Ne treba puno komentirati ovo vrlo dobro izvedeno, i vjerojatno s minimalnim troškovima (mislim da je sve glasove dao Filip i da je to smiksao na svojem računalu):
Nekako mi se čini da je to slično batinjanju mrtvog konja, i da, volio bih da je EU u tom stanju vječnog mirovanja.
Ali još nije.
Tko može reći da se polumrtvi konj ne će metamorfozirati u neko gore čudovište?
Možda EU i Rusija prijeđe s Kinom u Euraziju po Duginovim snovima koji su bili noćna mora Orwellu?
Ne nadajmo se nikom dobru od ovog svijeta u vremenima Antihrista.
Ako se radi o istoku Makedonije, onda tamo nominalno žive pravoslavci koji bi se trebali držati Velikog Posta.
Pazimo na sebe da se ne bi našli u sličnoj tragediji.
Ipak, malo optimizma:
Sarkazam naravno.
S.Kulić kao filozof nedopustivo gleda na političku situaciju u Hrvatskoj i svijetu samo kao pitanje gospodarstva.
Nedostaje mu i trezveno razmišljanje i procjena tehnologije koja je sredstvo porobljavanja čovjeka i dolaska na privremeno prijestolje Antihrista.
Spominje i ludizam, i to u negativnom smislu, što znači da je vjerojatno ostao na marksističkim postavkama kako razvoj tehnologije (marksisti bi rekli proizvodnih odnosa) znači i razvoj ili boljitak čovječanstva.
K tome nada se 'Euraziji' kao rješenju problema globalizma, a upravo se radi o suprotnom, Eurazija odnosno oglobljavanje tih država ne može ništa drugo značiti nego drugi vid globalizma.
Nadalje, drži se demokratskih floskula o narodu kao nečem samo po sebi vrijednom negirajući time činjenicu da nikad narod nije o ničemu odlučivao, kao što ovce ne vode pastira, nego obrnuto.
Stoga je pitanje svih pitanja - kakvog pastira imamo.
Današnje Evanđelje po Ivanu 10 poglavlje govori o Dobrom Pastiru:
Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. 8Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. 9Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. 10Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.« 11»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 12Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: 13najamnik je i nije mu do ovaca. 14Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 15kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. 16Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.
Ne budimo ludi i nerazumni pa da razmišljamo - naša briga su jedino pastiri Crkveni, nas ne zanimaju pastiri državni-narodni.
U svakom slučaju nikako ne smijemo dozvoliti da nas vode duhovni pastiri koji nisu Hristovi, zato i moramo biti istinski pravoslavci koje vode pravovjerni episkopi (episkop ili latinizirano biskup dolazi od grčke riječi koja znači nadglednik, onaj tko stražari i brine se za stado Hristovih ovaca).
Međutim isto tako ne smijemo olako prepustiti da nam narod i državu vode 'episkopi' Antihrista.
Jer ako se to dogodi, onda nam nema druge nego otići u katakombe.
Do tada, ako postoji imalo mogućnosti, moramo se izboriti da naše države ne vode neprijatelji našeg spasenja.
Stoga ne smijemo nikako dati povjerenje političarima ili filozofima koji govore istinu o lošem stanju gospodarstva i koji predlažu neka nova ili stara rješenja, ako se ne izjasne o temeljnim pitanjima morala odnosno poštivanja Božjih zapovijedi.
Ekonomija ili politika u društvu-narodu-državi se nipošto ne svodi na materijalni probitak i pune trbuhe, nego prvenstveno da državni zakoni i sprovedba istih nisu protukršćanski.
I nemajmo iluzije, kršćansko društvo je uvijek bilo monarhističko.
Ako je Božji Promisao da prije dolaska Antihrista bude jedno vrijeme kršćanskih država, onda će to biti kršćanske monarhije.
Pastir Dobri život polaže svoj za ovce.
Car ili kralj može biti takav pastir, no demokratski političari nikad.
Jer su i došli na vlast izbornom prijevarom obmanjujući narod obećanjima za koje su oduvijek znali da ih ne će ispuniti.
Od lažova se ne može očekivati da će se žrtvovati za bilo što.
Otprilike kao da bi rekla Velika Britanija Kini kako ubuduće ne će prodavati Kinezima opijum kao vid carinskog rata prema Kini.
Ako ne budete dobri prema nama, ne ćemo vaše građane više tjelesno i duševno trovati opijumom.
Inače sva perverznost carstva Velike Britanije* pokazala se je opijumskim ratom u 19.st. u kojem je ona napala Kinu jer ova više nije dozvoljavala toj pokvarenoj imperiji da prodaje drogu i tako truje Kineze.
Tako je Kanada (zasad je to samo inicijativa nekih građana) zaprijetila SAD, ako ne prestanete s carinskim ratom, onda ćemo spriječiti vašim državljanima da se truju pornografijom sa računala-servera koji se nalaze u Kanadi (da je SAD stvarno kršćanska država s kršćanskim monarhom mogla bi razmotriti napad na Kanadu da se njezine građane oslobodi od pornografije, a ove koje s tim đavoljim poslom bave pravedno i strogo kazni).
Inače jedan čitatelj je pitao, ne znam da li u dobroj vjeri ili ne, kojem se svecu može moliti za oslobođenje od ropstva pornografije.
Danas je čini mi se taj svetac, sveti Jakov Postnik:
Monah Jakov Postnik podvizavao se nedaleko od feničanskog grada Porfiriona. Petnaest godina živio je u pećini predajući se monaškim podvizima, a od Gospoda je primio dar čudotvorstva. Pod njegovim utjecajem mnogi su lokalni stanovnici preobraćeni na kršćansku vjeru. Vesti o podvižniku pročule su se posvuda, a zatim, da ne bi pao u iskušenje, monah je otišao na drugo mesto. Pronašavši sebi novu pećinu, u njoj je boravio trideset godina. Đavo je podvižniku postavio strašne zamke. Jakov je izliječio djevojku od demonske opsjednutosti, ali je zatim zajedno s njom pao u grijeh. Izbezumljen zbog ovog grijeha, pokajao se što je učinio i dugo se skrivao u pustinji, lišen zaklona i mira, mučen grižom savjesti, i bio je na korak da napusti redovnički život i vrati se u svijet. Ali neizmjerno Božje milosrđe, koje grijesi ovoga svijeta ne mogu nadvladati i koje želi spasenje za cijelo čovječanstvo, ne bi dopustilo propast ove duše, koja je iskreno radila toliko godina za svog Učitelja. Gospod je poništio đavolsku nameru da uništi podvižnika i vratio ga pokajanjem na put spasenja. Lutajući pustinjom, Jakov je ugledao samostan, i ušavši u njega, ispovjedio je svoj grijeh pred igumenom i braćom. Hegumen ga je pozvao da ostane s njima, bojeći se da će na kraju pasti u očaj. Ali James je otišao i ponovno je dugo lutao pustinjom. I konačno, sveblaga providnost Božja dovela je na njegov put pustinjaka, ispunjenog milošću i mudrošću. Uklonivši s njega pokajanje, stanovnik pustinje predloži Jakovu da ostane s njim. Ali Jakov nije htio ostati sa starcem, iako ga je on ohrabrivao i davao mu nadu, nego se osamio u špilji i ondje je deset godina prinosio pokajanje Bogu, plačući i jaučući, tražeći oproštenje za počinjeni grijeh. Gospodin je uslišao molitve monaha pokajnika i uzvratio mu svoju milost: Jakov je ponovno pronašao svoj dar čudotvorstva. Do same smrti ostao je u svojoj pećini, u kojoj je i sahranjen.
U ovom tekstu kojeg sam dao preko Googla prevoditelja od engleskog na hrvatski jezik nije navedena važna činjenica (i pitam se zašto), naime Jakov je ubio djevojku od koje je istjerao demona nakon što je s njom bludio, te je bacio mrtvo tijelo u rijeku misleći da će tako sakriti svoj zločin.
Primjer njegovog života govori nam da veliki podvižnici mogu pasti u veliki grijeh, ne samo bluda nego i ubojstva i skrivanja dokaza ubojstva.
I još važnije, Božje milosrđe je beskrajno, ma kako veliki grijeh počinili, Bog će ga oprostiti ako se iskreno kajemo.
Demoni kad nas navode na grijeh onda nam potiču misli kako taj grijeh nije velik te da će Bog imati razumijevanje za grijeh te će nam ga lako oprostiti, a nakon što počinimo grijeh govore nam suprotno i onda griješnici često padaju u očajanje, što je, ako čovjek ostane u tom stanju, najveći grijeh, ne vjerovati u Božje milosrđe.
Juda Iškariotski je ostao u tom stanju i ubio se.
Bježimo od očajanja i zavapimo Bogu čim prije te krenimo putem cjeloživotnog pokajanja.
Svakodnevno i svakog trena moramo stražariti nad našim očima, nad našim srcem i našim razumom i k tome stalno vapiti Bogu da nam dadne blagodati s kojom ćemo nadvladati đavolske napade.
To možemo samo ako se smatramo najvećim griješnicima.
Stoga ako smo ranjeni pornografijom, znajmo da nas to nisu toliko ranili ljudi koji daju 'besplatnu pornografiju', nego da se iza njih kriju opaki demoni koji nas žele vidjeti u vječnim mukama.
Izbjegavajmo sve (ne)prilike koje će dati mogućnost demonima bluda da nas napadnu.
I molimo se svecima koji su nadvladali demone bluda da bi nas griješne i slabe zastupali pred Gospodom kako bi nam naš Spasitelj podario blagodat s kojom ćemo otjerati daleko od sebe demone.
Kadgod nam dolaze bludne misli, hitro trebamo se prekrstiti, zavapiti Gospodu i svecima zaštitnicima.
Toga će biti sve manje ako se neprestano molimo, kako nam je savjetovao, ustvari zapovijedio, sveti Apostol:
Bez prestanka se molite!
1 Sol. 5,17
Tada molitva ne će biti tlaka, nego nasušna potreba i najveće blaženstvo razgovarati i biti stalno s Bogom.
*Čvrsto vjerujem da pravi kršćanski monarh ne bi imao niti diplomatske odnose s "Ujedinjenim kraljevstvom" dok se vladari tog kraljevstva zla javno ne ispričaju Kini, a i cijelom svijetu, zbog opijumskog rata. Nažalost mnoge države su nakon toga bavile se s međunarodnom trgovinom droge preko svojih tajnih službi. Kako te države imaju uopće obraza govoriti o pravdi i poštenju, civilizaciji, kršćanskim korijenima?
Preporučam Vam da se pretplatite jer radnik u žetvi dostojan je svoje plaće.
Ovaj video i komentari ispod pokazuju svu bijedu modernih ljudi nedostojnih svojih predaka:
Naši suvremenici su većinom tolike zelene ništarije da u tom videu žale što lav nije ubio lovca.
Prvo, malo ima danas lovaca koji imaju hrabrosti susresti se s lavom oči u oči na toj bliskoj udaljenosti i bez zaštite.
Može se slobodno konstatirati da su naši preci imali više srčanosti od nas.
Drugo, ovo se vjerojatno događalo u Južnoj Africi, a ova dvojica izgledaju kao lokalni farmeri koji ubijaju lava koji je došao blizu njihovog posjeda ili je na njemu.
Detestosterirani bi danas rekli - ali lav je tu domaći, a ne farmeri, prema tome lav je u pravu.
Takvi niškoristi gradski razmaženjaci traže da se vukovi nasele u predjele gdje još ljudi imaju ovce, i traže oštre kazne ako bi ovčari poubijali vukove (ili medvjede).
Nisu svjesni jadnici kako bi bili gladni u gradovima da nisu istrebljeni vukovi iz poljoprivrednih i stočarskih krajeva već stoljećima.
Ali vrijeme gladi izgleda opet dolazi.
Jedva čekam da takvi napuste gradove u potrazi za hranom i da dođu moljakati seljake i stočare da ih nahrane.
Možda da se obrate njihovim prijateljima vukovima da ih hrane kao vučica Romula i Rema?
Bilo bi pošteno.
Na net-u sam našao više tekstova koji govore da je poznati E.Hemingway, nobelovac za književnost bio ratni zločinac koji je ubijao njemačke ratne zarobljenike.
Znajući da je otišao iz SAD boriti se za komuniste u Španjolsku to me nije iznenadilo.
Istoimeno predavanje Ane Šimić održano je prošli mjesec u Rijeci:
Ja sam iz sela Risike koja je u okolici Vrbnika koji je najvjerojatnije gradić s najviše glagoljaških spomenika, bilo kamenih bilo na pergameni ili papiru, a i mjesto poznatih i zaslužnih popova glagoljaša o kojima je rečeno i u korisnom predavanju.
Koliko se sjećam i kako mi je rečeno, sve do početka 20.st. javni bilježnici - notari pisali su tamo glagoljicom.
Pred neku godinu znam da je je snimljena jedna starija žena u mojem selu koja je znala moliti se na crkvenoslavenskom jeziku jer je to naučila u svojem djetinjstvu.
Misa na crkvenoslavenskom jeziku bila je sve do Drugog vatikanskog koncila tako da se nikako ne može reć, kako tvrdi predavačica, da je taj koncil bio trijumf glagoljaštva.
Nažalost ne znam glagoljicu, premda čitam molitvenik i psaltir na crkvenoslavenskom jeziku napisanim na modernoj fonetskoj-vukovoj ćirilici.
Tako mi je lakše premda znam da je bolje čitati na originalnoj ćirilici na kojoj je jasno naveden naglasak odnosno izgovor (dakle i po tom pitanju pojednostavljenje nije bio napredak).
U svakom slučaju bizarno je čitati crkvenoslavenski na latinici, treba ga čitati na pismu koje je radi tog jezika baš stvoreno.
Jučer sam saznao na jednom predavanju kako je i rumunjski jezik bio sve do pred stotinjak godina napisan na crkvenoslavenskoj ćirilici.
Htio bih ipak dodati nešto što nije rečeno u videu i o čemu sam pisao na blogu.
Crkvenoslavenski jezik nije narodni jezik, nego je književni jezik kojeg su utemeljlili sv.Ćiril i sv.Metod, sveta grčka braća, a na temelju govora Slavena iz okolice Soluna (možda predavačica krivo govori da su glagoljaši krivo tvrdili da su braća iz Solina, kad su ustvari to dva grada s istim imenom, Solin i Solun, ima tako mnoštvo gradova koji imaju isto ime).
Treba razlikovati književni i narodni jezik, i treba u društvu nastojati da narod čim više govori književnim jezikom koji je bogatiji i ljepši od narodnog.
I jedno što je također prevažno.
Književni jezik mogu stvarati sveci, a mogu i njihovi antipodi, antisveci.
Moderna književnost i moderni književni jezik golemom većinom stvaraju ovi drugi.
Ako smo kršćani onda ne smijemo slijediti te književnike zla, nego svete književnike koristeći njihove riječi i izričaje. Ruski jezik je bogatiji od ostalih slavenskih zato što su ruski književnici nastojali sačuvati bogatstvo crkvenoslavenskog jezika.
Predavačica kaže, ponavljam, da je Drugi vatikanski koncil RKC bio trijumf glagoljaštva.
Opet mislim da je u krivu, to je bio trijumf modernih književnih jezika koji nemaju bogastvo i ljepotu riječi starih književnih liturgijskih jezika.
Često i prečesto je problem kako ispravno neki teološki pojam napisan na starom liturgijskom jeziku prevesti na moderni jezik*.
Jednostavno nije sve ono što je novo bolje od onog starog, a po pitanju jezika stoji činjenica da su moderni jezici siromašniji i ružniji od starih (slično je i sa starim hebrejskim na kojem je pisan SZ, i kojeg su samo rijetki u Izraelu govorili osim svećenika i pismoznanaca, nego su većina govorili narodnim neliturgijskim aramejskim jezikom).
A to je prevažno u svetoj Liturgiji, zato doista mislim da bi trebali ostati stari i provjereni liturgijski jezici.
Možemo samo zamislit koja će to ružnoća biti kad bi se za sto godina Liturgija govorila na jeziku kojeg će tada koristiti novi tehnicirani i anglicirani Hrvati (ako nas bude tada).
Demokratizacija pisma, knjige i govora o kojoj je govorila predavačica i koja je nastala izumom tiskarskog stroja nije bila samo dobro.
Ako nečega ima jako puno i ako je to svima lako dostupno i jeftino, onda se to ne cijeni kao kad je obrnuto.
I samim time se onda paradoksalno manje koristi.
U vremenima crnih zaslona, elektromagnetskih ekrana u kojih ljudi omađijani zure u pokretne slike, ljudi, naši suvremenici, ne žele gubiti vrijeme na tekst.
Ne žele glagoljati i imaju sve siromašniji vokabular i sve više moraju mahati rukama da bi se sporazumjeli.
K tome izgubili su baš radi tih pokretnih slika moć koncentracije, a samim tim i moć rasuđivanja i pamćenja.
Svi smo kao pismeni, i govorimo barem jedan strani jezik, a gluplji smo od glagoljaša koji su možda samo jednu rukopisnu knjižicu-molitvenik imali i kojeg su onda znali napamet.
Moć pamćenja ljudi smanjuje se kako nam se gomila pristup, najčešće besmislenim i nekorisnim, informacijama.
Ali mnoštvo informacija nije znanje, nego gomila smeća i šum, a ne razumljiv govor - glagoljanje.
Stoga je velika mudrost znati najprije što, koliko i kada čitati, a još je bolje savjetovati se o tome sa svojim duhovnim pastirom.
Ima knjiga, ima mnoštvo knjiga koje su smeće, za koje bi bilo bolje da nisu nikad ni napisane.
Kojih se isplati pročitati samo radi toga da se kaže drugima da su smeće i zbog čega su smeće.
Eto, ja se nadam da moje pisanje nije u potpunosti smeće, da je tu i tamo napisano nešto što je na korist Vaših duša dragi čitatelji.
*To je čak problem u prevođenju osnovnih molitvi poput Oče naša, ili Vjerovanja -Simbola vjere. Prijevode trebaju raditi teolozi u pravom smislu te riječi, to jest oni koji znaju bogosloviti jer su uznapredovali u vjeri i u svetosti. I koji dakako dobro znaju svete tekstove u originalnim jezicima i koji su vrsni u književnom jeziku.
P.S.
Junakinja našeg doba - Candace Owen, ponosna vlasnica titule - antisemit godine (tako je u jednom videu sebe nazvala):
Naravno i antfieministica vjerojatno desetljeća.
Dakle, glumice nude svoje tijelo tražeći zauzvrat karijeru i slavu, i onda lažno optužuju čovjeka, koji naravno nije uzor, da ih je silovao i onda ovaj završi s 23 godina zatvora.
Eto, pa slavite vi i dalje "osmi mart" i divite se emancipiranim ženama koje su vas uškopile i u ovom slučaju strpale u zatvor.
I sad jedan citat s kojim se slažem jer sam nebrojeno puta ponavljao na blogu kako i sadašnja Rusija vodi globalističku i transhumanističku te cionističku politiku, ali s prividom branjenja tradicionalnih vrijednosti, što je sad počeo raditi Trump u SAD:
U raspravi o ‘globalizmu’ postoji raširena zabuna da čelnici poput Putina i Trumpa predstavljaju tabor ‘dobrih momaka’ koji bi se suprotstavio Novom svjetskom poretku. U Putinovom slučaju legenda je posebno potaknuta ” mitom o multipolarnosti”, zajedno s veličanjem neformalnog konglomerata BRICS+, koji navodno predstavlja alternativu američkocentričnoj “unipolarnosti”. Ruskom predsjedniku se također dive antiglobalistički krugovi zbog protivljenja LGBT agendi i zagovaranja tradicionalne obitelji. Isti val divljenja prelijeva se i na Trumpa, koji je, nakon što je ponovno postavljen u Bijelu kuću, također svojim odlukama pokazao da se drži te linije. Ovdje nećemo koristiti ideju dobro poznatu onima koji dublje prate politiku dotičnih vođa, koja je potpuno podređena globalističkoj agendi tehnokracije i transhumanizma, UN-ovoj Agendi 2030, Četvrtoj industrijskoj revoluciji i Klaus Schwab/WEF-Velikom resetiranju. Nećemo ponavljati ni savršeno istinitu tezu da su i Putin kroz BRICS i Trump kroz svoje zahtjeve za aneksijom Kanade, Meksika i Grenlanda savršeno u skladu sa strategijom koju je elaborirao Rimski klub još 1974. s 10 makroregija na globalnoj razini. Čini se da se oni savršeno podudaraju s biblijskim proročanstvima, s osvrtom na Otkrivenje Ivanovo, “Multipolarni sustav 10 kraljevstava zvijeri se diže “. Osvrnut ćemo se samo na podrijetlo privrženosti “tradicionalnim vrijednostima” koju iskazuju 2 predsjednika, Trump i Putin, na beskrajnu radost onih koji još uvijek vibriraju na ideju normalnosti. U tu svrhu, obratit ćemo se knjizi izvanrednog francuskog autora Pierrea Hillarda “Comprendre l’empire Loubavitch: Une dynastie royale et messianique” (“Razumijevanje carstva Lubavich: kraljevska i misionarska dinastija”), objavljenoj u rujnu 2024. Ovo temeljno djelo pokazuje uz opsežnu dokumentarnu referencu povijesnu putanju hasidske židovske sekte “Chabad Lubavich”, koja je kroz povijest uspjela steći ogroman politički i ekonomski utjecaj ne samo u Rusiji i SAD-u, već i diljem svijeta. Autor ističe da su Talmud i Kabala glavni duhovni izvori ove židovske sekte, spominjući i treću doktrinalnu komponentu ovog izdanka hasidskog judaizma, naime noahidizam. Pierre Hillard piše: “Ova religija mora upravljati životom ne-Židova ili goya. Prema akterima rabinskog svijeta, Noini zakoni, koji se pripisuju cijelom ljudskom rodu, moraju se razlikovati od onih koji se preko Mojsija pripisuju židovskom narodu na planini Sinaj.” Ova su načela kodificirana u sedam univerzalnih zakona kojih se ne-Židovi moraju pridržavati kako bi zaslužili biti smatrani među “pravednicima svijeta”. Upravo iz te perspektive treba sagledati Putinovo i Trumpovo svrstavanje uz “tradicionalne vrijednosti”, obojica potpuno zarobljeni hobotnicom sekte Chabad. Pogledajte, kako su obojica “anti-sistemskih vođa” dopustili da budu odneseni do Zida plača u Jeruzalemu, okićeni kipama na glavama i natjerani da zapale menore na židovsku Hanuku.
Sve obaveze oko izlaska iz WHO-a i Pariškog klimatskog sporazuma te oko borbe protiv ilegalne migracije i narko-kartela dio su Trumpu tako dragog reality showa. Stari svijet je podložan kontroliranom rušenju od strane istih okultnih krugova koji stoje iza političkih aktera. A ono što će uslijediti je očito: Agenda 2030, CBDC, elektronički gulag, pametna prašina, 15-minutni gradovi i cijeli sotonistički program porobljavanja čovječanstva. Ako mi ne vjerujete, pitajte superzvijezdu Elona Muska. Osigurat će vam električne automobile, čipove u glavi i siguran internet sa satelita koji će kontrolirati vaš um i ponašanje.
Trenutno je u tijeku ubrzana destrukcija stare globalne arhitekture, uspostavljene nakon Drugog svjetskog rata, na čije mjesto dolazi tehnokratska tiranija, transhumanizam i kraj čovjeka. Dobro je prisjetiti se stare maksime koja nas uči da je put do pakla popločan dobrim namjerama. A “knez ovoga svijeta” će doći kao mirotvorac, kao spasitelj.
…trumpizam i putinizam su alati manipulacije na globalnoj razini, osmišljeni da nas odvrate od brzog i neumoljivog nasrtaja tehnokracije. Za one koji poznaju istinsku globalnu strukturu moći, koja kontrolira politiku kroz financijsko-bankarski sustav te tehnološke, kulturne i medijske alate, bilo bi neprihvatljivo biti zaveden marionetama tehnokratske plutokracije poput Trumpa i Putina.
Čini se da tandem Putin-Trump ima iste gospodare iznad sebe, koji masovno uvlače VIP osobe u MAS (glavni alternativni medij, izraz Davida Ickea) kako bi manipulirali svijetom, iluzijom alternative takozvanim globalistima. Što je s masonerijom, tajnim društvima, transnacionalnim korporacijama, velikim novcem, velikom tehnologijom, velikim medijima, velikom farmacijom, vojno-industrijskim kompleksom itd.?
Jesu li Trump i Putin u stanju uništiti ovu zvijer ili su radije projekcija ove vrste okultne skupine? Ili, otkako je Trump ponovno postao predsjednik SAD-a, zar svijetom više ne vladaju privatni subjekti koji su rangirani iznad nacionalnih država? Tko je jači, Trump ili njegovi sponzori? A što kažete na demonsku figuru Elona Muska u njegovom timu, čovjeka kojeg Dugin hvali s početka svog panegirika o američkom (lažnom) mesiji?
U Italiji, u autobusu mlada Talijanka išamarana jer jela nehalal sendvič za vrijeme ramazana, muhamedanskog posta. Napale su, kao i vozača autobusa, mlade muhamedanke.
Posve u skladu s osmim martom i politikom zamjene stanovništva.
Talijani, kao i Hrvati i svi ostali se čude što im se to događa u njihovoj domovini.
Sad znate, osmi mart (to jest lgtbq + feminizam + antipatrijarhalizam + perverzije + dekadencija) ide u paketu sa zamjenom stanovništva, baš vas koji taj dan slavite.
Moderna tehnologija, roboti, dronovi, više i ne upravljani s ljudima, zamjenjuju ljude i to vrlo uspješno i u suvremnim ratovima kao i u gospodarstvu (odlazak ljudi u rat je kao odlazak na streljanu robota i dronova kao njihova meta).
BRICS, Trump i Putin su obmana da se lakše, bez onih transgender slova tako da ljudi pomisle da su ovi naši spasitelji, završi globalizacija i pripremi prijestolje Antihristu.
A što nam rade u međuvremenu 'naša starija braća'?
I vezano za Nedjelju Pobjede Pravoslavlja i anateme heretika:
Kako se kaže, o pokojnicima sve najbolje, stoga dok je živ osvrnuti se treba na njegovu sodomitsku agendu i prošlost.
Pa eto videa o tome:
Mučno je to bilo slušati i gledati.
Zato je naslov onakav.
Međutim kako je rečeno na samom kraju, sodomizam među klerom RKC je star koliko je i stara RKC (dakle od Hildebrandove-Grgurove reforme u 11 stoljeću).
Osim papizma koji traži slijepu poslušnost klera, drugi razlog je celibat.
Za neupućene, na Prvom saboru Crkve u Niceji 325.g. neki Latini su tražili uvođenje obvezatnog celibata za svjetovni (nemonaški) kler.
Odmah su se tomu suprostavili egipatski pustinjaci (taj zahtjev je stoga odbijen, ali ga je kasnije prihvatila RKC kad je nastala) koji su stvarno živili u celibatu u monaškom pustinjskom životu s argumentom da svjetovni svećenici ne mogu izdržati takav način života.
Što se je dakako pokazalo istinom kroz cijelu povijest RKC.
I najgore u tome je što se tu najčešće radilo o sodomitskom bludu koje je uključivalo novačenje u sodomizam dječaka ministranata i mladića koji su odlazili u sjemeništa da bi postali svećenici.
RKC se ne može reformirati jer je postavljena na krivim temeljima.
Ukidanje celibata stoga nije rješenje.
Nego ponovno postavljanje pravovjernog-pravoslavnog Rimskog patrijarhata.
Naravno ne od strane svjetskih pravoslavaca koji su u općenju s ovim 'celibatima'.
P.S.
U "Projektu Velebit" gostovao je kontraverzni brigadir HV B.Štajdohar:
Osvrnut ću se samo na njegove dvije teze s kojima se slažem:
1. Demokracija i kapitalizam je ovo u čemu živimo, i ako smatramo da nešto ne valja, onda je to između ostalog demokracija i kapitalizam.
2. Pobjednicima u ratu se ne sudi. Nakon rata se je sudilo visokim hrvatskim časnicima, a da je predsjednik RH poživio, sudilo bi se i njemu u Haagu. Vrlo je jednostavan zaključak - RH nije pobijedila u ratu. Ili ako jesmo pobijedili, onda se je nakon pobjede dogodila veleizdaja na vrhu koja je od pobjednika napravila optuženike u Haagu, što je teže za vjerovati. Tuđman se je obukao u maršalsko odijelo i govorio kako smo postali regionalna sila s kojom se mora računati, a onda je bio spreman nagovoriti hrvatske časnike i političare iz BiH da se dragovoljno predaju u Haag radi koristi za RH, dok nije na kraju shvatio da i njega čeka optužnica.
To nije nikako slika vođe pobjedničke strane u ratu.
Kako gore navedeni časnik voli govoriti o povijesti, i ispravno govori kako je nauk o prošlosti, povijest-historija, uvijek vezana uz vladajuću politiku, to dajem sad poveznicu na jedan video o poznatom Splitskom Crkvenom saboru 925.g. Ustvari radilo se je o više sabora, prvi su bili još dok se nije Rimski patrijarhat raskolio od Crkve.
Sabor je bio za cijelo područje Dalmacije, dakle od Istre do Drača, od mora do Save.
Od zemaljskih vlasti nazočili su hrvatski kralj Tomislav koji je umro tri godina nakon sabora, i zahumski knez Mihajlo Višević koji je vladao današnjom Hercegovinom i južnom Dalmacijom i koji je očito imao veze s bugarskim carem.
Vezano za glavnu temu teksta, sabor je odlučio uvesti obvezni celibat za svećenstvo, što je protivno Ekumenskom saboru Crkve u Niceji 325.g. koji je to zabranio.
Očito je to bio uvod u papizam i raskol Rimskog patrijarhata od Crkve koji je uslijedio u 11-tom stoljeću.
Rimski patrijarhat je dotad ili koje stoljeće ranije obuhvaćao gotovo cijeli Balkanski poluotok, uključujući današnju Grčku (osim teritorija oko Carigrada), sjevernu Afriku i dakako ono što zovemo Zapadom*.
Promjena na našem području i šire se je dogodila u to vrijeme sa sve jačom bugarskom državom koja je postala carstvo, dobila je patrijarhat od Carigrada i bila je veliki pobornik i zaštitnik crkvenoslavenskog bogoslužja.
I to je jedan od glavnih razloga sazivanja Splitskog sabora Rimskog patrijarhata za područje ondašnje Dalmacije (kako napisah s puno većim granicama nego današnja Dalmacija).
Trebalo je spriječiti utjecaj crkvenoslavenskog bogoslužja koje je dolazilo od svete solunske braće i njihovih učenika i koji su protjerani od Moravske na jug i čiji se je utjecaj proširio na naše krajeve (tu je budućem papizmu odlično došao dolazak Mađara u Panoniju koji su tako prekinuli vezu između Moravske - zapadnih Slavena s onima na jugu).
Ukinuta je Ninska biskupija koja je bila vezana uz hrvatsku državu.
Cilj je bio naravno da se ne bi oko ninske biskupije i hrvatskog kralja oformirala jezgra narodne Crkve kao kod Bugara.
Hrvatski kralj** je na to pristao, vjerojatno pod pritiskom i s procjenom da nema snage učiniti ono što je učinio bugarski car.
I time se je Hrvatska vezala za iduće tisućljeće uz Rim i papizam, a uskoro je Rim odlučivao tko će biti hrvatski kralj, pa su tako došli i Normani i Mađari za hrvatske kraljeve.
Time smo izgubili koliko toliko suverenu državu.
*Neki nam govore kako je granica oduvijek bila na Drini, barem od administrativne podjele Rimskog carstva koje je učinio Dioklecijan.
Ali evidentno to nije potpuna istina jer je nakon Dioklecijana i za vrijeme Konstantina donešena odluka (na Prvom ekumenskom saboru Crkve u Niceji) o granicama pet patrijarhata od kojih je Rimski bio daleko najveći i nije imao granicu na Drini.
Mislim da se je stvarna podjela dogodila kad novodoseljeni narodi na Balkanu više nisu htjeli biti pod dominacijom Rima, a oslabljeni Carigrad u borbi s Bugarima, a s druge strane s arapskim muhamedancima,im je dao crkvenu samostalnost i autokefalnost, kao i pravo na služenje Bogoslužja slavenskim književnim jezikom - crkvenoslavenskim i služiti se slavenskim pismima, glagoljicom i k(ć)irilicom.
Ovi splitski sabori htjeli su ukinuti slavensko bogoslužje, ali je na kraju dozvoljeno da se u nekim našim sjevernojadranskim biskupijama (Senj i Krk, što je onda značilo kvarnerske otoke, Liku, hrvatsko primorje i istočnu i središnju Istru) dozvoli narodno bogoslužje kako ne bi se svećenici i narod okrenuli prema Istoku.
** Vjerojatno je zbog toga i dobio od rimskog pape titulu kralja. Slično je bilo dva stoljeća kasnije s Nemanjićima kojima je rimski papa poslao krunu, ali su onda oni, sasavim dobro procijenivši, je odbili i tražili isto od Carigrada te su tako dobili i arhiepiskopiju u Žiči.
Srpska država se je tako emancipirala od Rima i živjela je još koje stoljeće, a hrvatske de facto više nije bilo.
Štajdohar koji je vrlo vjerojatno ateist, nema uopće najvažniji pogled na povijest, a taj je kako je povijest u svojoj biti borba između onih koji se Boga boje i štuju Božje zapovijedi te se kaju ako ih prekrše, i onih koji rade i misle suprotno.
Biti na pravoj strani povijesti znači biti na strani Boga, a ne antifašista ili bilo koga koju svoju pobjedu prikazuje kao pobjedu dobra nad zlom izbacujući iz vida Najvažnijeg koji je jedini i pravi Pobjednik, car nad carevima, Gospod Isus Hristos, Bogočovjek.
Štajdohar ima razumijavanja za državni etatistički komunizam (implicitno opravdavajući komunističke zločine i gulage), a ne vidi ga kao sotonističku ideologiju iz 19-tog stoljeća.
Normalni ljudi ne idu u rat kako bi njihovi trgovci dobili nova tržišta, nego radi ideje koja može biti kriva, ali sigurno onaj koji ide u rov ili u juriš nije motiviran s ekonomskim dobrom koji će izaći iz njegove pogibije (to je lijepo opisivao Chesterton kao idiotsko tumačenje povijesti i ratova).
Ateisti koji negiraju duhovnu stvarnost nikad ne mogu imati pravi cilj i smisao u svom životu, i dakako ne mogu imati pravu sliku povijesti i povjesnih događaja.
Naša tobože suverena i tobože hrvatska država promiče sotonizam kao i sve države Zapada.
Ljudi se onda čude odkuda dolaze glasine o ratovima (kao što je prorekao Hrist da će biti u posljednjim vremenima) i žele začepiti uši na te glasine i vjerovati kako će sve dobro biti s njima dok prešutno podržavaju sotonizam u društvu.
Kad već mi ne možemo, onda neka dođu oni ruski kozaci s bičevima istjerati ove hrvatske 'pussy riots' s Jelačićevog trga.
S time da ne smijemo imati previše nade u Rusiju, daleko je suvremena Rusija od svete pravoslavne Rusije.
Feminizam su agresivno počeli širiti žido-boljševici u cilju da se s postavkama marksizma uništi obitelj kako bi onda pojedinci bez zaštite obitelji i roda bili lak njihov plijen.
Sadašnja Rusija se nije odrekla tog naslijeđa i zato ne može biti ni sveta ni pravoslavna.
A s padom demografije, pitanje će uskoro postati i koliko je ruska.
Jučer je bila i nedjelja Pravoslavlja povodom pobjede pravoslavlja nad raznim krivovjerjima.
Nakon sedmog ekumenskog sabor Crkve u Niceji-Nikeji taj se je blagdan ustanovio jer se je tada obranilo ikonoštovanje koje je bilo proganjano skoro dva stoljeća (u tom vremenu su se uništile mnoge i mnoge ikone, mislim da je problem naći ikone starije od 9 stoljeća).
Temelj ikonoborstva je gnosticizam-neoplatonizam koji negira vrijednost materijalnoj stvarnosti ili je u vječnosti poništava. Gnostici vjeruju da ljudske duše mogu postojati i postoje izvan stvorenog omeđenog prostora i time de facto izjednačavaju ljudske duše ili anđele s Bogom koji je beskonačan i nikakav prostor Ga ne može omeđiti.
Zato su ondašnji gnostici ikonoborci, zajedno s muhamedancima koji su im slični, i s današnjim protestantima, smatrali da je štovanje ikona idolopoklonstvo, kao što to drže i za štovanje bilo kojih svetinja, relikvija-moštiju.
Međutim njih pobija sam Bogočovjek, jer je On ikona-slika Očeva, slika predstavlja ili upućuje na original, u slučaju Boga Slova On je istobitan s Ocem, On je s Ocem i Duhom trojedini Bog.
Kako je jednom i zauvijek uzeo ljudsko tijelo te postao čovjekom, onda i ljudi i anđeli mogu Boga gledati gledajući Bogočovjeka u Njegovom svetom uskrslom tijelu.
Boga nisu mogli ni anđeli vidjeti (zato piše u Evanđelju - Boga nitko nikad ne vidje), nego su mogli vidjeti ili osjetiti samo Njegovo nestvoreno djelovanje-energije koje jest Bog, a s utjelovljenjem Boga Sina, Boga se može vidjeti kao Sina Čovječjeg.
Ikone su materijalne slike koje nas upućuju ili pokazuju na stvarne svete osobe, te su zato svete i preko njih možemo, ako imamo vjere i ljubavi prema onima koji su na njima predstavljeni, komunicirati s njima, dobiti od njih blagoslov, zaštitu, blagodat, zastupništvo pred svetom Trojicom.
A jednom, možda i uskoro, više nam ne će trebati ikone, jer ćemo vidjeti u stvarnosti i bez posredovanja ikona Bogočovjeka, Bogorodicu, svece, anđele.
Ako, samo ako pokažemo kako ih ljubimo do smrti, do zatajanja našeg samoljublja.
Zato se ne možemo spasiti bez križa, na križu smo raspeti sa svim onim što nam onemogućava da vidimo i stanemo pred Boga i svete Njegove.
Korizma je cjeloživotna, ne samo 50 dana pred Uskrs, ova kalendarska-godišnja nam je podsjećanje što je naš cilj i kako doći do njega.
Korizma nije cilj, nego sredstvo i to jedino moguće da slavno jednom uskrsnemo kao ud Njegovog svetog Tijela - Crkve.
Bez Crkve se ne možemo spasiti, jer spasenje je biti dio Crkve.
Samo takve će nas Otac prepoznati kao svoju djecu.
Eksplodirati, uzrokovati ekploziju, ali i povećati fotografiju da se na njoj vide detalji (zato se radi o drugom filmu, a ne o onom o kojem ispod pišem).
Gene Hackman nađen je mrtav u svojoj kući s mrtvom ženom, a negdje u blizini je bio i uginuli pas.
Vrlo bizarno bez obzira što je poznati glumac imao 95 godina (žena je imala tridesetak godina manje).
Tijela su im nađena nekoliko dana nakon smrti (izgleda da su ležali mrtvi devet dana što se je utvrdilo po vremenu na pacemakeru), što je opet čudno budući sam prilično uvjeren da nisu starci sami čistili veliku vilu.
Kažu neki da je bio susjed notornog Epsteina, te da je govorio kako će progovoriti o njemu i njegovoj 'djelatnosti' te da je zato ubijen.
Ne ulazeći u to, sjetio sam se jednog upečatljivog filma iz 1966. u kojem je imao glavnu ulogu i zvao se je "Blow Up".
(ovdje sam shvatio da sam stavio krivi naslov filma što sam objasnio ispod)
Glavni lik je stručnjak tajnih službi za prisluškivanje koji na kraju i sam otkrije da je prisluškivan ili sumnja da je prisluškivan te poludi (da ne ulazim više u radnju).
E sad, na wikipediji na kojoj sam gore dao poveznicu, danas 5.ožujka 2025.g. spominju se mnogi njegovi filmovi u bogatoj karijeri, ali ovog nema.
Možda propust, možda i nije (nije nego sam pogriješio naslov filma, ali sam odlučio ne mjenjati tekst).
Poznati disident Julian Assange koji je razotkrio prljavo rublje mnogih vlada u svijetu, uključujući i našu, objavio je kako su američke i britanske tajne službe ugradile preko tisuću raznih virusa i tobož korisnih aplikacija za 'pametne telefone', TV, automobile, kućne uređaje ... sve elektromagnetske digitalne uređaje koji se nazivaju već jedno 10 godina "internet of things".
Procureni dokumenti ukazuju da su ponajbolji stručnjaci plaćeni od tih službi otkrili slabe točke tih uređaja, a da to nisu javile proizvođačima kako bi greške otklonili, nego su ih iskoristili za špijuniranje korisnika koji se možda raduje kako je instalirao neku besplatnu i korisnu aplikaciju za svoj 'pametni telefon'.
Vrlo je moguće da su te 'greške' u računalima namjerno napravljene kako bi se došlo do istog, do blow-up-a.
Ako čovječanstvo dobije neku tehnologiju koja se može iskorostiti u zle namjere, onda moramo biti sigurni da će se iskoristiti za zle namjere.
To je u ljudskoj posrnuloj 'naravi', to je posljedica istočnog grijeha, to je posljedica želje ljudi da budu bogovi drugim ljudima.
Nebrojeno puta sam na blogu pisao da su tehnologija i magija sukladne u cilju, te da dolaze od Nečastivog i njegovih demona kao dar iz Pakla čovjeku koji želi biti bog.
I na kraju oni koji koriste magiju i tehnologiju završe jadno kao plijen demona, ne samo u prekogrobnom životu, nego i u ovom.
Lik kojeg je glumio Gene Hackman bio je vrhunski stručnjak za prisluškivanje, bio je uvjeren kako on suvereno vlada s tehnologijom. Nije li 'božanstveno' znati što nam susjedi govore, a da nas ne primjete da ih prisluškujemo? Možemo saznati njihove tajne koje mogu biti na našu osobnu korist i tako dalje.
Napisah, na kraju je lik poludio kad je shvatio da je i sam prisluškivan i da ne može otkriti kako.
Naši stari bi mu rekli, sinko, tko s Vragom tikve sadi o glavu mu se razbijaju.
I eto poveznice s tom engleskom riječju - frazom, tko se služi magijom ili tehnologijom ne videći pri tome demonske prste ili ignorirajući tu činjenicu, 'tikve mu se o glavu blow up-iraju".
Ako vam ta rečenica u navodnicima čini čudnom, ne čudite se, moderni hrvatski jezik je bloapiran s anglicizmima.
P.S.
Godine čine svoje. Bio sam uvjeren iz sjećanja kako se je film zvao "Blow-Up", međutim zvao se je "The Conversation".
Odlučio sam ništa ne mjenjati u tekstu nego napisati ovo pojašnjenje.
"Blow Up" bio je pak drugi film snimljen 1966., a ovaj je napravljen desetljeće kasnije.
Da mi ne bi tekst ostao nedorečen, ovo dodajem.
Osim što bi trebali znati pogubnost moderne tehnologije, presudnije je spoznati kako postoji netko tko ne samo da nas 'prisluškuje' nego zna sve naše misli, i zna ih oduvijek.
I taj se piše s velikim prvim slovom.
Bog, a ono što nam treba je strah Božji.
Ne bojimo se dakle tehnologije prisluškivanja, niti demona koji čuju sve ono što govorimo, i vide ono što radimo (ali ne mogu čitati naše misli), i pamte to da bi nas optužili poslije smrti, nego se bojmo Onog koji sve oduvijek zna, koji je svemoćan, koji nas može pogubiti u vječnoj smrti u kojoj je vječni škrgut zubiju.
Mi ne možemo niti zamisliti veličinu Božju, jer je on iznad svega, pa i iznad pojma veličina.
Možemo i trebamo znati da postoji beskonačnost, tako možemo i trebamo znati da postoji beskonačni i neopisivi Bog, ali nikad ne možemo kao stvorenja Njega spoznati u Njegovoj naravi (jer bi onda imali Božju narav što je kontradiktorno, stvorenja ne mogu imati narav Stvoritelja).
Tek kad smo svjesni te neprolazne provalije između Stvoritelja i stvorenih koja mora izazvati kod nas (ako imamo zdravog razuma) strah Božji da ne želimo ničim izazvati Božji gnjev i kršiti Njegove zapovijedi koje su nam dane, tek onda možemo ponirati u Božje beskonačno milosrđe i ljubav kako bi osjetili beskonačno Božje djelovanje, blagodat, nestvorenu Božju energiju.
Put prema tom jedinom našem cilju je preko čiščenja, obraćenja, metanoje.
Zato iskoristimo ovo vrijeme milosti, Veliki i Časni Post, Korizmu.
Mislim da se tu ne radi samo o moralnoj odgovornosti filozofa zbog sukoba 80-90-tih prošlog stoljeća o čemu on piše budući je rođen u Beogradu i praktično je pripadao društvu srpskih filozofa premda je Hrvat, radi se o moralnoj odgovornosti svih ljudi, pogotovo ako se zovu kršćanima.
Nipošto nije grijeh biti nacionalistom, štoviše problematično je ako netko ne osjeća pripadnost niti jednom narodu nego se smatra državljaninom svijeta (i onda tipično postane žrtvom globo-homo ideologije, ili u najmanju ruku postane liberal, često u kombinaciji s ateizmom).
Kako pripadamo nekoj familiji-rodu i moramo osjećati pripadnost ljudima naše krvi i truditi se u ispunjavanju obveze prema rodu, tako moramo pripadati nekom narodu (premda moramo znati da narod nije odavno krvno-dnk pojam, nego jezično-povjesno-kulturni).
Ali nije nipošto dopušteno kršiti bilo koju Božju zapovijed radi tobožnje koristi rodu i narodu.
Kao što kaže narodna poslovica - oteto prokleto, odnosno nema Božjeg blagoslova onima koji svjesno krše Božje zapovijedi radi varljive koristi svojem rodu ili narodu.
Tu leži moralna odgovornost kršćana koji pripadaju raznim narodima, a opet među sobom moraju biti braća po Hristu.
I kako napisa Sesardić koji pretpostavljam nije kršćanin, nemoralno je i k tome grijeh tražiti sebi i svojem narodu neka prava koje nismo spremni dati drugim ljudima i narodima.
Korizma je vrijeme propitkivanja naših grijeha i odluke prestati s njima, a to se onda odnosi i na ove 'suptilnije' grijehe koje navedoh.
Blago mirotvorcima, oni će se sinovi Božji zvati.
Ovu istinu Objave se nikako ne može shvatiti nego onako kako je izrečena.
Nitko ju ne može protumačiti ovako primjerice, a da ne dovede sebe u smrtnu zabludu:
Nisam mirotvorac, ali sam čist srcem, progonjen sam na pravdi Boga, siromašan sam duhom, ožalošćen sam i krotak, pa ću nekako ipak biti blažen u vječnosti i sinom Božjim ću se zvati.
I nešto o čemu pišem u kontinuitetu na blogu:
Ovo je naslovna stranica (ako nije montaža) od novina "The Vancouver Sun" od 23. travnja 1940. i udarna vijest je "Rat do smrti protiv svih Nijemaca".
Kanada je tad bila u ratu protiv Njemačke kao kolonija Velike Britanije. Izjavu je dao Alfred Duff Cooper, bivši šef admiraliteta VB.
Dotični političar, ustvari ratni zločinac koji propagira rat do istrebljenja Nijemaca, pravda to s time da je A.Hitler izjavio kako cijeli njemački narod stoji iza njega, pa prema tome svi Nijemci zaslužuju smrt.
Volio bih da mi netko pokaže sličan naslov u nekom glasilu u Njemačkoj u kojoj je neki njemački časnik ili političar izjavio da vode rat do istrebljenja Engleza.
Ako ga nema, onda je jasno da cijeli svijet živi u jednoj velikoj laži zadnjih sto godina.
U stvarnosti u SAD je postojao Morgenthauov (židov na viskokoj poziciji u Roosveltovoj vladi) plan koji je smjerao na uništenje njemačkog naroda, u sklopu čega je bila planirana i sterilizacija preživjelih Nijemaca. Nijemci su znali za taj plan pa su i objavili knjigu s tim planom, zato su se odlučili boriti do kraja.
Od plana se je odustalo jer je izbio hladni rat, pa se može reć kako su nehotimično boljševici spasili Nijemce od istrebljenja.
Nekako mi se čini da je politika zamjene stanovništva koju sprovodi EU nastavak istog genocidnog plana, samo što tu više nisu uključeni samo Nijemci, nego svi europski narodi.
Pogledajte ovaj video o pravoslavnom svećeniku koji je umro, koji je razgovarao s Isusom i koji je dobio misiju od Isusa vrativši se natrag na krug Zemaljski.
I nemojte prije čitati moj tekst ispod videa nego sami donesite svoj sud o tome što ste vidjeli:
Prvo što se može reć je kako se u videu iznose mnoge istine.
Mnoge pomjesne Crkve su otpale od Crkve zbog svojeg prilagođavanja svijetu.
I te otpadnute Crkve imaju veličanstvene katedrale i ostale raskošne crkve, baš kako nam 'svjedoči' ovaj 'pravoslavni svećenik'.
To nazivamo sekularizmom ili sergijanizmom, kad se neka Crkva podredi zemaljskoj nekršćanskoj državi, inače ne bi imala više na raspolaganju takve crkve.
Sve 'pravoslavne' Crkve koje se nalaze u Svjetskom vijeću Crkvi zajedno s RKC i protestantima su takve.
I naravno da ih antikršćanska država štiti, ako se negdje kao npr. u Bugarskoj, istinska pravoslavna Crkva želi registrirati, što je prva grješka - zašto tražiti priznanje od zemaljske nekršćanske države, onda ista država to zabranjuje zato što ne dozvoljava da se u tom bugarskom slučaju registrira religijska zajednica koja ima u sebi atribut 'Bugarska' i 'Pravoslavna' i tako se štiti svjetskopravoslavna BPC.
Druga grješka je što se pomjesna Crkva s tom državnom registracijom izjednačava s religijskim zajednicama.
Crkva je Crkva, a nije religijska zajednica.
Crkva nije bila registrirana u poganskom Rimskom carstvu, štoviše odbijala je to uporno uz nemjerljive mučeničke smrti ne želeći se izjednačiti s poganskim religijama.
Drugo što se može reć da je istina u videu je da su mnogima u Pravoslavlju ohladnjela srca, koji zadovoljavaju formu, ali ne žude za Hristom i zato Ga nikad ni ne osjete.
Ima zasigurno takvih i među istinskim pravoslavcima.
Treće što se može reć da je istina je kako ima sigurno i među istinskim pravoslavcima svećenika i episkopa koji nisu dorasli tom svetom zvanju, koji ne žele govoriti 'tvrdo' odnosno istinu, nego vole govoriti ono što žele čuti ljudi koji ih slušaju.
Koji ne govore dovoljno o grijehu i pokajanju, koji ne govore dovoljno o nužnosti oslobađanja od strasti i grijeha kroz podvige, molitve, postove, djela milosrđa.
Četvrto što je istina je kako je Crkva posljednjih vremena siromašna, nema velike nekretnine, i često su privatne kuće pretvorene u kapelice, male crkve kao u prvo vrijeme Crkve.
Peto što je istina je kako dolazi vrijeme progona.
Ne samo što su istinski pravoslavci istjerani uz katedrala i raskošnih crkvi, nego što će biti proganjani jer odbijaju poslušnost antihristovskoj zemaljsko-religioznoj državi.
Prvi test je bio plandemija.
To bi otprilike bilo to što je navedeno kao istina.
A što su laži?
Laž je kao prvo što se ne radi o istinitom svjedočanstvu.
Laž je da se radi o pravoslavnom svećeniku, jer pravoslavni vjernik se ne odnosi prema Bogočovjeku, Gospodu Isusu Hristu, Bogu Slovo-Riječi, Spasitelju i Otkupitelju, samo s imenom Isus.
U niti jednoj molitvi se ne kaže samo Isus, nego se uvijek dodaje što On jest i što sam prije naveo.
Rimokatolici i protestanti su pak navikli da se Hristu obraćaju samo s imenom Isus.
Niti apostoli koji su bili s Njim tri godine bliski, nisu mu se tako obraćali.
Laž je nadalje što 'pravoslavni svećenik' spominje protestantske mega-crkve, sportske-dvorane-crkve, kao dio prave Crkve koja se je eto izgubila u traženju materijalnih probitaka i propovijedanja 'evanđelja' materijalnog blagostanja i prosperiteta.
Protestanti ne pripadaju Crkvi, a ovaj 'pravoslavni svećenik' koji se je vratio s 'Neba' s misijom od 'Isusa', odnosi se ekumenistički prema njima kao Crkvi koja nije baš dobra i mora se popraviti.
Oni nisu nikad bili dio Crkve.
Zatim slijedi laž kako je tradicija Crkve nešto nevažno, kako nisu važni obredi i Liturgija i sve ono s čime Crkva priprema svoja čeda na metanoju, na pokajanje, pročišćenje, prosvjetljenje i oboženje.
'Pravoslavni svećenik' implicira kako to nije važno, to je štoviše farizejština, nego kršćani trebaju samo čitati Bibliju i onda se naći na nekoj molitvi u kući.
I onda vjerojatno slično kako se znaju protestanti držati za ruke, zatvoriti oči i onda izmišljati budalaste molitve 'iz srca' utvarajući se da osjećaju 'Isusa' (to rade i karizmatski rimokatolici).
Laž tipično protestantska je kako se oni koji tobož ljube 'Isusa' trebaju naći negdje zajedno i to onda čini Crkvu.
Crkva je vječna, Hristovo mistično Tijelo, Hram u kojem je On temelj i u kojem su ugrađeni kameni apostola, kršćanskih otaca, svetaca, prepodobnih i mnogih i mnogih laika koji su umrli svetog života.
Mi se možemo i trebamo svojim kršćanskim životom nadzidati na tu svetu građevinu, a nikako ne smijemo pasti u prelest da se trebamo naći negdje s nekolicinom svojih istomišljenika i zamisliti i pretvarati se da smo mi tada Crkva, iako nismo povezani s pravom živućom Crkvom odnosno ako nemamo svojeg vladiku-episkopa.
Bez apostolskog nasljedstva nema Crkve, a ovaj 'pravoslavni svećenik' s 'nebeskom' misijom nas uvjerava u suprotno.
Također se može primijetiti kako, ili je 'pravoslavni svećenik' bio na Liturgijama grčkih pravoslavaca ili je vidio rimokatoličke crkve s klupama-korama za sjedenje, jer on kaže kako su ga zabezeknuto gledali i slušali njegovi vjernici, koje protestantski naziva kongregacijom, iz klupa, kad se je vratio s 'Neba'.
Dakle, pravoslavni osim Grka, a mišljenja sam da bi i oni trebali izbaciti to što su dobili od RKC pred koje stoljeće, nemaju klupe usred crkve nego vjernici stoje na Liturgiji (ili kleče ako nije nedjelja ili su u prostraciji), pa i za vrijeme homilije, osim nemoćnih koji sjednu sa strane uz zid gdje su klupe za tu namjenu.
Poruka ovog teksta i ovog primjera lažnog pravoslavnog svećenika koji se je kao Ero vratio s onog svijeta, je da budemo vrlo oprezni kad nam se daju neka nepoznata duhovna iskustva i poruke.
Lažni proroci moraju iznositi nešto što je istina i što se smatra istinom, kako bi onda između dvije istine ubacili laž.
Malo otrova dovoljno je da učini svu hranu otrovnom.
Malo laži učini cijelu priču nevjerodostojnom i trebamo ju cijelu odbaciti.
Ovakvih lažnih proroka biti će sve više.
P.S.
Primjećujem opet da se čitaju stari tekstovi bloga poput ovog:
U tom tekstu sam upozoravao pred sedam godina kako ne će dobro završiti za nas ako prodajemo dušu radi turizma, ako prihvaćamo da je sodomizam normalan radi toga da budemo dio ovog propadajućeg svijeta, ako počnemo prihvaćati prevaru zvanu "govor mržnje" kojom se atribuira poštivanje Božjih zapovijedi (tako se primjerice optuži nekog za govor mržnje ako ovaj kaže da je sodomizam veliki grijeh te da se ne smije dozvoliti promidžba sodomizma).
Odonda smo izgubili emigracijom neki kažu oko 650 tisuća stanovnika (što je katastrofalno za mali narod poput našeg), a dobili smo nama neslične azijske strance kao što smo dobili nove strane gospodare nekretnina (većinom kuća na moru) i nacionalnog blaga.
Geopolitička situacija se je u međuvremenu znatno promijenila i miriše na rat, a mi smo postali razoružani, dekadentni i umirući narod kojeg okupi samo neka sportska pobjeda.
Citat iz tog teksta:
A što to govori? Da su sodomiti, koliko god ih malo bilo u odnosu na većinu, moćniji od kršćana zato što su to nazovi kršćani koji ozbiljno ne uzimaju Božje zapovijedi. I kako sam prethodno pisao na blogu, sodomizam kao i bilo koji drugi grijeh nije uvreda Bogu, nego ima za posljedicu da se Bog, odnosno Njegova nestvorena i beskonačna energija koja je život i koja održava život, povlači od čovjeka koji se je predao grijehu i od zajednice ljudi koji su prigrlili grijeh.
Tada nastupa smrt, najprije duševna, a onda tjelesna, jer tamo gdje nema života, tamo caruje smrt, ništavilo.
M.Jurič kaže u Projektu Velebit 'ali ništa nije izgubljeno, borit ćemo se kao i i naši preci, budućnost pripada nama, pobjednicima' (ako sam dobro zapamtio).
Lijepo je i dobro podizati nadu, ali da li je moralno dobro i opravdano podizati nadu gdje nade više nema?
Naravno ovdje se ne radi o nadi pojedinih ljudi na vječno spasenje, nego o nadi naroda da će postojati u budućnosti.
Ne znam postoji ili ne postoji nada, ali smatram neodgovornim poticati nadu u narodu i pri tom ne upozoriti na glavni razlog propadanja, a to nije vanjska ugroza susjednih država i naroda, nego moralno posrnuće naroda u hedonizmu, egoizmu, feminizmu, odbacivanju patrijarhalizma, u prostituciji zvanoj turizam, u legalizaciji sodomizma i svih sličnih opačina koje se već promoviraju u dječjim vrtićima.
Kako možemo od Boga tražiti blagoslov tako da opstanemo kao narod, a u ratu smo s Bogom jer odbacujemo Njegove zapovijedi?
Što će nam Bog kad smo članica EU i NATO pakta, tako su mnogi razmišljali u ono vrijeme.
Dolazi vrijeme otrežnjenja, barem nekima.
A za cjelinu naroda nisam siguran da će se dogoditi.
Narod je popio 'malo otrova' od Zapada, i preživjet sigurno ne će ako isti otrov ne izbaci iz sebe.
Ako to nekom zvući kao utjeha, onda se može reć da niti drugi europski narodi nisu u boljoj situaciji.
Trumpova prijevara sastoji se u tome da se tobož bori protiv globo-homo agende, a za tradicionalne vrijednosti.
Dok međutim on cementira sodomizam protiveći se samo transgenderizmu, a borba protiv globalizma svodi se na to da pozicionira čim bolje SAD u globalizmu odnosno da potisne čim više Kinu.
Naivci su povjerovali kako je on spasitelj te kako se sad sve vraća u normalu.
'Normala' je put u Pakao popločen 'dobrim' namjerama.
Inače dobih slijedeći tekst preko Vibera:
Čovečanstvo je neizlečivo bolesno;uzaludna je svaka nada na njegovo isceljenje;zlo ne prestaje da se pojačava,da prodire sve dublje i dublje u ljudska srca.Slobodnim stvorenjima je data mogućnost da idu do krajnjih granica zla.Ali sve dok se prinosi beskrvna Žrtva,sve dok liturgijska molitva obuhvata sve ljude žive,umrle i one koji će se tek roditi,sve dok postoje Duše koje će se Duhom Svetim moliti za svoje neprijatelje,sve dotle će zemlja biti sačuvana od apokaliptičkog,sveproždirućeg ognja,tako je verovao blaženi starac Siluan.U Hristopodobnoj molitvi video je on "silu koja zadržava".
Meni se isto čini da valjana Liturgija je sila koja zadržava Nepomjanika, a ne kako neki vjeruju ruski car kojeg čak ni nema.
Globalizam je predvorje dolaska Antihrista, narodi i narodnih država više ne će biti, pitanje je da li i sad u vrijeme trenutnog globalizma takve države postoje.
P(l)andemija je pokazala kako sve te suprostavljene 'narodne' države provode istu svjetsku agendu, odnosno pokazala je kako nema narodnih i suverenih država.
I kako sam mnogo puta objašnjavao na blogu, globalizam je neminovan zbog tigra moderne tehnologije, ludizam koji bi se suprostavljao tehnologiji odbačen je kod ogromne većine čovječanstva kao ludost.
Zato stoji ono što je govorio starac Siluan (prepodobni ruski monah koji je živio na Svetoj Gori):
"čovječanstvo je neizliječivo bolesno, uzaludna je svaka nada na njegovo iscjeljenje, zlo se ne prestaje pojačavati, prodire sve dublje i dublje u ljudska srca ...".
Starac Siluan Atonski umro je 1938.g.
Malo otrova dovoljno je.
Mala laž Zmije praroditeljima da će biti bogovi ako prekrše Božju zapovijed zabrane jedenja plodova stabla spoznaje dobra i zla (neupućeni će reći - pa kakvo zlo može biti u jedenju nekog voća?), uzročila je kataklizmičku katastrofu radi čijeg ispravljanja se je utjelovio Bog Slovo i podnio otkupljujuću žrtvu na križu.
Mala laž iste Zmije da će nas tehnologija (elektromagnetska) i prateća industrijska revolucija učiniti bogovima dovela je čovječanstvo do globalizma i od kojeg nema povratka (jer oni koji bi se suprostavili globalizmu i tehnologiji bili bi poraženi u ratu radi superiornosti onih koji imaju modernu tehnologiju u oružju).
Mala laž uvijek dovodi do velikog zla.
Preci su jeli nezrelo grožđe, unucima trnu zubi.
Ako i nismo jeli zabranjene plodove, ako i nismo hrlili u zagrljaj industrijske revolucije i tehnologije, trpimo posljedice kao da smo to mi učinili.
Zato što se ne možemo odvojiti od naših predaka, jer bez njih ne možemo postojati, jer smo ih naslijedili ne samo tijelom, nego i dušom.
Znači nema nikakve nepravde što trpimo, i da smo živjeli u vrijeme predaka učinili bismo (najvjerojatnije) isto kao i oni.
Molimo se stoga za njih, ne mrzimo ih i ne proklinjimo.
Dragovoljno trpimo zle posljedice iz ljubavi prema njima i svoj živućoj braći oko nas.
Bez tog dragovoljnog nošenja križa ne možemo se spasiti.
Pred nama je najveće zlo ikad, i kako je prorečeno, skratit će se vremena da ne bi i Božji izabranici, kad bi to bilo moguće, bili izgubljeni.
Moramo se nadati i sve činiti što je u našoj moći putem svakodnevne molitve, posta, askeze-podviga, dobrih djela, da bi bili ubrojeni u to malo stado.
Rimokatolički svećenik James Mawdsley objavio je posljednji nastavak videa "Njemačka nije započela ww2 - ne može biti mira bez istine":
Dobro bi bilo da se snime ti videi, jer ne vjerujem da će dugo ostati na YT.
Još jednom priznanje hrabrom rimokatoličkom svećeniku.
Primjetio sam da je u komentarima vladika Akakije Utešiteljski dao podršku svećeniku u njegovom radu.
Podršku od vladika svjetskog Pravoslavlja teško je očekivati.
Kao i podršku od Vatikana, Kaptola i protestanata cionista, jednom rječju onih koji pripadaju ekumenističkom Svjetskom vijeću Crkvi, jer su sluškinje svjetskih gospodara, pravih pobjednika drugog velerata.
I onda dolazi argument holokausta, sad je loše, ali kako bi tek bilo da je Njemačka pobijedila u onom ratu, bili bismo kukci u koncetracionim logorima čekajući u redu za plinsku komoru.
Laži o drugom veleratu su nužne pobjednicima da mogu naivcima opravdati sve grozote koje im rade uvijek im stavljajući priču o logorima kao alternativu njihovoj antihristovskoj vlasti.
Pogledajmo samo što su učinili od njemačkog naroda u kojem vladajuće antife koji put imaju parole da je trebalo spaliti još i više gradova tako da bi bili sigurni da se 'nacizam' više ne će nikad pojaviti.
Donekle mogu razumiti kad to izjavljuju židovi bojeći se opet buđenja Njemačke, ali kad to kažu pravi Nijemci, onda je to znak da je Njemačka postala velika neograđena ustanova za mentalne bolesnike.
Kažu nam da je ista država lokomotiva EU (jer ima najmoćnije gospodarstvo).
Ako je to istina, onda EU vlak ide sigurno u provaliju.
Ne će se usrećiti dugoročno niti (i)legalni imigranti koji su ih došli musti.
Zanimljiv je slijedeći razgovor dva rimokatolika koji opravdavaju skandalozno i heretičko ponašanje njihovog pape i ostalog klera s činjenicom da i među svjetskim pravoslavcima ima sličnih klerika i heretika, ali oni i dalje ostaju u svojim stolicama, što je dakako istina:
Radi se naravno o odgovoru internetskim apologetima svjetskog pravoslavlja koji najčešće valjano dokazuju kako je RKC napustila svoju doktrinu i nauk te zbog toga ne može biti Crkvom kako se lažno predstavlja, zatim joj zamjeraju ekumenizam, modernizam, liberalizam.
E.Ybarra odgovara vrlo jednostavno i istinito - sve je to isto kod vas svjetskih pravoslavaca, možda u manjoj mjeri ali jest svejedno.
Čak i navodi istinske pravoslavce, ali nas ne uzima zaozbiljno, jer onda ovakav odgovor ne bi mogao dati.
Svjetski pravoslavci su stvarno u raskoraku, uvjeravaju rimokatolike i protestante kako oni imaju pravu eklesiologiju, kako su prava i jedina, sveta, apostolska i saborna Crkva, kako kod njih nije problem kad se pojavi heretički patrijarh ili episkop, vjernici ga ignoriraju i optuže pred sinodom da je heretik u skladu s kanonima, i onda ga sinoda razriješi.
Problem sa svjetskim pravoslavljem je što se to nikad ne događa jer heretički ekumenistički episkopi sačinjavanju sinode, čak i ako ima episkopa koji su protivnici ekumenizma i modernizma, oni su u zajednici-komuniji-općenju s heretičkim episkopima što onda i njih čini hereticima.
Kako su na tom videu komentatori mahom novoredni katolici, u manjoj mjeri svjetski pravoslavci, onda oni koji nisu licemjerni kažu - eto mi imamo problema, vi imate problema, ajde da se volimo i pomažemo, to jest tako podržavaju svoje ekumenističke patrijarhe i RKC papu.
Licemjerni svjetski pravoslavci će i dalje optuživati RKC zbog ekumenizma, modernizma, zbog filioque i ostalih RKC hereza, a njihovi patrijarsi će se zajedno moliti s RKC papom i klerom.
I nadati će se zalud kako će Božji Promisao nekako organizirati panpravoslavni sabor Crkve koji će osuditi i anatemizirati njihove heretičke episkope i patrijarhe za koje oni nemaju hrabrosti i osjećaja kršćanske dužnosti javno optužiti da su heretici u skladu s kanonima Crkve jer znaju da im nakon toga slijedi dvije opcije, ili će postati istinski pravoslavci, ili se više ni ne će nazivati pravoslavcima (jer kršćanin ne može egzistirati bez svog pastira-episkopa).
Dakle u tom sporu valjane argumente mogu samo imati rimokatolici sedevakantisti i istinski pravoslavci, nikako novoredni rimokatolici i svjetski pravoslavci.
Jedino oni vjeruju kako postoji jedna, sveta, katolička-saborna i apostolska Crkva.
Jedino oni stvarno osuđuju ekumenizam i herezu kako postoje dvije ili više grana kršćanstva koje se tek trebaju ujediniti u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.
Ili je to Rimski patrijarhat do Vatikana II koji je promijenio nauk RKC, ili su to istinski pravoslavci koji su odbacili iz istog razloga svjetsko pravoslavlje pedeset godina ranije.
Kako doktrina RKC ne dopušta mogućnost da RKC egzistira bez rimskog pape za kojeg vjeruje da je nezabludivi zamjenik Hristov, onda je jasno da i sedevakantizam otpada.
Doduše postoje i palmiro-katolici (znači nisu rimokatolici jer vjeruju da je sjedište sv.Petra nakon Rima od 1969. u Palmiri, Španjolska).
Koliko god zvučilo bizarno, to su jedini suvremeni nastavljači Hildebrandove (rimski papa Grgur VII) reforme rimskog patrijarhata koja je izrodila papizam u 11. stoljeću i uzrokovala Veliki Zapadni Raskol Crkve.
Sedevakantisti nemaju papu, tradicionalni priznaj-i-ne-slušaj rimokatolici, slični svjetskim pravoslavcima koji se protive ekumenizmu, a priznaju ekumenističke episkope, de facto ne priznaju trenutne rimske ekumenističke pape, pa su palmiro-katolici jedini pravi i preostali papisti.
Neki rimokatolici se čude ili osuđuju palmirskog papu kako je mogao izmijeniti Misu, jer su je izgleda drastično skratili i još neke dubiozne teološke dodatke unijeli u nju.
Pa on nije ništa učinio što nisu prije činili 'nezabludivi Hristovi vikari', i oni su mjenjali Mise, čak su izbacili korištenje kvasnog kruha i uveli beskvasni, zabranili pričešćivanje djeci te onemogućili pričešćivanje laika pod obje prilike, ubacili su filioque u Vjerovanje, zabranili oženjenima da budu svećenici ...
Usput, njihov papa više liči na papu od papa Franje.
I sad nešto čega nismo imali prilike gledati dosad - uživo razgovor-pregovor-svađanje između predsjednika SAD i njegovog zamjenika s predsjednikom Ukrajine pred novinarima i kamerama:
Mislim da nije sad Trump prvi put čuo od Zelenskog nepristajanje na kompromis u cilju mira, nego je htio izložiti ga javnosti.
Zelenski je tri puta izbjegao poziv za vojsku prije nego što je postao predsjednik.
I to za vrijeme rata jer isti je započeo 2014. što ga čini dezerterom, odlična preporuka za mjesto predsjednika države.
Mogao je svoju hrabrost i čvrstinu dokazati na bojištu, a ne ovdje u situaciji u kojoj produžetak rata znači još tisuće ubijenih i gubitak još ukrajinskog teritorija.
Uvjeren sam da su Ukrajinci sami krivi jer su znali da biraju za predsjednika židova komedijaša koji je simulirao kako spolnim organom svira po klaviru na TV, i prešli su preko toga i dali mu glas.
Sada u skladu s onom narodnom poslovicom, komedijaš olako i nonšalantno s tuđim spolnim organom koprive mlati.
Krši sve uzuse civiliziranog ponašanja prema kojem se kraljevi-predsjednici moraju dostojno i dolično odjevati i ponašati kad su u javnosti, a pogotovo kad predstavljaju svoju državu na međudržavnim susretima, odjeva se kao da je upravo izašao iz rova prema Donbasu i nije se stigao presvući u odijelo.
I još licemjernije pravda se kako ovako pokazuje solidarnost s onima koji su u rovovima.
Je je, oni sigurno radosno ginu znajući da zeleni ukrajinski predsjednik ne nosi odjelo u javnosti.
K tome Zelenstein glumi žestokog bojovnika koji ne želi nikakav kompromis s protivnikom, dok u stvarnosti je pokupovao viletine diljem svijeta za vrijeme rata koji ga je doveo do te pozicije bahatosti i krađe.
Vlada protivno ukrajinskom ustavu koji ne dozvoljava da se predsjednički izbori mogu odgoditi u slučaju rata, i izgleda da je potpisao stoljetni ugovor s VB, tako da je ovo bila samo gluma kako pregovara sa SAD oko iskorištavanja minerala, dok je u stvarnosti to već potpisao s Londonom:
Vjerojatno objašnjenje onog što se dogodilo je u gornjem videu.
Alex Krainer je uvaženi analitičar svjetske politike, i naravno nije prisutan u masmedijima.
Inače je naše gore list i evo ga ovdje gdje govori hrvatski:
Sjetih se sad događaja prošle ili pretprošle godine kad je Zelenstein predao papa Franji, naravno u svojoj svjetski poznatoj bojovničkoj uniformi-pidžami, blasfemičnu ikonu Bogorodice koja drži u naručju umjestu Hrista, crnilo.
I ovaj, super-super najponizniji i nezabludivi Hristov zamjenik, primio ju je dostojanstveno i zahvalno kao da je to prava ikona, a ne blasfemično (ne)djelo.
Iznad napisah da mi se je učinilo kako je Trump želio izložiti Zelenskog javnosti, međutim ako se pogleda snimak koji je prethodio raspravi, onda se vidi da rasprave nije trebalo niti biti, nego je Zelenski trebao potpisati taj ugovor o prekidu rata i o vraćanju duga SAD, te su obojica trebali dati samo izjave za novinare prije potpisivanja ugovora.
Zelenski je očito krenuo u raspravu i svađu jer je počeo govoriti o nečem čega nema u ugovoru.
Više o tome možete vidjeti u ovoj analizi:
Je li Zelenski tudum koji je svojom glupošću uništio ugovor i mogućnost prestanka rata, ili je u to išao namjerno računajući da će EU odnosno VB s kojom je sklopio navodni stogodišnji ugovor pomoći mu u nastavku rata?
Mislim da se radi i o jednom i o drugom.
EU i NATO su u najvećoj krizi ikad, i ne mogu reć da mi nije drago zbog toga.
Status quo u kojem se društvo sve više i više uništava globo-homo ideologijom koja se je planski širila od EU i prijašnje SAD vlade, bolje je da prestane.
Ne može biti gore nego što je sad.
Ima gorih stvari od fizičkog rata, a to je kad duše u lažnom miru postanu plijen Satane.