Ujedno je to i rečenica koja može oslikati današnjeg sveca, sv.Erlembalda koji je bio vojvoda Milanski u teškim vremenima 11.st. kad je Crkva bila pod velikim udarima nemoralnog svećenstva i simonije (kupovanja kleričkih pozicija).
U Milanu je tako, na nadbiskupskoj stolici na kojoj je nekad bio sv.Ambrozije, bio nedolični nadbiskup Guido od Velate. I taj nadbiskup je imao brojne pristaše među milanskim pukom, znao je dobro ići niz dlaku narodu, ulagivati mu se, poticati u njemu oholost na uštrb jedinstva Crkve.
I bio je dakako simonijak, onaj tko kupuje i prodaje biskupske i svećeničke službe kao što je to mislio učiniti prvi simonijak, Šimun Mag koji je nudio novce sv.Petru da ovaj izlije na njega darove Duha Svetoga kako bi, ovaj je umišljao, dobio moći koje je mislio iskoristiti u magijske svrhe.
Sveti Erlembald nije bio neke posebne jake tjelesne konstitucije, ali je bio hrabar kao lav, vrlo vješt s oružjem i odličan vojskovođa. Htio se je zarediti u redovnika, ali ga je drugi svetac, sv. Arialdo odgovarao. Jer ratnik i svetac kao što je bio Erlembaldo bio je potreban Crkvi u borbi protiv moćnog i bogatog, ali pokvarenog klera.
Imena dvaju svetaca govore nam da su bili Lombardi, germansko pleme koje je osvojilo sjevernu Italiju i koje se je nakon poganstva kristijaniziralo.
Tako je Erlembald otišao po savjet kod pape Aleksandra u Rim, da li da napusti službu vojvode i ide u monahe, ili da pomogne đakonu Arialdu u borbi protiv pokvarenog nadbiskupa. Papu mu je dao standard, heraldičke insignije pape u obliku stijega, kao vanjski znak svima kako Erlembaldo ima vlast od Svete Stolice uvesti reda u milanskoj nadbiskupiji.
Deset godina se je vojvoda Erlembaldo borio protiv heretičkog klera koji je uz to vodio razvratni bludni život.
1059.g. je sv.Petar Damijan kao papin legat otišao u Milan tražeći od nadbiskupa Guida i njegovog klera da daju zakletvu protiv simonije. Da zadrže svoje službe, kler je dao zakletvu, ali su nastavili sa simonijom. Nakon toga je Erlembald otišao u Rim i dobio od pape bulu s kojom se ekskomunicira nadbiskup Guido.
Ali, nadbiskup je nahuškao narod na dvoje budućih svetaca, i tako je svjetina u katedrali napala Arialda i Erlembalda u nakani da ih ubije. Ariald je bio teško ranjen, ali Erlembald se je tako vješto branio da mu nitko nije mogao prići i zadati udarac. Ariald je ipak pokušao domoći se Rima, ali ga je izdao jedan svećenik, pristaša nadbiskupa, tako da su ga nadbiskupovi pristaše uhvatili, odsjekli mu udove i ubili. Erlembaldo se je nastavio boriti i u tome je bio uspješan, svojim mačem (jasno je da je imao i svoje vojnike) skršio je vojnu moć heretika. I kako ga nisu uspjeli svladati u bitkama, odlučili su to učiniti atentatom. Tako je jedan dan pričajući s ljudima (bio je vrlo darežjiv i mnoge prosjake je udomljavao) odjedanput bio okružen s mnoštvom atentatora. Pružao je otpor, ali atentatori su bili mnogobrojni i tako je mučenički, kao i sveti Ariald, završio svoj život. Dok je umirao u ruci je držao stijeg sv.Petra.
Sjećanje i molitva današnjem svecu su prijeka potreba.
Jer nemoralni novoredni kler na čelu s Bergoglijem silno se trudi razoružati kršćane, učiniti ih sentimentalnim papcima koji će kukavičluk pravdati s ljubavlju, koji će Kristove neprijatelje tobož proglasiti svojim osobnim neprijateljima ne kako bi bili energičniji u borbi protiv njih, nego kako bi se opravdali u dezerterstvu riječima - ja ljubim svoje neprijatelje i ne ću se boriti protiv njih, ja im praštam. Tko je ovlastio Bergoglija, Frana Kaosa Nereda da oprašta Kristovim neprijateljima? Mi smo pozvani opraštati svojim neprijateljima, ali nikako ne smijemo niti možemo opraštati Božjim neprijateljima, jer onda se stavljamo u poziciju tutorstva Bogu, što je blasfemično.
Kao što je heretik nadbiskup Guido podilazio svjetini kako bi ih upregnuo u kola zla, tako to radi i novoredni kler.
Govore puku kako Bog ima razumijevanja za njihove grijehe, štoviše za smrtne grijehe kažu da nisu preprekom za svetu pričest, dok svaki i najmanji pokušaj otpora prema muhamedanskoj najezdi tumače nedozvoljenim nasiljem osuđenim od Boga.
Neopisivo je lakše glumiti pobožnjaka koji cijeli dan moli i ne želi pri tom ništa žrtvovati za Boga, nego prekrižiti se i uzeti mač u obrani kršćanstva kao što je učinio sv.Erlembaldo i svi oni nebrojeni kršćanski vitezovi koji su dali život za Krista.
Modernisti će reć kako je Gospodin osudio korištenje nasilja rekavši "svi koji se mača laćaju od mača i ginu.". Nevjerojatno je kako oni stavljaju nešto u usta Gospodinu što se ne može pročitati ni između redaka. Zar je prokletstvo umrijeti od mača ili umrijeti u postelji dementan, ne kontrolirajući više mokrenje i pražnjenje crijeva i ne znajući da se umire, a umirati daleko od svojih najbližih?
Zar je igdje Isus osudio vojnike koji od mača žive?
Zar kršćanin onda ne smije biti vojnik ili redarstvenik koji u svom poslu koriste oružje?
Zar samo Božji neprijatelji, poput muhamedanca, imaju pravo nositi mač, a kršćani trebaju biti im poslušni i uvijek spremni staviti svoj vrat pod njihov mač?
Kakva je to sotonska nauka podmetnuta kao da je Kristova?
Koji je to duh koji nadahnjuje Bergoglia pa kad mu se postavi pitanje o nasilju muhamedanaca, on odgovara kako muhamedanstvo nije religija nasilja i kako su kršćani nasilni kao i muhamedanci jer svako toliko neki kršćanin ubije drugog?
Pa idiote (o kako bi mu bilo bolje da je idiot, a ne da promišljeno obmanjuje kršćane) , ne ubija mladić svoju djevojku i obrnuto uz povike 'živio Krist Kralj", ali muhamedanci gaze kršćane uz povike 'alahu akber' kao što je to radio Muhamed!
Međutim nismo svi pozvani da umremo kao sv.Erlembaldo, nismo svi vješti ratnici. Ali zato možemo isto mučnički umrijeti kao njegov sudrug i prijatelj, sv. Ariald koji nije bio ratnik, ali je imao srce ratnika. Ne moramo niti umrijeti mučenički, ali moramo imati srce koje je spremno umrijeti mučenički za Onog tko je umro za nas na križu.
Isti Bog koji je rekao u Getsemanskom vrtu Petru "svi koji se mača laćaju od mača i ginu.", rekao je "proklet bio tko krvlju mač svoj ne omasti!".
Modernisti nikad ne će moći izmiriti te dvije Božje izjave koje nisu uopće kontradiktorne.
Isus nije imao u naumu kako će Petar umrijeti od mača, zato mu je rekao da stavi mač u korice, iako mu je prethodno rekao da nabavi dva mača (jedan označava duhovnu vlast Petrovu, drugi svjetovnu).
Zar bi Petar učinio zlo da nije samo odsjekao uho sluzi velikog svećenika koji je htio dignuti ruke na Isusa, nego da mu je odsjekao glavu?
Naravno da ne bi, nego bi bilo obrnuto, Petar bi pokazao time svoju odanost i ljubav prema Gospodinu, ne bi Ga dospio tri puta izdati i umro bi mučeničkom smrću u getsemanskom vrtu. Ali Gospodin je imao druge planove sa sv.Petrom.
Vidjeti u Isusovim riječima osudu korištenja nasilja protiv zla mogu samo oni koji su pod utjecajem Zloga. Čovjekoubojica od početka sve bi dao da Bog ne koristi nasilje, da su anđeli koji su ih izbacili s Neba pacifisti, i da su svi kršćani onakvi kakvim ih želi vidjeti Bergoglio i muhamedanci.
Dakle, kad Bog ne bi koristio svoju Svemoć koja u konačnici znači nasilje protiv Svojih neprijatelja, onda On ne bi bio Bog, nego bi i Nebo i Zemlja bili Pakao, a Lucifer bi sjedio na Božjem prijestolju.
Gotovo nema knjige sv.Pisma u kojima se Bog ne koristi nasiljem ili ne zapovijeda anđelima ili nekim ljudima da se koriste nasiljem protiv zla.
Stoga je stvarno proklet onaj tko krvlju (svojom ili tuđom) mač svoj ne omasti u borbi protiv zla.
Možemo to tumačiti da su prokleti oni koji imaju mač (vojska i redarstvo) i ako svoj mač ne iskoriste u borbi protiv zla.
Možemo pak tumačiti da i oni koji ne nose mač, moraju mač omastiti u svojoj krvi u istoj borbi protiv zla.
Ali ne možemo nikako tumačiti da je korištenje mača - prolijevanje krvi, samo po sebi zlo, jer Bog zapovijeda prolijevanje krvi Svojih neprijatelja.
Vrijeme je da kršćani prestanu biti efeminizirani, a da postanu čvrsti i nepokolebljivi u borbi za Krista Kralja kao što je bio današnji svetac, sv.Erlembaldo!
P.S. I da ne otvaram novi naslov, nešto o krugu Zemaljskom nakon dužeg vremena.
Jeranism je objavio svoj video u kojem je zorno prikazao kako 'lopatari' pokušavaju prevariti neupućene ljude kako postoje dokazi kako brodovi nestaju iza horizonta zbog zakrivljenosti Lopte. Efekt refleksije zraka svjetlosti od površine ravne Zemlje tumače kao dokaz Lopte. Inače jedrilica je odavno trebala nestati iz vidokruga ako se uzme u obzir njezina brzina i radijus navodne Lopte (jer originalni snimak 'lopatara' traje satima).
I za ovo priznati potrebna je izvjesna doza hrabrosti, jer kad svi govore kako car ima lijepu odjeću, reć istinu kako je car gol znači biti proglašen od društva ludim.
* Čitam u komentarima na D.Woods-ov video o budalaštinama koje izgovara Bergoglio, kako novoredni 'katolici' pokušavaju braniti Frana Kaosa Nereda pozivajući se na Gospodinovu: "najprije izvadite brvno iz svog oka, a onda kažite bližnjem o trnu u njegovom oku". Tobož Bergoglio kritizira brvno kršćansko, i ne želi predbaciti muhamedancima trn. Koja jeftina fiškalija kako bi se obranilo neobranjivo! Jer Bergoglio ne kritizira sebe kako ima brvno u oku, pa stoga ne želi nikog kritizirati dok to brvno ne izvadi, nego on podmeće kako, ako je muhamedanstvo nasilno u zlom smislu, da je onda isto tako i kršćanstvo.
Drugim riječima kaže - ako je Muhamed naučavao zlo, onda je isto tako činio i Isus Krist. Novoredni katolici u cilju obrane njihovog lažnog pape spremni su napasti kršćanstvo kao Bogom objavljenu religiju odnosno spremni su napasti Boga kako bi spasili Bergoglia. Vjerojatno nisu ni svjesni kako time krše prvu Božju zapovijed.
Drugi argument koji je nedostojan zdravog razuma i minimalne ljudske hrabrosti je kako Bergoglio laže u 'plemenitom' cilju kako bi bilo čim manje ubijenih kršćana od strane muhamedanaca. Kao, ako bi on rekao istinu o muhamedanstvu, onda bi muhamedanci još više ubijali kršćane. Očigledno takvi ne znaju ili ne žele znati da ne postoji korisna laž, kako niti jedna laž nema opravdanja. Takvi jednostavno nemaju petlje ili hrabrosti, koja je današnja tema bloga, suprostaviti se muhamedanstvu nego su već sad spremni postati dimije u kalifatu ili prijeći u lažnu religiju muhamedanstva.
Mišljenja sam, a to sam opetovano već pisao, kako Bog koristi muhamedance radi pravednog kažnjavanja izdajnika kršćanstva.
Jer ogromna većina katolika prihvatila je drugi vatikanski koncil koji tvrdi kako se katolici i muhamedanci mole jednome Bogu. Mogu zamisliti Boga kako kaže - evo sad ću vam poslati u vaše zemlje, u vaše gradove i sela, u vaše ulice i susjedstva te s kojima kažete da se molite jednom Bogu. I onaj francuski zaklani svećenik zdušno je podržavao širenje muhamedanstva, borio se je da muhamedanci dobiju od novoredne sekte zemljište za izgradnju džamije. Jel stvarno bila nepravda što su ga dvojica muhamedanaca zaklali ili ga je stigla zaslužena pravda?
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.