Moglo se znati

Moglo se znati kako su sumnjiva sva imena, mjesta, toponimi, pravne i fizičke osobe koje započinju s 'U'.
Uljanik se je tako dugo skrivao, a sad je pokazao svoju ustašku narav.
Radnici koji su tamo u štrajku najprije su u debeloj zabludi jer misle da imaju pravo ako su radili dobiti plaću.
Oni najprije moraju biti sretni što imaju posao, a ako dobiju plaću, onda neka se svaki mjesec zahvaljuju poduzetniku, njegovim prijateljima iz golf kluba, masonske lože i mjesne organizacije partije jer su se udobrostivili dati im plaću.
I što ako nisu dobili plaću za prošli mjesec?
Pa dobit će je za drugi, možda za treći mjesec, i mogu biti sigurni ako ne bude ni tada kako ih poslodavci nisu skroz zaboravili, iako imaju kudikamo važnijih stvari na pameti koje su na dnevnom redu partijsko-masonske lože.
Zar radnici ni ne znaju kako se ovi drugi brinu o napretku, a kamo bi radnici završili bez napretka?
I ne samo radnici, nego svi ljudi, zato se drugovi iz rukovodstva brinu o ekologiji, o zaštiti majčice Zemlje, o jadnim imigrantima, o sodomitima, o feminizmu, o spriječavanju povratka na tradicionalni moral, religiju i obitelj i zatvaranje u svoje uskogrudne države ili u svoje selo jer to znači smrt revolucije koja teče prema ušću rijeke napretka i mora potpunog blagostanja.
I tako dok drugovi gledaju u daljinu i na korist svog čovječanstva kao i nepoznatih izvanzemaljaca i njihovih letjelica, radnici skučenih pogleda i zakopani u rovove sebičnosti traže svoje mjesečne plaće.
Možda bi drugovi zbog svoje širine koja obuhvaća i razumije radničku uskogrudnost i neobrazovanje mogli tolerirati takve bezobrazne zahtjeve za mjesečnom plaćom, ali kap koja je prelila čašu strpljenja pala je sa slova "U" brodogradilišta Uljanik.
Radnici u štrajku su se toliko uvampirili da su hodajući ulicama Pule zapjevali kontrarevolucionarnu pjesmu notornog zločinca Marka Perkovića Thompsona "Lijepa li si" i tako su pokazali kako su drugovi poslodavci u svojim njedrima imali ustašku zmiju, a ne radnike koji trebaju biti zadovoljni što imaju posao dobijali plaću ili čekali povoljan mjesec kad će biti isplaćena.
Sve dosad su drugovi računali kako radnici cijene njihove nadljudske napore da se zabrani tom kontrarevolucionarnom pjevaču nastup u pulskoj areni, ali sad su im se otvorili oči.
Radnici Uljanika u štrajku su peta kolona zločinaca koji pjevaju o ljepoti Hrvatske i tako zavode ljude da pomisle kako je hrvatska domovina stvarno lijepa.
Pa što oni misle da nije lijepa i srpska otadžbina ili talijanska čizma?
Kako bi to bilo kad bi svi roditelji govorili nešto lijepo svojoj djeci makar to bila istina?
Zar ne vide da će onda susjedova djeca dobiti traumu jer im nisu susjedi došli reći ono što su rekli svojoj djeci?
I tako se ruši bratstvo i jedinstvo čovječanstva vraćajući kotač povijesti u mračno doba prije renesanse.
Ipak ovim drskim potezom ustaška zmija se je razotkrila, locirala, identificirala pa ostaje samo drugovima iz jaht kluba, golf kluba, kluba ljubitelja bezobrazno skupih vina, kluba žderača tartufa i ušmrkivača kokaina, sastančili oni u masonskoj loži ili u partijskoj vili u Brijunima, da je jednom zauvijek 'eliminišu'.
Kao što su nekad njihovi djedovi govorili hvala Bogu da ne postoji Bog, tako sad unuci djedova mogu reći hvala drugovima dobro organiziranim bogatašima da spriječavaju bogaćenje radnika i širenje sulude ideje o pravu na mjesečnu plaću i to za svaki mjesec.
Jer znamo da novac kvari ljude, drugovi bogataši su toga jako svijesni, puno više nego radnici, a svijesni su radi toga što su se žrtvovali radi revolucije pa su postali bogataši.
A nezahvalni radnici kontrarevolucionari im ovako uzvraćaju!
Nezahvalnici koji ne cijene žrtve bogataške koje su dane radi njih i cjelokupnog čovječanstva.
Oni ni ne pomišljaju kako je teško biti bogat i zbog toga biti rob novca i bogatstva, ne imati Boga radi žrtve bogastva.
Stoga s pravom očekuju kako će radnička klasa izbaciti iz svojih redova lumpen proletere koji u svojoj kontrarevoucionarnoj sljepoći traže mjesečne plaće i prijete pjevanjem isto tako kontrarevolucionarnih pjesama.