Zašto ne usmrćujemo smrt

 Hristos voskrese!☦️

I dok prolazi Svijetli-bijeli uskrsni tjedan u kojem je glavna misao Uskrs našeg Gospoda Hrista, napisat ću ovaj tekst o smrti.

Jer kao i u svakoj drami moraju postojati barem 2 suprostavljena lika, tako ne možemo veličati Uskrs ako ne znamo da je pobijedio Smrt.

Uskrsna pjesma nam kaže da je Gospod smrću usmrtio smrt.

Problem je ako kao kršćani podrazumijevamo pod Uskrsom da je Gospod pobijedio Smrt, i da mi tu više nemamo što raditi niti nas smrt treba zabrinjavati.

Ne, kao što nas je pozvao da Ga slijedimo svojim križem, tako ga moramo slijediti ne samo na križnom putu, nego i na Golgoti i u samoj smrti.

To još više dolazi do izražaja u plandemiji kad nas plaše sa smrću tako da joj se poklonimo, da tražimo od Smrti milost da ostanemo čim duže živi.

I Ona nam kaže - evo ako mi se poklonite, ako svoju nadu položite u moje sluge znanstvenike, liječnike, političare, novinare i milijardere "dobročinitelje", produžit ću vam život i o smrti više ne ćete ni razmišljati.

Slušajte ih, jer tko njih sluša, mene sluša.

Ako vam kažu nosite brnjice kao psi, nosite ih, to je za vaše dobro i time ćete pokazati da se brinete i za druge, da ste empatični i da niste egoisti.

Da, znam da to radite zbog sebe i vašeg straha od mene, ali neka vam ostane da to činite radi ljubavi prema drugima.

Ljubite tako druge da ih ne posjećujete, niti da ih vidite kad su u smrtnoj postelji, nikad im ne dajite topli ljudski stisak ruke, ne dođite im ni na sprovod, tako ćete pokazati sebi i drugima da ih ljubite.

Ne morate ići niti na sv.Liturgije kako biste se molili za druge ljude, ta znam ja da ih ljubite, ne morate to pokazivati u crkvi.

I ako baš želite pokazati ego odlaskom u crkvu, onda svakako ne zaboravite stavit brnjicu, ne ćete valjda tim nepromišljenim postupkom izgubiti kredit od mene.

I tako bi se moglo dalje pisati o dijalogu smrtnika i Smrti koju ne želi vidjeti smrtnik, i koja ne želi da ju vidi smrtnik, i tako onda žive-umiru u simbiozi nepostojanja ili skrivanja.

Gospod nam je pokazao pak jedini način na koji možemo pobijediti Smrt, da joj odvažno pogledamo u lice i kažemo joj da se je ne bojimo, nego da joj uzlazimo u susret kako bismo je svojom smrću pobijedili.

Jer kršćaninu je smrt život vječni u kojem Smrti više nema.

Smrt pobjeđuje samo nad onima koji se je boje, koji se utvaraju da je nema, koji žive kao da je nema.

U takvoj civilizaciji živimo, smrt je de facto postala neželjena i činjenica koju se mora pod svaku cijenu negirati. 

A cijena je najveća, život, vječni život.

Koliko puta smo čuli iz Evanđelja - zrno koje ne umre ne donosi plod?

Ako ne umremo strahu od smrti, onda ploda života ne ćemo imati i Smrt će biti naš vječni robovlasnik.

Motiv za ovu temu našao sam u tekstu V.Roosha.

Moderna civilizacija i medicina trude se uveliko sakriti Smrt, i često produljuje agoniju, patnju i truljenje samo da bi stekao dojam kako čovjek ne će nikad umrijeti.

Ideja transhumanizma, spajanja čovjeka i stroja je vjerojatno najveća besmislica u ljudskoj povijesti laži, a opet čovječanstvo hrli u tu noviju laž oca laži jer misli da će tako zauvijek odbaciti Smrt od sebe.

Kad bi ta besmilica i bila istinom, kakav bi to jadni i ropski život bio čovjeka, čovjek bi tada tražio smrt da  se riješi tog stanja (kao što je u jednom SF romanu i filmu).

Bijega od Smrti dakle nema, Smrt i u smrti pobjeđuje ako je se bojimo cijelog života (onda je to bio jadan život), ako smo se pretvarali da je nema, ako smo živili kao da je nema.

Tko ne vrši zapovijedi Božje taj se ponaša kao da smrti nema, zato je blaženo u životu čim više imati na pameti smrt, zato pak moderna civilizacija radi suprotno, zato je ista sluškinja Smrti-Đavola.

Današnja medicina istovremeno promovira i eutanaziju i produljenje smrtne agonije.

To je naizgled kontradiktorno zato što se ne vidi kako je ona u službi Smrti (grčka riječ za farmaciju znači vradžbinu i magiju).

Ako ne dozvoljavamo da umremo na prirodan način, umrijet ćemo na mnogo gori način.

Presudno je važno da u smrti budemo s Gospodom Hristom, s Bogorodicom, sa svetima i anđelima, jer onda ćemo tako biti i u vječnosti.

U eutanaziji oko čovjeka su demoni koji nestrpljivo čekaju pokojnikovu dušu da je odvuku za sobom u podzemlje.

U smrti koju nam planira medicina, a to je produljenje životarenja ili odgađanja smrti u kojem se u posljednjim danima daju narkotici protiv bolova, se nalaze samo oni koji caruju u svijetu droge.

U najvažnijem trenutku života, u smrti, ako nas stave u narkotizirano zomboidno stanje u kojem ne možemo zavapiti Bogu za oproštajem i za milošću, učinili su nam najveće moguće zlo, i to u ime našeg dobra (ustvari to čine bližnji radi sebe, jer ne mogu gledati tuđu bol koja ih podsjeća na njihovu bol i sudbinu koja ih čeka).

Današnja medicina, pogotovo u presudnoj ulozi u plandemiji i poganskoj ideji stvaranja novog, genetski popravljenog čovjeka, kao i oko zavaravanja ljudi oko smrti i produžavanja agonije umirućih, se je pokazala kao sluškinja i to dobra Smrti.

A mi se prigrlimo Uskrslome i slijedimo Ga u usmrćivanju svoje  smrti.

To je jedini lijek za pravi, vječni život dioničara nestorene Božje Svjetlosti.

Gospode, daj nam svoju blagodat da smjelo krenemo i hodimo Tvojim putem uskrsenja!

P.S.

Slava Gospodu na slijedećoj vijesti:

Roosh koji se često spominje na ovom blogu, na Veliku subotu se je krstio.

To znači da je odbacio monofizitsku herezu koju ima Armenska Crkva, vjerujem da nije nikad ni vjerovao u monofizitizam nego je po inerciji, zato što se je kao dijete krstio u Armenskoj Crkvi, tamo se vratio nakon odbacivanja hedonističkog života.

I dobro je što se je krstio, jer svete tajne kod heretika ne važe.

Roosh je sad uzeo novo ime, zove se Darije-Darius (objavio je na svom forumu)

Darije (kod nas se često daje ime Dario) je bio perzijski car, a Roosh je po ocu Iranac, stoga bi bio veliki Božji blagoslov kad bi se Iranci, koji su nekad prije islama u većoj mjeri bili kršćani s mnogobrojnim mučenicima, obratili kao i on.

Krstio se onako kako Crkva propisuje (osim u nuždi) trokratnim uranjanjem u vodu.

Zanimljivo je da prema riječima Roosha na njegovom forumu ima mnogo rimokatolika.

Tako je jedan (pretpostavljam da je rimokatolik) napisao:

"Interesting you’d be re-baptized. Does the ROCOR not believe “one Lord, one Faith, one Baptism?"

Pa baš zato što je izjavio sv.Pavao "jedan Gospod, jedna Vjera, jedno Krštenje" podrazumijava da se je Roosh morao krstiti, a ne samo miropomazati, budući pravoslavni nemaju istu vjeru s monofizitima.

Isti argument važi onda i za rimokatolike koji su šokirani jer vjeruju već jako dugo u zabludu "ex opere operato" po kojem i sotonist može krstiti ako primjeni formu koju propisuje Crkva za krštenje.

A forma je trokratno uranjanje koje se skoro nigdje ne radi u RKC, nažalost i mnogi pravoslavni su zbog utjecaja modernizma i ekumenizma kršteni kao i rimokatolici, polijevanjem vode po glavi.

Evo što piše na YT kanalu Orthodox Church o načinu na koji treba funcionirati kršćanska obitelj:

On the Orthodox Christian family life: Orthodox Christian family is a monarchy. This is not only common sense of every ancient culture on this planet , it is also direct revelation of God. First, husband must acknowledge the Monarchy of God, of God's commandments, the Church laws and the discipline of the Church, which the husband must enforce first on himself and then on his wife and children. If the husband is not subject to the law of God, he is a tyrant. All property such as house and land should belong to the eldest male of the house until he notices that death draws near, only then the property should be distributed to the deserving heirs. A husband should keep his will in case of sudden death. The owner of the property naturally wields the supreme authority. Wife is subordinate to her husband, and the children are subordinate to both their mother and father. A wife should never question the decisions of her husband in the presence of the children. If the father loses authority, then the mother will have no chance of disciplining the children. Wife may question decisions of her husband when the two are alone, and if the husband insists, then she too must obey. Children are to be disciplined with the example, and imposition of punishments. A punishment must be fulfilled every time it has been declared, without rage, but also punishment must not be reduced due to empathy. It is the role of the father to keep an eye on the mother not to reduce the punishment due to her motherly love. Boys should be raised in such way that they develop strong bodies and stable emotional minds. Boys should never be allowed to play sports for competitive reasons, for it develops vanity and idolatry, boys should play sports only for recreation and health. Boys should learn many practical craftsmanships. And boys should be taught basic Christian philosophy and theology by the father himself. Modern universities should be avoided, but if the boy is specially untalented in the craftsmanships, and talented in a certain science, he should be supported. Girls should avoid manly sports, should be taught housekeeping skills, and should be taught theology by the highest authority in the house, father. The married couple must despise contraception, utterly reject it and give themselves to the will of God. Marriage is for the procreation of the future citizens of Heaven. And not for the enjoyment. Married-life enjoyments are a secondary role of the marriage, a gift of God, just like the taste of the food, is secondary to the nutrition. Couples who marry for the enjoyment, and who calculate the number of children they want to have, will most likely in this age end up in divorce, and eternal damnation, for they are the public enemies of God. Father is to enforce the Sunday observance of the Family, and husband is to enforce the morality of the family. A teenage child who engages and persists in public displays of sin, such as for example: concubinage or sodomy, is to be excluded from the family until the repentance of the child. It is the only chance that the child may realize the gravity of the situation. Although the Church teaches that both men and women should marry as soon as possible, a young man who lives in the modern city should not marry until he does not make good money. He must have enough money to feed large family. If a young man in the city cant make good money and still wants to marry, he should relocate to village, become the master of the farm and then marry extremely pious woman. Man is not to marry a woman who has not been really serious in her Church life. Do not take the word of the woman who says she will start fresh once married. As soon as that woman is no longer "in love", she will become a big trouble. Also do not marry woman who wants to work in the outside world once married. Young woman too should marry only extremely pious man who is committed to the Church for a long period. Extremely - because the modern world and it's temptations are extreme. Woman should marry only a man who can make good money. Women should never have to work in the outside world. Do not marry poor man in the city. In the village it is fine to marry a hardworking, but still poor, farmer. It is extremely dangerous to marry a poor man in the city. Throw out the TV, keep the internet locked, outside the reach of the children, monitor what the children are taught in schools and correct the theological and philosophical errors. Every day is to start with the prayer, every meal should start with the prayer, always presided by the father or the eldest boy in the absence of the father. Every day should end in repentance prayers due to the possibility of sudden death. If you are already married in a secular way, and already have teenage children, it is too late for a serious change, but you may be excused due to ignorance. The only thing you can do is to be a good example. Do not try to force radical changes, for the devil has already built foundations of your family. You cannot demand a pious life, or even obedience from the secular wife, you cant even demand proper obedience of your children. God himself was subordinate to the saint Joseph and has even made his immaculate mother to be subordinate to the saint Joseph. So we too must follow the laws of God and monarchies that surround us in the family, in the Church, in the Army, job, in the State, and God willing in Heaven. If the husband is impious, a tyrant, subordination to such husband is still more pleasing to God, than the feminist abomination of "equality". Actually, such subordination is considered martyrdom. Many are given various crosses, some were eaten by lions, some were impaled by the Turks, some were given a horrible illness, and some were given a terrible husband or wife.

Naši suvremenici se ne će, u velikom postotku, složiti s prvom rečenicom "pravoslavna kršćanska obitelj je monarhija". pa ne će niti nastaviti s daljnjim čitanjem.

Zašto je to tako?

Pa zato što se već nekoliko stoljeća u "obveznom školskom obrazovanju" kao i u medijima i kulturi-umjetnosti vrši propaganda da je sama monarhija zlo veliko (parlamentarna monarhija kao u VB je lakrdija koja je samo prijelaz u parlamentarnu demokraciju, jer u parlamentarnoj monarhiji pravu vlast ima parlament, dok u monarhiji je parlament samo savjetodavno tijelo monarhu sastavljeno od svih staleža i za koje ne postoje izbori budući svaki stalež može uvijek promjeniti onog koji ga predstavlja).

Dočim je sv.Trojica monarhija u kojoj je Otac monarh (ali nikad ne postoji među triju hipostasi-osoba različita volja), Adama je Bog postavio kao monarha nad tvarnim svijetom i nad Evom, svi kasniji očevi i muževi su u svojim obiteljima bili monarsi-patrijarsi, a to znači da prvenstveno otac-muž odgovara Bogu za stanje svoje obitelji-monarhije. Dakako da odgovara ako je tiranin, ako zloporabi svoj položaj, ako sebe postavlja na mjesto Boga, ali odgovara ako ne koristi svoju Bogom danu odgovornost monarha (tako čini danas većina muževa i očeva, oni bi trebali prvenstveno voditi brigu oko duhovnosti i pobožnosti u obitelji, a znamo da ako se o tome uopće vodi briga, onda o tome vode računa žene).

Feminizam je udar na Boga(i time na Istinu) koji funcionira kao monarhija, sv.Pavao kaže da je Bog Otac otac svim očinstvima, pa tako kad feminstice i feminizirani muškarci (koji su danas većina) udaraju na očinstvo, onda udaraju neizravno i na Boga Oca.

Civilizacija je u kolapsu zbog negacije očinstva, kuća koja je sagrađena na laži je kuća na pijesku.

Dokaz kako je parlamentarna demokracija cirkus i lakrdija:

Monarh kako sam napisao prethodno, ima prvenstvenu brigu da se brine o onima nad kojima vlada, zato je on njihov otac, i u izvjesnom smislu monarh* je sluga svojih podanika, kao što je otac sluga svoje djece (naravno ne da ih bespogovorno sluša nego da se brine skrbno o njima).

Kad bi hipotetski Njonjo-Jandroković bio hrvatski monarh, onda bi prvenstveno morao razmisliti hoće li AI, robotizacija i transhumanizam činiti dobro njegovoj djeci, njegovim podanicima.

Pri tome bi trebao sam on biti podanik Gospoda Hrista, te tako ne bi trebao imati nimalo dileme da su svi ti "gadgeti" napravljeni tako da naškode Božjim stvorenjima-ljudima.

Ovako on, kao ridikulozni predsjednik hrvatskog sabora demonstrira oduševljenje s robotom koji govori i zaključuje - ne ćemo više o ustašama i partizanima, čitaj ne ćemo više o ljudima, nego ćemo voditi brigu o robotima, tako se podajmo njima da upravljaju s nama, da nam oni budu monarsi.

Ovaj video stvarno zorno prikazuje narav parlamentarne demokracije kao negacije Bogom uspostavljenog monarhizma.

* Neke srednjovjekovne zapadne kraljevine su iste bile lakrdija(ili suprotnost) od monarhija u kojima se je položaj monarha mogao prodati i kupiti (zamislite da otac ima pravo prodati nekom drugom čovjeku svoje očinstvo), pa su tako primjerice hrvatskim kraljevstvom jedno vrijeme vladali Normani Anžuvci, i isti Anžuvinci su po nalogu rimskog pape srušili anglo-saksonsko kraljevstvo i kao stranci koji nisu stoljećima niti govorili engleski se tamo nametnuli kao kraljevi.

Na kraju nešto što me odušeljava, bugarski plesovi :)

Evo kako izgled suvremena bugarska svadba kad nema zapadne pop glazbe:

Na benzinskoj stanici ovo je uobičajena scena:

Horo-kolo u ledenoj vodi - proslava Bogojavljenja - krštenja Gospoda Hrista u Jordanu:

(pravo cijepivo za koronu)

Ovdje se bolje vidi da se radi o Bogojavljenju jer svećenik posvećuje vodu i baca križ i cilj je ovih u ledenoj vodi uhvatiti ga, iako mi se čini da im je cilj - ne smrznuti se. Također vidimo kako je stvarno ledeno jer razbijaju led.

Zgrožen sam, evo snimke od ove godine, nigdje socijalne distance među plesačima u kolu, niti brnjice nemaju. Gdje je tu odgovornost i briga za druge? Pa korona će pobjeć od njih kako su neodgovorni.

Nešto sasvim suprotno (što se temperature tiče) - nestinarstvo - ples na žeravici koji ima isto religioznu vezu - blagdan sv. cara Konstantina i sv. carice Jelene (plesači drže ikonu tih svetaca).

Evo priznajem da sam bio neoprezan s procjenom ovog plesa na žeravici.

Duhovnik mi je rekao da BPC to strogo osuđuje.

Prije toga su me upozorili neki čitatelji i hvala im na tome.

(ostavit ću video da ne bi bilo da su čitatelji komentirali nešto čega nema - krivo sam procijenio jer sam bio oduševljen kako hrabro plesači prelaze preko žeravice, ali prava hrabrost se ne pokazuje na taj način, ovdje se radi o oholosti pogotovo kad plesači znaju ono što ja nisam, da Crkva oštro osuđuje taj poganski ritual)

Video koji na (s)likovni način pokazuje o čemu se radi:

Sudeći po tome kako je ova žena odjevena (kao da je u spavačici) i koje pokrete radi s ikonom, može se posumnjati da se radi i o vještičarstvu.

 

Na mom čakavskom dijelektu se kaže za ples "tanec", izgleda da je tako i na bugarskom.

Kulturno-jezične veze su postojale nekad bez sumnje jer se je pismenost širila putem ćirilo-metodske tradicije i sličnog jezika koji je postao i liturgijski (možda su i 'tanci' nekad bili slični :) ).

To je puklo nakon raskola, osobito nakon turskih osvajanja kad je veći kulturni utjecaj dolazio kod nas od zapada, konkretno kod nas primoraca-glagoljaša od Mlečana-Italije, kasnije od Austrije.