O pravoslavnom kršćanskom životu obitelji - monarhiji

Kao što sam rekao u prethodnom tekstu, prevest ću tekst s YT kanala Orthodox Church .

Ne znam tko je autor, ali mu odajem priznanje.

U zagradama sam dodao moje dodatno tumačenje.

Pravoslavna kršćanska obitelj je monarhija.

To da je obitelj monarhija nije samo zajednički stav svih drevnih kultura, nego je izravno otkrivenje Boga.

Prvo, muž mora priznati monarhiju Boga, Njegovih zapovijedi, Crkvenih zakona i odluka kojima se najprije on mora podložiti, a onda podložiti istom svoju ženu i djecu.

Ako muž nije podložan Božjem zakonu, on je tiranin.

Sve vlasništvo obitelji (u širem smislu, ne onako kako je suvremeno društvo definiralo obitelj - samo muž, žena i djeca, nego je to u klasičnoj definiciji podrazumijevalo i blisku rodbinu koja je živjela u istom domaćinstvu, kao obiteljska "zadruga") kao što je kuća i njive trebaju pripasti najstarijem muškarcu kuće dok on ne primjeti da mu se smrt približava, tek tada vlasništvo treba biti podijeljeno naslijednicima (to znači da otac može podijeliti svoj imanje sinovima, tada sinovi postaju "očevi" tako da imaju istu ulogu kao i njihov otac nad nekom nekretninom koju su dobili nasljedstvom).

Muž-otac treba imati svoju oporuku u slučaju iznenadne smrti.

Vlasnik imanja po prirodnom pravu upravlja s imanjem i ima najviši autoritet.

Žena je podređena njezinom mužu, a djeca su podređena i majci i ocu.

Žena nikad ne smije pred djecom propitkivati odluke muža. Ako otac pred djecom izgubi (na taj način) autoritet, onda majka ne može nikako odgajati djecu (u pravom smislu, a ne da im povlađuje).

Žena može samo kad je sama s mužem propitkivati njegove odluke, i ako muž inzistira i ona se mora tim odlukama muža povinovati.

Djeca trebaju biti odgajana primjerima i nametanjem kazni.

Kazna se mora izvršiti kad god se objavi, bez bijesa, ali ne smije biti niti smanjena zbog sućuti. Otac treba paziti na majku da ona ne smanji kaznu zbog svoje materinje ljubavi (što je u takvim slučajevima lažna ljubav).

Sinovi moraju biti odgajani tako da imaju snažna tijela i stabilne emocije (da nisu skloni bijesu i svakom sličnom neracionalnom, nekontroliranom i strastvenom ponašanju).

Sinovima-dječacima nikad se ne smije dozvoliti da sudjeluju u sportu zbog natjecateljskih razloga (ovo je danas gotovo pravilo, roditelji često tjeraju djecu na natjecanja radi vlastitog ega, da bi se mogli hvaliti zbog uspjeha njihove djece, ali je problem u tome što svoj egotrip prenose i na djecu koja tako postaju ohola, ili spremna vidjeti u drugim natjecateljima svoje neprijatelje i tako sebe zatvaraju pred blagodatima Božjim, jer ohol čovjek ne može "vidjeti" Boga, ne može Ga moliti, ne može se na kraju krajeva obožiti po Božjem milosrđu, a to je cilj života), jer sport rađa taštinom i idolatrijom, dječaci se trebaju baviti sportom samo radi rekreacije(zabave) i zdravlja.

Dječaci trebaju naučiti mnoga praktična znanja (mnogi danas ni ne znaju pripremiti i zapaliti oganj, što znači da su poluidioti koji se znaju samo služiti "pametnim" telefonima i tu njihovo znanje prestaje).

I dječaci se trebaju naučiti kršćanskoj filozofiji i teologiji od svojih očeva (danas ne mogu niti od djedova koji su često bili i ostali ateisti, idolopoklonici titoizma, danas sljedbenici svake liberalne i dekadentne filozofije koju slijede preko TV, nekad su tako slijedili Tita, sad slijede nove gurue koji iz istog sotonističkog lonca izlaze).

Moderne fakultete treba izbjegavati (i moderne gimnazije, treba djecu poslati da izuče neki koristan zanat, a "nastavu" iz filozofije i teologije držati kod kuće), i ako je dječak posebno nadaren u nekoj vještini i znanosti,  podržati ga u tome.

Djevojčice-kćeri trebaju izbjegavati muške sportove, trebaju se učiti vještinama domaćica, i trebaju se učiti teologiji od najvišeg autoriteta u kući-obitelji, od oca (koji je danas u pravilu manje religiozan od majke, toliko se je izokrenula tradicionalna obitelj).

Oženjeni trebaju prezirati kontracepciju, bez zadrške je odbaciti i predati sebe volji Boga (kod mnogih je danas slučaj - dok su mogli, izbjegavali su začeće, sad ga žele i više ne mogu začeti - ne vidim u tome nikakve nepravde nego prst Božji koji ih zove na pokajanje tj. na refleksiju o tome kakvi su grješnici bili i jesu).

Ženidba je za stvaranje budućih stanovnika Neba.

A ne za uživanje (ako nema želje za djecom, onda je ženidba samo legalizirani blud - prostitucija).

Tjelesni užitak u braku ima samo sekundarnu ulogu, isti je dar od Boga, kao što je dobar ukus hrane sekundaran prema zadovoljenju prehranjivanja tijela.

Bračni parovi koji se ožene radi užitaka, i koji planiraju unaprijed koliko će djece imati, će se najvjerojatnije u naše moderno doba rastaviti (jer u prethodno doba se nisu mogli), i završiti u vječnoj kazni-prokletstvu, jer oni su javni neprijatelji Božji (teška riječ ali istinita - ako Bog želi da netko ima više djece kako bi se napunila s njima ispraženjena mjesta na nebu od kojih su otpali demoni, onda su takvi stvarno neprijatelji Božji).

Otac mora prisiliti obitelj (ako ovi ne žele) na poštivanje Nedjelje (čini mi se da je ovaj tekst ruski, pa je vjerojatno u originalu - Voskrsenije-Nedjelja), i na poštivanje moralnosti.

Dijete (u mladenačkom uzrastu) koje pokazuje javno svoje grijehe, poput predbračnog zajedničkog života  - konkubinata ili sodomije, mora se isključiti iz obitelji (danas se događa suprotno, roditelji često prihvaćaju da je sodomizam normalan kad saznaju da im je dijete postalo javni sodomit - to je primjer lažne roditeljske ljubavi) dok se dijete ne pokaje (a to podrazumijeva da prestane s naravnim ili protunaravnim bludom).

To je jedini način da takvo dijete spozna ozbiljnost svojeg stanja grijeha.

Premda Crkva uči da se mladići i djevojke trebaju ženiti čim ranije (dok je propaganda umiruće zapadne civilizacije posljednje stoljeće suprotna), mladić koji živi u modernom gradu ne bi se smio ženiti dok ne dobije dobru plaću i ušteđevinu (trebamo biti realni, jer obiteljski život zahtijeva pokrivanje materijalnih troškova, neozbiljno je ženiti se pa onda neka djed ili baka ili država ili Caritas podmiruju troškove).

On mora imati dosta novaca da izdržava veliku familiju (zato ne može biti lijen, vjerojatno mora raditi i/ili prekovremeno ili imati dva posla).

Ako mladić u gradu ne može to steći i još uvijek se želi ženiti, treba se preseliti na selo (ali obično to ne želi njegova "cura" što je dobar znak da ju treba ostaviti), tamo postati uspješan poljoprivrednik (ili stočar) i tada oženiti neku pobožnu djevojku.

Mladić ne smije oženiti djevojku koja nije ozbiljna u svojem Crkvenom životu (tj. nemati iluzije da će nakon ženidbe ona postati pobožna).

Neka ne uzima ozbiljno njezino obećanje da će započeti s pobožnim životom kad se ožene (zaljubljenost je zaslijepljenost, jer takav ne želi otvoriti oči nego radije vjeruje u lažna obećanja).

Čim takva žena prestane biti "u ljubavi" (tj. kad prestane zaljubljenost) ona će postati velika nedaća.

Također mladić neka ne ženi djevojku (djevojka znači mlada djevica, koliko takvih danas ima?) koja se želi zaposliti kad se oženi (očito je ovaj tekst iz vremena kad žene nisu radile izvan domaćinstva).

Mlada djevojka također treba oženiti samo jako pobožnog mladića koji vodi takav život unutar Crkve već duže razdoblje (jer konvertiti se tek trebaju dokazati, ali ne riskirati da se to dokazuje u braku).

Jako (ili u tekstu ekstreman) pobožan zato što su iskušenja u modernom svijetu ekstremna.

Djevojka treba oženiti samo mladića koji može osigurati dovoljno novaca (ponovno, ne treba srljati u brak koji će onda postati mjesto moljakanja za pomoć države ili nekog drugog).

Žena nikad ne treba raditi izvan kuće (to je danas jako teško osigurati u gradovima jer su plaće muškaraca male, ali na selu bi se to lakše organiziralo).

Neka djevojke ne žene siromašne mladiće u gradovima.

Na selu je u redu oženiti vrijednog, ali siromašnog mladića seljaka.

Vrlo je pak opasno oženiti siromašnog u gradovima (jer kad dođe do oskudice u braku u gradovima tamo su očekivanja lagodnog života veća, tamo su iskušenja veća, prigoda za preljub veća, nema javne osude preljuba kao što je to na selu - bilo nekad).

Izbacite TV, držite internet zaključanim djeci za nekršćanske vrijednosti (pornografija je na svakom koraku i to besplatna, očito je da se tu radi o utjecaju nečastivog, jer nije u pitanju zarada onih koji to omogućavaju), nadzirite to što se uči djecu u školi i ispravite ih u filozofskim i teološkim zabludama koje ih tamo uče (što podrazumijeva da su roditelji kvalitetno filozofski i teološki obrazovani, da nisu tukci kojih je odgajala TV, škola i antikršćanska kultura u medijima).

Svaki dan treba započeti s molitvom, svaki obrok treba započeti s molitvom koju treba predvoditi otac ili najstariji sin ako nema oca (inače će se obitelj pretvoriti u matrijahat).

Svaki dan treba završiti s pokajničkom molitvom zbog mogućnosti iznenadne smrti.

Ako ste već oženjeni na sekularni način i imate djecu koja ulaze u odraslu dob, tada je već kasno za ozbiljnu promjenu, ali možete biti opravdani zbog neznanja (onda tog opravdanja nemaju oni koji su pravoslavni, koji su kršteni i u ovom podučavani).

Jedino što tada možete učiniti je dati dobre primjere svojoj djeci.

Ne silite ih na radikalne promjene, jer vrag je već postavio temelje vaše obitelji (nažalost tako je, moramo biti realni to jest dovoljno mudri da znamo što možemo u takvom slučaju raditi, a ne činiti nešto gore nego što već jest).

Ne možete zahtijevati pobožni život od svoje djece, ili poslušnost od svoje (nemonarhistične) sekularne žene, ne možete tražiti niti pravu poslušnost od svoje djece.

Sam Bog (Bogočovjek) je bio podložan sv.Josipu i čak je učinio da Njegova bezgriješna majka bude podložna sv.Josipu.

Tako i mi moramo slijediti Božje zakone i monarhije (to jednostavno znači da samo jedan vlada i upravlja, da samo jedan snosi odgovornost, za razliku od demokracija ili republika u kojima praktično ili nitko ne odgovara, ili vladaju oni iz đavolske sjene) u Crkvi, vojsci, državi, i neka nam Bog da da živimo tamo, na Nebu.

Ako je muž-otac nepobožan, tiranin, podvrgavanje žene takvom mužu više godi Bogu nego feministička pustoš "jednakosti".

Štoviše, takva podložnost (kršćanske žene) se smatra mučeništvom (a mučeništvo ne znači trpljenje, nego podnošenje trpljenja kao svjedočanstva drugima da se to čini radi vjere u Gospoda Hrista, takva žena svojom poslušnošću mužu tiraninu može ga obratiti da ovaj prestane biti tiraninom).

Mnogi mučenici su nosili različite križeve, neke su pojeli lavovi (u arenama), neke su proboli Turci (na način kako je opisano u romanu I.Andrića "Na Drini ćuprija"), neki su dobili strašne bolesti, a neki su dobili takvog muža ili ženu (može li pak muž biti pokoran žene feministici - mislim da ne).

 

P.S. Malo, ali samo malo ću skrenuti s teme. Ustvari povezati ću trenutnu političku situaciju s problemom nedostatka monarhije.

Vidimo da je naš glavni grad većinom dao glasove na lokalnim izborima za izrazite neprijatelje monarhije. 

Neki "desničari" su u šoku - kako nam se to moglo dogoditi, gdje smo pogriješili?

I ne će ići dovoljno u dubinu sasjeći loš korijen, a taj 'pelcovani'-ucijepljeni plod zla će sigurno doći, prije ili kasnije, u društvu ili narodu koje nema monarha.

Demokracije nigdje nema gdje se ljudi ili anđeli boje Boga, jer Bog je apsolutni Monarh, i nikad pravi i smjerni sluga-rob ne će tražiti 'pravo' da odlučuje sa svojim gospodarem.

Ako vam to zvuči čudno - zamislite situaciju u obitelji u kojem djeca traži pravo suodlučivanja s ocem.

Ako djeca ne dođu pameti, ta obitelje je gotova (zato se i u Bibliji predviđa kamenovanje takve djece).

Koje bi tek zlo došlo kad bi se mogao dogoditi apsurd - da Bog abdicira i da se vlast prenese na anđele koji demokratski tada upravljaju sa stvorenim svijetom.

To bi bilo nešto gore od Pakla.

Potpuno ista stvar se događa i na razini naroda, ako narod odluči biti antimonarhistički nastrojen, ako postane buntovan pa sebe stavi na mjesto monarha, trebalo bi biti posve jasno da će se, prije ili kasnije, dogoditi ovo što se je dogodilo sa Zagrebom gdje su ustvari malo ušminkaniji antife i soroševci osvojili vlast.

Ne, nikad ne može narod sam sebe voditi, ako narod ne će Hrista, to jest nekog tko u ime Hrista kao Njegov rob, vlada s narodom kao monarh, doći će na mjesto vladara Baraba, i iza tog Barabe Sotona i nečastivi duhovi podnebesja.

Demoni uvijek potiču gordost, pa tako šapću svojim žrtvama u uho - ti si dovoljno pametan i sposoban i znaš što treba činiti da bi se na Zemlji uspostavio Raj, ti zato imaš pravo birati i biti biran, štoviše imaš pravo vladati jer si tako veličanstven, nije u redu da netko drugi nad tobom vlada kojem ti nisi dao glas.

I tako se narod razdijeli na stranke koji postaju kao inkubatori lažnih monarha jer oni nikad ne će biti očevi naroda, kao što ne postoji natječaj ili glasovanje djece koga žele za oca (prava vlast dolazi odozgor, od Boga, a nikad od dna, od naroda kojeg je lako zavesti da on o nečemu odlučuje i bira vlast).

Demokracija je u svojoj suštini zlo, ona kako napisah nigdje ne postoji osim u zlom vremenu i u zlom mjestu koje će nestati jer se je pobunilo protiv vrhovnog i apsolutnog Monarha.

To će se dogoditi i sa Zagrebom, i s Hrvatskom, i s hrvatskim narodom ako se ne oslobodi zablude demokracije, ako ne zavapi Bogu da nam pošalje pravog monarha (ne mora biti niti naše krvi) kao što su to Izraelci tražili od Boga i dobili cara Davida, ali ustvari oni koji su ostali vjerni dobili su Hrista, Davidovog potomka i Davidovog gospodara, Onog kojem je dana sva vlast na Nebu i na Zemlji, i čija vlast-monarhija nikad ne će prestati.

Ovo su vremena kad će Bog Otac položiti pod ili pred Hristove noge sve one koji Ga nisu htjeli za svog cara.

Očekujmo onda da će zlo u Zagrebu, kod nas, i oko nas, sve više rasti jer moraju se otkriti do kraja svi oni koji mrze Monarha (uslijediti će agresivna ljevičarska histerija kao što vidimo da se događa u SAD, pervertiti će prokazivati ljude da su nemoralni jer nisu perverzni).

Gospod nije rekao da mu je dana sva vlast na Nebu, nego i na Zemlji, što znači i u Zagrebu, i u RH i svugdje.

U Bibliji postoje nekoliko redaka koje uvijek koriste oni koji tobož žele dokazati kako je kršćanski Bog zao - jer Gospod navodi tamo da će Car, na kraju pozvati svoje sluge (anđele) da pokolju pred Njim one koji Ga nisu htjeli za Cara.

Ako vam taj tekst smeta, onda znači da ste još uvijek zaraženi s najopasnijim sotonskim virusom koji uzrokuje neurološke probleme tako da bolesnik ima iluziju da je bog, i da je pravi Bog nepravedan što njemu ne prizna da je bog koji ima pravo odbaciti pravog Boga.

Samo protiv tog virusa 'demokracije' bi se trebali Zagrepčani i njima svi slični cijepiti.

Znamo i tko daje cijepivo - Crkva, i znamo kako se zove cijepivo - sveta tajna pričešća, i znamo kako se prijavljuje za primanje cijepiva - iskrenim pokajanjem, molitvom i suzama u svetoj tajni ispovijedi.

Cijepljeni onda više ne će imati problema prihvatiti monarha i podložiti mu se, jer Gospod Hristos pravi Monarh to od nas traži. 

I mislim da je prošao posljedni vlak za dobijanje bogobojaznog monarha (ne vjerujem da će se ustoličiti neki novi kršćanski ruski car), nego da slijedi antimonarh kojem će se svi antimonarhisti klanjati kao pravom monarhu.

Bog će nam na taj ultimativni način pokazati da smo pogriješili što smo odbacili Njegovu monarhiju, i nadam se da će mnogi u tim vremenima velikih nedaća kakva svijet nije vidio od stvaranja, smoći snage za pokajanje.

Na koncu kao komentar lokalnih izbora - dobra vijest je da sve manje i manje ljudi izlazi na izbore.

Valjda među tim ljudima ima nešto i onih koji s pravim razlogom ne izlaze - jer su monarhisti i preziru demokraciju kao sotonsku prijevaru.

Ovaj daljni tekst sam danas objavio na jednom forumu:

Ja sam inače kombinacija ludite i monarhista, pravoslavac.
Ono prvo sam zato što sam ono treće.
Demokracija je od početka prijevara, grčki filozofi su je prezirali i odgovorili su zašto je ona prijevara.
Kao kršćani, ako vjerujemo u Bibliju, onda znamo da je Zmijski trik bio upravo demokracija – zna Bog koji je dakako Monarh, da Mu možete postati jednaki (demokracija) zato uzmite plod spoznaje dobra i zla kojeg vam je On zabranio da ne biste postali bogovi.
Plod je dobar baš zato što su Adam i Eva spoznali da nisu bogovi, da nisu jednaki Bogu koji je Monarh, doduše cijena spoznaje je bila golema, dalekosežna i mi snosimo posljedice (ali lijek postoji, Bog se je utjelovio da nas izliječi).
Dakle neka se ne zavaravaju kršćani da mogu biti kršćani i demokrati, nigdje ne vlada rulja, nego prevaranti putem demokracije uvjere rulju da im budu vladari umjesto pravog monarha koji dobija vlast odozgor, od Boga i zato je svaki car de facto samo sluga-rob Božji, ako nije, onda je tiranin.
Problem s modernim dobom je što su ljudi postali robovi tehnologije, i onaj tko ima pod kontrolom tehnologiju, taj ima moći da vlada nad cijelim čovječanstvom.
Tehnologija je kao i demokracija, plod koji nam obećaje da ćemo biti bogovi, a postanemo nakon konzumacije ploda bijedni robovi najgorih gospodara (jer su ti gospodari ustvari demoni, duhovi podnebesja, neki misle da su to izvanzemaljci jer se ovi pretvaraju da su materijalna bića).
Monarhija je prirodna zato što je Bog monarh, zato što je otac u obitelji monarh, zato što je car otac naroda.
Sv.Pavao kaže da je Bog Otac otac svim očinstvima na Zemlji, to značl da je sva vlast ako je od Boga, monarhija. Feminizam je neprirodan jer negira oca i muža kao monarha u obitelji, demokracija je neprirodna jer negira cara kao monarha i oca naroda.
Svu tu naopaku strukturu koja se prirodno urušava jer se ne temelji na Bogu, podržava moderna tehnologija.
Bez moderne tehnologije feminizam bi začas nestao, nestala bi i država kao desna ruka feminizma, nestala bi i demokracija jer bi ljudi prirodno počeli tražiti monarha-oca da ih vodi, i ne bi gordo tražili svake 4 godine da mjenjaju vladara koji baš zbog toga ne može biti otac narodu, kao što ne postoji otac familije na rok od 4 godine. On će te 4 godine iskoristiti na svoju osobnu korist, i nikad se ne će žrtvovati radi dobra svoje djece ili podanika.

Dosad najbolje skupljen tekst o plandemiji na hrvatskom. 

("originalni" tekst je na stranici krčke biskupije - što je velika stvar s obzirom na stanje RKC)

Ako sam dobro razumio to je tekst nekih rimokatoličkih intelektualaca koji su se sastali s krčkim biskupom Petenjakom.

Pohvalno je ako i on stoji iza tog teksta (vjerojatno i stoji kad je tekst na službenim stranicama biskupije, ako pak tekst bude 'nestao' onda će to biti znak da je netko izvršio pritisak na krčkog biskupa, a biskup bi se tada trebao sjetiti nauka Crkve da je svaki biskup sv.Petar u svojoj biskupiji, da nema nikog od ljudi na Zemlji koji je iznad njega, osim službene sinode-sabora biskupa-Crkve, niti patrijarh nema ovlasti da mu bilo što nameće).

Bit će zanimljivo gledati hoće li zbog toga ući u sukob s "nezabludivim Hristovim vikarom" koji stoji potpuno iza agende plandemije.

Bilo bi idealno kad bi postao pravoslavni episkop i vratio tako krčku eparhiju nakon tisuću godina u Crkvu. Pa neka onda i sjekire padaju.

Zanimljivo predavanje na poveznici ispod - postoji li magija-vradžbine?

Par iznesenih stvari - fantazije su najčešći uzrok šizofrenije, dakako onda i grijeha.

Manje više svi ljudi danas vole i sami fantazirati (i vole sanjati, a pravoslavni u večernjoj molitvi mole da ih Bog oslobodi snova jer se zna tko se ubacuje u snove i tko im je često scenarist), i čitati romane fantastike i gledati takve filmove.

Zar je čudno da se onda u takve fantazije ubaci demon koji još i više podstiče fantazije dok se ne pretvore u šizofreniju i pravo opsjednuće?

Čim više fantastike to manje veze sa stvarnošću, čim manje veze sa stvarnošću, to manje veze s Bogom koji je prava stvarnost.

I bolesna ovisnost o gledanju filmova, makar i ne bili oni čista fantazija, je problematično.

Ljudi umjesto da se posvete svom duhovnom životu i napretku, zanimaju se za tuđe izmišljene živote i svaki dan žele promatrati život takvog nekog izmišljenog lika iz fantazije (TV je očito napravljen da bi bio oruđe-oružje demona u svakoj kući).

Drugo, djecu se prerano tjera u školu i na pisanje i čitanje.

Tako ih se prekida u normalnom razvoju i ubacuju im se informacije za koje još nisu spremni.

Predavač navodi tako slučaj sv.Ciprijana koji je bio zloglasni mag prije obraćenja, i koji je od ranih godina već učio znanje o demonima.

Djeca inače imaju u najranijoj dobi magijsku svijest, to jest misle da ono što zažele da će se to i dogoditi. I ako im se kaže da se snovi i želje mogu ipak ispuniti, ali na malo neobičan način ... upustiti će se u tu avanturu koja može završiti katastrofom.

Ako ih pravi roditeljski odgoj ne vrati u stvarnost, nego im se otvore knjige koje će podsticati takvu magijsku svijest, onda od takvog djeteta može nastati vrač, što se je dogodilo sa sv.Ciprijanom. 

Disney-evi filmovi za djecu nisu bezazleni jer su osmišljeni da im rasplamsaju magijsku svijest, Harry Potter nije mogao biti snimljen i prikazan pred pola stoljeća, zato je tu bio "nevini" Disney.

Tko ne prihvaća stvarnost, tko se ne liječi od oholosti, a živi u mašti - na "dobrom" je putu da postane žrtva demona, bilo kao vrač ili kao žrtva vradžbine.

Ako znate engleski, svakako preporučam da poslušate predavanje jeromonaha Kosmasa iz Australije.

Poveznica na zanimljiv tekst dr. Hrvoja Pende o političarima i plandemiji.

Možda i on zna odgovor zašto nema političara koji bi se javno suprostavili svjetskoj antihristovskoj agendi, ali ga nije naveo.

Zato što su političari, a ne vođe to jest monarhisti.

Pravi otac naroda prvenstveno bi se brinuo o dobru svoje "djece-naroda" kojeg mu je Bog povjerio na čuvanje.

Političar mjenja stavove iz tri razloga:

- netko tko je iznad njega u hijerarhiji ima različiti stav od njegovog, odmah prihvaća svoj "novi stav" koji je jednak sa stavom nadređenih (političar je po svojoj definiciji demogog i kameleon),

- ankete pokazuju da je narod (zahvaljujući pranju mozga preko medija) promijenio stav po nekom pitanju, brzo se prilagođava tom svom "novom stavu" i pokušava sakriti da je imao prije drugačiji stav,

- sam je prokljuvio da je imao krivi stav, pa ga je promijenio.

Tu je važan  redoslijed važnosti, uvijek onaj gornji "argument" ima prednost.

Zato nema političara koji se javno kod nas suprostavlja plandemiji, jer je onaj prvi razlog "briškula".

Otac-monarh se ne prilagođava djeci, nego djecu vodi k Bogu, to mu je prvenstvena dužnost.

I zato monarh nikad ne smije biti političarem, i u ovom slučaju plandemije otkazao bi članstvo svoje monarhije u svim globalističkim UN organizacijama koje forsiraju plandemiju, istjerao strane diplomate ako se dokaže da su promovirali plandemiju, a liječnike, novinare, farmaceute i slične koji su u službi plandemije i sijanja straha, osudio bi, neke zatvorio dok neke, ako je njihovo djelovanje izazvalo smrtne slučajeve, osudio na smrt.

Ništa ne stoji na putu globalistima na ispunjenju agende, osim dakako Božje volje i providnosti koja je možda predvidjela da će u posljednjim vremenima prije Antihrista dati svojim vjernima monarha da ih povede u posljednji rat, koji će biti, zemaljskim očima gledano, izgubljen (taj monarh će isto kratko vladati).

Budući će do samog dolaska Hrista na Zemlji vladar biti Antihrist.

Ali blaženi će biti oni koji u tom ratu izgube život kao Hristovi vojnici.

I ako ne bude monarha, oni koje bude mučio, proganjao i ubio Antihrist radi njihove vjere u Hrista.