Smrtna kazna

Policija u američkom gradu Albuquerque pred dva dana dobila je prijavu kako se u jednoj kući događaju neobične stvari.
Kad su ušli u kuću, našli su u gorećoj deki raskomadano tijelo desetgodišnje Victorije Martens čiji je taj dan bio rođendan.
Utvrđeno je kako joj je prije smrti ubrizgana droga, da je bila silovana, davljena i izbodena. I sad dolazi najstravičnije, među tri osobe koje su nađene u kući i koje su optužene za svirepo ubojstvo djevojčice nalazi se njezina majka. Svaki zločin je tim veći kad se učini onima koji su nam bliski, zato je najveći zločin kad majka, koja bi trebala biti 'medvjedica koja štiti svoje mladunče', ubije svoje dijete ili sudjeluje u istom.
Ostale osobe koje su tu bile su njezin 'partner' ili 'dečko' (a prava riječ je bludnik koji bi se prema Mojsijevom zakonu trebao kazniti kamenovanjem kao i ona-preljubnica) i njegova sestrična, oboje s kriminalnom prošlosti, a dotična žena je donedavno bila u zatvoru zbog silovanja druge žene. Ista je sad u bolnici jer je, kad je u kuću upala policija, pokušala pobjeći skakanjem prilikom čega je slomila nogu.

 Tko god kaže da to troje ne zaslužuju smrtnu kaznu ili da smrtna kazna ne smije postojati, zaslužuju tu kaznu.
Jednostavna, zdravorazumska-seljačka logika kaže da ako zločin nije pravedno kažnjen, da je onda isti nagrađen, odnosno u društvu koje ne kažnjava pravedno zločine isto društvo tone u moralnu provaliju i zločin.
Kad kandidatkinja za predsjednika SAD-a kaže 'uživo', slavodobitno i s osmijehom kako je predsjednik Libije Gadafi smaknut, a svi su na videu mogli vidjeti kako je sodomiziran i mučen prije smrti i bez ikakvog suda, a istovremeno se sva politička elita SAD-a zalaže za potpuno ukinuće smrtne kazne (odnosno i u onih nekoliko saveznih država koje još imaju smrtnu kaznu), onda je to znak kako je svijet daleko 'napredovao' prema provaliji.
Mislim da vam nije potrebno ponavljati kako je novoredna sekta jedna od najvećih promotora ukidanja smrtne kazne, tako da ista ima krv na svojim rukama svih žrtava, a one su stravično velike, koje su stradale od ubojica koji su počinili ubojstvo nakon izdržavanja zatvorske kazne, ili onih ubojica koji se ne bi usudili ubiti da su znali kako ih čeka nakon toga smrtna kazna.
Još više bi vam trebalo biti poznato kako je Bog izričito napomenuo za koje zločine mora uslijediti smrtna kazna i kako nitko zdravog razuma ne će reć kako je smrtna kazna za ubojstvo koje nije iz nehata ili ubojstvo na mah, nepravedna, a kamoli protukršćanska.
U ovom slučaju, bez obzira što je najvjerojatnije djevojčicu ubila ta vještica koja je bila već u zatvoru i koja je isto tako najvjerojatnije silovala Viktoriju, prva koja mora biti osuđena na smrt je njezina majka.
Jer pred njezinim očima, njezina kćerka je bila nasilno drogirana, silovana, davljena, izbodena i ubijena, i na kraju raskomadana i zapaljena.
Svaka kazna ispod smrtne kazne znak je kako u 'civiliziranom' zapadnom društvu vlada zlo i zločin, od običnih kriminalaca kao što su ovo troje, pa do samih vrhova vlasti i do onih koji vuču poteze iz pozadine.
Pisao sam već, ali ću ponoviti. Ako se zločin isplati, ako se isplati nekog ubiti, silovati, a onda samo par godina proboraviti u zatvoru koji nije robija, a trebao bi biti, i nakon toga biti opet pušten kao da ubojstva ili silovanja nikad nije bilo, onda se nitko od ljudi sklonih zločinu ne će zločina kloniti, a oni koji su žrtve, oni će biti dvostruko oštećeni, najprije od zločinaca, a onda drugi puta od zločinačke države čiji sud ne će odmjeriti pravednu kaznu zločincu.
Osuđeni zločinac, ako mu nije presuđena smrtna kazna, mora postati rob dok mu traje kazna, i korist od njegovog robovskog rada najprije moraju imati žrtve njegovih zločina, a onda država koja ima troškove suda, održavanja i izgradnje zatvora-robijašnica.
Pravda bi trebala biti tako namirena, da ako zločinac ne može nadoknaditi štetu koju je učinio, onda to treba njegova obitelj ili rodbina.
Ako ljudi imaju pravo naslijediti imovinu odnosno dobro od svojih starijih ili braće, onda je pravedno da i podmiruju dugove koje im eventualno njihovi ostave. Ja ne govorim ovdje o krivici, jer krivnja ubojstva je na ubojici, nego o odgovornosti zbog ubojstva, ako ubojica ne može štetu podmiriti, moraju je podmiriti oni koji bi inače naslijedili imovinu od ubojice.
Čitao sam kako je Njegoš ili neki drugi vladika u Crnoj Gori bio suočen s nekim ubojstvom, a ubojicu je skrivao njegov klan. On je došao kod vođa tog klana i dao im kratki rok da mu predaju ubojicu, ili će njihov klan stradati. Ubojicu su dakako odmah predali vlastima. Čini mi se da postoji jedan slučaj tome sličan u Bibliji, kad su neki iz Benjaminovog plemena počinili neki grozni sodomistički zločin, i sva ostala plemena napali su Benjaminov dok se krivci nisu našli i kaznili (a znamo kakvu je Bog propisao kaznu za sodomizam Izraelcima).
U normalnom organskom društvu, ta djevojčica najprije ne bi pripala majci nakon razvoda, nego ocu, odnosno njegovom rodu ako je on umro.
Ustvari, najprije do razvoda nije moglo niti doći, nego eventualno do rastave od stola i postelje, što znači ako majka nije postala udovica, ona ne bi ni pomišljala da ide u preljub, a kamoli da živi s 'dečkom'  koji je nedavno izašao iz zatvora, i sa svojom kćerkom pod istim krovom. I ne bi tu trebao nikakav sud reagirati, njezin rod i rod njezinog muža bi je osudili, i ako ne bi došla k razumu, izbacili bi je iz svoje zajednice i nekretnina. Naravno da kćerku ne bi mogla uzeti sa sobom. Zato se ovakvi zločini skoro nikad nisu događali u organskom društvu.
U istom društvu, rodbina ovih ubojica bratića i sestrične, morali bi jednako osuditi svoje članove inače bi imali protiv sebe sve klanove kao što su imali Benjaminovci svojevremeno u Izraelu.
Tko je na kraju od ljudi najviše oštećen u ovim zločinu osim pokojne djevojčice?
Njezin otac, zatim brat i ostala rodbina. Ali niti oni nemaju pravo reć - tražimo da se ne izvrši smrtna kazna nad ubojicama. Jer ovaj zločin, kao i svi zločini, uperen je protiv dobra, a to znači da nepravedno suđenje odnosno nepravedna kazna oštećuje svakog člana društva i kad se takve nepravde gomilaju, onda se dođe do stanja u kojem se nalazi suvremena civilizacija.
Kad bi se kojim čudom majka djevojčice stvarno pokajala, onda bi postala svjesna grozote koje je počinila i ne bi nikako za sebe tražila pomilovanje.
Znamo da ne će biti osuđena na smrt, ali kako ona zamišlja da stane pred oči svog sina čiju sestru je dovela do tako grozne smrti i u tom zločinu sudjelovala?
A kako će njoj tek teže biti stati pred oči Boga koji kaže - osveta je moja!
Na koncu, moramo biti svjesni, ako još nismo, da živimo u zlom društvu zato što se u istom društvu zlo ne kažnjava ili ne kažnjava pravedno (u mjeri kako ljudsko društvo treba kažnjavati, jer pravu vječnu osudu i kaznu daje Bog).
Isto tako moramo biti svjesni da se ne možemo osloniti na državu kao na nekog tko će nas štititi od zločinaca i koja će zločince kažnjavati.
Organska društva su gotovo sva uništena, tako da se ne možemo nadati niti da će nas naš rod zaštiti.
U hrvatskoj državi, ako smo Hrvati, onda smo najmanje zaštićeni, jer politika je novog svjetskog poretka da u svim nacionalnim državama manjine moraju biti zaštićenije od većine kako bi se dogodilo rastrojstvo nacionalne države. To nije hrvatska specifičnost, tako je u svim državama u kojima vlada Zvijer - UN.
Dakle, nikad kao sad, naša je jedina zaštita u imenu našeg Gospodina Isusa Krista.