Porcijunkula

Danas je Porcijunkula, Gospa od Anđela ili Kraljica Anđela.

Sveti Franjo, taj seraf u ljudskom obličju, mnogo je ljubio Isusa i Mariju.
Vjerojatno spada u ljude koje je Bog po svojem milosrđu uzdigao k Sebi najbliže.
Serafi su najviši kor anđela koji su neprestance pred Bogom u klanjanju i slavljenju, svetac iz Asizija spada u one rijetke svece koji su dostojni biti u društvu serafa.
I tako je svetac stekao veliku milost i naklonost kod Boga. Stigme Isusovih rana prvi puta u povijesti ljudskoj pojavili su se na udovima sv.Franje. Njih je mogla prouzrokovati samo žarka ljubav Franje prema Isusu i Isusa prema Franji.
Svetac je znao zaplakati iz 'čista mira' jadajući se kako Ljubav nije ljubljena među ljudima.
Međutim, Franjo je živio svjetovno i nečedno sve do svog obraćenja koje se je dogodilo na današnji dan 1208. g. u maloj crkvici Gospe od Anđela.

Vidimo je na fotografiji unutar veće crkve. Malena crkva u kojoj se je dogodilo čudesno obraćenje zove se Porcijunkula.
Obraćenje je bilo toliko potpuno, tako da je sv.Franjo odbacio od sebe ne samo luksuz u kojem je živio, nego i sve svjetovno, čak je skinuo i odjeću od sebe koju mu je dao bogati otac.
Jedne noći 1216. g. dok je Franjo bio uronjen u molitvu i kontemplaciju u Porcijunkuli, ugledao je veliku svjetlost, a to je bio naš Gospodin Isus Krist, u pratnji svoje Majke, Kraljice anđela koji su je u mnoštvu pratili.
Franjo se je poklonio licem do zemlje, a nakon toga je čuo glas - Franjo, što želiš za spasenje duša? Franjo je odgovorio - potpuni oprost grijeha za sve one koji hodočaste u ovu crkvicu. Gospodin je rekao da će to dobiti, ali neka zatraži isto od pape. Što je Franjo učinio i dobio. Privilegija potpunog oprosta kasnije je proširena na druge franjevačke crkve.
Važi li i danas potpuni oprost od grijeha ako kršćanin pobožno i s ispravnom nakanom, s pravom ispovijedi i molitvom, hodočasti u franjevačka svetišta koja imaju privilegiju Porcijunkule drugog kolovoza?
Važi, ako ta svetišta nije okupirala novoredna sekta, a to su skoro sva svetišta.
Ustvari ne znam niti za jedno svetište koje nije okupirano.
Sjetimo se samo kakve su se sve blasfemije događale u Asiziju kad je tamo bio skup svih lažnih religija svijeta, kad su se poganski idoli stavljali nad Svetohranište. Ali to je jedan snažan dokaz kako se na novorednoj misi ne događa pretvorba, jer kad su Filistejci stavili Svetinju nad svetinjama u svoj poganski hram, svi idoli su im bili uništeni, a Filistejci su u strahu odmah odlučili vratiti Izraelcima opasni 'kovčeg' koji njima sije smrt.
Zar bi poganski idol mogao ostati cijel da se je u Svetohraništu nalazio Gospodin koji se tamo nalazi potpuno, za razliku od starozavjetne škrinje koja je bila strah i trepet Izraelovim neprijateljima?
Zar bi Bog dozvolio da se na novorednim misama događa pretvorba kad se tamo ujedno 'pričešćuju' muhamedanci kako smo vidjeli da se događa u Italiji?
Vratimo se središnjoj temi koju jedva da smo dotakli.
Marija je kraljica anđela. Njezin Sin koji je Bog i čovjek uzdigao ju je iznad svih stvorenja, pa i iznad uzvišenih anđela koji ju zovu svojom kraljicom i koji radosno izvršavaju Njezine zapovijedi.

Ako je Marija toliko moćna, zašto ne uništi demone, zašto ne zapovijedi anđelima da demone prvoga Neba bace i svežu u Pakao, a demone koji su se vratili iz Pakla, da ih ponovno i zauvijek svežu u jezeru ognjenom?
Zato što je Marija, bez obzira što je najmoćniji stvor, i dalje ponizna službenica Gospodnja i nije joj ni na kraju pameti učiniti nešto što nije u Božjem naumu.
A Božji naum je da će se drugi puta pojaviti na krugu Zemaljskom kad budu svi demoni iz Pakla i iz zraka na Zemlji, kad čovječanstvo bude zaluđeno demonskom prijevarom kako samo što nije izbacilo Boga sa Njegovog prijestolja.
Dakle ne smijemo biti u zabludi kako će anđeli po zapovijedi svoje Kraljice ili po Božjoj zapovijedi prije Sudnjeg dana sunovratiti demone u Pakao.
Jer demoni su pušteni s lanca radi većeg dobra,a to veće dobro se ogleda u nama, dragi čitatelji, ako smo spremni boriti se za Krista Kralja i našu Nebesku Kraljicu usprkos moćnim demonima i njihovim ljudskim slugama. Spremnost naša mora uključivati i naše nadvladavanje straha od smrti i straha od mučenja.
Spremnost naša mora biti poput one koju je pokazao sv.Franjo kad je došao pred egipatskog sultana i zatražio u Ime Boga da se odrekne lažnog proroka Muhameda i koji je izazvao prisutne imame neka idu s njim u veliku vatru, a onda neka Bog pokaže čija je vjera istinita.
Iako je Franjo bio hrabar mladić i prije obraćenja (sudjelovao je hrabro u lokalnim ratovima između gradova), on ovu svetu drskost pred muhamedancima nije imao po sebi, nego ju je dobio od Neba, od njegovog Kralja i na zagovor Kraljice.
Zato ne smijemo očajavati što ne možemo zamoliti Mariju da umjesto nas potuče demone, jer Ona želi isto što želi i Bog, da ih žarko molimo za milost s kojom ćemo svladati neprijatelje naše duše. I tu milost ćemo sigurno dobiti, ako je naša molitva ustrajna i žarka, ako je naša vjera prava.
Međutim pravi odnos prema Mariji, našoj Kraljici jest - što želite moja Kraljice da za vas ovaj tren ili danas učinim? Dakle isto ono što rade anđeli svojoj Kraljici, biti stalno Njoj na raspolaganju, a tada smo jamačno stalno na raspolaganju Bogu kome je naša Kraljica ponizna službenica.
Doći će dan kad ćemo gledati u oči najljepši (osim Njezinog Sina) ljudski stvor i saznat ćemo koliko smo milosti dobili od Boga zato što su se te milostive oči osvrnule na nas.