Tečaj preživljavanja za pravoslavne

Pod tim nazivom je o.Serafim Rose održao niz predavanja u SAD.

Nakon njegove smrti skupljeni su tekstovi i objavljeni kao knjiga, a mnogi su koristeći te tekstove održavali predavanja širom svijeta.

Jedan od tih je na ovoj poveznici.

Postoje i video snimke:

Kako je po meni ključno za razumijevanje modernog doba i samog Zapada, raskol od 1054. i Srednji vijek, to ću prenijeti u nekoliko tekstova lekciju br.2.

Lekcija 2.

SREDNJI VIJEK

Sad započinjemo sa serijom lekcija o intelektualnoj povijesti modernog doba, to jest, od vremena Raskola Rima.

Ovo zapravo ne će biti povijest intelektualnih smjerova.

Nego će biti bilježenje tendencija i pokreta koji su od povijesnog značaja, koji su simptomatični duhu doba i smjer za budući smjer.

Pokušat ćemo razlikovati bitne smjerove od slučajnih, odnosno naznačiti ćemo one čiji je karakter filozofije označavao razdoblje i koji ostaju od jednog razdoblja do slijedećeg, od onih pogleda koji jednostavno ovise o događajima koji su se dogodili.

Na primjer, ne ćemo se zanimati na činjenicu da su neki franjavački duhovnici smatrali da je Fridrih II bio Antihrist ili da će svijet završiti 1260.g., ili da je u 19.st. William Miller mislio da će svijet doći koncu određenog dana 1844.g., nego će nas zanimati hilijalistički pogled na svijet koji je zajednički tim budalastim viđenjima i o tom pogledu ćemo raspravljati, zato što takvi pogledi nam pomažu da odredimo današnje stanje.

Ponoviti ću nešto što sam rekao u uvodnoj lekciji, razlog zašto ovo činimo nije samo da bismo vidjeli što je istina i što je laž i odbacili sve što je laž i zadržali sve što je istina, jer sve o čemu ću govoriti je laž. Nego zato što je prevažno za nas da razumijemo zašto je sve laž i kako je otišla od istine.

Ako to razumijemo, onda ćemo imati nekakvu ideju što se događa danas sa svijetom, i koje su intelektualne strukture protiv kojih se moramo boriti.

Premda, rekavši da je sve o čemu ću govoriti laž, podrazumijevam samo sa striktno Pravoslavnog gledišta.

Srednji vijek kao cjelina je naravno relativan u usporedbi s onim što se danas u svijetu događa.

Svi pokreti o kojima ćemo govoriti, Toma Akvinski od srednjovjekovne umjetnosti do renesansne umjetnosti i dalje, svi su oni mnogo vrijedniji od bilo koje umjetnosti u današnjem svijetu. Ipak, postoji u tom razdoblju čitav jedan pogled na svijet koji je producirao ta djela i možemo vidjeti kako je odlazio od Pravoslavlja.

Povijest Zapada od Raskola Rima je logična i koherentna cjelina, i nazori koji danas upravljaju s čovječanstvom su izravni rezultat nazora u 13-tom stoljeću.

I sada kad zapadna filozofija dominira cijelim svijetom, ne postoji druga filozofija osim Pravoslavne Kršćanske filozofije koja joj može parirati, budući je svim civilizacijama ovladao Zapad, što znači sve što se je događalo na Zapadu u posljednjih devet stotina godina je ključ razumijevanja onog što se danas događa u cijelom svijetu.

Sam izraz “Srednji vijek” je zanimljiv zato što postoji samo na Zapadu. Sve druge civilizacije, bilo kršćanske kao Bizant ili Rusija, ili nekršćanske kao kineska ili indijska, mogu biti podijeljeni u dva perioda, to jest u stari period u kojem su te cilizacije bile upravljane svojom vlastitom filozofijom, nazorom na svijet i tradicijom, i moderni period kad je nad njima ovladao Zapad. I ne postoji primjetni prijelaz od jednog perioda prema drugom. To je stvar čistog ovladavanje jednog (filozofije Zapada) nad drugim.

Ali na zapadu nešto posebno se je dogodilo u periodu nazvanom Srednji vijek, koji je tranzicija između antike, to jest kršćanske antike i modernog doba.

I proučavanje onog što se je dogodilo kad su se te promjene događale, daje ključ događanjima u sadašnjici.

Sad ćemo pokušati vidjeti kako se je moderni nazor na svijet razvio od Pravoslavlja, od Kršćanstva.

Korijen sve moderne povijesti leži, kako što smo rekli, u Raskolu Rimske Crkve, o čemu Ivan Kirejevski lijepo govori, koji je bio dijete Zapada i koji je otišao u Njemačku proučavati najnaprednije filozofe, Hegela i Schellinga, sav je bio prožet duhom Zapada, i tada se je potpuno obratio na Pravoslavlje, te je stoga vidio da to dvoje ne može biti stavljeno zajedno.

Htio je saznati zašto su različiti i koji je odgovor u nečijem srcu, na pitanje što se mora izabrati.

Prije svega on kaže da je Rim naravno bio jednom dio univerzalne (katoličke) Hristove Crkve, i kroz prva stoljeća nema nikakve sumnje da je Rimski patrijahat legitimni Pravoslavni patrijahat, i imao je čak prvenstvo časti koje je jednako onom koje je sve donedavno imao Patrijarh Carigrada, i imao bi i danas da je još uvijek Pravoslavan, što ne znači da je on neka vrste Pape, nego da je samo prvi među jednakima, to jest da presjeda na sastancima biskupa i slično.

Ali kao što kaže Kirejevski, citiram: “Svaki patrijahat, svako pleme(narod), svaka zemlja u Kršćanskom svijetu nije prestala očuvati svoje posebnosti dok je istovremno sudjelovala u zajedništvu cijele Crkve.

Svaki narod je, kao rezultat mjesnih, plemenskih i povijesnih okolnosti, razvio u sebi neki aspekt mentalne aktivnosti, tako da je sasvim prirodno da u duhovnom životu i pisanjima njihovih teologa ona podržavaju neke specifičnosti ma kako bili prosvjećeni višom svijesti” to jest pogledom na Pravoslavlje.

“Tako su bogoslovni pisci sirijskih zemalja posvetili uglavnom pažnju na unutarnji kontemplativni život odvojen od ovoga svijeta. Rimski bogoslovi, na drugu ruku, su posebno zaokupljeni aspektima praktičnih aktivnosti i logičnim povezivanjem koncepata. Ali duhovni pisci prosvjetljenog Bizanta su više nego drugi, pokazali zanimanje za odnos kršćanstva prema odvojenim znanostima koje su cvjetale oko njih, koji su isprva vodili rat protiv kršćanstva, a kasnije su mu se podložile.”

I nakon toga on govori posebice o Zapadu:

“Izgleda da je razlikovna osobina Rimskog uma baš uvjerenje da izvanjski racionalizam ima veću težinu nego unutrašnja suština stvari. Između svih značajki Rimskog čovjeka i svih njegovih aktivnosti uma i duše, vidimo jednu zajedničku karakteristiku, da je njemu izvanjski red njegovih logičkih koncepata bio stvarniji nego sama stvarnost, i da je unutarnja ravnoteža njegovog postojanja bila mu poznata samo u ravnoteži njegovih umnih koncepata ili vanjskih formalnih aktivnosti.”

Tada on govori posebno o blaženom Augustinu:

“Niti jedan drevni ili moderni otac Crkve nije pokazao takvu ljubav za logičke lance istine kao blaženi Augustin. Izvjesna njegova djela su jedan čelični lanac silogizama, neodvojivo spojenih karika na kariku. Možda je on zbog toga otišao predaleko, ne primjećujući unutranju jednodimenzionalnost njegovog razmišljanja zbog izvanjskog reda, tako da je u posljednjim godinama života morao napisati ograđivanje od njegovih prijašnjih izjava.”

I znamo naravno, da je Augustin otišao predaleko po pitanju slobodne volje zato što je jako osjećao učin milosti u svojem obraćenju da nije potpuno cijenio učenje pravoslavnih otaca o slobodnoj volji koju će sv.Ivan Kasijanski na Zapadu cijeniti i naučavati.

Ponovno Kirejevski kazuje:

“Budući zbog posebnog priljubljivanja rimskog uma izvanjskim lancima koncepata (pojmova) koje nije bilo bez opasnosti kod rimskih teologa čak i onda kad je Rimska Crkva bila živi dio Ekumenske Crkve kad je zajednička svijest cijelog Pravoslavnog svijeta ograničavala svaku posebnost u zakonitoj ravnoteži, tako je razumljivo, nakon što se je Rim odvojio od Pravoslavne Crkve , da će ova nit postati presudna i dominantna u kakvoći učenja rimskih teologa.

Može čak biti da je ova priljubljenost racionalizmu, izvanjskom umovanju o pojmovima, bila jedan od glavnih razloga pada Rima. U svakom slučaju, ispričavanje zbog pada nije upitno.

Latinska Crkva dodala je dogmu u originalni simbol vjere, Vjerovanje, dodatak koji je bio u suprotnosti drevnoj tradiciji i zajedničkoj svijesti Crkve i bila je opravdavana samo s logičkom dedukcijom zapadnih teologa.”

Ponovno on kaže:

“Potpuno nam je jasno zašto zapadni teolozi sa svom svojom skrupuloznošću nisu mogli vidjeti jedinstvo Crkve nigdje osim preko izvanjskog jedinstva episkopata.”

Sada ponovno on govori o slijedećoj točki:

“I ovo također objašnjava zašto su mogli pridati bitnu vrijednost izvanjskim djelima čovjeka; zašto su, kad je duša iz nutrine pripremljena ali nema dovoljno izvanjskih djela, zaključili da nema druge mogućnosti spasenja osim određenog razdoblja Čistilišta; zašto su konačno mogli nekom čovjeku dodijeliti pretek dobrih djela i dati vrijednost od tih djela nekome tko nema dovoljno unutarnjih djela”.

To znači da čitav latinski sustav indulgencija-oprosta počiva na djelima svetaca od kojih postoji riznica dobrih djela koja se dodaju kao u banku, i kad ih imaju previše za svoje spasenje, onda papa ih izlije distribuirajući ih drugima na vrlo legalistički način.

“Kad se je Rim odvojio od ekumenske Crkve, kršćanstvo zapada primilo je u sebe embrio načela koje je bilo zajedničko grčko-poganskom svijetu, načelo racionalizma.

Rimska Crkva odvojila se je od Istočne Crkve mjenjajući neke dogme koje su postojale u tradiciji Crkve za dogme koje su rezultat samo logičkih dedukcija.”

Rezultat toga je Srednji vijek, to jest skolasticizam.

I o tome Kirijevski kaže:

“Takva beskrajna i dosadna igra konceptima u trajanju od 700 godina. Ovaj beskorisni kaleidoskop apstraktnih kategorija koji je bez konca kovitlao pred upiljenim očima uma nužno je morao stvoriti opću slijepoću prema živom znanju i uvjerenju koji se nalaze iznad  dosega uma i logike. Jer čovjek se ne uzdiže do tog potpunog znanja putem silogizama, štoviše, kad se čovjek napreže naći životna uvjerenja preko silogističkih dedukcija, on samo izobličuje njihovu istinu, a često ih uništi potpuno. I tako je zapadna Crkva, čak još u 9 stoljeću sijala sebi nezaobilazno sjeme Reformacije koje je stavilo istu Crkvu na sud istog logičnog umovanja s kojim se je Rimska Crkva dičila i sebe uzdizala. Umni čovjek mogao je čak vidjeti Luthera iza pape Nikole I, ” pape koji je ekskomunicirao sv.Focija i koji se je pretvarao da je glava Crkve u smislu kakvim su se kasnije predstavljali pape.

“Kao u riječima rimokatolika, misleći čovjek 16 stoljeća mogao je predvidjeti iza Luthera protestanstke racionaliste devetnaestog stoljeća.”

“Rimska Crkva pala je od istine samo zbog toga što je htjela uvesti u vjeru nove dogme nepoznate tradiciji Crkve i koji su se izrodili sa slučajnim zaključcima zapadne logike. Odavde se je razvila skolastička filozofija u okviru vjere, nakon toga u Reformaciji filozofija u vjeri, i konačno na kraju filozofija izvan vjere. Prvi racionalisti bili su skolastici, može se reć da su posljednji racionalisti hegelijanci u njegovo vrijeme, može se također reć da je u devetnaestom stoljeću Europa završila krug svojeg razvoja koji je započeo u devetom.”

To nam daje precizan pogled koji vrlo uvjerljivo tumači mehanizam po kojem je Rim napustio Crkvu i razvio cijeli suvremeni svijet i pogled (na svijet) koji je tako antipravoslavan.

Vrlo je teško ići dublje od tog za pronaći bilo koju vrstu objašnjenja zato što su te stvari skrivene od nas. Đavao besprekidno radi. Moguće je da je đavao neprekidno pokušavao i kad je našao da su Egipćani (Kopti) spremni za monofizitku shizmu, možda je imao planove da ih učini alatom s kojim bi stvorio apostaziju, ili armenski karakter i tako dalje, ali se je dogodilo da je našao rimski mentalitet koji je bio odgovarajući, jer kad je jednom odveden od Pravoslavlja, slobodan da se razvije po svojim principima, postao je izvor cijele nove filozofije koja je imala moć da prevlada svijetom što je konačno učinjeno u naše vrijeme.

S raskolom koji je postao konačan oko, reći ćemo 1054. s ekskomunikacijama Rima i Carigrada, rimska logika je stavljena iznad jedinstva Crkve, iznad svijesti Crkve, tako da je Duh Sveti više ne vodi, kao u Pravoslavnoj Crkvi, nego postoji izvanjski autoritet, papa.

I zapadni povjesničari  jasno kažu da je tada nešto novo ušlo u Crkvu, na Zapad. Prije toga bili su povremena razmimoilaženja između Istoka i Zapada koje smo vidjeli u vremenu sv.Focija i pape Nikole I, bilo je čak i ekskomunikacija, ali nakon toga povratka u općenje. Karlo Veliki osobno, tvoreći protivničko carstvo na zapadu, bio je isto razlogom trvljenja, ali sve do 11 st. nije bilo da je od razmimoilaženja nastalo razdvajanje.

I u to isto vrijeme, na Zapad je ušlo novo načelo koje je opisano u knjizi dominikanca Yves Congara “Nakon devet stotina godina”, govoreći o mogućnosti ujedinjavanja s Istokom.

On spominje izričito ono što se treba prevladati prije ujedinjenja.

Kaže:

“Kršćanin četvrtog ili petog stoljeća osjećao bi se manje zbunjenim s oblicima pobožnosti jedanestog stoljeća nego što bi se osjećao kršćanin jedanaestog stoljeća pred oblicima pobožnosti dvanaestog stoljeća na Zapadu.”

Takva promjena je već bila u tom stoljeću, jedanaestom, stoljeću Raskola i u dvanaestom, zenitu Srednjeg vijeka.

“Velika promjena se je dogodila u vremenu tranzicije od jednog stoljeća prema drugom. Ova promjena je bila samo na Zapadu, tako da je negdje u vremenu kraja jedaneastog i početka dvanaestog stoljeća, sve se nekako transformiralo. Ova duboka promjena pogleda nije se pojavila na Istoku gdje, u nekim stvarima, kršćanske stvari su još iste kao i onda i koje su bile na Zapadu prije kraja jedanaestog stoljeća.”

I ovdje on misli da smo došli do suštine ove teme.

“U vremenu između kraja jedanaestog stoljeća i kraja dvanaestog stoljeća, odlučujuća prekretnica se je dogodila na Zapadu. To je bilo vrijeme karakterizirano s nekoliko promjena. Bila je prva promjena od prevladavajućeg suštinskog i egzemplarističkog k naturalističkom zanimanju za postojanje. Ovo je tranzicija od svijeta egzemplarne uzročnosti u kojem izrazi misli ili djela dobijaju svoju istinu od transcendentnog modela kojeg materijalne stvari imitiraju, k svijetu djelatne uzročnosti u kojem um traži istinu u stvarima i u njihovim empirijskim formulama.

Druga promjena je bila i prijelazu “od simbola prema dijalektici”, ili kako se može reć s većom preciznošću, od sintetske percepcije k težnji prema analizi i “pitanjima”. Ovdje imamo početak skolastike … Razlika između ta dva svijeta je razlika između sintetskog stava u ispitivanju dijelova prema cijelini u odnosu na analitički stav”, to jest koji uzima dijelove odvojeno i analizira ih.

“Osnovno”, on kaže, “ nije li bilo protiv analitičkog stava katolika koje je slavenofilska religiozna filozofija ciljala kao kritiku Katolicizma u devetnaestom stoljeću?”

I ovdje on konkretno misli na Khomiakova i Kirejeskog.

Druga tranzicija je bila od kulture u kojoj je tradicija vladala, a navika sinteze joj je bila ugrađena, prema akademskom ozračju u kojem je stalno propitkivanje i istraživanje norma, i analiza kao rezultat proučavanja.

Istok je slijedio put tradicije, i pokazali smo kako jedan od načela između različitih naroda pravoslavne vjere je činjenica da oni nisu učeni, kao što su Latini, preko škola.

Latinski teolozi, samouvjereni u skolastici, često su bili zbunjeni vidjevši Grke koji su odbijali prihvatiti njihove neodoljive razumske argumente, nego su umjesto toga uzeli pribježište u tekstovima otaca i kanonima sabora…” što je bio način na koji su razmišljali svi kršćani prije Raskola.

“Ali to je ostalo strano Istoku koji nije imao svoju skolastiku i nije iskusio niti Reformaciju u 16-18 st. i racionalizam.

Drugim riječima Istoku su bila strana tri utjecaja koji su stvorili moderni katolicizam.”

A to su, skolasticizam, reformacija i racionalizam.

U prvoj polovini trinaestog stoljeća, nova vrsta teološkog učenja pojavila se i učvrstila na Zapadu.

Do tada dominantni tip učenja je bio kontemplativne ili monastičke prirode, povezane s liturgijskim životom manastira ili katedrala.

Sad se je dodao novi tip učenja akademske i racionalne prirode koji će uskoro zauzeti mjesto ove prve…Na Istoku, učenje teologije i čak filozofije, održalo je svoj religiozni status.”

Sada ćemo ispitati neke primjere da vidimo što to znači.

On (Yves Cognar) govori o novom duhu, novom duhu za zanimanje u svijetu, želji da se analizira, potpuno nova tehnika učenja, oslonac na ljudski razum, kojeg Istok nije nikad imao.

Tako ćemo sada ispitati prvo od svih pitanja, skolasticizam.

U slijedećem tekstu prevest ću poglavlje o skolastici.

P.S.

Pred mjesec dana, blogu poznati Roosh se krstio u RPC (izvan Rusije).

O tome pogledajte i pročitajte ovdje.

Velimir Ponoš je zanimljiv čovjek koji se je pojavio, barem što je meni poznato, u hrvatskoj javnosti (onoj internetskoj i nekontroliranoj od elita) za vrijeme plandemije.

Nisam znao da je bio franjevački trećeredac.

O tome i o važnijim stvarima možete čuti ovdje:

Obratite pažnju kad spominje da je Franjo Asiški drugi Hrist.

Dosad sam samo čitao u knjizi koju za vas prevodim, da je Franjo sam sebe, a tako su smatrali i njegovi učenici, smatrao drugim Hristom (otud i njegova želja da dobije stigme, slično je sa svim rimokatoličkim stigmaticima).

To nije samo prelest, to je i blasfemija.

A ipak rimokatolicima je to gotovo najvažniji svetac.

O toj inverziji svetosti kod RKC ću prevesti poglavlje iz knjige o.Serafima Rosa i objaviti na blogu, nakon poglavlja o skolastici.

Ako budete to pažljivo čitali biti će vam jasnija sadašnjost zapadne civilizacije, a i Velimir Ponoš koji po svemu izgleda kao dobronamjeran, oštrouman i pobožan čovjek, mogao bi ispuniti praznine u objašnjavanju plandemije i uloge Vatikana u istom, ako bi bio upućen u "Tečaj preživljavanja pravoslavaca" što bi se moglo nazvati u ovim vremenima "Tečaj preživljavanja onih koji ne će izgubiti vjeru u Hrista do Njegovog dolaska".

Protiv koga mašu sabljama kozaci?

Protiv nevidljivih neprijatelja?

Možda više ne će biti nevidljivi, poručuje nam sotonski Hollywood:

Dakle, "gospodari" nam kažu da dolazi vrijeme hibrida, koji će biti dobri i nevini, i kojima će prijetnju predstavljati stari, genetski nemodificirani ljudi (naravno zli jer mora biti drame), vjerojatno koji nisu primili u sebe cijepivo s mogućim genetskim modifikacijama, koji ne žele da oni i njihova djeca postanu hibridi.

Ipak naše borbe su ovakve naravi:

Zanimljava je bugarska novinarka Diana Glasnova u Hrvatskoj:

Kiril objašnjava kako se je to dogodilo da su Slaveni suvremene Sjeverne Makedonije počeli pred desetak godina sebe samima i drugima predstavljati kao potomke antičkih Makedonaca.

To nas Hrvate ne smije posebno iznenaditi kad su nas neki naši intelektualci početka 19.st. predstavljali kao Ilire, dok se slično danas događa i Srbima koji čak negiraju da su Slaveni (ali to ne će reći Rusima od kojih očekuju vojnu pomoć), nego da su neka kombinacija Ilira i potomaka Vinča kulture.

To je dokaz nezrelosti i pojedinih osoba koje to promoviraju kao i cjeline naroda koji ima velike ambicije obično prema susjedima, i onda to želi opravdati svojim dalekim antičkim podrijetlom za kojeg misle da njima daje pravo širiti se na područje koje je nekad pripadalo tim izumrlim narodima, a sad se nalazi izvan države.

To je posebno zbunjujuće kad se to poveže s kršćanstvom, to jest pravoslavljem.

Jer to podrazumijeva da su Bogu posebno dragi takvi narodi, gotovo da su izabrani kao i nekadašnji Izraelci, i time svoje smiješne imperijalističke planove nazivaju Božjim planovima (i ne vide da je ludost vjerovati u Boga kojemu su mili ponizni-smireni ljudi, i istovremeno su Mu tobož mili narodi koji su potpuna suprotnost poniznosti).

Istovremeno ako se neki okolni narodi koji su žrtve te njihove samoobmane i agresije, odluče braniti onda ih se proglašava genocidnim i čak bogoborcima, a rat za osvajanjem nazivaju oslobađanjem i bez imalo srama svetim ratom.

Mistik razbija mit

Sv.Nikola Mistik je bio carigradski patrijarh u 10.st.

Po Julijanskom kalendaru danas mu je spomendan.

Car Lav se je tada četvrti put ženio, i patrijarh carigradski zabranio mu je ulazak u crkvu, a svećenika koji je cara oženio je raščinio.

Zbog toga je je car izbacio patrijarha i otjerao u manastir.

Usput da sad definiramo pojam cezaropapizam. Samo ime kaže da je to vezano uz Rim (papa), ali nekako rimokatolici su izvrgnuli smisao i kažu da je cezaropapizam bio na istoku, jer je tamo car imao vlast, bolje rečeno državnu zemaljsku silu nad patrijarhom.

Ne, cezaropapizam je aberacija u kojoj vjerski poglavar ima državnu vlast, kad papa postane car-cezar.

Mali korak je od cezaropapzma do antihrista, i cezaropapisti u Rimu su krivotvorili tzv. Konstantinovu darovnicu u kojoj je tobož car Konstantin kad je selio svoj dvor iz Rima u drugi Rim kojeg je izgradio - Konstantinopol-Carigrad, svu carsku vlast na zapadu ostavio rimskim papama.

Dakako rimski carevi su više puta skidali s vlasti i rimskog patrijarha-papu i postavljali nove pape koji su im odgovarali, ali to se ne želi znati na zapadu jer se tamo (kod nas) misli da je cezaropapizam dogma, da je Gospod Hristos dao rimskom papi vlast iznad svake druge zemaljske vlasti, da rimski papa ima vlast nad svim carevima i kraljevima.

Drugi mit kojeg možemo razbiti koristeći životopis sv.Nikole Mistika je - neraskidivost ženidbe.

Jer neupućeni rimokatolik će čitajući ono na početku teksta između redaka pročitati - ah ti Bizantinci, evo tek se je sjetio anatemizirati cara kod četvrte ženidbe, a trebao je odmah nakon druge.

Zato slijedi sad nastavak životopisa.

Delegati rimskog pape Sergija III odobrili su caru Lavu četvrti brak.

Treba li tome ikakav komentar?

A o tome sam pisao na blogu čitajući neke autore koji su dokumentirali kako je na zapadu bila ista praksa kao i na istoku u prvom tisućljeću.

Što je dalje bilo?

Car umre i ubrzo Nikola bude ponovno izabran za carigradskog patrijarha.

Sazvao je 925.g. sabor u kojem je kršćanima zabranjen četvrti brak.

To implicira da do tada četvrti brak nije bio legalno zabranjen kršćanima, da su neki ga odobravali (rimski papa Sergije III), a neki ga zabranjivali (sv.Nikola Mistik).

Inače što znači Mistik u imenu ovog sveca?

Mistik je bio najstariji-najpoštovaniji član carskog savjeta.

Mislim da i sada savjetuje rimokatolicima - istražite povijest Crkve i odbacite laži za koje mislite da su dogme i da su važile u prvom tisućljeću.

Hristos voskrese!

Jedan mit koji je razbijen, a koji se navodi u gornjem videu je, muževi i žene imaju previše posla, često su izvan kuće, što poslovno što zbog društva-zabave, zato nemaju redovite spolne odnose pa nema djece i natalitet pada.

Ova 1.5 godina plandemije nam je dokazala kako je to zabluda, jer više nema zabave izvan kuće niti poslovnih putovanja, supružnici su više nego ikada zajedno zbog "lockdowna", a djece nema.

Štoviše, statistika SAD pokazuje da je prošle godine bio rekordno mali natalitet.

Drugi mit koje je vrijeme zdrobilo je - supružnici se ne odlučuju na djecu jer su siromašni, jer u državi vlada niski standard, jer nema dovoljni broj dječjih vrtića, jer su plaće male ...

Upravo je obrnuto.

Života nema tamo (nema djece) gdje se spolni odnosi smatraju zabavom, strašću, hobijem ili čak i smislom života.

Bog koji je Život, jer je izvor svakog života i onaj tko održava sve što je živo da bude živo, dao je užitak u spolnim odnosima kao što je dao užitak ljudima u hrani.

Hrana je potrebna da bi se održalo materijalno biće na životu, dobar okus hrane je dar Božji kako bi materijalno biće hranilo se dobrom hranom jer je to važno za zdrav život.

Spolni odnosi su važni kako bi čovječanstvo opstalo, Bog je stoga dao "nagradu" u vidu spolnog užitka.

Ali ako se čovjek hrani samo radi užitka u hrani, onda on gubi smisao hrane, postaje debeo, nezdrav, izjelica, sladokusac i time mlitav, bez čvrstine tijela i duha, jednostavno postane slabić.

Skoro isto se događa s onima koji spolnost koriste samo radi spolnog užitka.

Dakle, problem pada nataliteta ili problem smrti zapada je duhovni problem jer je prosječni zapadnjak izgubio vezu s Bogom, i time je zloupotrijebio na vlastitu štetu darove koje mu je Bog dao. 

I onda se često događa paradoks.

Od prevelikog naglaska na sladokusnost, ljudi postaju anoreksični.

Od prvelikog naglaska na spolnu nasladu, ljudi lutaju od jedne perverzije do sve gore i gore, i na kraju prestanu i sa normalnim spolnim životom, postanu neko slovo od LGBTQ ili ovisnici o pornografiji i onda jasno da ne će biti djece makar lockdown bio besprekida.

Kad se tome doda utjecaj tehnologije na zdravlje čovjeka tako da sve više ljudi postaje sterilnima, i što će se tek pojačati s plandemijskim cijepljenjem i bežičnom računalnim mrežama temeljenim na štetnom elektromagnetskom zračenju, budućnost čovječanstva nimalo ne izgleda ružičastom.

Kad bi se ovakav trend nastavio, bez ikakvih ratova i prirodnih nesreća, brojnost Adamovih potomaka bila bi kao filmu koji se vrti unatrag.

Sad nešto što me zanima i što pratim:

Kao što se može vidjeti i čuti, tu se radi o jugokomunističkom i titoističkom mitu kojem su mnogi podlegli.

Više od šećera na kraju - predstavljanje američkom protestantu što je Pravoslavlje:

Kao pura dreku, tako se neki čude rezultatima lokalnih izbora u RH.

Svi velegradovi svijeta, neki više, neki manje, su neprirodni za život ljudi, zato je glupost ili neupućenost čuditi se zašto u takvim sredinama ljudi daju glas lijevim (čitaj onima koje financiraju najbogatiji ljudi svijeta i koji u vlasništvu imaju medije, a ovi koji su tim lijevima tobož suprostavljeni nisu im uopće, u RH i ljevica i desnica je za globo-homo, tako i u drugim državama vrlog zapada) koji zdušno podržavaju neprirodan spolni život i način života.

Iz neprirodnog može izaći samo neprirodno.

I u Srbiji mnogi koji su patriotski i religiozno usmjereni smatraju Beograd odnarođenim.

Mogli bi nabrajati druge narode i njihove velegradove i došli bismo do istog zaključka.

Malo će njih povezati konce i shvatiti da je tome suštinski razlog - velegradovi nisu prirodni za život ljudi, zato su neprijatelji kršćanstva, liberali, bankari, komunisti, neki s batinom neki s mrkvom, tjerali ljude iz sela u gradove.

Komunizam i liberalizam nikad nije mogao proći kod pravog seljaka.

"Naši" vlastodržci spremni su bez imalo razmišljanja i skrupula uništiti poljoprivredu, makar posljedica toga bila potencijalna glad u gradovima.

Ako je to cijena da se uništi selo, bez sumnje će to učiniti, pogotovo kad za to dobiju signal od stranih središta moći.

Kod nas u primorju turizam je zamijenio poljoprivredu, a oni koji se bave poljoprivredom više i ne znaju za motiku i stajsko-prirodno gnojivo, već se oblače kao astronauti dok prskaju vinograde s otrovima, i svake 2-3 godine odlaze na tečaj (obvezni) kod (al)kemičara da bi bili upućeni u nove otrove (bez tog tečaja ne mogu kupiti otrove u poljoprivrednim apotekama).

Ovi koji se pak bave turizmom, moraju biti cijepljeni i upućeni više u duhovne otrove na koje ne smiju prirodno reagirati odbijenicom, nego ih prihvatiti kao svoj način života.

Alternativa je motika, pa ogromna većina radije prihvaća sodomiju, lockdown i neprekidno cijepljenje, pa i uz totalnu kontrolu i robovanje, kao nešto s čime treba živjeti.

Nije dakle problem u neupućenosti glasača, ili zato što lijevi imaju iza sebe bankare i medije, nego što su glasači dragovoljni robovi sustava u kojem se već vide obrisi Antihrista.

Ako se takvi i nazivaju kršćanima, oni se Boga ne boje, oni su sebe uvjerili da im Gospod Hristos mora oprostiti njihovu izdaju vjere, jer ih ljubi.

Da, ljubi ih, zato će im poslati sedam anđela Apokalipse sa sve gorim i gorim nesrećama (to je glupa riječ jer u nesreći, pogotovo onoj prirodnoj nema slučajnosti) i nevoljama da vide znakove i da se obrate.

A ako ne budu ni na te znakove reagirali, sami će biti krivi što su ih krivo protumačili kao slučajnosti, ili što su mislili da su to upozorenja drugima, a ne njima (nama).

Pokora, i samo pokora i to do same smrti, je jedini put prema spasenju.

Tako je uvijek bilo, a još i više danas.

Ne možemo spasiti svijet, niti svoj narod, niti svoj glavni grad, niti svoj gradić, niti svoje selo.

Tek kad počnemo spasavati sebe s otvaranjem očiju (a što nam onda mogu poteći iz njih nego suze pokorničke), onda možemo moliti za spasenje bližnjih.

Molitva pravednika mnogo može kaže nam Sveto Pismo (i zato se molimo Bogorodici i svecima).

Pravednik je uvijek pokajnik i nikad sebe ne bi vidi kao pravednika, nego kao najvećeg griješnika.

P.S. Bivši tradicionalni rimokatolik koji ima nadimak "Ubi Petrus" (budući je sad pravoslavac, to ime označava pravoslavno tumačenje izjave sv.Ambrozija "Ubi Petrus, ibi Ecclesia" - "Gdje je Petar, tamo je Crkva" - sv.Petar je pravoslavnoj Crkvi, svaki episkop je nasljednik sv.Petra) objavio je tekst na YT o nedoumicama poznatog rimokatoličkog apologeta Steva Skojeca .

To mi je i te kako poznato jer sam pred nekoliko godina kroz isto prolazio.

Iako se Skojec pita ono što se ja nikad nisam - ljubi li me Bog i ako me ljubi zašto mi ne pomaže?

Tako da može završiti kao ateist, i ne dao Bog, kao antikršćanin.

Izgleda da je po mojem sudu njemu ostala samo ta opcija ili Pravoslavlje.

U komentarima rimokatolika vidljivo je da i oni imaju isto razočarenje, kao i da ga neki savjetuju - nemoj nikako otići u Pravoslavlje, eto imaš unijate, bitno je da ostaneš papist.

Što je to što je razočaralo vrlo angažiranog rimokatolika Skojeca?

To što nije osjetio iskustveno da je ud mističnog tijela Hristovog - Crkve.

On je naučio i briljirao rimokatoličkom apologetikom, poznavanjem "Denzingera" i argumentima za papizam, ali je na kraju uvidio da od toga nema nikakve koristi ako se stvarno ne osjeti da je dio Hrista.

U Crkvi je bogoslov onaj tko ima mistično iskustvo Boga, onaj tko se je obožio, u RKC onaj tko briljira kao profesor na Bogosloviji, koji piše visprene i jako "mudre" knjige koje imaju vrlo razrađenu logičku nadogradnju, ali na krivim temeljima, na krivim pretpostavkama.

Konačno, koji je smisao izvršavanja svih zapovijedi i propisa Crkve ako onaj tko ih ispunjava nikad ne osjeti da je Hrist je u njemu i da ne živi više on, nego Hrist u njemu?

Boga se svakako treba bojati jer je Bog i Sudac, ali ako taj strah ne prijeđe u strah radi ljubavi, to jest vršimo Njegove zapovijedi s dužnom pažnjom i strahom da ne bismo iznevjerili Boga koji je Ljubav, onda je nešto fundamentalno krivo u toj vjeri.

To je onda samo ljuštura prave vjere.

Sad ponovno na aktualnu temu plandemije.

Nedavno se razbio mit o virusima.

U prethodnom tekstu sam naveo eksperiment Stefana Lankea koji je to učinio.

Na ovoj poveznici je video (s hrvatskim prijevodom) u trajanju pola sata u kojem dr.Thomas Cowan nama laicima objašnjava način na koji se vrše dokazi o postojanju virusa još od 1954. Usput dodao je kako niti medicinari većinom ne znaju kako se taj eksperment vrši, ali svi čvrsto vjeruju da su znanstvenici znanstvenim metodom dokazali postojanje pojedinog virusa.

Ovaj Lankov eksperiment je dokazao kako je eksperiment iz 1954. koji se ponavlja sve do danas, pa je kako kažu suštinski isti eksperiment otkrio i virus SARS-COVID, kriv i krivo protumačen.

Čak je i autor eksperimenta iz 1954. radio kontrolni eksperiment koji je ukazivao da je njegov zaključak kriv, ali nitko nije na to obraćao pažnju.

Sad je dokazano da se čestice nazvane virusi proizvode i bez ikakvog dodira s tekućinama iz oboljelih osoba, a uzroci tome mogu biti nedostatak hranjivih tvari, prisustvo antibiotika (kao što ime kaže oni ubijaju život, ali se nekako uzima zdravo za gotovo da one uništavaju samo bakterije) ili nekih toksina.

Svakako pogledajte video, ova plandemija je dokaz kako se ne smije bezpogovorno vjerovati znanstvenicima, jer oni i sami često ne znaju logički razmišljati (današnja znanost je većinom skupljanje podataka i njihova statistička obrada, i ako se ne poznaje prava suština predmeta istraživanja onda je prozvod takve znanosti samo statistika krivo interpretiranih podataka), a ako i znaju onda svjesno obmanjuju javnost koja im slijepo vjeruje radi nekih osobnih (znamo da se mnoge studije kupuju, da će isti znanstvenik učiniti različite studije na istu temu, a s obzirom na to tko ga plaća i kakav rezultat studije očekuje), ili ideološko-političkih probitaka.

Zanimljivo je vidjeti kako Istina djeluje na one odlutale od vjere kad su otvoreni primiti ju:

To je nastavak prije nevedenog videa, uslijediti će i treći dio.

Obruč se steže

Koliko još dugo će trajati ovaj blog?

Nisam namjeravao prestati s pisanjem, nego se pitam koliko dugo će biti moguće pisati blogove na platformama koje su oruđe u svjetskoj agendi plandemije i Antihrista?

Koliko dugo će se moći priključiti na internet bez autorizacije, a autorizaciju ne će dobiti oni koji su politički nekorektni (ja sam definitvno u ratu s ovim svijetom, primirja nema, na isključenje od korištenja interneta i svih ostalih zemaljskih infrastruktura, pa sve do zatvaranja u logore, računam)? 

Obruč se steže.

Od konca lipnja pa nadalje, prema ovoj vijesti od naše maćehe EU , putovanje među članicama EU bit će onemogućeno bez "covid putovnice" (ovaj video monaha Nataniela govori o istom).

Kako se ne namjeravam cijepiti, a sumnjam da će mi netko izdati potvrdu sa sam prebolio tu misterioznu bolest, to znači da sam od tada zarobljen unutar RH.

U mojoj tvrtki, to jest u kancelariji, svi su se prijavili za cijepljenje.

Nisam već dugo putovao poslovno u inozemstvo, tako ne mislim da će tvrtka zbog toga tražiti cijepljenje, nego će to tražiti ako netko bude od nje tražio da ona traži. Već više puta sam vidio da je međunarodna tvrtka u kojoj radim posve u skladu s nalozima "iz viših sfera".

Onda ću biti "na ulici", ustvari nadam se na selu.

Nije teško zamisliti da će u budućnosti za ulazak u dućane, pa i one na selu, trebati QR kod na "pametnom telefonu" ili će biti uskoro možda i neki čip ugrađen pod kožu robova ovog antihristovskog svijeta da bi mogli raditi u tvrtkama, primati plaću, kupovati i prodavati.

Da, to će biti doslovno ono što je navedeno u Otkrivenju kao žig Zvijeri.

Ima li smisla nagomilati zalihe hrane kad će ovo trajati unedogled, to jest do drugog Dolaska?

Ustvari moramo se ponašati kao da do toga ne će doći, iz dana u dan će se stezati obruč, a ne smijemo razmišljati što će sutra biti (a biti će gore) da ne bismo pali u depresiju.

Gospod Hristos nam je rekao da se ne brinemo za sutra, i današnji dan ima prevelike brige da bi se mučili s onim sutrašnjim, ili onima koje će biti za godinu dana.

Ipak nije loše, štoviše, imati pričuvu hrane barem za tjedan dana, ako ne mjesec.

Sve preko toga bila bi ludost i znak da smo prešli u očajanje koje nas vodi u neracionalnost.

Jer ako će nas imati u evidenciji, ustvari mene već imaju jer tome i služe ove socijalne mreže, uključujući i blogove, onda nas mogu svaki trenutak uhititi* i spremiti tamo gdje su već naumili svoje protivnike, i ne će nas spasiti naša zimnica i špajza.

Moramo shvatiti također da smo već sad manjina kad još nisu počeli pravi progoni, a kad počnu, onda ćemo biti kao posljednji mohikanci.

Tako da ako netko računa na organizirani oružani otpor, mislim da je u iluziji.

Pisao sam na blogu o nekom potencijalnom, i po nekim (neprovjerenim) proročanstvima monarhu-caru koji će okupiti oko sebe vojsku koja će nekoliko godina uspješno odoljevati "plandemiji".

I to ostaje kao mogućnost, samo ne mislim da će taj car biti blizu Hrvatske da bismo s time računali.

Možda i bude, samo Bog zna.

Ono što moramo svakako činiti braćo i sestre je biti u molitvi s Bogom više nego ikad, primati svetu tajnu pričešća čim češće možemo, jer će doći vrijeme kad ne ćemo moći putovati i naći se s braćom na sv.Liturgiji.

Tko se nije ispovijedio, neka to čim prije učini.

I neka ne pada više, jer će biti teško doći do svećenika kad bude obruč još više stisnut.

I molimo se jedni za druge, jer iako ćemo biti fizički odvojeni, molitvom i s Hristom u kojem živimo i jesmo, biti ćemo jedno.

* Priložiti ću video u kojem govori Marko Grubišić, predsjednik HDPZ koji je robijao 4 godine u komunističkoj Jugoslaviji 80-tih godina jer je kao student sudjelovao u oraniziranju liste koja je na studentskim izborima pobijedila partijsku listu, i zato što je na jednom rođendanu pjevao "Marjane, Marjane" s "inkriminirajućim" tekstom u kojem se spominje Isus i hrvatski barjak.

Ne znam kako on razmišlja o sadašnjoj Hrvatskoj (jer se nije izravno izjasnio u razgovoru) o kojoj je sanjao i radi koje je robijao.

On jasno navodi kako su njegovi mučitelji i suci ostali i promovirani u Tuđmanovoj Hrvatskoj, da se to nije dogodilo 2000-te kad je HDZ izgubio izbore, nego je to konstanta od samog početka RH.

Mislim da možemo s pravom i činjenično konstatirati da je Tuđman odnosno on i ostala udbaška ekipa uspio zavesti većinu hrvatskih domoljuba (nije sve, nije one koji su ostali pravaši i antikomunisti), te da je krivo čuditi se danas što se dogodilo na recentnim izborima u Zagrebu, a tako će biti svugdje u RH s malim odmakom.

Jugokomunisti su zahvaljujući Tuđmanu zadržali sve važne poluge vlasti, od onih bankarsko-financijskih, do školstva, medija i kulture.

Demografska katastrofa (ne radi se samo o padu broja stanovništva, nego se radi u kvaliteti stanovništva koje je danas globalizirano, lgbtq friendly i lobotomizirano) rezultat je Tuđmanove "pomirbe".

Ali i da nisu ostali jugokomunistički kadrovi i njihovi potomci u sedlu, nisam siguran da bi politički disidenti i patnici (Tuđman nije nimalo patio u kućnom pritvoru za razliku od robijanja Veselice i ostalih političkih zatvorenika) uspjeli na vrijeme uvidjeti zabludu oslanjanja na zapad i zamke parlamentarne demokracije.

Jer u konačnici trebalo je vidjeti kakva je uloga RKC u ovim događanjima, a malo tko je od njih bio kritičan prema "svetom ocu", i ako bi bili poslušni tom "ocu", onda bi morali pristati i na "pachamamu", na ilegalne imigrante i politiku zamjene europskog domorodačkog stanovništa, kao i na sodomizaciju, feminizaciju i došlo bi se do istog (što se vrlo dobro ilustrira s priloženim ispod).

P,S.

Evo još jednog primjera razlike između političara i oca-vođe-monarha što je vezano za prethodnu temu bloga.

M.Škoro se predstavlja kao spas Zagreba na izborima da ga ne preuzme ekstremna ljevica.

Škoro je pak bio upitan bi li, da je gradonačelnik, financijski potpomogao Zagreb Pride: 

“Što se tiče financiranja bilo koje akcije, mislim da treba uvažavati činjenicu da je Zagreb multikulturalan, multietnički, multikonfesionalan… I ne vidim problema u tome da Grad Zagreb, ukoliko se kvalitetno ispune svi oni preduvjeti koji su nužni, financira bilo koju manifestaciju ili da je sufinancira, dapače.”

Ovdje se nameću pitanja:

1. podržava li Škoro od prije paradu sodomita i ima li sklonosti prema tome?

2. računa li na glasove sodomita, odnosno je li toliko naivan pa misli da će oni prije dati glas njemu nego ljevičarima od kojih su neki javni sodomiti i koji su u organizaciji širenja sodomizma od početka?

3. misli li on da većina Zagrepčana podržava sodomizam, pa im se želi dodvoriti?

4. želi li se dodvoriti stranim veleposlanstvima i stvarnim gospodarima svijeta šaljujući im tako signal da će ih slijediti ma što god oni od njega tražili?

5. pripada li on već tim krugovima, a ovdje je da zavede kao lažni desničar naivne i sve malobrojnije građane Zagreba tradicionalnih i domoljubnih stavova?

Vidite li koja je farsa parlamentarna demokracija u kojoj mogu uspijevati samo licemjeri, glumci i lažljivci?

I koji onda uspješno pretvaraju puk u ono što su i oni sami.

Kao i u svemu, tako i u pitanju naroda, naravno uređenje je monarhija uz monarha koji nije tiranin nego rob Boga i koji se Boga stvarno boji (a to znači da se boji prekršiti Božje zapovijedi, u ovom slučaju se radi o kršenju Božje zapovijedi protiv protunaravnog bluda).

Takav ne bi podilazio svojim podanicima-djeci, i odstranio bi kao gnjile jabuke one koji sustavno i planski odvode njegovu djecu od Boga u vječnu propast.

I na kraju pitanje - je li dobro birati manje zlo na demokratskim izborima?

Prvo, sami demokratski izbori su zlo jer su protivni monarhiji, jer predmnijevaju da vlast dolazi odozdo, a ne odozgor od Oca koji je otac svim očinstvima.

Drugo, to je pitanje slično razmišljanju mnogih Izraelaca u SZ, "bolje da imamo vlastitog cara koji je idolopoklonik i koji je izdao zavjet s Bogom, nego da neki strani poganski car vlada s nama".

I znamo što je Bog činio, slao je caru i narodu proroke koji su prorokovali ropstvo narodu ako se car i naród ne obrati. A ovi su najčešće ubili proroke i onda je Bog dopustio da strani poganski car zavlada nad Izraelom i odvede ga u ropstvo.

Bez obzira što je to izgledalo zemaljskim očima kao veliko zlo, to je bila odgojna mjera Boga prema Izraelu da se obrati.

Tako da je u pravilu ono što mi smatramo manjim zlom, u ovom slučaju da neki "domoljub" pobjedi na izborima ekstremnog ljevičara, iako "domoljub" je tipičan političar, oportunist i kameleon koji se Boga ne boji, nego se boji svjetske elite, je veće zlo nego da pobjedi otvoreni neprijatelj kršćanstva koji će biti kao bič Božji, kao babilonski carevi ili kao Atila, vođa Huna kojeg su baš tako zvali.

Samo da netko ne bi ovo krivo shvatio, biti na strani babilonskih careva ili Atile ili onih koji su soroščad, sluge svjetske antihristovske elite, je kudikamo veće zlo.

Ipak, moguće je da se oni koji su na strani zla i koji su zavedeni, kao što je bio Savao prije obraćenja, prije obrate nego mlaki kršćani koji se nikad ne će, jer nisu niti topli niti hladni, i takve će Gospod izbaciti iz svojih usta.

Ako smo iskreni prema sebi, onda znamo da smo često bili upravo takvi.

Promijenimo se na sliku Gospoda Hrista dok još imamo vremena.

Da se obruč steže govori i ova vijest da UNICEF, tijelo UN koje je zaduženo za tobožnju dobrobit djece objavilo dokument po kojem djeca imaju pravo na pornografiju jer ona nije štetna.

Obruč je davno postavljen čim su se osnovali "Ujedinjeni narodi" u ww2, kao strana koja je pobijedila u tom ratu.

I vjerujem da su mnogi ljudi u ww2 znali koji je konačni cilj UN.

Ali onda je nakon završetka rata slijedio preodgoj poraženih i njihove djece, kao i većine onih u pobjedničkoj vojsci koji se nisu sigurno borili za ciljeve koje je elita koja stoji iza UN imala.

Jeste li davali dobrovoljne priloge za UNICEF, za potrebitu djecu?

Većina je, i većina i nema grijeh zbog toga ako nisu znali što stoji iza te organizacije, radili su to u dobroj vjeri.

Međutim, predugo već postoje znakovi koji pokazuju njihovo pravo lice, a onda je mjerilo ili sud drugi.

Zašto su mnogi odmahivali rukom na te znakove? 

Zato što su oholi, zato što su preponosni priznati da su ih ovi zaveli, jer tko će njih tako pametne i promućurne zavesti?

I nažalost će mnogi i nakon ove pročitane vijesti zadržati svoje staro mišljenje o UN i UNICEF ili o SZO (isto dijete UN, Svjetska zdravstvena organizacija koja je kao svjetski stožer za organizaciju plandemije).

Slično se događa i s parlamentarnim izborima, stalno i opetovano se dokazuje i pokazuje kako su demokratski političari prevaranti, kameleoni, lažni pastiri i vukovi u ovčjoj koži, a ipak i dalje ljudi izlaze na izbore nadajući se boljem.

I tako sami sebe zavaravaju, svjesno, jer im je istina prestrašna, prestrašna im je činjenica da postoje demoni, i da postoje sluge demona koji čine svjetsku elitu i niže ešalone do lokalnih političara.

Takvi bi najradije potpisali nekakvo primjerje s njima, neka UNICEF ne žuri barem za vrijeme njihovog života s tako otvorenim sotonističkim izjavama, neka budu malo više diplomatski i onda će umiriti svoju mrtvu savijest.

Svjesno su zaboravili Istinu koja je rekla - dvojicu gospodara se ne može služiti.

I tako su, negirajući ili odbacujući znakove koji su im bili pred očima, i sami postali robovi Sotone misleći da su sluge dobra ili Boga.

Otvorimo oči jer mraka sve manje ima, sve postaje vidljivo, zora sviće i Dan dolazi, i trebamo budni dočekati Gospoda Isusa Hrista.

Vjerujem da će vam ova besjeda o.Arsenija biti korisna:

I sad ponovno o plandemiji.

Dr. Stefan Lanka, biolog, dokazao je eksperimentom da ne postoje virusi.

Naime, teorija o virusima je tobož dokazana 1952. eksperimentom u kojem su u laboratorijskim uvjetima na stanice zdravog tkiva davali tekućine dobivene od bolesnih osoba (većina ljudi misli da su virusi otkriveni tako da se je pod mikroskopom otkrilo ih, međutim teorija o virusima postoji puno prije elektronskih mikroskopa pod kojim se mogu vidjeti tako malo čestice, ali i kad ih se vidi nema dokaza da su oni uzročnici bolesti, zato se rade drugi eksperimenti poput navedenog).

Tada je i to tkivo obolilo, to jest počelo se raspadati.

Inače se tu radi o krivoj logici ili krivom doumljavanju.

Ako dokaz teorije virusa kaže: 

U "A" se nalazi "B" koji utječe na "C" tako da nastane "D" (A-tekućina oboljelih, B-virus čije postojanje treba dokazati, C-zdrave stanice, D-novo zaražene stanice),

i ako je stvarno nastalo "D", to ne znači da je to dovoljan dokaz za teoriju.

Jer u "A" se je mogao nalaziti "X" koji je uzrokovao "D".

Dakle zato je dokaz teorije virusa iz 1952. tobožnji ili drugim riječima nije uopće dokaz.

Sad je dr. Lanka napravio drugi eksperiment koji je ukazao kako je taj prvi dokaz lažan.

Jer je na zdrave stanice stavio tvari koje nisu dolazile od oboljelih osoba, ali koji su toksini-otrovi, i dogodilo se je isto, stanice su postale zaražene i počele su umirati.

Taj "X" je ono što uzrokuje bolesti, taj "X" se nalazi i u tekućinama oboljelih, ali i drugdje (što je dokazao dr. Lanka), to su otrovi (štetne tvari) koje primamo na razne načine, a otrovi ne moraju biti samo tvari, može to biti i štetno elektromagnetsko zračenje. 

Poveznica na eksperiment.

Gornja fotografija govori više od riječi.

Ipak mali osvrt.

Čovjek, pa i onaj zločinac za kojeg ćemo reći da nema savijesti, uvijek mora sebe opravdavati u skladu s onim što je sebi odredio da je pravo-pravedno.

Taj ekstremni zločinac smatra da je pravo da on bude bog i nasilnik prema svim ljudima, on smatra da tuđa dobra zapravo njemu pripadaju, kao što jedno pleme u Africi smatra da sva stoka na svijetu pripada njima i  tako oni dok kradu tuđu stoku smatraju da samo vraćaju ono što je njihovo.

Ima i jedno "trinaesto" pleme (jedan od pripadnika je na fotografiji) koje smatra da im je Bog ostavio cijelu Zemlju u naslijeđe, da je sad nepravedno imaju neki koji tom plemenu ne pripadaju, te da oni, ma kako radili prljave prijevare ove-one nad tim "krivim" vlasnicima, pa čak izvršili i genocid nad njima, i duhovni (tako da im uvale autodestruktivnu-perverznu kulturu i filozofiju preko medija koje kontroliraju) i fizički (recimo preko plandemije), time samo ispravljaju nepravdu i lišavaju imovine i života onih koji bespravno posjeduju dijeliće Zemlje koja je cijela njihova, a ovi im mogu biti samo stokom i slugama, ili lišeni života ako smatraju da im nisu dobre sluge.

U skladu s tom izopačenom saviješću i vjerom (jer radi se i o vjeri), pokušavaju uvjeriti nesuplemenike da će biti pravi ljudi, humanisti, tako da prestanu s životom koji ugrožava nešto što je vrijednije od njihovog života, a to je "život planete Zemlje".

Eto tako jedno jadno stvorenje na fotografiji, dobilo je ulogu, svjesno ili nesvjesno, da pobudi kod gojima krivi osjećaj za pravo i pravdu, tako da autodestrukcijom spasi "Planetu" koja je gotovo živo biće, štoviše biće iznad života ljudi, božicu Zemlju (i tako se gojimi vraćaju u staro poganstvo koje su imali njihovi preci prije nego što su prihvatili kršćanstvo).

Gojimi će tako moći zadovoljiti svoju krivu savijest koja traži da se na idiotski način žrtvuje radi božice Zemlje, a oni koji imaju krivu savijest da sve mogu raditi što im vraća u posjed Zemlju, su isto zadovoljni.

Idila, zar ne?

Bila bi kad ne bi bilo Boga.

Stoga ne očajavajmo nad ludostima gojimskih oko nas i na bezočnost svjetskih planera zla, njihovo vrijeme brzo prolazi, i Dan pravde se bliži.

Svi oni koji su izgradili lažnu savijest kako bi opravdali sebi svoje zle čine, misli i propuste, ne će se tada niti pokušati opravdati pred Sucem svojom krivom savijesti, jer će im pred očima biti vrijeme kad su uništili svoju savijest dobivenu od Boga, kad su ignorirali znakove koje im je Bog slao da su na krivom putu, vrijeme kad su počeli svjesno graditi svoju lažnu savijest u koju sad tako čvrsto vjeruju.

O pravoslavnom kršćanskom životu obitelji - monarhiji

Kao što sam rekao u prethodnom tekstu, prevest ću tekst s YT kanala Orthodox Church .

Ne znam tko je autor, ali mu odajem priznanje.

U zagradama sam dodao moje dodatno tumačenje.

Pravoslavna kršćanska obitelj je monarhija.

To da je obitelj monarhija nije samo zajednički stav svih drevnih kultura, nego je izravno otkrivenje Boga.

Prvo, muž mora priznati monarhiju Boga, Njegovih zapovijedi, Crkvenih zakona i odluka kojima se najprije on mora podložiti, a onda podložiti istom svoju ženu i djecu.

Ako muž nije podložan Božjem zakonu, on je tiranin.

Sve vlasništvo obitelji (u širem smislu, ne onako kako je suvremeno društvo definiralo obitelj - samo muž, žena i djeca, nego je to u klasičnoj definiciji podrazumijevalo i blisku rodbinu koja je živjela u istom domaćinstvu, kao obiteljska "zadruga") kao što je kuća i njive trebaju pripasti najstarijem muškarcu kuće dok on ne primjeti da mu se smrt približava, tek tada vlasništvo treba biti podijeljeno naslijednicima (to znači da otac može podijeliti svoj imanje sinovima, tada sinovi postaju "očevi" tako da imaju istu ulogu kao i njihov otac nad nekom nekretninom koju su dobili nasljedstvom).

Muž-otac treba imati svoju oporuku u slučaju iznenadne smrti.

Vlasnik imanja po prirodnom pravu upravlja s imanjem i ima najviši autoritet.

Žena je podređena njezinom mužu, a djeca su podređena i majci i ocu.

Žena nikad ne smije pred djecom propitkivati odluke muža. Ako otac pred djecom izgubi (na taj način) autoritet, onda majka ne može nikako odgajati djecu (u pravom smislu, a ne da im povlađuje).

Žena može samo kad je sama s mužem propitkivati njegove odluke, i ako muž inzistira i ona se mora tim odlukama muža povinovati.

Djeca trebaju biti odgajana primjerima i nametanjem kazni.

Kazna se mora izvršiti kad god se objavi, bez bijesa, ali ne smije biti niti smanjena zbog sućuti. Otac treba paziti na majku da ona ne smanji kaznu zbog svoje materinje ljubavi (što je u takvim slučajevima lažna ljubav).

Sinovi moraju biti odgajani tako da imaju snažna tijela i stabilne emocije (da nisu skloni bijesu i svakom sličnom neracionalnom, nekontroliranom i strastvenom ponašanju).

Sinovima-dječacima nikad se ne smije dozvoliti da sudjeluju u sportu zbog natjecateljskih razloga (ovo je danas gotovo pravilo, roditelji često tjeraju djecu na natjecanja radi vlastitog ega, da bi se mogli hvaliti zbog uspjeha njihove djece, ali je problem u tome što svoj egotrip prenose i na djecu koja tako postaju ohola, ili spremna vidjeti u drugim natjecateljima svoje neprijatelje i tako sebe zatvaraju pred blagodatima Božjim, jer ohol čovjek ne može "vidjeti" Boga, ne može Ga moliti, ne može se na kraju krajeva obožiti po Božjem milosrđu, a to je cilj života), jer sport rađa taštinom i idolatrijom, dječaci se trebaju baviti sportom samo radi rekreacije(zabave) i zdravlja.

Dječaci trebaju naučiti mnoga praktična znanja (mnogi danas ni ne znaju pripremiti i zapaliti oganj, što znači da su poluidioti koji se znaju samo služiti "pametnim" telefonima i tu njihovo znanje prestaje).

I dječaci se trebaju naučiti kršćanskoj filozofiji i teologiji od svojih očeva (danas ne mogu niti od djedova koji su često bili i ostali ateisti, idolopoklonici titoizma, danas sljedbenici svake liberalne i dekadentne filozofije koju slijede preko TV, nekad su tako slijedili Tita, sad slijede nove gurue koji iz istog sotonističkog lonca izlaze).

Moderne fakultete treba izbjegavati (i moderne gimnazije, treba djecu poslati da izuče neki koristan zanat, a "nastavu" iz filozofije i teologije držati kod kuće), i ako je dječak posebno nadaren u nekoj vještini i znanosti,  podržati ga u tome.

Djevojčice-kćeri trebaju izbjegavati muške sportove, trebaju se učiti vještinama domaćica, i trebaju se učiti teologiji od najvišeg autoriteta u kući-obitelji, od oca (koji je danas u pravilu manje religiozan od majke, toliko se je izokrenula tradicionalna obitelj).

Oženjeni trebaju prezirati kontracepciju, bez zadrške je odbaciti i predati sebe volji Boga (kod mnogih je danas slučaj - dok su mogli, izbjegavali su začeće, sad ga žele i više ne mogu začeti - ne vidim u tome nikakve nepravde nego prst Božji koji ih zove na pokajanje tj. na refleksiju o tome kakvi su grješnici bili i jesu).

Ženidba je za stvaranje budućih stanovnika Neba.

A ne za uživanje (ako nema želje za djecom, onda je ženidba samo legalizirani blud - prostitucija).

Tjelesni užitak u braku ima samo sekundarnu ulogu, isti je dar od Boga, kao što je dobar ukus hrane sekundaran prema zadovoljenju prehranjivanja tijela.

Bračni parovi koji se ožene radi užitaka, i koji planiraju unaprijed koliko će djece imati, će se najvjerojatnije u naše moderno doba rastaviti (jer u prethodno doba se nisu mogli), i završiti u vječnoj kazni-prokletstvu, jer oni su javni neprijatelji Božji (teška riječ ali istinita - ako Bog želi da netko ima više djece kako bi se napunila s njima ispraženjena mjesta na nebu od kojih su otpali demoni, onda su takvi stvarno neprijatelji Božji).

Otac mora prisiliti obitelj (ako ovi ne žele) na poštivanje Nedjelje (čini mi se da je ovaj tekst ruski, pa je vjerojatno u originalu - Voskrsenije-Nedjelja), i na poštivanje moralnosti.

Dijete (u mladenačkom uzrastu) koje pokazuje javno svoje grijehe, poput predbračnog zajedničkog života  - konkubinata ili sodomije, mora se isključiti iz obitelji (danas se događa suprotno, roditelji često prihvaćaju da je sodomizam normalan kad saznaju da im je dijete postalo javni sodomit - to je primjer lažne roditeljske ljubavi) dok se dijete ne pokaje (a to podrazumijeva da prestane s naravnim ili protunaravnim bludom).

To je jedini način da takvo dijete spozna ozbiljnost svojeg stanja grijeha.

Premda Crkva uči da se mladići i djevojke trebaju ženiti čim ranije (dok je propaganda umiruće zapadne civilizacije posljednje stoljeće suprotna), mladić koji živi u modernom gradu ne bi se smio ženiti dok ne dobije dobru plaću i ušteđevinu (trebamo biti realni, jer obiteljski život zahtijeva pokrivanje materijalnih troškova, neozbiljno je ženiti se pa onda neka djed ili baka ili država ili Caritas podmiruju troškove).

On mora imati dosta novaca da izdržava veliku familiju (zato ne može biti lijen, vjerojatno mora raditi i/ili prekovremeno ili imati dva posla).

Ako mladić u gradu ne može to steći i još uvijek se želi ženiti, treba se preseliti na selo (ali obično to ne želi njegova "cura" što je dobar znak da ju treba ostaviti), tamo postati uspješan poljoprivrednik (ili stočar) i tada oženiti neku pobožnu djevojku.

Mladić ne smije oženiti djevojku koja nije ozbiljna u svojem Crkvenom životu (tj. nemati iluzije da će nakon ženidbe ona postati pobožna).

Neka ne uzima ozbiljno njezino obećanje da će započeti s pobožnim životom kad se ožene (zaljubljenost je zaslijepljenost, jer takav ne želi otvoriti oči nego radije vjeruje u lažna obećanja).

Čim takva žena prestane biti "u ljubavi" (tj. kad prestane zaljubljenost) ona će postati velika nedaća.

Također mladić neka ne ženi djevojku (djevojka znači mlada djevica, koliko takvih danas ima?) koja se želi zaposliti kad se oženi (očito je ovaj tekst iz vremena kad žene nisu radile izvan domaćinstva).

Mlada djevojka također treba oženiti samo jako pobožnog mladića koji vodi takav život unutar Crkve već duže razdoblje (jer konvertiti se tek trebaju dokazati, ali ne riskirati da se to dokazuje u braku).

Jako (ili u tekstu ekstreman) pobožan zato što su iskušenja u modernom svijetu ekstremna.

Djevojka treba oženiti samo mladića koji može osigurati dovoljno novaca (ponovno, ne treba srljati u brak koji će onda postati mjesto moljakanja za pomoć države ili nekog drugog).

Žena nikad ne treba raditi izvan kuće (to je danas jako teško osigurati u gradovima jer su plaće muškaraca male, ali na selu bi se to lakše organiziralo).

Neka djevojke ne žene siromašne mladiće u gradovima.

Na selu je u redu oženiti vrijednog, ali siromašnog mladića seljaka.

Vrlo je pak opasno oženiti siromašnog u gradovima (jer kad dođe do oskudice u braku u gradovima tamo su očekivanja lagodnog života veća, tamo su iskušenja veća, prigoda za preljub veća, nema javne osude preljuba kao što je to na selu - bilo nekad).

Izbacite TV, držite internet zaključanim djeci za nekršćanske vrijednosti (pornografija je na svakom koraku i to besplatna, očito je da se tu radi o utjecaju nečastivog, jer nije u pitanju zarada onih koji to omogućavaju), nadzirite to što se uči djecu u školi i ispravite ih u filozofskim i teološkim zabludama koje ih tamo uče (što podrazumijeva da su roditelji kvalitetno filozofski i teološki obrazovani, da nisu tukci kojih je odgajala TV, škola i antikršćanska kultura u medijima).

Svaki dan treba započeti s molitvom, svaki obrok treba započeti s molitvom koju treba predvoditi otac ili najstariji sin ako nema oca (inače će se obitelj pretvoriti u matrijahat).

Svaki dan treba završiti s pokajničkom molitvom zbog mogućnosti iznenadne smrti.

Ako ste već oženjeni na sekularni način i imate djecu koja ulaze u odraslu dob, tada je već kasno za ozbiljnu promjenu, ali možete biti opravdani zbog neznanja (onda tog opravdanja nemaju oni koji su pravoslavni, koji su kršteni i u ovom podučavani).

Jedino što tada možete učiniti je dati dobre primjere svojoj djeci.

Ne silite ih na radikalne promjene, jer vrag je već postavio temelje vaše obitelji (nažalost tako je, moramo biti realni to jest dovoljno mudri da znamo što možemo u takvom slučaju raditi, a ne činiti nešto gore nego što već jest).

Ne možete zahtijevati pobožni život od svoje djece, ili poslušnost od svoje (nemonarhistične) sekularne žene, ne možete tražiti niti pravu poslušnost od svoje djece.

Sam Bog (Bogočovjek) je bio podložan sv.Josipu i čak je učinio da Njegova bezgriješna majka bude podložna sv.Josipu.

Tako i mi moramo slijediti Božje zakone i monarhije (to jednostavno znači da samo jedan vlada i upravlja, da samo jedan snosi odgovornost, za razliku od demokracija ili republika u kojima praktično ili nitko ne odgovara, ili vladaju oni iz đavolske sjene) u Crkvi, vojsci, državi, i neka nam Bog da da živimo tamo, na Nebu.

Ako je muž-otac nepobožan, tiranin, podvrgavanje žene takvom mužu više godi Bogu nego feministička pustoš "jednakosti".

Štoviše, takva podložnost (kršćanske žene) se smatra mučeništvom (a mučeništvo ne znači trpljenje, nego podnošenje trpljenja kao svjedočanstva drugima da se to čini radi vjere u Gospoda Hrista, takva žena svojom poslušnošću mužu tiraninu može ga obratiti da ovaj prestane biti tiraninom).

Mnogi mučenici su nosili različite križeve, neke su pojeli lavovi (u arenama), neke su proboli Turci (na način kako je opisano u romanu I.Andrića "Na Drini ćuprija"), neki su dobili strašne bolesti, a neki su dobili takvog muža ili ženu (može li pak muž biti pokoran žene feministici - mislim da ne).

 

P.S. Malo, ali samo malo ću skrenuti s teme. Ustvari povezati ću trenutnu političku situaciju s problemom nedostatka monarhije.

Vidimo da je naš glavni grad većinom dao glasove na lokalnim izborima za izrazite neprijatelje monarhije. 

Neki "desničari" su u šoku - kako nam se to moglo dogoditi, gdje smo pogriješili?

I ne će ići dovoljno u dubinu sasjeći loš korijen, a taj 'pelcovani'-ucijepljeni plod zla će sigurno doći, prije ili kasnije, u društvu ili narodu koje nema monarha.

Demokracije nigdje nema gdje se ljudi ili anđeli boje Boga, jer Bog je apsolutni Monarh, i nikad pravi i smjerni sluga-rob ne će tražiti 'pravo' da odlučuje sa svojim gospodarem.

Ako vam to zvuči čudno - zamislite situaciju u obitelji u kojem djeca traži pravo suodlučivanja s ocem.

Ako djeca ne dođu pameti, ta obitelje je gotova (zato se i u Bibliji predviđa kamenovanje takve djece).

Koje bi tek zlo došlo kad bi se mogao dogoditi apsurd - da Bog abdicira i da se vlast prenese na anđele koji demokratski tada upravljaju sa stvorenim svijetom.

To bi bilo nešto gore od Pakla.

Potpuno ista stvar se događa i na razini naroda, ako narod odluči biti antimonarhistički nastrojen, ako postane buntovan pa sebe stavi na mjesto monarha, trebalo bi biti posve jasno da će se, prije ili kasnije, dogoditi ovo što se je dogodilo sa Zagrebom gdje su ustvari malo ušminkaniji antife i soroševci osvojili vlast.

Ne, nikad ne može narod sam sebe voditi, ako narod ne će Hrista, to jest nekog tko u ime Hrista kao Njegov rob, vlada s narodom kao monarh, doći će na mjesto vladara Baraba, i iza tog Barabe Sotona i nečastivi duhovi podnebesja.

Demoni uvijek potiču gordost, pa tako šapću svojim žrtvama u uho - ti si dovoljno pametan i sposoban i znaš što treba činiti da bi se na Zemlji uspostavio Raj, ti zato imaš pravo birati i biti biran, štoviše imaš pravo vladati jer si tako veličanstven, nije u redu da netko drugi nad tobom vlada kojem ti nisi dao glas.

I tako se narod razdijeli na stranke koji postaju kao inkubatori lažnih monarha jer oni nikad ne će biti očevi naroda, kao što ne postoji natječaj ili glasovanje djece koga žele za oca (prava vlast dolazi odozgor, od Boga, a nikad od dna, od naroda kojeg je lako zavesti da on o nečemu odlučuje i bira vlast).

Demokracija je u svojoj suštini zlo, ona kako napisah nigdje ne postoji osim u zlom vremenu i u zlom mjestu koje će nestati jer se je pobunilo protiv vrhovnog i apsolutnog Monarha.

To će se dogoditi i sa Zagrebom, i s Hrvatskom, i s hrvatskim narodom ako se ne oslobodi zablude demokracije, ako ne zavapi Bogu da nam pošalje pravog monarha (ne mora biti niti naše krvi) kao što su to Izraelci tražili od Boga i dobili cara Davida, ali ustvari oni koji su ostali vjerni dobili su Hrista, Davidovog potomka i Davidovog gospodara, Onog kojem je dana sva vlast na Nebu i na Zemlji, i čija vlast-monarhija nikad ne će prestati.

Ovo su vremena kad će Bog Otac položiti pod ili pred Hristove noge sve one koji Ga nisu htjeli za svog cara.

Očekujmo onda da će zlo u Zagrebu, kod nas, i oko nas, sve više rasti jer moraju se otkriti do kraja svi oni koji mrze Monarha (uslijediti će agresivna ljevičarska histerija kao što vidimo da se događa u SAD, pervertiti će prokazivati ljude da su nemoralni jer nisu perverzni).

Gospod nije rekao da mu je dana sva vlast na Nebu, nego i na Zemlji, što znači i u Zagrebu, i u RH i svugdje.

U Bibliji postoje nekoliko redaka koje uvijek koriste oni koji tobož žele dokazati kako je kršćanski Bog zao - jer Gospod navodi tamo da će Car, na kraju pozvati svoje sluge (anđele) da pokolju pred Njim one koji Ga nisu htjeli za Cara.

Ako vam taj tekst smeta, onda znači da ste još uvijek zaraženi s najopasnijim sotonskim virusom koji uzrokuje neurološke probleme tako da bolesnik ima iluziju da je bog, i da je pravi Bog nepravedan što njemu ne prizna da je bog koji ima pravo odbaciti pravog Boga.

Samo protiv tog virusa 'demokracije' bi se trebali Zagrepčani i njima svi slični cijepiti.

Znamo i tko daje cijepivo - Crkva, i znamo kako se zove cijepivo - sveta tajna pričešća, i znamo kako se prijavljuje za primanje cijepiva - iskrenim pokajanjem, molitvom i suzama u svetoj tajni ispovijedi.

Cijepljeni onda više ne će imati problema prihvatiti monarha i podložiti mu se, jer Gospod Hristos pravi Monarh to od nas traži. 

I mislim da je prošao posljedni vlak za dobijanje bogobojaznog monarha (ne vjerujem da će se ustoličiti neki novi kršćanski ruski car), nego da slijedi antimonarh kojem će se svi antimonarhisti klanjati kao pravom monarhu.

Bog će nam na taj ultimativni način pokazati da smo pogriješili što smo odbacili Njegovu monarhiju, i nadam se da će mnogi u tim vremenima velikih nedaća kakva svijet nije vidio od stvaranja, smoći snage za pokajanje.

Na koncu kao komentar lokalnih izbora - dobra vijest je da sve manje i manje ljudi izlazi na izbore.

Valjda među tim ljudima ima nešto i onih koji s pravim razlogom ne izlaze - jer su monarhisti i preziru demokraciju kao sotonsku prijevaru.

Ovaj daljni tekst sam danas objavio na jednom forumu:

Ja sam inače kombinacija ludite i monarhista, pravoslavac.
Ono prvo sam zato što sam ono treće.
Demokracija je od početka prijevara, grčki filozofi su je prezirali i odgovorili su zašto je ona prijevara.
Kao kršćani, ako vjerujemo u Bibliju, onda znamo da je Zmijski trik bio upravo demokracija – zna Bog koji je dakako Monarh, da Mu možete postati jednaki (demokracija) zato uzmite plod spoznaje dobra i zla kojeg vam je On zabranio da ne biste postali bogovi.
Plod je dobar baš zato što su Adam i Eva spoznali da nisu bogovi, da nisu jednaki Bogu koji je Monarh, doduše cijena spoznaje je bila golema, dalekosežna i mi snosimo posljedice (ali lijek postoji, Bog se je utjelovio da nas izliječi).
Dakle neka se ne zavaravaju kršćani da mogu biti kršćani i demokrati, nigdje ne vlada rulja, nego prevaranti putem demokracije uvjere rulju da im budu vladari umjesto pravog monarha koji dobija vlast odozgor, od Boga i zato je svaki car de facto samo sluga-rob Božji, ako nije, onda je tiranin.
Problem s modernim dobom je što su ljudi postali robovi tehnologije, i onaj tko ima pod kontrolom tehnologiju, taj ima moći da vlada nad cijelim čovječanstvom.
Tehnologija je kao i demokracija, plod koji nam obećaje da ćemo biti bogovi, a postanemo nakon konzumacije ploda bijedni robovi najgorih gospodara (jer su ti gospodari ustvari demoni, duhovi podnebesja, neki misle da su to izvanzemaljci jer se ovi pretvaraju da su materijalna bića).
Monarhija je prirodna zato što je Bog monarh, zato što je otac u obitelji monarh, zato što je car otac naroda.
Sv.Pavao kaže da je Bog Otac otac svim očinstvima na Zemlji, to značl da je sva vlast ako je od Boga, monarhija. Feminizam je neprirodan jer negira oca i muža kao monarha u obitelji, demokracija je neprirodna jer negira cara kao monarha i oca naroda.
Svu tu naopaku strukturu koja se prirodno urušava jer se ne temelji na Bogu, podržava moderna tehnologija.
Bez moderne tehnologije feminizam bi začas nestao, nestala bi i država kao desna ruka feminizma, nestala bi i demokracija jer bi ljudi prirodno počeli tražiti monarha-oca da ih vodi, i ne bi gordo tražili svake 4 godine da mjenjaju vladara koji baš zbog toga ne može biti otac narodu, kao što ne postoji otac familije na rok od 4 godine. On će te 4 godine iskoristiti na svoju osobnu korist, i nikad se ne će žrtvovati radi dobra svoje djece ili podanika.

Dosad najbolje skupljen tekst o plandemiji na hrvatskom. 

("originalni" tekst je na stranici krčke biskupije - što je velika stvar s obzirom na stanje RKC)

Ako sam dobro razumio to je tekst nekih rimokatoličkih intelektualaca koji su se sastali s krčkim biskupom Petenjakom.

Pohvalno je ako i on stoji iza tog teksta (vjerojatno i stoji kad je tekst na službenim stranicama biskupije, ako pak tekst bude 'nestao' onda će to biti znak da je netko izvršio pritisak na krčkog biskupa, a biskup bi se tada trebao sjetiti nauka Crkve da je svaki biskup sv.Petar u svojoj biskupiji, da nema nikog od ljudi na Zemlji koji je iznad njega, osim službene sinode-sabora biskupa-Crkve, niti patrijarh nema ovlasti da mu bilo što nameće).

Bit će zanimljivo gledati hoće li zbog toga ući u sukob s "nezabludivim Hristovim vikarom" koji stoji potpuno iza agende plandemije.

Bilo bi idealno kad bi postao pravoslavni episkop i vratio tako krčku eparhiju nakon tisuću godina u Crkvu. Pa neka onda i sjekire padaju.

Zanimljivo predavanje na poveznici ispod - postoji li magija-vradžbine?

Par iznesenih stvari - fantazije su najčešći uzrok šizofrenije, dakako onda i grijeha.

Manje više svi ljudi danas vole i sami fantazirati (i vole sanjati, a pravoslavni u večernjoj molitvi mole da ih Bog oslobodi snova jer se zna tko se ubacuje u snove i tko im je često scenarist), i čitati romane fantastike i gledati takve filmove.

Zar je čudno da se onda u takve fantazije ubaci demon koji još i više podstiče fantazije dok se ne pretvore u šizofreniju i pravo opsjednuće?

Čim više fantastike to manje veze sa stvarnošću, čim manje veze sa stvarnošću, to manje veze s Bogom koji je prava stvarnost.

I bolesna ovisnost o gledanju filmova, makar i ne bili oni čista fantazija, je problematično.

Ljudi umjesto da se posvete svom duhovnom životu i napretku, zanimaju se za tuđe izmišljene živote i svaki dan žele promatrati život takvog nekog izmišljenog lika iz fantazije (TV je očito napravljen da bi bio oruđe-oružje demona u svakoj kući).

Drugo, djecu se prerano tjera u školu i na pisanje i čitanje.

Tako ih se prekida u normalnom razvoju i ubacuju im se informacije za koje još nisu spremni.

Predavač navodi tako slučaj sv.Ciprijana koji je bio zloglasni mag prije obraćenja, i koji je od ranih godina već učio znanje o demonima.

Djeca inače imaju u najranijoj dobi magijsku svijest, to jest misle da ono što zažele da će se to i dogoditi. I ako im se kaže da se snovi i želje mogu ipak ispuniti, ali na malo neobičan način ... upustiti će se u tu avanturu koja može završiti katastrofom.

Ako ih pravi roditeljski odgoj ne vrati u stvarnost, nego im se otvore knjige koje će podsticati takvu magijsku svijest, onda od takvog djeteta može nastati vrač, što se je dogodilo sa sv.Ciprijanom. 

Disney-evi filmovi za djecu nisu bezazleni jer su osmišljeni da im rasplamsaju magijsku svijest, Harry Potter nije mogao biti snimljen i prikazan pred pola stoljeća, zato je tu bio "nevini" Disney.

Tko ne prihvaća stvarnost, tko se ne liječi od oholosti, a živi u mašti - na "dobrom" je putu da postane žrtva demona, bilo kao vrač ili kao žrtva vradžbine.

Ako znate engleski, svakako preporučam da poslušate predavanje jeromonaha Kosmasa iz Australije.

Poveznica na zanimljiv tekst dr. Hrvoja Pende o političarima i plandemiji.

Možda i on zna odgovor zašto nema političara koji bi se javno suprostavili svjetskoj antihristovskoj agendi, ali ga nije naveo.

Zato što su političari, a ne vođe to jest monarhisti.

Pravi otac naroda prvenstveno bi se brinuo o dobru svoje "djece-naroda" kojeg mu je Bog povjerio na čuvanje.

Političar mjenja stavove iz tri razloga:

- netko tko je iznad njega u hijerarhiji ima različiti stav od njegovog, odmah prihvaća svoj "novi stav" koji je jednak sa stavom nadređenih (političar je po svojoj definiciji demogog i kameleon),

- ankete pokazuju da je narod (zahvaljujući pranju mozga preko medija) promijenio stav po nekom pitanju, brzo se prilagođava tom svom "novom stavu" i pokušava sakriti da je imao prije drugačiji stav,

- sam je prokljuvio da je imao krivi stav, pa ga je promijenio.

Tu je važan  redoslijed važnosti, uvijek onaj gornji "argument" ima prednost.

Zato nema političara koji se javno kod nas suprostavlja plandemiji, jer je onaj prvi razlog "briškula".

Otac-monarh se ne prilagođava djeci, nego djecu vodi k Bogu, to mu je prvenstvena dužnost.

I zato monarh nikad ne smije biti političarem, i u ovom slučaju plandemije otkazao bi članstvo svoje monarhije u svim globalističkim UN organizacijama koje forsiraju plandemiju, istjerao strane diplomate ako se dokaže da su promovirali plandemiju, a liječnike, novinare, farmaceute i slične koji su u službi plandemije i sijanja straha, osudio bi, neke zatvorio dok neke, ako je njihovo djelovanje izazvalo smrtne slučajeve, osudio na smrt.

Ništa ne stoji na putu globalistima na ispunjenju agende, osim dakako Božje volje i providnosti koja je možda predvidjela da će u posljednjim vremenima prije Antihrista dati svojim vjernima monarha da ih povede u posljednji rat, koji će biti, zemaljskim očima gledano, izgubljen (taj monarh će isto kratko vladati).

Budući će do samog dolaska Hrista na Zemlji vladar biti Antihrist.

Ali blaženi će biti oni koji u tom ratu izgube život kao Hristovi vojnici.

I ako ne bude monarha, oni koje bude mučio, proganjao i ubio Antihrist radi njihove vjere u Hrista.