Apokrif Strossmayerova govora

Apokrif znači dvojbeno autorstvo.
Čitamo li Katoličku enciklopediju ovdje možemo pročitati:

The only disturbing incident was the passionate speech of Bishop Strossmayer of Diakovár on 22 March in the thirty-first general congregation; it called forth a storm of indignation from the majority, which finally forced the speaker to leave the tribune.

Iz drugih izvora saznajemo kako je biskup iz nepoznate biskupije Đakovo negdje na 'granici s Turskom' vodio manjinu biskupa prvog vatikanskog koncila koji su se protivili donošenju dogme o nezabludivosti rimskih papa.
Do te pozicije je došao sa svojim djelovanjem za vrijeme koncila jer je bio odličan govornik i isto tako odličan u korištenju latinskog jezika (što mu je i rimski papa priznao, iako mu je išao na živce). 

E sad dolazimo do velikog prijepora koji se vodi oko tog govora za kojeg Katolička enciklopedija kaže da je doveo do uznemirujućeg incidenta pri čemu je većina olujno prosvjedovala tako da je govornik na kraju bio prisiljen napustiti sjednicu.
Imamo nešto za što je RKC utvrdila kako je krivotvorina koju je sastavio meksički redovnik augustinac José Agostino de Escudero te podmetnuo Strossmayeru, a ovaj je navodno kasnije oštro prosvjedovao zbog krivotvorine, da bi se na kraju taj augustinac pokajao i tražio ispriku od Strossmayera.
Međutim, ako guglate ne ćete moći doći do originalnog govora, barem ja nisam došao.
Vatikan bi najlakše dokazao kako se radi o krivotvorini tako da pokaže izvorni govor Strossmayera, i kako napisah, njega nema koliko mi je poznato.
Ne treba niti posebno naglašavati kako i taj navodno originalni mora biti 'papren' jer je prema Katoličkoj enciklopediji izazvao lavinu reakcije, uznemirujući incident nakon kojeg je Strossmayer bio prisiljen napustiti sjednicu.
Da i drugi, koji su kudikamo studioznije proučavali ovaj slučaj od mene, ne mogu naći originalni govor možete pročitati ovdje.
Na Katoličkoj enciklopediji se nalaze biografski podaci o biskupu Strossmayeru u kojima čitamo kako je održavao opoziciju ne priznanja dogme o papinoj nezabludivosti duže od svih ostalih biskupa koji su joj se protivili, kako je nekim istomišljenicima koji nisu bili biskupi pisao kako će samo izvanjski priznati dogmu.
Autor Fahey piše o istom:

"Bishop Strossmayer was only one of several Roman bishops that refused to accept the dogma of Papal Infallibility. In 1871 he wrote to a friend that he would rather die than accept this false teaching, adding: "Better to be exposed to every humiliation than to bend my knee to Baal, to arrogance incarnate." But apparently the humiliations and threats imposed on him by Rome proved, after ten long years, too much to oppose. He finally submitted to the new teaching in 1881."

Na kraju je, kao što je poznato, popustio kao prije njega ostali oponenti, pa ne bi bilo iznenađujuće kako je morao u znak iskrenosti pristati na tu moguću igru krivotvorenog govora kojeg je navodno napisao meksički raspop koji se je kao i Strossmayer na kraju pokajao i priznao da je napravio krivotvorinu.
Ponavljam, svega toga nije ni trebalo da je Vatikan objavio izvorni govor i time začepio usta svima koji šire krivotvorinu.

Međutim ova 'krivotvorina' je kao Protokoli sionskih mudraca.
U SSSR tko je širio te protokole bio je osuđen na smrt radi antisemitizma.
Novinari i mediji su se uspregli dokazati kako su Protokoli krivotvorina koju je dala izraditi tajna ruska carska služba.
Ali problem je s tom 'krivotvorinom' što se sve u njoj obistinilo i izvelo točno kako je napisano-planirano.
Pa ako je krivotvorina, onda ju je krivotvorio prorok.
Dakle slično je s 'krivotvorenim' govorom biskupa Strossmayera u kojem se ne navode pogrešni biblijski citati ili pogrešni citati kršćanskih otaca ili se krivo navode povijesne činjenice iz života rimskih papa.
Zato sam i napisao prethodno kako sam neke svoje argumente protiv papizma pisao na blogu, a da nisam ni znao da ih je pred stoljeće i pol izgovorio biskup Strossmayer ili napisao navodni meksički krivotvoritelj koji je inače bio doktor, pretpostavljam teologije.

Dakle na kraju krajeva nije ni bitno tko je to izgovorio ili napisao ako je to istina.
Stoga za one koji mi spočitavaju kako dajem poveznice na srpske portale, evo druge poveznice na taj poznati 'apokrif' u obliku knjižice koja se može skinuti s interneta i na miru pročitati.
Nadam se da ću u narednim tekstovima prijenositi na blogu te argumente protiv papizma.

Na koncu naš biskup Strossmayer, da je bio dosljedan, onda bi postao starokatolički biskup, ne bi bio jedini u tome (u Zagrebu ih je bilo dosta nakon proglašenja dogme).
Ili bi dovršio djelo koje je započeo, to jest vratio bi se u Crkvu.
Ovako je ispao kao neki klerički Zdravko Tomac devetnaestog stoljeća koji je u misiji sjedinjavanja RKC i Pravoslavlja, ima odlične veze s poznatim ruskim teologom Solovjevim koji je na istoj poziciji, ima utjecaja u RKC i izvan granica domovine, a na kraju mu sav napor sruši dogma o papizmu nakon kojeg je nemoguće izvršiti sjedinjenje.
Bilo bi idealno kad bi rimski patrijarh priznao zablude i vratio se sa svojim stadom u Crkvu.
Ali to je praktično postalo nemoguće nakon prvog vatikanskog koncila koji službeno nije nikad ni završio, jer ga nije zatvorio rimski papa.
Pa možda postoji mrvica šanse da se isti koncil nastavi i poništi prethodno donesenu dogmu.
Ali zato je potrebno dobro proučiti 'krivotvoreni' govor o kojem u detaljima u slijedećim tekstovima bloga.

P.S. Ah da, zaboravio sam, ali me je stalni komentator H. podsjetio na jedan doista glupi argument kako je govor krivotvoren.
Naime argument kaže kako se u govoru čita da biskup Strossmayer odgovara na povike i upadice ultramontanista tijekom njegovog govora.
Kako je Strossmayer mogao znati da će ultramontanisti-papisti u određenom trenutku burno reagirati na granici incidenta, pa je unaprijed napisao što će im odgovoriti na nešto što nije ni mogao znati, osim ako je prorok, što će oni uzvikivati?
Svakom sa zrncem soli u glavi je jasno da se u 'krivotvorini' radi o govoru koji je bilježen za vrijeme izgovaranja, a ne na unaprijed pisanom govoru.
Zato je najvjerojatnije kako je biskup Strossmayer dostavio tekst govora unaprijed onima koji su vodili sjednicu (ali ne i nužno, jer govor može biti pripremljen neposredno prije sjednice s najvažnijim točkama kao podsjetnik govorniku i u tom slučaju se ništa ne dostavlja predsjedajućem), i da su papisti burno reagirali tijekom govora pa je Strossmayer, inače odličan govornik, a odličan govornik ne čita svoj govor nego ga interpretira 'on line' te ima spreman odgovor na upadice, odgovorio odmah na iste kako je zabilježeno na 'krivotvorini'. 
Dakle, mislim da papisti nisu mogli smisliti gluplji dokaz od tog kako je govor krivotvorina.
Da je stvarno krivotvorina, trebali su samo pokazati ili publicirati originalni govor sa ili bez upadica i reakcije na upadice.