Apokrif Strossmayerova govora

Apokrif znači dvojbeno autorstvo.
Čitamo li Katoličku enciklopediju ovdje možemo pročitati:

The only disturbing incident was the passionate speech of Bishop Strossmayer of Diakovár on 22 March in the thirty-first general congregation; it called forth a storm of indignation from the majority, which finally forced the speaker to leave the tribune.

Iz drugih izvora saznajemo kako je biskup iz nepoznate biskupije Đakovo negdje na 'granici s Turskom' vodio manjinu biskupa prvog vatikanskog koncila koji su se protivili donošenju dogme o nezabludivosti rimskih papa.
Do te pozicije je došao sa svojim djelovanjem za vrijeme koncila jer je bio odličan govornik i isto tako odličan u korištenju latinskog jezika (što mu je i rimski papa priznao, iako mu je išao na živce). 

E sad dolazimo do velikog prijepora koji se vodi oko tog govora za kojeg Katolička enciklopedija kaže da je doveo do uznemirujućeg incidenta pri čemu je većina olujno prosvjedovala tako da je govornik na kraju bio prisiljen napustiti sjednicu.
Imamo nešto za što je RKC utvrdila kako je krivotvorina koju je sastavio meksički redovnik augustinac José Agostino de Escudero te podmetnuo Strossmayeru, a ovaj je navodno kasnije oštro prosvjedovao zbog krivotvorine, da bi se na kraju taj augustinac pokajao i tražio ispriku od Strossmayera.
Međutim, ako guglate ne ćete moći doći do originalnog govora, barem ja nisam došao.
Vatikan bi najlakše dokazao kako se radi o krivotvorini tako da pokaže izvorni govor Strossmayera, i kako napisah, njega nema koliko mi je poznato.
Ne treba niti posebno naglašavati kako i taj navodno originalni mora biti 'papren' jer je prema Katoličkoj enciklopediji izazvao lavinu reakcije, uznemirujući incident nakon kojeg je Strossmayer bio prisiljen napustiti sjednicu.
Da i drugi, koji su kudikamo studioznije proučavali ovaj slučaj od mene, ne mogu naći originalni govor možete pročitati ovdje.
Na Katoličkoj enciklopediji se nalaze biografski podaci o biskupu Strossmayeru u kojima čitamo kako je održavao opoziciju ne priznanja dogme o papinoj nezabludivosti duže od svih ostalih biskupa koji su joj se protivili, kako je nekim istomišljenicima koji nisu bili biskupi pisao kako će samo izvanjski priznati dogmu.
Autor Fahey piše o istom:

"Bishop Strossmayer was only one of several Roman bishops that refused to accept the dogma of Papal Infallibility. In 1871 he wrote to a friend that he would rather die than accept this false teaching, adding: "Better to be exposed to every humiliation than to bend my knee to Baal, to arrogance incarnate." But apparently the humiliations and threats imposed on him by Rome proved, after ten long years, too much to oppose. He finally submitted to the new teaching in 1881."

Na kraju je, kao što je poznato, popustio kao prije njega ostali oponenti, pa ne bi bilo iznenađujuće kako je morao u znak iskrenosti pristati na tu moguću igru krivotvorenog govora kojeg je navodno napisao meksički raspop koji se je kao i Strossmayer na kraju pokajao i priznao da je napravio krivotvorinu.
Ponavljam, svega toga nije ni trebalo da je Vatikan objavio izvorni govor i time začepio usta svima koji šire krivotvorinu.

Međutim ova 'krivotvorina' je kao Protokoli sionskih mudraca.
U SSSR tko je širio te protokole bio je osuđen na smrt radi antisemitizma.
Novinari i mediji su se uspregli dokazati kako su Protokoli krivotvorina koju je dala izraditi tajna ruska carska služba.
Ali problem je s tom 'krivotvorinom' što se sve u njoj obistinilo i izvelo točno kako je napisano-planirano.
Pa ako je krivotvorina, onda ju je krivotvorio prorok.
Dakle slično je s 'krivotvorenim' govorom biskupa Strossmayera u kojem se ne navode pogrešni biblijski citati ili pogrešni citati kršćanskih otaca ili se krivo navode povijesne činjenice iz života rimskih papa.
Zato sam i napisao prethodno kako sam neke svoje argumente protiv papizma pisao na blogu, a da nisam ni znao da ih je pred stoljeće i pol izgovorio biskup Strossmayer ili napisao navodni meksički krivotvoritelj koji je inače bio doktor, pretpostavljam teologije.

Dakle na kraju krajeva nije ni bitno tko je to izgovorio ili napisao ako je to istina.
Stoga za one koji mi spočitavaju kako dajem poveznice na srpske portale, evo druge poveznice na taj poznati 'apokrif' u obliku knjižice koja se može skinuti s interneta i na miru pročitati.
Nadam se da ću u narednim tekstovima prijenositi na blogu te argumente protiv papizma.

Na koncu naš biskup Strossmayer, da je bio dosljedan, onda bi postao starokatolički biskup, ne bi bio jedini u tome (u Zagrebu ih je bilo dosta nakon proglašenja dogme).
Ili bi dovršio djelo koje je započeo, to jest vratio bi se u Crkvu.
Ovako je ispao kao neki klerički Zdravko Tomac devetnaestog stoljeća koji je u misiji sjedinjavanja RKC i Pravoslavlja, ima odlične veze s poznatim ruskim teologom Solovjevim koji je na istoj poziciji, ima utjecaja u RKC i izvan granica domovine, a na kraju mu sav napor sruši dogma o papizmu nakon kojeg je nemoguće izvršiti sjedinjenje.
Bilo bi idealno kad bi rimski patrijarh priznao zablude i vratio se sa svojim stadom u Crkvu.
Ali to je praktično postalo nemoguće nakon prvog vatikanskog koncila koji službeno nije nikad ni završio, jer ga nije zatvorio rimski papa.
Pa možda postoji mrvica šanse da se isti koncil nastavi i poništi prethodno donesenu dogmu.
Ali zato je potrebno dobro proučiti 'krivotvoreni' govor o kojem u detaljima u slijedećim tekstovima bloga.

P.S. Ah da, zaboravio sam, ali me je stalni komentator H. podsjetio na jedan doista glupi argument kako je govor krivotvoren.
Naime argument kaže kako se u govoru čita da biskup Strossmayer odgovara na povike i upadice ultramontanista tijekom njegovog govora.
Kako je Strossmayer mogao znati da će ultramontanisti-papisti u određenom trenutku burno reagirati na granici incidenta, pa je unaprijed napisao što će im odgovoriti na nešto što nije ni mogao znati, osim ako je prorok, što će oni uzvikivati?
Svakom sa zrncem soli u glavi je jasno da se u 'krivotvorini' radi o govoru koji je bilježen za vrijeme izgovaranja, a ne na unaprijed pisanom govoru.
Zato je najvjerojatnije kako je biskup Strossmayer dostavio tekst govora unaprijed onima koji su vodili sjednicu (ali ne i nužno, jer govor može biti pripremljen neposredno prije sjednice s najvažnijim točkama kao podsjetnik govorniku i u tom slučaju se ništa ne dostavlja predsjedajućem), i da su papisti burno reagirali tijekom govora pa je Strossmayer, inače odličan govornik, a odličan govornik ne čita svoj govor nego ga interpretira 'on line' te ima spreman odgovor na upadice, odgovorio odmah na iste kako je zabilježeno na 'krivotvorini'. 
Dakle, mislim da papisti nisu mogli smisliti gluplji dokaz od tog kako je govor krivotvorina.
Da je stvarno krivotvorina, trebali su samo pokazati ili publicirati originalni govor sa ili bez upadica i reakcije na upadice.

Poppa Joe

Ovo je pjesma koju sam prvi put čuo u svom rodnom selu, kad su susjedova djeca, malo starija od mene i koji su živjeli u Rijeci, nama 'seljacima' organizirali disco u svom podrumu vrteći svoje ploče na gramafonu.
Mislim da još nisam ni išao u školu.

Dakako da nisam ni znao engleski (kasnije smo u školi učili njemački), pa sam mislio da je sigurno tekst dobar kad je tako pitka i dobra glazba.
Tekst je trivijalan kao i glazba i na tragu je tzv. glamour rocka koji se je trebao zvati šund rock.
A da sam pitao ove susjede iz Rijeke o čemu je ta pjesma, sigurno ne bih ni od njih dobio odgovor, ili još bolje da sam pitao autore ne bih niti od njih dobio suvisli odgovor.
Imao sam tada dilemu da li je pjesma o nekom popu ili o papi.
Zašto sam ovaj tekst započeo s trivijalno pitkom pop pjesmom s početka 70-tih prošlog stoljeća?
Zato što papizam ulazi u svoju trivijalnu fazu koja je vjerojatno posljednja.
Vijesti o tome su svuda.
Ovdje,  ovdje, ovdje, a i naš poznati bloger piše ovdje.

Sam dokument bivšeg papističkog nuncija u SAD koji optužuje trenutnog nezabludivog Kristovog vikara na Zemlji kojem se moraju podložiti svi ljudi koji se žele spasiti, te koji je preveden na engleski je ovdje.
Dakle visoki službenik Vatikana imenom i prezimenom optužuje rimskog biskupa kako je svjesno štitio kardinala McCarricka (to je bila karika koja nedostaje) dokazanog sodomita.
Također treba naglasiti kako se RKC suočava s problemom sodomizma među svećenicima i sjemeništarcima, a u puno manjoj mjeri se tu radi o sodomitskoj pedofiliji prema ministrantima i drugim predpubertetnim dječacima.
Međutim, svjetski mediji uporno pišu kako se radi o pedofiliji, iako se radi o žrtvama koje su bile u pubertetu, zato što su mediji stvorili u javnosti iluziju kako je sodomizam dobar, samo pedofilija nije (iako postoji trend da se još niže spusti dobna granica ili da čak djeca imaju pravo odgovoriti pozitivno na zavođenje odraslog sodomita).
Dakle, dok papa Frane licemjerno suze roni u Irskoj i baca pepeo na RKC kao na zlu organizaciju koja je pedofilski iskorištavala naivnost puka rimokatoličkog, a pogotovo njihove djece, istovremeno je objavljen u svijetu dokument-svjedočanstvo kako je isti papa skrivao sodomite u hijerarhiji RKC od optužbi i sudskog progona.
Ne znam zašto bi to trebalo biti posebno čudno, kad je svojevremeno u zrakoplovu na upit zašto se visoko u hijerarhiji RKC nalaze sodomiti, odgovorio poznatu rečenicu - tko sam ja da sudim.
Ako ih ne želi suditi i osuditi tim više što je nezabludivi Kristov vikar na Zemlji i neposredni poslodavac, zašto bi bilo čudno da ih štiti i promiče?
Nadam se da ste uočili nešto što je najčudnije i najmanje dopustivo.
RKC može preživjeti taman da su i svi kardinali javni sodomiti zajedno sa svim biskupima svijeta i s njihovim svećenicima, dakle cijeli kler.
Ali RKC ne može doktrinalno preživjeti ako tobožnji Kristov vikar na Zemlji, kojem se baš zbog toga što je Kristov zamjenik, trebaju podložiti svi kršćani to jest svi ljudi koji se žele spasiti, svjesno vodi povjereno stado u zlo i laž.
Nije dakle problem papinih osobnih grijeha, iako je i to upitno - kako može Gospodin Isus Krist birati za svojeg zamjenika na Zemlji notornog i okorjelog grješnika, nego što dokazano i ovim dokumentom 'Kristov vikar' vodi Kristovo stado da bude žrtva sodomitima.
Tko god i nakon ovog bude vjerovao kako rimske biskupe bira Gospodin Isus Krist za svoje nezabludive zamjenike kojima se moraju podrediti svi kršćani, taj de facto bogohuli na Gospodina Isusa Krista jer je nemoguće da bi te vukove u sve slabijoj i olinjaloj ovčjoj koži birao da vode i to nezabludivo Njegovo stado.

Na koncu evo teksta uvodne pjesme:

In the midday sun
They beat on their drums
When Poppa Joe comes to town
With his coconut-rum
They can all have fun
They can drink it
Till the sun goes down
Poppa Joe just smiles politely
With the money he takes he might be
Very rich one day as he hears them say
Poppa rumbo rumbo
Hey Poppa Joe coconut
Poppa Joe, hey Poppa Joe
Poppa rumbo rumbo
Hey Poppa Joe coconut
Poppa Joe, hey Poppa Joe
Poppa rumbo rumbo
Hey Poppa Joe coconut
Hey Poppa Joe, hey Poppa Joe
Hey Pop, Poppa, Poppa Joe

Ispada kako je poppa Joe trgovac alkoholom ili drogom koji čini grad veselim u koji uđe.
Ili bolje rečeno veselo tupim.
Ipak na kraju mislim da su The Sweet pjevali o rimskim papama koji šire 'veselje' kamo god stignu.
Engleska riječ gay znači veseo, u originalu.
Ali su je prisvojili sodomiti za sebe kako bi drugi ljudi pomislili da su oni veseli.
Tom veselju dolazi uskoro kraj. 


P.S. Po prvi put sam ovdje naišao na znameniti govor biskupa Strossmayera na prvom vatikanskom koncilu protiv donošenja dogme o papinskoj nezabludivosti.
Primjećujem kako sam iznosio na svom blogu neke argumente koje je i on iznosio pred stoljeće i pol.
Svakako pročitajte taj govor, a o istom ću, nadam se, pisati na blogu.
Nadam se također da ne ću morati odgovarati na idiotske komentare - ali to je prenio srpski portal.
Dakle ili pravi argument protiv argumenta biskupa Strossmayera ili dokaz kako to nije njegov govor, nego je to izmislio srpski portal.

P.S.S. Kako je jedan komentator naveo argument 'zadnji idiot vidi kako je taj govor krivotvorina', onda sam išao pogledati što o tom govoru piše Katolička enciklopedija.
U istoj piše ovdje kako je jedini uznemirujući incident na raspravi se dogodio 22.ožujka kad je biskup Strossmayer imao svoj strastveni govor koji je izazvao oluju prosvjeda većine koja je bila za donošenje nove dogme, tako da je bio prisiljen napustiti sjednicu koncila.
Čini mi se kako je kod tog komentatora to izazvalo sličnu reakciju, ali i ne sumnjam da su se neki papisti potrudili 'dokazati' kako to nije bio njegov govor.
Pa procijenimo, Katolička enciklopedija tvrdi kako je to bio jedini govor incident koji je izazvao oluju papista, pa da vidimo što će nam to hrvatski papisti servirati kao pravi, a ne krivotvoreni govor sa srpskog portala, koji je izazvao jedini incident i oluju prosvjeda nakon čega je biskup Strossmayer bio prisliljen napustiti sjednicu.
Sigurno nije bio govor 'kamilica'.

Moglo se znati

Moglo se znati kako su sumnjiva sva imena, mjesta, toponimi, pravne i fizičke osobe koje započinju s 'U'.
Uljanik se je tako dugo skrivao, a sad je pokazao svoju ustašku narav.
Radnici koji su tamo u štrajku najprije su u debeloj zabludi jer misle da imaju pravo ako su radili dobiti plaću.
Oni najprije moraju biti sretni što imaju posao, a ako dobiju plaću, onda neka se svaki mjesec zahvaljuju poduzetniku, njegovim prijateljima iz golf kluba, masonske lože i mjesne organizacije partije jer su se udobrostivili dati im plaću.
I što ako nisu dobili plaću za prošli mjesec?
Pa dobit će je za drugi, možda za treći mjesec, i mogu biti sigurni ako ne bude ni tada kako ih poslodavci nisu skroz zaboravili, iako imaju kudikamo važnijih stvari na pameti koje su na dnevnom redu partijsko-masonske lože.
Zar radnici ni ne znaju kako se ovi drugi brinu o napretku, a kamo bi radnici završili bez napretka?
I ne samo radnici, nego svi ljudi, zato se drugovi iz rukovodstva brinu o ekologiji, o zaštiti majčice Zemlje, o jadnim imigrantima, o sodomitima, o feminizmu, o spriječavanju povratka na tradicionalni moral, religiju i obitelj i zatvaranje u svoje uskogrudne države ili u svoje selo jer to znači smrt revolucije koja teče prema ušću rijeke napretka i mora potpunog blagostanja.
I tako dok drugovi gledaju u daljinu i na korist svog čovječanstva kao i nepoznatih izvanzemaljaca i njihovih letjelica, radnici skučenih pogleda i zakopani u rovove sebičnosti traže svoje mjesečne plaće.
Možda bi drugovi zbog svoje širine koja obuhvaća i razumije radničku uskogrudnost i neobrazovanje mogli tolerirati takve bezobrazne zahtjeve za mjesečnom plaćom, ali kap koja je prelila čašu strpljenja pala je sa slova "U" brodogradilišta Uljanik.
Radnici u štrajku su se toliko uvampirili da su hodajući ulicama Pule zapjevali kontrarevolucionarnu pjesmu notornog zločinca Marka Perkovića Thompsona "Lijepa li si" i tako su pokazali kako su drugovi poslodavci u svojim njedrima imali ustašku zmiju, a ne radnike koji trebaju biti zadovoljni što imaju posao dobijali plaću ili čekali povoljan mjesec kad će biti isplaćena.
Sve dosad su drugovi računali kako radnici cijene njihove nadljudske napore da se zabrani tom kontrarevolucionarnom pjevaču nastup u pulskoj areni, ali sad su im se otvorili oči.
Radnici Uljanika u štrajku su peta kolona zločinaca koji pjevaju o ljepoti Hrvatske i tako zavode ljude da pomisle kako je hrvatska domovina stvarno lijepa.
Pa što oni misle da nije lijepa i srpska otadžbina ili talijanska čizma?
Kako bi to bilo kad bi svi roditelji govorili nešto lijepo svojoj djeci makar to bila istina?
Zar ne vide da će onda susjedova djeca dobiti traumu jer im nisu susjedi došli reći ono što su rekli svojoj djeci?
I tako se ruši bratstvo i jedinstvo čovječanstva vraćajući kotač povijesti u mračno doba prije renesanse.
Ipak ovim drskim potezom ustaška zmija se je razotkrila, locirala, identificirala pa ostaje samo drugovima iz jaht kluba, golf kluba, kluba ljubitelja bezobrazno skupih vina, kluba žderača tartufa i ušmrkivača kokaina, sastančili oni u masonskoj loži ili u partijskoj vili u Brijunima, da je jednom zauvijek 'eliminišu'.
Kao što su nekad njihovi djedovi govorili hvala Bogu da ne postoji Bog, tako sad unuci djedova mogu reći hvala drugovima dobro organiziranim bogatašima da spriječavaju bogaćenje radnika i širenje sulude ideje o pravu na mjesečnu plaću i to za svaki mjesec.
Jer znamo da novac kvari ljude, drugovi bogataši su toga jako svijesni, puno više nego radnici, a svijesni su radi toga što su se žrtvovali radi revolucije pa su postali bogataši.
A nezahvalni radnici kontrarevolucionari im ovako uzvraćaju!
Nezahvalnici koji ne cijene žrtve bogataške koje su dane radi njih i cjelokupnog čovječanstva.
Oni ni ne pomišljaju kako je teško biti bogat i zbog toga biti rob novca i bogatstva, ne imati Boga radi žrtve bogastva.
Stoga s pravom očekuju kako će radnička klasa izbaciti iz svojih redova lumpen proletere koji u svojoj kontrarevoucionarnoj sljepoći traže mjesečne plaće i prijete pjevanjem isto tako kontrarevolucionarnih pjesama.

Drek patrole u gradu sodomita

San Francisco je poznat po svojem 'slobodarstvu'.
Tako je imao ili još ima titulu najsodomitskijeg grada u SAD.
Također bio je to najpoznatiji grad hipika i općenito seksualne, narkomanske i rock antikulturne revolucije.
Ovih dana je preuzeo još jednu avangardnu titulu - prvi je grad koji ima drek ili govno patrole.
O tome 'iz prve ruke' možete pročitati ovdje .
Izgleda da nije šokatno što takve patrole za čišćenje ulica od ljudskog izmeta postoje (kao da je Kalifornija savezna država Indije, a ne SAD), nego što skupljači govana dobijaju godišnje 185 tisuća $.
To je povezano ne samo s čudnim uvjetima na radnom mjestu, nego što se ti budući bogatuni susreću s opasnošću dobijanja zaraznih bolesti.
Dakle nešto slično kao nadnica za strah od boleština, jer o nekoj hrabrosti se tu ne radi.
I da ne bi bilo licemjerno od mene, imam iskustvo iz bivše JNA čišćenja čučavaca (to smo najčešće dobijali za kaznu), ali to smo radili s mlazom vode, dok ovi moraju skupljati govna s ulica i spremati u neke posude za dalnji transport.
Eto ideje, neka u SF postave nasred ulica konvejere pa će govna 'sama' odlaziti u spremište govana, a gradski proračun će se znatno manje opteretiti.
Također, to bi mogla biti turistička atrakcija poput postojećeg tramvaja koji ide strmim ulicama SF.
I nije problematično ili sramno to zanimanje skupljača govana, nego je sramno kako se gradovi koji se hvale sa svojim napredkom i tehnologijom, kao i svojim slobodarskim duhom, sve više slobodno pune i to doslovno s govnima.
Svaka sličnost s duhovnom stvarnošću SF i općenito zapada nije slučajna.


Na koncu jedan zanimljivi autor, F.Roger Devlin koji govori o tome kako je seksualna revolucija i feminizam drugog vala doveo zapadnu civilizaciju do ruba provalije koji se eto ogleda vrlo dobro u drek problemima SF.
Video je na ovoj poveznici. 
Ipak treba dodati kako autor pati u svom razmišljanju od zablude evolucije.

Uspon kršćana na Nebo

Kao što znate, Crkva nije definirala na svojim ekumenskim koncilima nauk o Čistilištu.
To znači da nema dogme o Čistilištu, ali to isto znači da se u Crkvi dopušta naučavati, ali ne dogmatski kao objavljena istina, nauk o tome kako se ispunja Gospodinova rečenica kako će dug biti isplaćen do najmanjeg i posljednjeg novčića, te kako se neki grijesi ne opraštaju ni na drugom svijetu, a što znači da se neki opraštaju.
Tako je, većinom u Rusiji koliko mi je poznato, širen nauk o postajama na kojima se zaustavljaju duše koje putuju na Nebo.
Na svakoj postaji se provjerava da li je krštena duša (jer nekršteni ni ne idu na Nebo) imala neki specifični grijeh, i to od lakših prema težima.
Tužitelji su demoni koji točno te grijehe bilježe prilikom zemaljskog života (a nisu bili valjano ispovijeđeni i/ili pokajani), a branitelji duše su anđeli i sveci kojima se je ta duša molila tijekom života.
Ako je duša imala dobrih djela, ako je vršila pokoru te ako se za nju založe sveci, onda se njezin dug 'do posljednjeg novčića' briše, i onda slijedi uspon na novu postaju gdje se duša ispituje na neki drugi grijeh.
Ako nema dovoljne naknade od dobrih dijela i pokore, onda demoni muče neko vrijeme (s obzirom na ozbiljnost i broj grijeha) tu dušu dok se ne očisti, i onda opet krene prema gore na novu postaju.

Evo video o tome koji se temelji na pisanju svetaca koji su imali objavu ili osobno iskustvo o postajama pri usponu kršćana na Nebo:

Primjetimo da je posljednja postaja ispitivanje prema grijehu nemilosrđa i okrutnosti.
Onaj tko je bio nemilosrdan i tko je uživao druge ponižavati i mučiti, taman da je i bio slobodan od svih drugih grijeha, da nije niti na jednoj prethodnoj postaji bio mučen, da je bio asket, da je rasprodao sav svoj imetak i dao siromašnima, da je bio djevac i vršio sve postove i još preko onog što je predviđeno za svakog vjernika, tada biva pred vratima Neba bačen u dubine Pakla.
Doista moramo mrziti svaki grijeh pogotovo onaj pod čijim smo ropstvom, ali zalud nam je to sve ako nam je srce otrovano s mržnjom prema ljudima, ako nismo spremni s radosnima se veseliti, s žalosnima žalovati, ako se radujemo tuđoj nesreći, ako bismo sve naše neprijatelje osobno mučili na Zemlji i u Paklu, a pogotovo ako to već i sad činimo.
Budimo pak svjesni da ako smo skloni osveti (što kažu neki srpski 'pravoslavci' - tko se ne osveti taj se ne posveti) da ćemo zasigurno pasti na posljednjoj postaji u Pakao.
Još više budimo svjesni kako Bog rado i takvo srce izliječi, ako mu se okrene vapajem u svojoj nemoći.

Sveta Rusija i ova druga koja to nije

Rusija ima posebno mjesto u Pravoslavlju koje se može identificirati s imenom trećeg Rima.
Rusija stoga ima u svojoj heraldici dvoglavog rimskog orla.
Kako su s vremenom četiri od pet povijesnih patrijahata pali pod okupaciju što Germana, što muhamedanaca, tako je na značenju dobivao patrijahat u Carigradu koji je i dobio naziv drugi Rim kad je prvi kršćanski car Konstantin sagradio novu prijestolnicu carstva i tamo preselio državnu upravu.
Rimsko carstvo s glavnim gradom Konstantinopolisom ili po našu Carigradom tako se je odhrvalo sve do 1453.g. kad su njemački i mađarski metalurzi izlili Turcima dotad najveće topove s kojima su rušene tvrde zidine drugog Rima.
Međutim, postojalo je još jedno moćno kršćansko carstvo na istoku koje je de jure i de facto tada preuzelo ulogu uništenog rimskog-bizantskog, a to carstvo bila je Rusija.
Kad kraljevstvo postaje carstvom?
Tada kad se proširi izvan svog etničkog prostora to jest obuhvati i druge narode.
Rusko pravoslavno carstvo imalo je prvotni cilj osloboditi kršćanske narode koji su pali pod okupaciju Turaka, koncem 19.st. zamalo je uspjelo potisnuti Turke iz Carigrada, ali tada je već nekoliko stoljeća rimokatoličko kraljevstvo Francuske, kasnije istoimena republika, bilo saveznicom Turcima.
Također to je i bilo protestantsko englesko kraljevstvo koje je u korist Turaka ratovalo u Krimskom ratu protiv Rusije.
Dakle možemo reći kako su gradovi u Maloj Aziji, koji su bili Crkve koje je osnovao sv.Pavao, ostali u muhamedanskim rukama zahvaljujući zapadnim shizmaticima.
Rusko carstvo se je pak uspješnije širilo prema istoku, sve do dalekog istoka.
Tako su Ruskom carstvu pripadali mnogi azijski narodi koje se je nastojalo kristijanizirati, ali u velikom broju su ti narodi zadržali svoje religije, što muhamedanstvo, što budizam.
Rusko pravoslavno carstvo je te religije toleriralo, ali nikako nisu te religije mogle postati državnom religijom koja je bila kršćanstvo.
Da su se te religije priznale kao državne, onda Moskva više ne bi bila trećim Rimom, nego modernijom verzijom drugog poganskog Rima.
Judeomasonerija je imala među svojim prvim ciljevima uništenje Ruskog pravoslavnog carstva, Svete Rusije.
1905. buknuo je rusko-japanski rat u kojem je zapad sa svojim bankama podržavao Japan, a ruski car nigdje nije mogao dobiti kredit kako bi podmirio troškove rata, iako mu je engleski kralj bio prvi rođak, kao i njemački car.
Rat je završio porazom za Rusiju koja je zajedno s carom izgubila ugled i samopoštovanje i tako su bili načeti za drugi udarac.
Uslijedio je prvi velerat kao druga stupica za Rusiju koja je išla slijepo podržavati kraljevinu Srbiju koja je u to vrijeme bila oruđe u rukama Engleske i Francuske (čitaj judeomasonerije) da se izazove najveće krvoproliće u kojem će nestati Rusko carstvo.
To se je i dogodilo kad su boljševici, u ogromnoj većini židovi, pomagani od američkih židovskih bankara i u scenariju Njemačke prevezeni vlakom do Petersburga kako bi srušili cara i pravoslavnu Rusiju.
Pobjedom boljševika uništen je treći Rim koji je od 1917. okupiran od neprijatelja kršćanstva, i to onih od samog početka kršćanstva.
Mnogi misle kako je sadašnja Rusija nakon sloma komunizma, ponovno uskrsnuće Ruskog carstva, tim više što u Rusiji postoji ipak nekakva brana prema moralnoj dekadenciji koja je uništila zapad.
U zabludi su.
Iako Putin i ostali na vlasti u Rusiji očijukaju s RPC, grade brojne crkve za sve veći broj vjernika, moderna Rusija nije niti kršćansko carstvo niti je kršćanska republika.
U toj Rusiji kršćanstvo nije državna religija, a sve druge se toleriraju.
Nego se od svih tih religija (znači i RPC) očekuje da šire ekumenizam i tako rade na jedinstvu ruskog naroda s mnogim vjerama.
I ovo je zabluda zato što su Rusi ili ateisti ili pravoslavci, dok su muhamedanci i budisti ruski državljani drugih naroda.
Niti bi patrijarh RPC niti ruski car dozvolio da imaju isti status s poganima (što muhamedanci praktično jesu) u nekoj državi koja se naziva svetom Rusijom.
Moderna Rusija je jedva pobijedila u ratu malobrojni čečenski narod koji su svi muhamedanci, te je s njima postigla primirje (ne trajni mir zato što će se Čečenci sigurno ponovno pobuniti kad budu osjećali da je Rusija slaba), a to podrazumijeva kako muhamedanstvo mora imati isti status u Rusiji kao i Crkva.
Međutim ta nova Rusija nije Sveta Rusija kojoj je više stalo do nebeskog kraljevstva, nego do lažnog mira s drugim narodima i religijama kako bi tobož cvijetalo blagostanje u velikoj ruskoj zemaljskoj državi.
Kao i svugdje muhamedanci imaju veći natalitet i patrijahalno uređene familije, često su povezani u rodovske klanove i tako dugoročno prijete ne samo Zakavkazju, nego i europskom dijelu Rusije u kojem, osim krimskih Tatara, nije nikad ni bilo muhamedanaca.
U primirju koje vlada ruski političari u kojima je upitno kršćanstvo, imaju kratkoročni cilj da u Rusiji ne bude rata.
Muhamedanci imaju dugoročni cilj osvajanja cijele Rusije, ali i njima odgovara kratkoročno primirje jer sada nemaju moći izvesti svoj dugoročni cilj (za koji treba vremena jer to je osvajanje preko nataliteta).
U svakom slučaju bolje je imati kratkoročno primirje nego dugoročni rat.
Ali postavlja se pitanje, barem meni, imaju li ruski političari ikakav dugoročni cilj, ili samo žele da im ne gori pod nogama dok su na vlasti?
I to je razlika između demokracije i monarhije.
Demokrat koji osvaji vlast brine brigu kako bi čim lagodnije i sebi korisnije iskoristio svoj mandat, monarh se brine kako će svojoj djeci osigurati dobro uređenu monarhiju.
K tome ako je kršćanski monarh, radije će vidjeti kako mu propada carstvo pod naletima neprijatelja kršćanstva, nego da to carstvo i njegova djeca prestanu biti kršćanima (zato je posljednji ruski car Nikola pobijedio u smrti kad su njega i cijelu obitelj strijeljali judeoboljševici).
Što u ovom ruskom slučaju znači da bi ruski pravoslavni car radije dopustio da zakavkazje bude izgubljeno, nego da se kršćanstvo i muhamedanstvo izjednače u Rusiji s dugoročnim trendom da Rusija postane muhamedanska država.
Mnogi pravoslavci to vide i zato su kritični prema Putinu i patrijarhu RPC koji na to sve pristaje.

Evo videa jednog od njih:

Također nedopustivo je što neki u Rusiji žele izmiriti pravoslavlje s komunizmom.

Ili žele postati kao RKC, propovijedati socijalnu pravdu, biti duhovnom udrugom SJWs (boraca za socijalnu pravdu).

 

Isto tako, a o tome sam već pisao, krivojerje ekumenizma je i te kako prisutno u RPC, ali i u drugim Crkvama.

Korist od kipa Bahometa

Mogli smo pročitati kako je pred par dana u glavnom gradu američke države Arkanzas otkriven kipa demona Bahometa ispred središta političke vlasti u toj državi.
Evo kako o tome izvještavaju tetovirane vještice.

Koju korist možemo izvući iz te činjenice?
Možemo si posvjestiti kako su duhovne sile, koje žele tvoje i moje vječno prokletstvo i muku, na vlasti 
gotovo svugdje na krugu Zemaljskom.
Jer demonska skulptura se postavila ispred parlamenta države u najmoćnijoj državi svijeta, a ne u nekoj opskurnoj i mračnoj uličici trećeg svijeta.
Možemo otvoriti oči i vidjeti, ako smo roditelji mlađe djece, da ako ne preuzmemo odgoj djece u svoje ruke, da će djeca biti opčinjena sa Zlom i slijediti ga smjerno kao što dječak i djevojčica na skulpturi gledaju zaneseno prema Bahometu.
Možemo vidjeti kako se tetovirane nakaze poput ljudskih demona raduju svome šefu.
I ako smo spremni dublje zaći u svoju podsvijest i nutrinu, i ujedno ako se nismo dosad pobožanstvenili, možemo pronaći da postoji nešto u nama što smo naslijedili od naših praroditelja i što nas vuče da budemo dragovoljni robovi demonima, demonska privlačnost naopake ljepote zla, ljepota poroka.
Bolje da si priznamo istinu kako smo slabi na požude, nego da si utvaramo da smo na njih imuni, jer u suprotnom ćemo sigurno ponovno pasti u ropstvo najgoreg gospodara.
Najvažnija pak spoznaja s ovom instalacijom kipa Zla je kako ne možemo nikako računati da nam bilo tko, osim Boga, može pomoći da se oslobodimo zla ili da ne padnemo u ropstvo zla.
Ako su nekad zemaljske države proganjale i kažnjavale sotoniste, sada moramo staviti si k znanju kako ćemo mi biti proganjani od sotonista koji će pri tome koristiti poluge vlasti zemaljske države.
I dao Bog da budemo proganjani, jer onda ćemo biti Njegovi.
Oni koji ne budu trpili progone i nevolje u nadolazećim vremenima, ti će u Onaj dan moliti gore da ih prekriju i zemlja da ih proguta kad Gospodin Isus Krist ponovno dođe suditi žive i mrtve, suditi cijeli svijet od postanka do samog tog Dana.
Dakle s jedne strane se moramo veseliti progonima, a s druge strane bojati se samog sebe da ne budemo poklekli u progonima.
A to ćemo sigurno ako ne budemo imali molitvenu i duhovnu vezu s Gospodinom koji po svojem proviđenju i providnosti dopušta vlast zla kao nikad u ljudskoj povijesti.
Ovo zlo je radi našeg dobra.
Skultura Bahometa podignuta ispred središta političke vlasti jedne savezne države najveće i najmoćnije države svijeta neka se okrene na našu korist, neka nam otvori oči ako još spavamo, neka nam raspline iluzije kako možemo istovremeno ljubiti Gospodina Isusa Krista i ovaj svijet, neka nam odagna našu slabost koja želi izbjeći osobni križ i spasiti se bez njega.
Bahomet nije postavljen samo tamo daleko u Arkanzasu, on je nažalost podignut u većini naših domova preko moderne audio-vizualne tehnologije elektromagnetizma.
Isključimo se od te struje zla koja struji na kraju krajeva i kroz nas.
Tek onda se možemo priključiti na izvore nestvorene beskonačne Božje energije i tako se spasiti od budućeg pomora čovječanstva koje ulazi u otvoreno ropstvo Zlu.
Javno podignuti kip Bahometa govori nam kako nemamo više puno vremena premišljati se.
I zato je dobro što je podignut.


P.S. Jučer je bio u Crkvi blagdan Preobraženja.
Gospodina Isusa Krista nije obasjala stvorena svjetlost dok su Ga gledala trojica apostola, nego nestvorena i koja je na kraju krajeva i sam Bog (ali nije nedokučiva Božja bit) i u istoj vječno prebiva.
I nema nam nego ili se obasjati s tom Božanskom svjetlosti te biti tako djeca Božja, ili dijeliti mračnu sudbinu Bahometa.
Opredijelimo se, ali stvarno i od srca i bez zadrške za Boga, sve ostalo je na Bogu koji ne će dopustiti propast onoga koji se je opredijelio zvati djetetom Božjim te će dati milost koja pobjeđuje svako zlo ma koliko nam ono sada izgledalo veliko i premoćno.
Sv.Pavao je pisao kako su nevolje i nedaće koje trpimo radi Krista jedno veliko ništa prema slavi koja nas čeka.
Kad zamislimo sebe u ulozi sv.Lovra dok su ga mučitelji pekli na gradelama, najčešće pomislimo kako je to bol koju ne bismo mogli izdržati bez da se izbezuzimo i poludimo od muke.
To jest ako smo iskreni, priznali bi da bismo izdali Krista samo da mučitelji prestanu s mučenjem.
I sv.Lovro bi bio takav da nije bio svet, da nije bio prepun nestvorene Božanske energije zbog koje je on izbezumio mučitelje riječima da su ga dobro ispekli na jednoj strani, pa neka ga okrenu na drugu.
Vjerujmo da će i nama tako biti ako budemo mučeni radi Krista i ako budemo sačuvali vjeru.
Onda ćemo se rugati i Bahometu i onima koji mu se klanjaju, a ovi će biti izvan sebe kad vide da nam ne mogu ništa osim da nas ubiju, a to će biti na našu vječnu slavu, a na njihovu vječnu osudu.
Opet nama na korist.
Tko će protiv nas ako je Bog s nama?
Ne bojmo se dakle luđaka koji se klanjaju Sotoni, oni su već sad poraženi a da to ne znaju, oni kad nam čine zlo nisu svjesni da nam tako davaju veći sjaj na kruni koju će nam dati Gospodin Isus Krist kad nas pozove k Sebi.