Sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih

Čitamo na blagdan Svih svetih dio iz Ivanovog Otkrivenja 7:2-12.

I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: "Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!" I začujem broj opečaćenih - sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svih plemena sinova Izraelovih: iz plemena Judina dvanaest tisuća opečaćenih, iz plemena Rubenova dvanaest tisuća, iz plemena Gadova dvanaest tisuća, iz plemena Ašerova dvanaest tisuća, iz plemena Naftalijeva dvanest tisuća, iz plemena Manašeova dvanaest tisuća, iz plemena Šimunova dvanaest tisuća, iz plemena Levijeva dvanaest tisuća, iz plemena Jisakarova dvanaest tisuća, iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća, iz plemena Josipova dvanaest tisuća, iz plemena Benjaminova dvanaest tisuća opečaćenih. Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine; palme im u rukama. Viču iz glasa: "Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!" I svi anđeli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i četiriju bića, padoše pred prijestoljem ničice, na svoja lica, i pokloniše se Bogu govoreći: "Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i čast, i moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen." 

'Problem' s Ivanovim Otkrivenjem je što se tu knjigu Objave tumači na različite načine, i pravovjerne i krivovjerne.
Posljednja knjiga Biblije je tajanstvena, kao da se radi o 'skrivanju', a ne o otkrivanju.
Međutim to možemo reći i za dobar dio ostalih tekstova Svetog pisma.
Štoviše sama Biblija kaže - 'oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju', dočim je na drugom mjestu Gospodin rekao apostolima da mnoštvu govori u parabolama kako ne bi svi razumjeli, a da njima govori izravno, ili naknadno tumačeći te parabole.
Blaise Pascal je napisao kako je Biblija napisana mudro ili lukavo, tako da onaj tko ju čita i tko je duševno slijep još više oslijepi (pod slijepošću mislim na oholost), a onaj tko je mudar (ponizan ili siromašan duhom) postane još mudriji, odnosno takvom se otkrivaju tajne koje su napisane između redaka.
Stoga je nužno sabrati se prije čitanja Svetog pisma, pomoliti se Bogu i priznati mu našu grješnost i neupućenost, zamoliti Duha Svetoga da nam prosvjetli dušu kako bismo razumjeli ono što čitamo, i ako ne budemo razumjeli, opet biti zahvalni Bogu koji nam otkriva u pravo vrijeme ono što trebamo znati, a većinu stvari ne ćemo saznati do Sudnjeg dana, Božanske tajne nikada.
Krenimo najprije s krivovjernim tumačenjem citiranog teksta.
Jehovi svjedoci tumače kako će na kraju biti 144.000 Jehovih svjedoka koji će onda, kad dođe drugi puta Isus Krist, otići u kraljevstvo Božje. Ostali će umrijeti i nestati kao da ih nikada nije ni bilo.
Prvo što je krivovjerno kod JS je odbacivanje Pakla o kojem se na tako mnogo mjesta govori u Svetom pismu kao mjestu vječnog škrguta zubiju, mjestu vječne muke, jezeru ognjenom.
Drugo što je krivovjerno je njihova ideja kako će biti samo 144.000 spašenih od vječnog nestajanja. Što je onda s mrtvima? Što je s mnoštvom kojeg nitko nije mogao izabrojati i koji se dalje spominju u tekstu, koji su u bijelim haljinama, iz svih naroda, koji se zajedno s anđelima klanjaju Bogu?
Neki pak, koje uvjetno možemo zvati pravojernima (jer ne znamo jesu li odbacili neke druge dogme Crkve) kažu kako se radi o simboličnom broju koji označava mnoštvo, milijunske mase spašenih ili Božjih izabranika.
Ne bih se složio s time, jer mnoštvo spašenih odnosno Božji izabranici se dalje spominju u tekstu, a očito se u nečemu razlikuju 144.000 opečaćenih od tog mnoštva.
Zato trebamo krenuti od početka, odnosno od početka konca vremena.
Četiri anđela apokalipse koji trebaju uništiti Zemlju, odnosno njezine stanovnike ne će to činiti proizvoljno kako stignu, nego kao i u starozavjetnoj slici apokalipse, pomoru egipatskih prvorođenaca koje je učinio anđeo zatornik, postojali su neki kojih anđeo nije dirao, nije ulazio u njihove kuće.
Kuće su bile opečaćene krvlju jaganjaca, Izraelci su po nalogu Mojsijevom nadvratnike ulaznih vratiju kuće polili s krvlju jaganjca kojeg su po pashalnom obredu blagovali uoči dolaska anđela zatornika.
Što dakle može biti znak, pečat Boga živoga koji će spasiti te tisuće ljudi nego znak križa, znak Sina čovječjega, koji je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta, koji je dao svoju Krv kao naknadu za grijehe?
I ne smijemo zanemariti činjenicu da se u tekstu spominju ne bilo koji ljudi, nego Izraelci, svih dvanaest plemena. Znači ne samo oni iz plemena Judina i Benjamina, nego i deset ostalih plemena na sjeveru koji su misteriozno nestali još za vrijeme prvih izraelskih kraljeva kad se je Izrael podijelio na sjeverni dio nazvan Izraelom i koji je uskoro osvojen od Asiraca* koji su odveli Izraelce u ropstvo iz kojeg se nikad nisu vratili, i južni dio uključujući Jeruzalem koji se je nazvao Judejom*.
Vjerujem da se ovdje ne radi o Ivanovoj metafori, nego da se stvarno radi o Izraelcima koji će se u posljednja vremena obratiti na kršćanstvo kako nam je napisao sveti Pavao zabrinut što njegovi sunarodnjaci i suvremenici odbacuju Isusa Krista. Crkva oduvijek vjeruje da će se na kraju Izraelci obratiti. To znači, ako dobro razumijem, 12.000 židova iz plemena Judina, i eventualno još njih 12.000 židova koji su iz plemena Benjaminova koji su isto pripadali judejskom kraljevstvu, i 120.000 Izraelca iz ostalih plemena koja su nestala iz povijesti, ali to znači da su sad pripadnici drugih naroda* koji sad nisu kršćani***.
Postavlja se naravno pitanje dal su brojke 12.000 i 12*12.000=144.000 simbolične ili stvarne brojke pripadnika Izraela koji će dobiti pečat Boga živoga prije destrukcije Zemlje?
Vjerujem da je i jedno i drugo.
Dvanaest predstavlja savršen broj, označava Božju svemoć i autoritet kao i savršeno upravljanje, kompletnost. Čim postoji Bog ništa nije slučajno. Nije slučajno Jakov imao dvanaestoro sinova kao i Isus dvanaest apostola.
Modernisti bi rekli - možda ih je bilo manje ili više, ali biblijski pisac je napisao da ih je dvanaest radi simbolike tog broja.
Time implicitno kažu kako Bog ne upravlja sa svijetom kojeg je stvorio, kako Bog nije svemoguć, kako je možda Bog htio da Jakov ima dvanaestero sinova, ali tko zna dal ih je stvarno toliko bilo.
Takvi otprilike kažu, Bog je ljubav, zato Bože prestani upravljati sa svijetom i događajima, pusti ljude na miru da imaju djece koliko žele, ili koliko ne žele, ali nisu uspjeli spriječiti začeće ili počiniti čedomorstvo. I tako sa svim događajima u povijesti. Umjesto Boga stavljaju slučajnost.
Draži su mi ateisti koji otvoreno negiraju postojanje Boga, nego modernisti koji misle kako Boga drže u kavezu humanizma i ostalih đavolskih zabluda.
Dakle nema razloga sumnjati da se stvarno radi o tim brojevima.
Neki će reć - ali to je tako malen broj u odnosu na milijarde ljudi.
Prvo, ne radi se o ukupnom broju Božjih izabranika, nego o Izraelcima koji će postati kršćani u posljednja vremena.
Drugo, a tko smo mi da Bogu određujemo broj ljudi koje treba On izabrati i spasiti? Ako pak mislimo da su milijarde ljudi ustvari dobri ljudi (što podrazumijeva da to sigurno mislimo i za sebe), onda takvima ne treba spasitelj niti im je potreban pečat Boga živoga da bi se spasili od anđela apokalipse. U tom slučaju poveli smo parnicu s Bogom koji je objavio po Svetom pismu da su svi ljudi zli i da svi ljudi zaslužuju Pakao. Tu parnicu ne možemo niti započeti, osim u svojoj ludoj glavi, a kamoli je dobiti.

Što je s nama koji smo kršteni i koji bismo trebali imati već pečat Boga živoga? Pripadamo li tom mnoštvu čiji broj nitko ne mogaše izbrojati?
Moramo najprije vidjeti da se ne radi o beskonačnom broju, jer samo taj broj je ljudima nemoguće izbrojati.
Radi se o tome što ljudi ne mogu znati broj Božjih izabranika prije Posljednjeg suda, a ne da je taj broj beskonačan, ili da se većina ljudi spašava.
Gospodin Isus Krist nam je poručio kako će Ga drugi put dočekati šačica vjernika (hoće li Sin čovječji naći vjere još na Zemlji kad drugi puta dođe).
Mnoštvo koje se spominje ne će biti mnoštvo živućih koje će dočekati Krista Kralja, nego to će biti svi Božji izabranici, od kojih većina su sada mrtvi i uskrsnuti će u onaj posljednji dan.
Ako bude 144.000 novokrštenih Izraelaca, koliko će osim njih još živih ljudi biti u vojujućoj Crkvi? Po tekstovima koje sam čitao, bit će ih manje od tog broja.
Kao što je prva Crkva bila većinom sastavljena od židova, a nakon toga ih je bilo sve manje, a sve više preobraćenih pogana, tako će biti i na kraju.
To se simbolično može vidjeti s misalom za vrijeme tradicionalne svete Mise, koji je prvo vrijeme na desnoj strani oltara zaključno do čitanja Poslanice, zatim bude na lijevoj strani koja se još zove evanđelskom stranom, da bi se na kraju svete Mise misal opet vratio na desnu stranu.
Simbolika je jasna, Objava je najprije bila dana Izraelu, zatim je Objavu prihvatio poganski svijet, a židovi odbacili, na kraju se misal opet vraća na 'izraelsku', desnu stranu što se može tumačiti da će Crkva na kraju većinom biti sastavljena od pokrštenih Izraelaca.

Na koncu pitanje - koliko smo daleko od tih apokaliptičnih događaja, koliko će vremena još proći prije nego se obrate Izraelci i ne započne kažnjavanje Zemljana preko četiri 'jahača apokalipse'?
O Sudnjem danu nitko ne zna kad će biti osim Boga. Moramo stoga odbaciti bilo kog čovjeka ili anđela-demona koji bi nam najavljivao datum Sudnjeg dana.
Međutim, moramo znati čitati znakove vremena. Gospodin nam je rekao da će biti znakova na Nebu i na Zemlji. 
Ustat će narod protiv naroda. Ali ratova je bilo oduvijek. Jel se možda radi o recentnoj najezdi muhamedanaca u Europu u kojoj je jedan narod - muhamedanci, ustao i došao pokoriti drugi narod bez otvorenog rata kako je dosad uvijek bilo u povijesti?
Jesu li među njima pripadnici deset izgubljenih plemena Izraela koji će se pokrstiti prije dolaska Antikrista?
Koliko ustvari ima pravih kršćana u Europi?
Mislim da će se pred našim očima razotkrivati tajne Otkrivenja u narednom razdoblju.
Ali prije toga, kako napisah, moramo imati Duha Svetoga, moramo biti djecom Božjom, moramo biti, ako to bude za našeg života, među šačicom kršćana koji će dočekati Gospodina.

* U današnjoj Siriji postoji još asirska kršćanska manjina koja je pred nestajanjem zbog terora muhamedanaca.
** Otud potječe riječ židov. Židove su kasnije osvojili i uzeli u ropstvo Babilonci, ali su se židovi, za razliku od sjevernih plemena, vratili iz babilonskog ropstva.
*** Pretpostavljam da su oni sada pripadnici nekog od muhamedanskih naroda Bliskog istoka, najvjerojatnije Sirijci.