u prosjeku veći natalitet nego protestanti.

Muškarci su otišli u rat, i vlada SAD-e je pozvala crnce s juga SAD-a u te četvrti s obrazloženjem kako nedostaje radna snaga (koja je otišla u rat).
Bilo je tu sukoba, ali kad su se američki Europljani liberalizirali, hedonizirali i prihvatili rock'n roll antikulturu, više nije nitko branio te četvrti te su se jedna za drugom one praznile i dobijale nove, u pravilu crne stanovnike.
Iako crnci u SAD-u ne žive organski (jer djeca najčešće odrastaju uz samohranu majku s puno polubraće i polusestara, te zato nema mogućnosti da bi se tu živjelo u rodu-klanu) oni su kudikamo rasno svjesniji od bijelaca.
Tako kad su bijelci izgubili stabilne obitelji i rod, kad više nisu živjeli u nacionalnim zajednicama-četvrtima, postali su laki plijen crnog rasizma koji se najviše očituje u uličnim razbojstvima i nasilju. Nekoliko puta i to značajno je veće nasilje crnaca prema bijelcima, ali crnci i dalje igraju na kartu da su jadne žrtve zločestih bijelaca (a robovlasnici nisu sigurno bili ni naši ljudi, ni Talijani, ni Irci, ni Nijemci, ni Poljaci, ni Srbi, ni Grci ...).
Crnci ne žive organski, ali su rasno svjesni i solidarni. I to preko granice zdravog razuma, pa rade nerede, prebijaju bijelce koji im se nađu na putu, radi toga što je crni (a ne bijeli) policajac ubio crnog kriminalca koji nije htio postupati po naređenju policajca kako je to već propisano u SAD-e.
Bijelci isto više ne žive organski, i izgubili su narodnu pripadnost, a nisu nikad ni imali ni dobili rasnu solidarnost kao crnci.
Ne znam što donosi budućnost, ali SAD-e je na umoru.
Oni koji vladaju svijetom žele da sve države i narodi (ali i rase) dođu u to stanje, jer samo to stanje dovodi ljude do toga da prihvate jednu svjetsku državu.
Ako ne dođe do tog crnog scenarija, onda bi trebalo dobro razmisliti o segregaciji, nešto slično kao što je bilo kad su postojale nacionalne četvrti u gradovima.
No hate, just segregate. Ako ne možemo zajedno, onda se razdvojimo.
Samo je problem u tome što bi ovi koji viču kako je važan crni život, a prebijaju onog koji kaže kako je svaki život važan, brzo došli u stanje neke polugladne i kriminalne afričke države kad bi bili odvojeni od drugih.
Nekadašnja Rodezija i Južnoafrička Republika dobar su primjer najrazvijenijih afričkih država koje su ubrzo upropaštene kad su crnci preuzeli vlast.

Pogledajte ovaj video - 'socijalni eksperiment' koji će vam upečatljivo pokazati kako u SAD-u traje rasni rat (iako je to samo uvod, budući da je zasada bijela rasa** u defenzivnoj odnosno situaciji iščekivanja ili u stadiju liberalnog suicida).

Međutim, što se tiče žrtava crnog nasilja, to su u najvećem broju sami crnci.
Vidimo kako je kod američkih crnaca pop kultura posve zahvaćena idoliziranjem gangsterizma i nasilja, štoviše isto se je proširilo globalno, pa i kod nas.
Nekoliko puta više bude ubijeno u godinu dana crnaca u Chicagu od crnih gangstera, nego što ih je ubijeno ukupno za vrijeme 88 godina ropstva u SAD-u.
RJMI u dugom videu to dobro objašnjava:

Kao što sam spomenuo, SAD se raspada po rasnom pitanju i to se događa ne samo uz znanje političke i ine 'elite' SAD-a, nego ista to vodi, potiče i usmjerava.
Elitu sam stavio pod navodnike zato što prava elita može doći samo od organskog društva. Modernu elitu čine pripadnici okultnih udruženja koji su stajali i iza francuske revolucije i osnivanja SAD-a.
Prava narodna elita ne može poticati nerede u državi, ne može dozvoliti da mediji šire lažne optužbe protiv redarstva, jer ako vlast želi da se policija više ne bori protiv kriminalaca (a svi ubijeni crnci od strane policije su bili kriminalci koji su se opirali uhićenju i bili su naoružani) onda je to znak da su vlast u državi preuzeli oni koji rade na uništenju iste.
Stoga je moj zaključak kako elita namjerno radi na destrukciji SAD-a (i šire) koristeći za to crnu rasu, ilegalne imigrante, pošast narkomanije koja ima trend legalizacije, širenje perverzija, robovanje ljudi raznim elektronskim ekranima.
To je stara masonsko-okultna ideja - stvoriti kaos, a onda iz kaosa izvesti novi red. Samo kaos je kaos zato što se ne može kontrolirati i uredovati. Barem ne ljudskim naporom i htijenjem. Zato dolazimo do nadnaravnog, do pravog inicijatora širenja nereda. To je Sotona koji je pravi gospodar elite.
To isto znači da se nered ne širi samo u SAD-u, nego i ovdje kod nas, različitim tempom, različitim posrednicima i različitim načinima, ali uvijek od istog čovjekoubojice od početka i oca laži.
Muhamedanci u EU se koriste za istu dijaboličnu ulogu kao i crnci u SAD-u. Kod nas se koriste razne manjine, koje su dobro sponzorirane i instruirane od svjetske elite kako denacionalizirati nacionalnu državu, kako većini ogaditi politiku tako da se zatvore u svoju privatnost i uživaju poroke koja im ta elita nudi, i tako da upravljanje državom ili bolje rečeno s projektom raspada države prepuste njima.
I jedni (crnci) i drugi (muhamedanci) i treći (manjine) trebali bi shvatiti kako su tuđe oruđe i oružje, a da im samo Isus Krist može dati pravu slobodu i život u punini.



* Neki tumače kako se 'otkrivanje očeve nagosti' moglo odnositi na nešto drugo, te je to razlog zašto je Noa tako drastično prokleo Hama i njegove potomke.
** Ustvarnosti bijelci ne postoje kao što postoji crna rasa. Bijelci u SAD-u ne postoje niti kao narodi, taj identitet je izgubljen s uništavanjem četvrti nakon ww2. Stoga je E.M.Jones u pravu, bijela rasa ne postoji. Bijelci imaju najmanji identitet, najviše su individuizirani i liberalizirani i stoga su najpodložniji nasilju nad njima.

Mihoja i Jerolimja, budućnost Risike i sela

Jučer je bio blagdan sv.Mihovila. U čakavskom dijalektu, koji je vjerojatno najarhaičniji i najstariji (pogotovo naš čekavski) od hrvatskih dijalekata, nema glasa i slova 'lj'.
Zato se period godine oko blagdana svetog arkanđela ne zove Miholja, nego Mihoja. K tome blagdani imaju ženski rod, npr. Petrova, Ivanja, Antonja, Jerolimja. Ne znam kako i zašto, ali blagdan sv.Jeronima se zove Jerolimja, ne Jeronimja. 
Jel se možda htjelo povezati blagdan sveca s Jerusalemom pa je glas 'l' zamijenio 'n', ili je jednostavno ime Jerolim više u duhu čakavskog dijalekta?
Može li se naći zajednički nazivnik između sv.Mihovila i sv.Jeronima?
Može, i to je borbenost za Boga.
Mihovil je pohrvaćeno ima za Mihaela koje na hebrejskom znači - tko je kao Bog. 
To je uskliknuo arkanđeo kad je Lucifer, najsjajniji anđeo, poveo pobunu protiv Boga. 
Zanimljivo je znati kako su arkanđeli u osmom redu po hijerarhiji anđela, deveti, posljednji kor ispod njih su anđeli čuvari.
Lucifer je pripadao najvišim koru, vjerojatno je bio seraf ili kerubin i kao takav je bio po moći i znanju iznad ovog arkanđela.
Sukob između njih je bio kao sukob između Davida i Golijata, ali Bog je nagradio smjelost i pravednost ovog arkanđela tako da mu je dao moć kao niti jednom drugom anđelu te je tako arkanđeo dobio novo ime (ni ne znamo kako mu je bilo staro ime) Mihael koji je poveo borbu protiv pobunjenih anđela - demona, i osobno bacio Lucifera na Zemlju s Neba. 

I Lucifer je dobio novo ime Satan ili pohrvaćeno Sotona. Ime znači neprijatelj, tužitelj. 
Sotona je izgubio svoj sjaj kojeg je imao dok se je zvao Lucifer, iako se ljudima često predstavlja i pokazuje kao anđeo svijetla.
Vjerujem kako je Mihovil svezao Sotonu u Paklu nakon Isusove smrti na križu, ali ista tako vjerujem kako je po Božjoj providnosti Mihovil pustio ga u posljednjim vremenima da se obistine proročanstva, to jest da zlo i pobuna protiv Boga budu na vrhuncu kad se bude Lav Judejski pojavio u slavi, sa svom nebeskom vojskom i svecima na oblacima, odnosno kad se raskine nebeski svod i zvijezde popadaju na Zemlju.
Za sv.Jeronima najbolji opis je dao njegov suvremenik i najveći kršćanski otac (osim apostola) sv.Augustin:
"Sv.Jeronim učinio je Božje neprijatelje svojim osobnim neprijateljima."

Uočite kako je to posve suprotno od krivovjerja modernih kršćana koji tumače Isusovu zapovijed - 'ljubite svoje neprijatelje' kao 'ljubimo Božje neprijatelje'. 
Pa umjesto da se bore protiv krivovjerja i krivovjernika, oni s njima bezsmisleno i beskrajno dijalogiziraju, druže se i čak zajednički mole, što je svetogrđe.
Ali nije niti sv.Jeronim bio bez zabluda. U njegovo vrijeme je bio daleko najpopularniji, ali i najopasniji, filozof heretik Origen koji je izmiješao kršćanstvo s grčkom filozofijom, poglavito platonizmom. 
Sv.Jeronim je kasnije napustio zablude origenizma (inače ne bi bio svetac). 
Najveća zabluda Origena - apokastaza danas je življa nego ikad. Zabluda kako će se svi ljudi spasiti, kako će na kraju i Pakao biti prazan.
Pouka iz života sv.Jeronima je kako moramo biti borbeni protiv Božjih neprijatelja, pogotovo protiv demona koji neprestance čekaju i postavljaju nam zasjede kako bi se strovalili zajedno s njima u Pakao.
Moramo biti borbeni i protiv ljudi koji su zavedeni krivovjerjem i šire ga riječima i djelima. To je najveći grijeh jer taj grijeh ubija duše drugih ljudi.
Međutim, ako nemamo posebnu Božju objavu, ne znamo hoće li se ti ljudski Božji neprijatelji na kraju obratiti, ne znamo jesu li oni samo zavedeni pa još postoji nade za njihovo obraćenje, ili je njihovo krivovjerje svjesno i spada pod grijeh koji se nikad ne prašta jer je grijeh protiv Duha Svetoga, jer svjesno lažu kao i demoni da bi čim više ljudi povukli za sobom u jezero ognjeno.
Borbenost za istinu-Boga, a protiv laži, i uvijek uz nadu kako će Božji neprijatelj postati na kraju dijete Božje, to je poruka današnjeg sveca.

Pred godinu dana napisao sam tekst Risika - 75 godina kasnije .

Na fotografiji je pješčana uvala sv.Marek koja je dobila ime po crkvici sv.Marka (naš dijalekt je čekavica, umjesto ča je če, tako je i Marek, a ne Marko) čije ruševine su na sredini poluotočića.
Pred stotinjak godina Risičani su eksploatirali pijesak iz uvale i brodicama ga prevozili do Rijeke koja se je tada ubrzano gradila.
Danas Risičani(domaći i došljaci) eksploatiraju ljepotu uvale, odnosno bave se s turizmom koji je sličan 'najstarijem zanatu' jer se bavi prodajom ljepote. O tome sam prethodno pisao . 
Ljepota prestaje to biti kad više nije djevičanski čista. Fotografija je snimljena ili u lipnju ili u rujnu kad nema uobičajene gužve na plaži koja 'deflorira' djevičansku ljepotu (ali i kvalitetu mora budući je u uvali porat koji se na fotografiji ne vidi, i kojeg je napravila bivša Austro-Ugarska Monarhija, te tako more slabo cirkulira i postaje vjerojatno bakteriološki problematično kad su ljetne gužve). 
Zato se turizam mora šminkati kao i prostitutka kako bi sakrio svoju pravu narav odnosno razdjevičenu ljepotu.


Rodno selo u kojem živim, Risika, danas slavi svojeg nebeskog zaštitnika sv.Jeronima.
Godinu dana kasnije od prvog upisa o Risiki, ništa se spektakularno nije dogodilo.
Neki(malobrojni) iz Risike čitaju moj blog, a neki od istih su ga pohvalili. 
U razgovoru sam primjetio kako pojedini Risičani počinju shvaćati kako je obećavajući napredak iz 20.st. doveo do neprepoznatljivosti selo. 
Ne samo u arhitekturnom smislu, nego pogotovo u socijalnom(društvenom, kulturnom) i duhovnom. 
Radi se o umiranju ili odumiranju koje je već možda završeno.
Općina Vrbnik kojoj pripada Risika radi planove (urbanističke i ine) koji se ne temelje na živućim ljudima, odnosno njihovoj povijesti, kulturi, religiji.
Ne razlikuje se ona od drugih stotinjak općina u RH, jer sve one kad vide zemljopisnu kartu svojeg teritorija osjećaju nasušnu potrebu da uzmu flomaster u ruke i bojaju ono što su nekad bile njive, pašnjaci ili šume (drmuni) u nešto što zovu turističkim naseljima, apartmanima, bungalovima, industrijskim zonama.
Ako znamo kako je demografija porazna ne samo u Risiki, Krku, nego svugdje u RH i Europi, tko će to doći raditi i živjeti u tim obojanim površinama?
Da, možda će doći živjeti umirovljeni Nijemci i slični koji će pobjeć od nesigurnosti i latentnog sukoba s muhamedancima u zapadnoj Europi, ali tko će tim starcima mjenjati pelene, i kad umru, tko će doći slijedeći živjeti u tim predsmrtnim kućama? 
Što ako to sve bude prazno i avetinjsko, a oni koji budu živjeli gledat će betonske ruševine kao podsjećanje na jedan naraštaj koji je volio bojati karte bez da razmisli kakve koristi, kratkoročne, ali pogotovo dugoročne, će imati Risičani i svi ostali domoroci od tih šarenih karata?
Bez sumnje, ako Risika bude dočekala kraj 21.st. i ako to bude naselje ugodno za stanovanje, onda će morati u istu doći 'svježa krv'.
Ali ako ne želimo završiti kao Iliri, onda došljaci nam moraju biti čim sličniji, i religijski i nacionalno i kulturno kako bi se nakalemili na naše drevno drvo koje je zamalo izgubilo sve zelene grane.
To je pretpostavka zdravog razuma za bilo kakvo planiranje.
Domoroci nisu bez grijeha i to 'smrtnih'. 
Jer u pravilu prodaju nekretnine strancima bez kriterija, osim kriterija tko da više novaca. 
Kad se donose urbanistički planovi onda trče u općinu ne bi li svoje zemljišne čestice ofarbali nekom bojom i tako dobili veću cijenu za prodaju djedovine.
Ako ovo malo domorodaca ne postanu svjesni svoje obveze prema precima odnosno Risiki koja bi trebala asimilirati došljake i koji bi trebali na te naše pretke gledati kao na svoje kulturne pretke, onda će Risika, u najboljem slučaju postati samo toponim, ime za jedno naselje na otoku Krku u kojoj su nekad živjeli ljudi koji su izumrli i čija kultura je nestala.
U gorem slučaju došljaci će promijeniti ime naselju, 'preorati' groblje, crkvu sv.Jeronima s kojom se Risičani ponose, pretvoriti u džamiju i izbrisati iz sjećanja i povijesti ljude koji su prije njih tu živjeli.
Ipak, moguća je i treća opcija ovog stoljeća ako domoroci ne asimiliraju slične došljake.
Da ugledamo za svog života sv.Mihovila i sv.Jeronima na oblacima kako silaze na Zemlju kao pratnja nebeske vojske našeg Gospodina i Kralja, Isusa Krista.
Budimo spremni i neka, ako se obistini ta opcija, postane i za našu vječnost najboljom.
Kažemo kako nam je prava domovina na Nebu, kako to nama Risičanima nije Risika.
Ne krijem kako je to prava i jedina utjeha zbog sve izglednijeg nestanka sela i kulture iz koje smo ponikli.
Ali prava riječ za to je otačbina*, jer tamo nam se nalazi naš Otac čija smo djeca po krštenju i vjeri u Isusa Krista. 


* Nisam siguran da tu riječ nisu koristili i naši preci, jer pravi prijevod latinske riječi patria nije dom, nego je korijen te riječi 'otac'. Otačbina je tamo gdje živi naša krv, naši rođaci, naš narod, tamo gdje su grobovi naših predaka. Dom, odnosno domovina je više prispodobiva ideji francuske revolucije i liberalno-sekularne države u kojoj više nema organskog društva, roda i naroda, nego postoje samo građani koji se definiraju kao svi ljudi koji se rode na području države bez obzira dal su im roditelji došli s drugog kraja svijeta i nemaju krvne i kulturne veze s domorocima čiji preci stoljećima žive na tom području kao organsko društvo. Tako primjerice u modernoj francuskoj državi muhamedanci, Arapi ili crnci, postaju 'Francuzima' koji mogu reć kako im je Francuska domovina, ali nikako otačbina. I ta ukleta francuska masonska država ne će moći niti ponositi se Francima koji su dali ime državi (Francuska - kraljevstvo Franaka), koji su je utemeljili, branili i razvijali stoljećima. Jer muhamedanski 'francuzi' mrze Franke koji su potukli njihove predke kad su zamalo vojnici kalifata osvojili cijelu zapadnu Europu i koji su bili nositelji križarski ratova bez kojih bi pao cijeli kršćanski istok pod muhamedanstvo, to jest Bizant bi pao stoljećima ranije, a s njim Balkan i prije pojave otomanskih Turaka.