Otporaši Naše Gospe

Jedna čitateljica me je uputila na "Otporaše Naše Gospe".
Malo je nezgrapan prijevod, mogući drugi prijevod bio bio "Pokret otpora Naše Gospe".
Pred par godina iz svećeničkog bratstva SSPX izašli su neki agilni svećenici zato što je bilo evidentno da vođe SSPX (biskup Felley) u pozadini rade na priključenju bratstva novorednoj sekti.
I proglasili su se otporašima, odnosno onima koji drže i dalje stavove pokojnog nadbiskupa Lefebvrea o tome kako u Rimu nema više katoličke vjere, nego da se radi o novoj postkoncilskoj Crkvi s kojom se može pregovarati ili čekati trenutak da se vrati kršćanskoj vjeri. Nadbiskup Lefebvre je bio, pogotovo nakon skandaloznog skupa svih lažnih religija u Asiziju pod vođstvom apostate Woytile, spreman reći istinu - sv.Stolica je prazna, ali nažalost to nije nikad posve jasno rekao.
Međutim nakon njegove smrti, bratstvo su preuzeli oni koji su samu pomisao na sedevakantizam žestoko osuđivali (puno više nego apostate u Vatikanu) i promovirali su politiku 'recognize & resist". Priznaj apostate papama, a onda im pružaj otpor. To je sigurno nekršćanski stav, jer papu treba slušati, a ne pružati mu otpor. Usput nastojali su izbrisati sve dokumente bratstva (na web portalima) u kojima je bila žestoka kritika novoredne sekte. Jasno zbog čega, ne možeš pregovarati s nekim o 'ujedinjenju' a i dalje biti njegov žestoki kritičar.
Ljudi koji stoje iza "Otporaša Naše Gospe" su potekli od laika koji su podržavali svećenike koji su izašli iz SSPX-a, ali su se u njih razočarali i praktično su zauzeli sedevakantistički stav istovremeno osuđujući druge sedevakantiste (CMRI i slične organizacije). Čitao sam njihove argumente i u mnogome su valjani, ali je stvarno bezrazložno ograđivati se od sedevakantista kad su oni isto sedevakantisti.
Doduše, postoji bitna razlika.
"Otporaši naše Gospe" imaju sud kako je prvi moderni antipapa bio Benedikt XV (ne brkati s Ratzingerom), odnosno kako je posljednji papa bio Pio X.
Većina sedevakantista pak drže kako je prijelomni trenutak bio drugi vatikanski koncil, odnosno kako je posljednji papa bio Pio XII.
Otporaši su napisali studiju o tome koju možete pročitati na poveznici.
Slijedeće što ih razlikuje od 'standardnih' sedevakantista (CMRI) i otporaša tipa SSPX je što oni ne vjeruju kako može postojati biskupstvo bez pape, odnosno oni vjeruju kako ne može postojati biskup koji ne bi bio postavljen od pape na neku mjesnu biskupsku stolicu. A ako nema pape, onda nema niti novog posvećivanja biskupa, jer tko će ako ne papa odrediti gdje će taj biskup imati svoje sjedište.
To nije argument za odbaciti, jer sedevakantistički i SSPX biskupi stvarno nemaju pastirsku vlast koju imaju apostoli. Tako imamo situaciju da se u istom gradu, odnosno u istoj biskupiji nalaze dva biskupa koje nije postavio papa (jer pape nema), a od toga niti jedan od njih nije de facto pravi biskup, jer u jednoj biskupiji može biti samo jedan biskup.
Kolikogod htjeli da situacija bude idealna ili barem podnošljiva, ne možemo sakriti činjenice kako je stanje, što se tiče biskupstva i svećenstva, katastrofalno.
Ali, ali ... kako ćemo onda ići na sv.Mise, ispovijedi, kako ćemo primati svete sakramente?
Otporaši odgovaraju - molite se kod kuće, molite krunicu svaki dan, molite Boga da čim prije pošalje sv.Iliju i sv.Henoka koji će obnoviti Crkvu uključujući papinstvo za posljednja vremena, za Armagedon i drugi dolazak Kristov.
Ne smijemo olako odbaciti taj argument samo zato što vjerujemo kako nam je Gospodin obećao da će nam uvijek i svagdje biti na raspolaganju sveti sakramenti, jer takvog obećanja nema. Gospodin je rekao da će s nama biti do konca svijeta, ali to ne možemo tumačiti ekskluzivno kako će On biti s nama preko svećenika i biskupa, preko sv.Mise i sakramenata. 
Znamo za povijesno iskustvo japanskih katolika kako je Gospodin bio s njima, a da nisu imali, zbog okrutnih progona, kroz nekoliko naraštaja niti jednog svećenika, bili su bez sakramenata osim sakramenta krštenja i ženidbe za koje nije nužan svećenik.
Ludo i nekršćanski je razmišljati - ja se moram po svaku cijenu pričestiti i biti na sv.Misi. Jer i Crna misa je misa, jer i svakakve aberacije i gnjusobe novoredne sekte se zovu misom i pričešćivanjem. Protiv zdravog razuma je vjerovati kako Bog hoće da budemo svaku nedjelju i na takvim 'priredbama' na kojima nema pravog svećenika niti prave pretvorbe niti prave pobožnosti, zato što je zapovijedio - svetkuj Dan Gospodnji. Sigurno, u normalnim vremenima katolik mora ići na nedjeljnu Misu i svetkovati cijelu Nedjelju, i ne samo sat vremena za vrijeme Mise. Ali nije svetkovanje samo odlazak na sv.Misu, pogotovo ako prave Mise nema u našoj blizini.
Dat ću primjer iz svijeta poganske mitologije. Penelopa je bila vjerna svojem mužu Odiseju godinama nakon što se više nije čulo za njega. Svi su osim Penelope vjerovali kako je Odisej umro ili poginuo negdje i nagovarali su je da se kao udovica ponovno oženi.
Ideja - ja moram ići na sv.Misu svaku nedjelju i pričestiti se po svaku cijenu, jednaka je kao kad bi Penelopa rekla - ja moram imati muža po svaku cijenu, pa ću se pretvarati da mi je susjed moj muž Odisej. 
Zar bi takva Penelopa bila primjer vjernosti mužu?
Zar bi Odisej nakon povratka rekao ženi - razumijem te, nisi mogla bez muža pa si sama sebe zavarala kako sam ja u liku našeg susjeda?
Sentimentalni kršćani razmišljaju ovako - Gospodin me jako voli kao i ja Njega.
On me sigurno ne će ostaviti bez Mise i sakramenata i ja mogu biti siguran da je Misa na koju idem prava, budući moj ljubljeni Gospodin ne bi dozvolio da budem u zabludi i da idem na falšu misu i da primam falše sakramente od falših svećenika i falših biskupa.
Takvi obično k tome razmišljaju - svako nasilje je zlo, Bog je protiv nasilja, zato se ja nikad neću boriti oružjem niti to zagovarati kod drugih, jer bi to bilo protivno Bogu koji je ljubav te stoga onaj tko uzme mač, je ipso facto protivnik Božji.
Ali će isti čim ih napadne razbojnik brzo pozvati policiju da ih zaštiti. Kako će ih policija zaštiti od razbojnika nego nasiljem protiv razbojnika? Kako će nas Bog, kojeg molimo za pomoć, zaštiti od zla-demona, ako ne iskoristi svoju svemoć odnosno nasilje prema demonima? Ili zar Bog i anđeli mogu 'uprljati' svoje ruke nasiljem prema demonima, a ovi sentimentalni, nazovi kršćani su svetiji od Boga i anđela pa se ne smiju uprljati nasiljem prema demonima i otvorenim neprijateljima Kristovim? Pa mi se posvećujemo u borbi za Krista Kralja, a protiv Njegovih protivnika, a ne u pacifističkom i defetističkom bijegu od nasilja i konfrontacije!
Ovo nije bilo skretanje s teme, nego sam nastojao ukazati kako moramo biti aktivni u našoj vjeri, kako moramo koristiti razum u svojim prosudbama, a ne se tome opirati krivo tumačeći 'ne sudite da vam ne bude suđeno', kako moramo donijeti sud jel nešto prava Misa ili nije, jel netko svećenik i biskup ili nije, a nipošto se pravdati - ako to nije neka mi to Bog pokaže ili neka Bog makne od mene lažne mise i lažne svećenike, biskupe i pape jer ja ne želim suditi.
Vratimo se opet "Otporašima".
Na moje ugodno iznenađenje, oni odbacuju Loptu i drže se biblijske slike stvaranja i izgleda Neba i Zemlje.
Da su ostali povezani sa SSPX-om ili onima koji su izašli iz bratstva, ili da su povezani s drugim sedevakantističkim organizacijama, ili da su jednostavno ostali u novorednoj sekti, bili bi upozoreni da ne pišu takve 'budalaštine' jer će se svijet smijati kako su tradicionalni katolici primitivni i zaostali. 
Međutim, ono što im zamjeram je izravno naslijeđe SSPX i većine sedevakantista, osuda o.Feeneya odnosno neizravna osuda dogme EENS (izvan Crkve nema spasenja) tako da oni formalno kažu - izvan Crkve nema spasenja i pri tome će citirati poznatu "Cantate Domino" pape Eugena IV, ali će istovremeno reći kako se može spasiti muhamedanac, židov ili poganin ako ima opravdanje da nije nikad čuo za kršćanstvo, ili ako bi se krstio željom da mu je netko na pravi način objasnio što je to kršćanstvo i kako se mora krstiti i vjerovati u Isusa Krista ako se želi spasiti. Dublji problem u tom problemu je odbijanje nauka Crkve o predestinaciji svetaca koja prevladava među katolicima nakon skolastike, odnosno renesanse. Dakle nitko se ne spašava ako nije Božji izabranik, a Bog će jamačno dati svojem izabraniku i pravo krštenje vodom i pravu vjeru u Njega.
Većina modernih kršćana, makar se oni zvali tradicionalnim katolicima i makar govorili kako vjeruju u istočni grijeh, de facto odbacuju nauk o Božjem milosrđu i predestinaciji svetaca. Sveti Augustin, najveći među kršćanskim ocima koji nisu bili apostolima, danas je praktično najodbačeniji kršćanski otac i to je razlogom zašto su kola pred dosta stoljeća krenula nizbrdo pa smo došli do dna kad više nemamo oko sebe Mise, svećenika, biskupa i pape.
Još jednom povratak na teze Otporaša glede posljednjeg pape Pia X i prvog modernog antipape Benedikta XV.
Crkva je bila u grdnim nevoljama ne samo krajem 19. i u početku 20.st., a pogotovo kasnije, jer je, što je poznato, Pio IX bio izabran za papu iako je bila javna tajna kako simpatizira liberalizam i masoneriju.
Jest, papa Pio IX je kasnije donio osudu liberalizma i sekularizma u poznatom 'popisu zabluda' "Syllabus Errorum", ali je time, odnosno prethodnim izjavama izazvao konsternaciju liberala koji su vjerovali kako je to njihov papa, dragi 'Pio Nono'.
Očito se je nešto promijenilo u njemu tijekom pontifikata, ali je upitno kakvo je bilo stanje u Crkvi, odnosno među kardinalima kad su birali za papu čovjeka bliskog masonima (makar nema izravnog dokaza što ja znam da je pripadao masoneriji). Dakle, Crkva je bila inicirana na vrhu ili kontaminirana idejama francuske revolucije puno prije drugog vatikanskog koncila, odnosno puno prije konklave kardinala koja je 1903. izabrala za papu kardinala Rampollu koji je bio mason i koji nije okrunjen za papu zato što je car Franjo Josip uložio preko krakovskog kardinala veto na njegov izbor.
Dakle i konklava 1903. je bila puna pristaša masonerije kao i ona u 19.st. bez obzira što je papa Pio IX vodio borbu protiv modernizma.
Jer mason Rampolla nije bio netko sa strane, on je bio 'predsjednik vlade' sv.Stolice i samim time najozbiljniji kandidat za budućeg papu.
Postavlja se pitanje kako je papa Lav XIII, ako je bio pravovjeran i pravi papa, mogao tako visoko postaviti u Crkvenoj hijerarhiji masona?
Zar je Rampolla bio toliko prikriven da nije niti jednim svojim govorom, pisanim tekstom ili djelima ili propustima bacao sumnju kako je mason? Ne vjerujem, nego sam sklon vjerovati kako se je Lav XIII, kao i budući pape, htio pomiriti s ovim liberalnim i antikršćanskim svijetom te mu je takav državni tajnik omogućavao da takvo nešto pokrene.
Imamo još dvije činjenice iz pontifikata Lava XIII koje bacaju malo više svjetla na njegov, tobož besprijekorni i antimodernistički pontifikat.
Lav XIII je prvi papa koji je Zemlju nazvao planetom. Ovo nije bezazlena zabluda, jer prihvatiti kako je Zemlja planeta znači prihvatiti heliocentrizam, evoluciju i konačno Big Bang odnosno nastanak nečeg iz ničeg i od ničeg i bez ikakvog smisla.
Ali u tom pogledu greška je napravljena još koncem 18.st. kad su s Popisa zabranjenih knjiga skinute knjige koje promoviraju heliocentrizam. 
Ako je Crkva s pravom i pozivajući se na Objavu anatemizirala Galilea i heliocentrizam, kako može ista Crkva za sto godina povući anatemu i reć kako heliocentrizam nije zabluda? Tko može takvoj Crkvi vjerovati da je nezabludiva u svom nauku? Znači čudne stvari se događaju u Crkvi u modernom vijeku, ne samo od drugog vatikanskog koncila. Ne smijemo se stoga čuditi kako je moguće da je Bog za kaznu povukao od nevjernih kršćana sv.Misu i prave sakramente puno ranije od drugog vatikanskog koncila i uvođenja novoredne Mise i izmjenjenih formi sakramenata.
U istom modernističkom duhu je Pio XII u encikliki "Humani Generis" izjavio kako nije krivovjerno vjerovati kako je Bog udahnuo dušu nekom majmunčetu i da je tako nastao Adam, a Woytila je rekao kako je evolucija više od teorije, odnosno da je istina.
Drugo što je više nego upitno u pontifikatu Lava XIII je Asizi prije Asiza koji je bio 1893. u Chicagu pod nazivom "Svjetski parlament religija" .
U tom babilonsko-nimrodsko-masonskom skupu sudjelovali su katolički kardinali, biskupi i svećenici koji su se zajedno molili s predstavnicima lažnih religija kao što je to činio Woytila s ostalim apostatskim katoličkim biskupima, svećenicima i laicima sto godina kasnije.
Jel Lav XIII anatemizirao taj skup i ekskomunicirao klerike koji su na njemu sudjelovali?
Ne, štoviše na početku skupa kardinal Gibbons je rekao kako je u svom pismu Lav XIII dao svoj apostolski blagoslov tom sramotnom druženju.
Tek dvije godine nakon toga, kad su se pobunili mnogi pravovjerni katolici, Lav XIII je osudio skup kojeg je najprije blagoslovio.
Zar to nije tipična manira modernizma - ubaciti ću krivovjerje, ali ću istovremeno (ili nakon dvije godine) iznijeti pravovjerje tako da imam odstupnicu?
Zar se nakon te spoznaje još možemo čuditi kako je Lav XIII imao za državnog tajnika masona Rampollu koji je zamalo postao papom 1903.?
Pa svi pape nakon Pia X imali su neizravne ili izravne veze s Rampollom i Lavom XIII, i Benedict XV, i Pio XI, i Pio XII kao i Ivan XXIII za kojeg se opravdano sumnja kako je bio i formalni član masonerije.
Otporaši dalje navode u svojoj studiji kako je Pio X umro pod sumnjivim okolnostima i kako je njegov nasljednik i duhovni sin Rampolle odmah pozdravio stvaranje Lige naroda, preteče masonskih Ujedinjenih naroda.
To isto učinio je kasnije Pio XII, a Pavao VI se je požurio čim prije predati papinsku trijaru toj masonskoj tvorevini rekavši kako je UN nada čovječanstva.
To većinom znate ako pratite moj blog i ako ste skloni tradicionalnom katolištvu, ali pretpostavljam da vam nije poznato kako smo takve antipape imali prije drugog vatikanskog koncila koji nisu mogli tako otvoreno iznositi krivovjerja, jer je tada bilo više pravovjernih koji su reagirali na iznošenje smrtonosnih zabluda.
Uvođenje promjena u svetu liturgiju, prema studiji Otporaša započeo je Benedikt XV dozvolivši da se pjevanje na Misi izdvoji iz liturgije te da žene mogu biti pjevačicama za vrijeme Mise. Slijedeći korak je bio dijalog Misa koja je bila uvod u novorednu Misu.
Pio XII je pustio uspješni probni modernistički balon tako da je promijenio svetu liturgiju za Veliki tjedan po instrukcijama masona biskupa A.Bugninija koji je glavni arhitekt novoredne mise. Vidimo kako novoredna lituirgija nije započela nakon drugog vatikanskog koncila.
Otporaši se također osvrću na kult Fatime. Držim to kultom jer oni koji vjeruju u to navodno ukazanje, koje se je bez sumnje dogodilo, ali ja mislim da to nije bila Bogorodica nego onaj tko je kao munja pao s Neba, smatraju kako je sve što nam je potrebno da Bog i pravda trijumfira je da papa u zajedništvu s biskupima svijeta posveti Rusiju Bogorodici.
Kao prvo, kakav bi to bio Bog ili Bogorodica koja želi spasiti svijet od katastrofe, ali ne uspijeva zato što papa i biskupi nisu nešto učinili što je Ona tražila? Zar Bog koji mjenja ljudska srca, koji može otvrdnuti ili omekšati ljudsko srce, ne može to učiniti sa srcem papa i biskupa pa oni uporno odbijaju posvetiti Rusiju? Takav Bog ne bi bio pravi Bog.
Ali takva sladunjava pričica odgovara sentimentalnim katolicima koji se ne žele boriti za Krista Kralja i Bogorodicu nego sve žele prepustiti drugima, odnosno Bogu - mi se ne ćemo trebati boriti za ništa, nego na nama je samo da molimo besprekidno krunice kako bi papa konačno posvetio Rusiju i onda će se eventualno Rusi boriti za Krista Kralja, a mi ćemo biti spašeni od zla bez borbe, bez krvi i bez nasilja.
Zato je Fatima opasni kult koji umrtvljuje ili narkotizira katolike kako se ne bi suprostavljali zlu. Kome bi to trebalo biti u interesu? 
Onome koji je izveo 'najveće čudo nakon uskrnuća'.
Zbog 'plesa Sunca' kojem su nazočili deseci tisuća ljudi u Fatimi, od kojih su neki bili i ateisti, mnogi vjeruju kako je to stvarno i pravo ukazanje Bogorodice zbog toga što oni kažu - samo Bog može učiniti takvo veliko čudo.
Sunce je prestalo ići svojom uobičajenom dnevnom putanjom, počelo je skakati, plesati, izgledalo je kako će se u tom gibanju srušiti na gledatelje od kojih su mnogi popadali na zemlju od straha.
Zar Bog treba koristit trikove kako bi ljude preplašio? Tko to ono voli i uživa u strašenju ljudi? Ili kakvo je to čudo, a čudo je stvarni događaj, ne iluzija, ako su čudo Sunca vidjeli samo u toj fatimskoj dolini, a nisu ga mogli vidjeti ljudi u Lisabonu niti igdje drugdje gdje je bio dan?
Ili je Sunce stvarno skakalo i plesalo i stvarno se probližavalo opasno Zemlji (valjda je jasno kako bi temperatura trebala tada puno porasti, tako da bi okupljeni ljudi trebali biti sprženi) i to su trebali vidjeti svi ljudi na polovini Zemlje ili se ne radi o čudu, nego o iluziji.
Kao što sam pisao , anđeli su svjetlosna bića i najvjerojatnije to što su vidjeli deseci tisuća ljudi je prevara demona koji su glumili Sunce koje pleše i prijeti padom na Zemlju. Gdje je bilo onda pravo Sunce? Pretpostavljam da demoni mogu uz Božje dopuštenje, jednostavno na nekom području kruga Zemaljskog prekriti Sunce i to se je dogodilo u fantomskoj fatimskoj dolini 1917.
Otporašima je dakako upalo u oči, a nisu oni jedini, kako je Ukaza rekla da ako papa ne učini posvetu Rusije, buknuti će veliki rat za vrijeme pontifikata Pia XI.
Međutim drugi svjetski rat buknuo je za vrijeme Pia XII.
Još jedan dokaz kako samo Bog zna budućnost, a demoni samo nagađaju.
Naravno, poruke 'bogorodice' su bile, ako se ne učini posveta, biti će veliko zlo, a sv.Otac će jako patiti. A prošlo je više od tisućljeća od zadnjeg pape mučenika.
Naravno, svi to znaju, a onda sentimentalni katolici zamišljajuju papu, koji je ustvari antipapa, kako ne može noću spavati od brige za progonjene kršćane i to ga više muči nego što muhamedanci muče kršćane koje razapinju na križ. 
O velike li boli i mučeništva! Ili slično tumače Ivana XXIII kojem su tobož komunisti zaprijetili da će pobiti sve kršćane na istoku Europe i eventualno baciti atomsku bombu na Rim ako osudi komunizam, a 'dobri sveti Otac' to nije mogao dozvoliti jer on jako voli kršćane, pa nije osudio komunizam.
Nevjerojatno, ali stvarno postoje sentimentalni kršćani koji su spremni progutati takve laži ili ih sami izmišljati u svojoj šupljoj i kukavičkoj glavi.
Zar su pape mučenici manje ljubili kršćane kad su ih ohrabrivali da izdrže mučeništvo, a da ne izdaju Krista?
Po takvim 'kršćanima' pape su morali poštedjeti kršćane mučeništva i nagovoriti ih da odu u panteone i bace zrno tamjana na oltar poganskih bogova.
Otporaši su bez sumnje u pravu kad poručuju zavedenim kršćanima da idu u potragu za izvorima naše vjere, da to rade iskrena i ne licemjerna srca, jer istinu o našoj svetoj vjeri teško da možemo saznati od tobožnjih svećenika, biskupa i papa. Čak ako i pogriješimo u toj potrazi, to nije grijeh ako to činimo u dobroj volji i nakani. Ali Istinu moramo slijediti po svaku cijenu.
Jer kako nam kaže Istina, Ona će nas osloboditi. 
Neka nitko ne pomisli kako ja znadem što je istina o našem vremenu opće apostazije.
Znadem pouzdano kako se radi o apostaziji prorečenom u Otkrivenju i ostalim knjigama Biblije.
Ali točno kada je Crkva ostala bez hijerahije ne znam.
Opet znam da to nije započelo s Bergoglijem ili s drugim vatikanskim koncilom, kad je bjelodano kako je Lav XIII bio de facto isti kao Woytila u Asiziju, samo je morao biti oprezniji od ovog jer su tada još katolici bili na oprezu i osuđivali su krivovjerje indiferentizma i zablude o općem spasenju čovječanstva.
Znam i da je nedopustivo što su pape dozvolili desakralizaciju poganstvom kršćanskih crkvi u kasnom srednjem vijeku, ali nisam siguran da je zbog toga Crkva još onda ostala bez svoje hijerarhije.
Imam više pitanja nego odgovora, ali to ne bi smjelo biti ništa čudno u ovim posljednjim vremenima.
Otporaši ne bez razloga stavljaju veliki naglasak na Iliju i Henoka kao one koji će obnoviti Crkvu prije konačnog dolaska Gospodina:

Evo, ja ću vam poslati proroka Iliju, prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodnji. On će obratiti srca otaca k sinovima, i srca sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim zemlju prokletstvom. (Malahija 4)

Ne, proroštvo ne spominje kako će se ljudi sami od sebe preobratiti ili da će to učiniti na nagovor postojeće Crkvene hijerarhje, nego to će biti djelo sv.Ilije (i sv.Henoka koji nisu umrli, nego su u Nebu i čekaju od Boga znak kad će početi njihova posljednja i najveća misija).
Po kršćanskoj predaji sv.Ilija će biti posljednji apostol Izraelca koji će se na kraju obratiti kako je dobio obećanje od Boga sv.Pavao, a sv.Henok će biti posljednji apostol nežidova kao što je to bio sv.Pavao u apostolsko doba.
Kad bi Crkvena hijerarhija funkcionirala, kad bi bilo papa, biskupa i svećenika, dolazak Ilije i Henoka bi bio nepotreban.
Molimo stoga Gospodina da nam da milosti po kojoj ćemo prepoznati dolazak Njegovih posljednjih apostola i da do tog vremena izdržimo u molitvi i pobožnom životu kako ne bi bili zavedeni od onih koji se pretvaraju da su Crkva, a cijelo vrijeme rade za Antikrista, svjesno ili nesvjesno.